REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1353/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AM, OIB [osobni identifikacijski broj] i tužitelja LM, OIB [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Milici Đurđević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana Jelačića br. 10, OIB 92963223473, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-254/2023-2 od 25. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-952/2021-32 od 27. svibnja 2022., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukida presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž-254/2023-2 od 25. svibnja 2023., i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-952/2021-32 od 27. svibnja 2022., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog revizijskog postupka odlučit će sud konačnom odlukom o parničnim troškovima.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke, proglašena je nedopuštenom ovrha ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d. koja se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu - Stalnoj službi u Samoboru pod posl. br. Ovr-737/2016 za iznos od 65.512,38 kn, te je u točki II. izreke naloženo tuženici Zagrebačkoj banci d.d. da tužiteljima TM i LM naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn, u roku od petnaest dana.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženice i potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-952/2021-32 od 27. svibnja 2022. i odbijen zahtjev tuženice za nadoknadu troškova žalbenog postupka.

3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj: Revd-4230/2023 od dana 9. srpnja 2024. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-254/23-2 od 25. svibnja 2022. zbog sljedećih pravnih pitanja:

Je li od utjecaja provedeni postupak predstečajne nagodbe u odnosu na glavnog dužnika na odnos tuženika kao kreditora i založnog vjerovnika te tužitelja kao založnih dužnika u smislu visine tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku na založenim nekretninama u vlasništvu tužitelja?

Primjenjuje li se odredba čl. 66. st. 14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i na založne dužnike?''.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene presude tuženica je podnijela reviziju u odnosu na pravna pitanja zbog kojih je dopuštena. Predložila je da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijanu odluku, a podredno ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) revizijski sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz članka 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

9. Predmet tužbenog zahtjeva je proglašenje nedopuštenom ovrhe ovrhovoditeljice Zagrebačke banke d.d., koja se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu - Stalnoj službi u Samoboru pod posl. br. Ovr-737/2016 za iznos od 65.512,38 kn.

10. 1. Prvostupanjski sud utvrđuje da tuženica kao ovrhovoditeljica nema status razlučnog vjerovnika u odnosu na tužitelje AM i LM koji su samo založni dužnici, a kako nisu sudionici stečajnog niti predstečajnog postupka nemaju ni status solidarnih dužnika niti jamaca plataca u smislu odredbe članka 66. stavak 14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ( ''Narodne novine'' broj 108/12, 144/12, 81/13 i 112/13 - u daljnjem tekstu: ZFPPN), pa stoga predstečajna nagodba kao ovršna isprava u odnosu na njih proizvodi pravni učinak, (čl. 66. st. 3. ZFPPN-a). Takvo shvaćanje temelji na odredbi čl. 71. st. 2. ZFPPN-a i čl. 442. st. 1. Stečajnog zakona (Narodne novine broj 71/15, u daljnjem tekstu: SZ), prema kojim odredbama postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih i razlučnih vjerovnika, a prema odredbi čl. 66. st. 13. ZFPPN-a predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene, ali nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku temeljem odredbe čl. 66. st. 13. ZFPPN-a. Stoga, u situaciji kada je predmetna tražbina obuhvaćena predstečajnom nagodbom, tužitelji kao založni dužnici moraju trpjeti namirenje iz založenih nekretnina samo za namirenje one visine tražbine kako je utvrđena predstečajnom nagodbom, jer je preostalo dugovanje otpušteno.

10. 2. Slijedom iznesenog sud prvog stupnja zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, primjenom odredbe čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) zaključuje da je ovrha nedopuštena radi namirenja iznosa od 65.512,38 kuna.

11. I drugostupanjski sud smatra da, stoga što je sklopljena predstečajna nagodba koja ima snagu ovršne isprave, pravo tuženici za namirenje predmetne tražbine pripada prema predstečajnoj nagodbi jer tužitelji u tom pravnom poslu nemaju status solidarnih dužnika niti jamaca plataca, pa u odnosu na njih sklopljena predstečajna nagodba proizvodi pravni učinak.

