Poslovni broj: Usž-1598/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja TCiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po opunomoćenici Višnji Galešić , odvjetnici u Zagrebu , Jurišićeva 24 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , OIB: 84397956623 , radi nepripadne isplate mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-3423/24-10 od 17. veljače 2025. , na sjednici vijeća održanoj 1. listopada 2025. ,

pretpostavljam da je

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I- 3423/24-10 od 17. veljače 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: 141- 02/24-01/03351826895 , URBROJ: 341-99-05/3-24-001393 od 25. lipnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Zagrebu , KLASA: 141-02/23-01/03351826895 , URBROJ: 341-25-05/3-23- 174915 od 27. rujna 2023.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i troškova za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, poslovni broj: Us I-3423/24-10 od 17. veljače 2025. usvojen je tužbeni zahtjev i poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/24-01/03351826895, URBROJ: 341-99-05/3-24-001393 od 25. lipnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/23- 01/03351826895, URBROJ: 341-25-05/3-23-174915 od 27. rujna 2023. (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 1.250,00 eura.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 25. lipnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. rujna 2023. kojim je u točki I. izreke tužitelju utvrđena nepripadna isplata invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad za razdoblje od 29. ožujka 2012. do 28. veljače 2014. u svoti od ukupno 7.584,41 eura, a točkom II. izreke određeno je da je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja u korist žiro računa državnog proračuna.

3. Tuženik je izjavio žalbu pobijajući zakonitost presude u cijelosti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da nije bio u mogućnosti odlučiti o nepripadnoj isplati mirovine prije nego što su dovršeni sudski postupci vezani za postupak vještačenja radne sposobnosti tužitelja, a koji je okončan nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom od 16. ožujka 2021. Ističe da je u navedenom nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda utvrđeno da kod tužitelja na dan 31. svibnja 2011. nije postojala opća niti profesionalna nesposobnost za rad prema članku 34. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 40/10. 121/10., 61/11., 114/11., dalje: ZOMO/98.). Navodi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga je pogrešno primijenio materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud u cijelosti poništi prvostupanjsku presudu.

4. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik saznao za nepripadnu isplatu mirovine nakon donošenja rješenja od 28. veljače 2014., kojim je poništeno rješenje od 28. veljače 2012., koje je bilo osnova za isplatu mirovine. Ističe da je rješenje tuženika od 28. veljače 2014. doneseno nakon revizijskog nalaza i mišljenja te smatra da je to rješenje sadržavalo relevantne činjenice o postojanju ili nepostojanju osnove za isplatu mirovine. Navodi da iako je tijekom dugotrajnog upravnog postupka poništeno rješenje od 28. veljače 2014., to rješenje nije poništeno prvostupanjskom presudom, poslovni broj: UsI- 1199/15 od 23. svibnja 2018., već je egzistiralo cijelo vrijeme kao ovršni upravni akt. Slijedom navedenog smatra da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskih primanja sukladno članku 168. stavku 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. - dalje: ZOMO) počela teći 1. siječnja 2015. i da je zastarni rok od pet godina istekao 1. siječnja 2020. Predlaže odbiti žalbu. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu 5. Žalba je osnovana.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje osnovanim.

8. Člankom 168. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. navedenog članka ZOMO-a zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate.

9. Među strankama je sporno je li nastupila zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskog primanja tužitelju te s tim u vezi kada je tuženik saznao za nepripadnu isplatu.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je pravomoćnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 28. veljače 2012. tužitelju bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 31. svibnja 2011. prema ZOMO-u/98. To rješenje bilo je doneseno na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenog višeg vještaka Područne službe u Zagrebu, broj dnevnika: 1114 od 23. rujna 2011. i mišljenja Stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti, broj dnevnika: 184 od 4. listopada 2011., s tim da je određeno da isplata mirovine tužitelju pripada od prvog dana nakon pravomoćnosti tog rješenja. Međutim, u obnovljenom postupku doneseno je prvostupanjsko rješenje od 28. veljače 2014. kojim je poništeno pravomoćno rješenje od 28. veljače 2012. i riješeno je da tužitelju ne pripada pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, a koje rješenje je utemeljeno na nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Centra za medicinsko vještačenje od 7. veljače 2014. Tužitelj je protiv rješenja od 28. veljače 2014. izjavio žalbu, povodom koje je doneseno rješenje od 11. veljače 2015. kojim je odbijena žalba tužitelja.

