Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-653/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Vlatki Fresl Tomašević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja SBK ART LLC, OIB: 43441435050, Rusija, Moskva, 6 Shodneskaya Str, Int City Ter. GŠ Municipal District, zastupan po punomoćniku Darku Markušiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenika PŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-eu-1/2025-2 od 10. travnja 2025., dana 1. listopada 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Đakovu, poslovni broj Ovr-eu-1/2025-2 od 10. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu od 4. travnja 2025. kao nedopušten koji je ovrhovoditelj podnio radi naplate novčane tražbine i troškova ovrhe, na nekretnini ovršenika.
2. Prvostupanjskim zaključkom naloženo je zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda upis odbačenog prijedloga za ovrhu u zemljišnim knjigama u z.k.ul. pobliže navedenim u izreci zaključka.
3. Protiv prvostupanjskog rješenja, žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP) koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 u daljnjem tekstu: OZ) s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda odnosno podredno isto ukine i vrati sudu prvog stupnja predmet na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka ovrhovoditelju.
4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.
5. Pošavši od utvrđenja da je čl. 2. st. 2. Uredbe Vijeća br. 269/2014 od 17. ožujka 2014. o mjerama ograničavanja u odnosu na djelovanja koja podrivaju ili ugrožavaju teritorijalnu cjelovitost, suverenost i neovisnost [adresa] (u daljnjem tekstu Uredba) propisano da se nikakva sredstva ili gospodarski izvori ne stavljaju na raspolaganje, izravno ili neizravno, u ili za korist fizičkih osoba ili s njima povezanih fizičkih ili pravnih osoba, subjekata ili tijela navedenih u Prilogu I takve Uredbe, da je čl. 11. st. 1. Uredbe nadalje propisano da u vezi s ugovorima ili drugim transakcijama na čije su izvršenje izravno ili neizravno, u cijelosti ili djelomično utjecale mjere uvedene tom Uredbom, ne udovoljava ni jednom zahtjevu, uključujući zahtjeve za odštetu ili druge zahtjeve te vrste, primjerice zahtjev za naknadu štete ili zahtjev na temelju jamstva, posebno zahtjev za produljenje ili plaćanje obveznice, jamstva ili odštete, u prvom redu financijskog jamstva ili financijske odštete, u bilo kojem obliku, ako ga zahtijeva fizička ili pravna osoba, subjekt ili tijelo uvršteni na popis iz Priloga I, da su odredbe Uredbe obvezujuće te da se izravno primjenjuju u svim državama članicama Europske unije te su po pravnoj snazi iznad zakona a da prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja odnosno zahtjev ovrhovoditelja u ovom ovršnom postupku, kojim traži izvršenje sudske odluke donesene u drugoj državi članici predstavlja zahtjev u smislu Uredbe sud prvog stupnja utvrdio je da zahtjev ovrhovoditelja nije dopušten pa je posljedično navedenom odbacio.
6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.
7. Na žalbene navode ovrhovoditelja valja reći da u skladu sa odredbom čl. 11. st. 2. Uredbe u svim postupcima za izvršenje zahtjeva, teret dokazivanja da ispunjenje zahtjeva nije zabranjeno stavkom 1. snosi fizička ili pravna osoba, subjekt ili tijelo koji traže izvršenje tog zahtjeva. Dakle u ovoj pravnoj stavi ovrhovoditelj je trebao dokazati prilikom podnašanja prijedloga za ovrhu da je eventualno u konkretnom slučaju ostvaren izuzetak propisan Uredbom što, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, ovrhovoditelj nije dokazao. Tek u slučaju dokazivanja od strane ovrhovoditelja da se radi o nekom izuzetku sud bi mogao udovoljiti njegovom zahtjevu.
8. Kako je to izostalo odluka prvostupanjskog suda ukazuje se pravilnim, a što žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju.
9. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao u izreci rješenja.
U Zagrebu 1. listopada 2025.
S u d a c:
Vlatka Fresl Tomašević