12. U revizijskom postupku je, s obzirom na pitanja u odnosu na koja je dopuštena revizija, sporno je li provedeni postupak predstečajne nagodbe u odnosu na korisnicu kredita EM od utjecaja na odnos tuženice kao kreditora i založnog vjerovnika te tužitelja kao založnih dužnika i to glede visine tražbine tuženice kao ovrhovoditeljice u ovršnom postupku na založenim nekretninama u vlasništvu tužitelja.

13. Tuženica u podnesenoj reviziji tvrdi da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo te da nisu primijenili niz relevantnih odredbi Zakona.

14. Iznesena pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova nisu pravilna.

15. Odredbom čl. 336. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'', broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 14/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14,81/15 i 94/17 - dalje: ZV), propisano je da ako se zalogom osigurana tražbina ne ispuni o dospijeću, založni vjerovnik je ovlašten ostvarivati svoje pravo na namirenje te tražbine iz vrijednosti zaloga.

16. 1. Prema odredbi čl. 66. st. 14. ZFPPN-i predstečajna nagodba nema učinak na tražbine vjerovnika prema solidarnim dužnicima i jamcima platcima koji pored dužnika iz predstečajne nagodbe stoje u obvezi prema tom vjerovniku, a prema odredbi čl. 340. st. 2. u svezi s čl. 62. st. 4. SZ-a, rješenje o potvrdi stečajnog plana ne djeluje na prava stečajnih vjerovnika protiv sudužnika i dužnikovih jamaca te na prava tih vjerovnika na dijelovima imovine koji ne pripadaju u stečajnu masu.

16. 2. Prema odredbi čl. 71. st. 2. ZFPPN-i postupak predstečajne nagodbe ne utječe na pravo odvojenog namirenja izlučnih i razlučnih vjerovnika, a prema odredbi čl. 81. st. 1. i st. 4. ZFPPN-i na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. U tom se opsegu dužnik oslobađa obveze prema osobama kojima pripada pravo na regres (jamci), a ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu.

17. Zakonom o obveznim odnosima, (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18,126/21 ,1 14/22 i 156/22 - dalje: ZOO) u čl. 114. st. 2. propisao je da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.

18. Prema navedenom, učinci predstečajnog postupka tiču se isključivo vjerovnika i predstečajnog dužnika, dok isti ne utječu na prava vjerovnika da svoju tražbinu namiruje prema ostalim sudionicima vjerovničko dužničkog odnosa. Jamstvo upravo i postoji kao instrument osiguranja vjerovniku za slučaj ako se vjerovnik ne uspije namiriti od glavnog dužnika, te postoji obveza solidarnih dužnika da vjerovniku namire tražbinu koju vjerovnik ima prema glavnom dužniku. Iz navedene zakonske odredbe može se, primjenom analogije, jedino zaključiti da tuženik ima pravo svoju tražbinu namirivati u odnosu i na založnog dužnika jer mu to pravo i daju navedeni zakoni.

19. Tuženica je u ovom slučaju prijavila svoju tražbinu u postupku predstečajne nagodbe i ona joj je u tom postupku i utvrđena, međutim, suprotno zaključku nižestupanjskih sudova ta okolnost ne predstavlja zapreku da tuženica pokuša namiriti preostali dio tražbine i od založnog dužnika. To iz razloga što se prema pravnim učincima predstečajne nagodbe (čl. 81. st. 1. ZFPPN) dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom, te da ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu (čl. 81. st. 4. ZFPPN), što je u skladu sa svrhom predstečajne nagodbe (čl. 20. ZFPPN), da se dužniku koji je postao nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan, a vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak.

20. 1. U ovom konkretnom slučaju se ne radi o odnosu vjerovnika i dužnika, već vjerovnika i založnog dužnika, a na njihov odnos se učinci predstečajne nagodbe ne odnose. Ograničavanje posljedica otvaranja postupka predstečajne nagodbe za sve tražbine vjerovnika prema dužniku, ali ne i prema solidarnom dužniku ili jamcu, odnosno založnom dužniku opravdano je dobrovoljnim preuzimanjem rizika od strane trećih (založnog dužnika), odnosno činjenicom da jamstvo i založno pravo štiti vjerovnika od rizika nesposobnosti i insolventnosti glavnog dužnika, što je svrha osiguranja cijele tražbine. Osim toga da sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na provedbu ovrhe prema trećoj osobi, u konkretnom slučaju založnom dužniku (koji je u biti jamac koji vjerovniku jamči svojom nekretninom), proizlazi i iz odredbi članka 114. st. 2. ZOO-a, kojim je, kako je naprijed navedeno, propisano da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.