11. Nadalje, iz podataka spisa proizlazi da je rješenje tuženika od 11. veljače 2015. poništeno presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1199/15-23 od 23. svibnja 2018. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak, s uputom da pribavi novi nalaz i mišljenje vještaka na okolnost utvrđivanja nastupa invalidnosti kod tužitelja. Tuženik je u ponovnom postupku, odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja od 28. veljače 2014., donio rješenje od 31. ožujka 2021. (potvrđeno presudom ovog Suda, poslovni broj: Usž-870/22-2 od 12. travnja 2022.) kojim je pravomoćno dovršen postupak obnove, a u kojem je utvrđena odlučna činjenica da kod tužitelja na dan 31. svibnja 2011. nije nastupila opća nesposobnost za rad.

12. Naime, tijelo mirovinskog osiguranja moglo je saznati za nepripadnu isplatu nakon što je medicinskim vještačenjem u pravomoćno dovršenom postupku obnove utvrdilo odlučnu činjenicu je li kod tužitelja na dan 31. svibnja 2011. nastupila opća nesposobnost za rad.

13. S tim u vezi valja reći da je člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a propisano da u povodu žalbe kada osiguranik žalbom pobija rješenje prvostupanjskog tijela vještačenja Zavod donosi rješenje na temelju nalaza i mišljenja središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, a o čemu je ovdje bila riječ te je tuženik u postupku obnove svoju odluku o nepostojanju invalidnosti tužitelja mogao utemeljiti tek na nalazu i mišljenju drugostupanjskog tijela vještačenja.

14. Stoga je javnopravno tijelo za nepripadnu isplatu saznalo tek nakon što je u ponovnom žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Zavoda od 16. ožujka 2021., kojim je utvrđeno da kod tužitelja na dan 31. svibnja 2011. nije nastupila opća nesposobnost za rad. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je saznanje za nepripadnu isplatu vezano za izvršnost prvostupanjskog rješenja od 28. veljače 2014.

15. Iz navedenog slijedi da je u konkretnom slučaju sukladno članku 168. stavku 2. ZOMO-a zastara prava tijela mirovinskog osiguranja na utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskih primanja počela teći 1. siječnja 2022. i do donošenja rješenja tuženika od 25. lipnja 2024. nije protekao rok od pet godina za utvrđivanje nepripadne isplate, a prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio da je zastara počela teći 1. siječnja 2015. i da je nastupila 1. siječnja 2020. te da je rješenje o nepripadnoj isplativo nakon proteka zastarnog roka iz članka 168. stavka 2. ZOMO-a .

16. S obzirom na činjenicu da je tužitelj primao invalidsku mirovinu za razdoblje od 29. ožujka 2012. do 28. veljače 2014. koja mu ne pripada, osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjuju se zakonitima jer su doneseni u skladu s ovlaštenim propisanim članovima 166. i 168. ZOMO-a . Slijedom navedenog, prvostupanjski sud neosnovano je usvojio tužbeni zahtjev i poništio osporeno tuženika i prvostupanjsko rješenje od 27. rujna 2023. godine.

17. Stoga je valjalo poništiti točku I. izreke pobijane presude te je na temelju članka 135. stavka 2. ZUS-a ovaj Sud točkom I. izreke presude riješio stvar.

18. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja , na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a valjalo je poništiti točku II. izreke pobijane presude i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i zahtjev tužitelja za sastav odgovora na žalbu.

U Zagrebu 1. studenog 2025.

Predsjednica vijeća :

Radmila Bolanča Vuković