Poslovni broj: Usž-3775/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja KZNB, državljanina Arapske Republike Egipat , smještenog u Prihvatnom centru za strance , Dugo Selo , Obedišće Ježevsko , Slavka Kolara 82 , kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić , odvjetnik u Zagrebu , Vodovodna 13/I , protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove , Sektora za strance i međunarodnu zaštitu , Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu , Zagreb , Ulica grada Vukovara 33 , OIB: 36162371878 , radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I- 2177/2025-7 od 29. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025.
pretpostavljam da je
Žalba se odbija i potvrđuje točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-2177/2025-7 od 29. srpnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske , Policijske uprave zagrebačke , VIII. Policijske postaje Zagreb (ispravni glasi:
Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu), KLASA: UP/I-216-03/25- 06/3672, URBROJ: 511-01-213-25-2 od 3. lipnja 2025. Točkom II. izreke presude odobrena je besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu te je točkom III. izreke presude naloženo tuženiku da opunomoćeniku tužitelja isplati iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.
2. Osporenim rješenjem tuženika, donesenim po službenoj dužnosti, tužitelju, rođenom **.**.2000. u mjestu ABC, Arapska Republika Egipat, državljaninu Egipta, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82 (točka 1. izreke), na razdoblje od 3 mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 2. izreke).
3. Tužitelj žalbom pobija točku I. izreke presude zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Ističe da sud neosnovano prihvaća stav tuženika da je naknadno izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu s ciljem odgađanja ili otežavanja izvršenja odluke o protjerivanju. Smatra da je pravo na traženje azila univerzalno i ne može se ograničavati ili negativno interpretirati, neovisno o fazi postupka u kojoj je zatražen. Bitnim propustom smatra činjenicu što ni tuženik ni sud ne navode kada su nastali razlozi na kojima temelji svoj zahtjev za međunarodnu zaštitu. Smatra da je individualnom procjenom trebalo utvrditi mogu li se u konkretnom slučaju primijeniti blaže mjere iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25. – dalje: ZMPZ), a da mu se pri tome ne ugrozi temeljna sloboda kretanja. Ističe da nije utvrđeno jesu li odluka o dobrovoljnom napuštanju Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) i odluka o protjerivanju pravomoćne. Osporava i određenu duljinu zadržavanja, kao neprimjerenu. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući točku I. izreke presude Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da je doneseno rješenje o ograničenju slobode kretanja na zakonu osnovano. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, ispitavši pri tome sve činjenice konkretnog slučaja uz navođenje odredaba materijalnog prava koje je primijenio (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelja policijski službenici Policijske uprave zagrebačke, I. policijske postaje Zagreb 29. travnja 2025. zatekli na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu, pri čemu je utvrđeno da posjeduje putnu ispravu Arapske Republike Egipat s rokom važenja od 29. kolovoza 2029. Tuženik je proveo postupak utvrđivanja identiteta tužitelja i okolnosti njegova boravka u Republici Hrvatskoj te je provjerom u informacijskom sustavu utvrđeno da tužitelj nije postupio po rješenju o dragovoljnom povratku Policijske postaje Solin od 24. travnja 2025. S obzirom na navedeno, tužitelju je određena mjera protjerivanja iz Republike Hrvatske (rješenje od 29. travnja 2025.), pri čemu nije izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Kako je tužitelj 3. lipnja 2025. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, tuženik je donio ovdje osporeno rješenje.
9. U postupku donošenja rješenja, koji je predmet ocjene zakonitosti u ovome upravnom sporu, na temelju individualne procjene u skladu s pravilom razmjernosti, utvrđeno je da državljanin treće zemlje nezakonito boravio u [adresa] od 24. travnja 2025. i da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ZMPZ-a ne može ostvariti svrha ograničavanja kretanja tužitelja.
10. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja i članka 54. stavka 2. točke 7. i stavka 6. ZMPZ-a, prvostupanjski sud je zaključio da je ograničenje slobode kretanja tužitelja, na način kako je to određeno osporenim rješenjem, potrebno radi provedbe postupka prisilnog udaljenja jer se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tužitelj 3. lipnja 2025., a ne 29. travnja 2025. kada je doneseno rješenje o protjerivanju, izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu, zbog čega se opravdano pretpostavlja da time želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju te da ne postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju zakonitost osporenog rješenja tuženika.
11. S obzirom na to da ZMPZ daje nadležnom javnopravnom tijelu ( tuženiku ) slobodu u odabiru mjere ograničenja kretanja koja je, s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, najprikladnija za postizanje cilja koji se mjerom želi postići, a imajući na umu razloge na kojima se temelji mjera ograničenja kretanja tužitelja smještajem u Prihvatni centar za strance na tri mjeseca, ovaj Sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja . .
12. Ovaj Sud , stoga, žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačiju odluku Suda . Uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku koje žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju, prvostupanjski sud je zaključio da je osporeno rješenje doneseno na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog prava i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, jer su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za smještaj tužitelja u prihvatni centar za strance.
13. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.
14. Napominje se prvostupanjskom sudu da je očitu omašku u pisanju naziva tuženika u točki I. izreke presude dužan ispraviti u skladu s člankom 124. stavkom 1. ZUS-a .
15. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a , odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 1. studenog 2025.
Predsjednica vijeća :
dr. sc. Sanja Otočan