20. 2. Činjenica što se u svim navedenim odredbama Zakona ne spominju izričito i založni dužnici, ni prema ovome sudu, nije od odlučne važnosti jer se sve navedene odredbe Zakona trebaju analogno primijeniti i na založne dužnike upravo stoga što su založni dužnici po svojim učincima i svrsi zbog kojeg se daje zalog, jamci koji točno određenom i samo tom imovinom jamče za obvezu glavnog dužnika prema vjerovniku i to u cijelosti tražbine, ali je njihova jamstvena obveza ograničena na obvezu podmirenja dugovanja isključivo namirenjem iz prodaje založene stvari i/ili prava.

21. Iz navedenih razloga je potpuno irelevantno što je nad glavnim dužnikom EM okončan postupak zaključenjem predstečajne nagodbe, jer ta činjenica ne predstavlja zapreku tuženici da vjerovnik, ovdje tuženica, svoju tražbinu u nenamirenom iznosu koju ima prema predstečajnom dužniku, namiruje iz vrijednosti založenih nekretnina koje su u vlasništvu tužitelja kao dobrovoljn ih založnih dužnika.

Sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na provedbu ovrhe prema trećoj osobi, u konkretnom slučaju tužiteljima kao založnim dužnicima, pri čemu neakcesornost obveze jamca u slučaju stečaja, odnosno provođenja predstečajnog postupka proizlazi iz ranijih odredbi prema kojima smanjenje obveze glavnog dužnika ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje obveze jamca pa shodno tome i založnog dužnika, pa potonji odgovara glavnom dužniku za cijeli iznos svoje obveze za koju je dao osiguranje.

22. U odluci revizijskog suda broj Rev 1036/2016-2 od 30. ožujka 2021., koja se može primijeniti i na ovaj slučaj jer je donesena u činjenično i pravno usporedivoj situaciji izneseno je pravno shvaćanje prema kojem:

"Postupak predstečajne nagodbe provodi se s ciljem da se dužniku koji je nelikvidan ili insolventan omogući financijsko restrukturiranje na temelju kojeg će postati likvidan i solventan i da se vjerovnicima omoguće povoljniji uvjeti namirenja njihovih tražbina od uvjeta koje bi vjerovnik ostvario da je protiv dužnika pokrenut stečajni postupak. Sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na provedbu ovrhe prema trećoj osobi, u konkretnom slučaju jamcu, a neakcesornost obveze jamca jasno je propisana i u slučaju stečaja. Sukladno odredbi članka 114. st. 2. ZOO propisano je da smanjenje obveze glavnog dužnika u stečajnom postupku ne povlači za sobom i odgovarajuće smanjenje jamčeve obveze, te jamac odgovara vjerovniku za cijeli iznos svoje obveze.

Stoga, u konkretnom slučaju, jamac odgovara vjerovniku u skladu s potpisanom vjerodostojnom ispravom, a ne prema sklopljenoj predstečajnoj nagodbi."

23. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:

Provedeni postupak predstečajne nagodbe nije od utjecaja u odnosu na glavnog dužnika na odnos tuženika kao kreditora i založnog vjerovnika te tužitelja kao založnih dužnika u smislu visine tražbine tuženika kao ovrhovoditelja u ovršnom postupku na založenim nekretninama u vlasništvu tužitelja.

Odredba čl. 66. st. 14. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne primjenjuje se na založne dužnike.

24. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu raspravljena sva pitanja nužna za donošenje meritorne odluke, to je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i ukinuti odluke nižestupanjskih sudova, te predmet vratiti sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a.

25. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu presudu o osnovanosti tužbenog zahtjeva vodeći računa o razlozima iznesenim u obrazloženju ove odluke. Pri tome će provesti dokaze koje će predložiti parnične stranke, te iste ocijeniti u skladu s odredbama ZPP-a.

26. Na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavljeno je da se o troškovima parničnog postupka u povodu revizije odluči u konačnoj odluci o parničnim troškovima.

Zagreb, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić