Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj:Kžzd-175/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća, te Irene Kvaternik i Gordane Mihele Grahovac kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠD, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje – iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., i 126/19., – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr. odlučujući povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Kzd-37/2021-16 od 21. lipnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŠD kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim optuženi ŠD zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela ubijanje ili mučenje životinje iz članka 205. stavak 1. KZ/11, činjenično opisano izrekom presude, pa mu je za svako kazneno djelo na temelju odredbe članka 139. stavak 2. KZ/11, članka 177. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 48. stavak 2. KZ/11 i članka 205. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora od po 6 (šest ) mjeseci , te je na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točke 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 eura (sto pedeset eura).

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Tonia Kurtovića, odvjetnika iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je branitelj zahtijevao da ga se obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda.

4. O javnoj sjednici drugostupanjskog suda uredno su obaviješteni ŽDO u Zagrebu, optuženi ŠD i branitelj optuženika odvjetnik Toni Kurtović koji je podneskom od 29. rujna 2025. obavijestio sud da nije u mogućnosti pristupiti na sjednicu vijeća, te je podneskom od 29. rujna 2025. obavijestio sud da je njegov branjenik uredno obavješten o održavanju sjednice drugostupanjskog suda, nakon čega je ista održana u odsutnosti uredno obavještenih stranka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da je zaključak suda o postojanju kaznene odgovornosti optuženika utemeljen na iskazu oštećene JD i svjedoka TD pogrešan i paušalan. Neovisno o tome što svjedok TD, suprug oštećene nema neposrednih saznanja o kaznenim djelima stavljenim na teret optuženiku, jer u to vrijeme nije bio na mjestu događaja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da on o inkriminiranom događaju ima saznanja od svoje supruge oštećene JD koja mu je odmah nakon događaja ispričala da joj je susjed ŠD pred malodobnim sinom JD prijetio, da je uzeo malj i tim meljem prijetio da će ih ubiti.

9. Žalitelj u žalbi ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje smatrajući da su na mjestu događaja bili samo TD i optuženik, te da tamo nije bila oštećena i dijete GD te da su navodi oštećene i svjedoka TD usmjereni na lažno terećenje optuženika iz razloga što isti smatraju da imaju određena prava na nekretnini u vezi korištenja i odlaganja stvari koja je u vlasništvu optuženika i njegovog brata i koji se takvom neovlaštenom korištenju protive. Nesporno je među strankama, kako je to i navedeno u pobijanoj presudi da između optuženika te oštećene i njenog supruga TD postoje neriješeni imovinskopravni odnosi u vezi korištenja nekretnine, te da je istog dana ranije došlo do verbalnog sukoba između optuženika i TD u vezi kojeg je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu broj K-1401/20 optuženi ŠD proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, te je primijenjena uvjetna osuda s rokom kušnje od dvije godine.

10. Međutim, pogrešno optuženik smatra da sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, niti da je u pobijanoj presudi dao valjane razloge o odlučnim činjenicama. Suprotno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud iznio jasne i valjane razloge na temelju kojih je dokaza utvrdio odlučne činjenice o kaznenoj odgovornosti optuženika te ga je ispravno proglasio krivim za sva tri kaznena djela opisana u izreci pobijane presude. Tako je prvostupanjski sud naveo da je na temelju iskaza oštećene JD i svjedoka TD, kao i materijalnih dokaza, i to izvješća veterinarske ambulante Raunig, fotografija pseće kućice, te medicinske dokumentacije za oštećenu koja je uslijed inkriminiranog ponašanja optuženika potražila medicinsku pomoć, pravilno utvrdio odlučne činjenice i ispravno zaključio da je optuženik oštećenoj kritične zgode pred djetetom JD ozbiljno prijetio smrću, nakon čega je bacao željezne predmete kojima je udario psa oštećene od kojih je pas zadobio ozljede na leđima u vidu podlijeva, uslijed kojeg ponašanja je kod oštećene izazvao osjećaj straha i ugroženosti za njen život i sigurnost te život i sigurnost njenog djeteta JD, a psu nanio boli, te je osnovano otklonio obranu optuženika kao nevjerodostojnu i optuženika proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11, kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo ubijanje ili mučenje životinja iz članka 205. stavak 1. KZ/11. Za činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjski je sud dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, pa žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

11. Optuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pobijanom presudom povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika koju povredu žalitelj opisuje na način da je kazneno djelo prijetnje konzumirano kaznenim djelom prijetnje za koje je optuženik već pravomoćnom presudom broj K-1401/2020 od 07. srpnja 2021. osuđen pa se ovdje radi o prividnom stjecaju, te s obzirom na podudarnost mjesta i vremena počinjenja kaznenog djela prijetnje iz pobijane presude s mjestom i vremenom počinjenja iz pravomoćne presude broj K-1401/2020 od 07. srpnja 2021. smatra da se radi o povredi načela ne bis in idem. Nije u pravu optuženik da se radi o prividnom stjecaju niti povredi načela ne bis in idem, jer je uvidom u pravomoćnu presudu Općinskog suda u Splitu broj K-1401/2020 od 07. srpnja 2021. utvrđeno da je optuženik osuđen zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na štetu TD za događaj koji je vremenski odvojen od događaja iz pobijane presude i odvijao se istog dana ranije između optuženika i TD, dok je inkriminirani događaj u ovom kaznenom predmetu uslijedio nakon ranije navedenog, istog dana u kasnim večernjim satima te se odvijao u prisutnosti oštećene JD, njenog djeteta i optuženika koji je radnje počinjenja kaznenih djela ostvario na štetu oštećene JD, njenog djeteta GD i psa oštećene, zbog čega kazneno djelo prijetnje iz pobijane presude nije konzumirano kaznenim djelom prijetnje iz presude Općinskog suda u Splitu broj K-1401/2020 od 07. srpnja 2021. imajući u vidu da se radi o prijetnjama upućenima dvjema osobama oštećenika. Jednako tako, nije povrijeđeno načelo ne bis in idem jer se činjenično u pobijanoj presudi ne radi o postupanju optuženika koji bi za isto ponašanje već bio pravomoćno osuđen ranije citiranom presudom Općinskog suda u Splitu imajući u vidu da je osuđen za drugi događaj i samo na štetu TD. Stoga istaknuti žalbeni navodi optuženika da je počinjena povreda kaznenog zakona nisu osnovani.

12. Nadalje, žalbom optuženik ukazuje da kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 ne može počiniti optuženik već samo osoba koja je s djetetom u određenom trajnom odnosu, a što je navedeno u članku 177. stavak 1. KZ/11, a to su roditelj, posvojitelj, skrbnik ili druga osoba koja grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta. Suprotno navedenom žalbenom prigovoru, zaštitini objekt kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 su djeca koja se u odnosu na sve počinitelje (delicta communia) štite od zlostavljanja, prisilnog rada, ili rada koji ne odgovara njihovoj životnoj dobi, od prisile na prosjačenja ili navođenja na ponašanje koje je štetno za njihov razvoj ili od drugog načina povrede njihovih prava. Dakle, primarno se radi o zaštiti prava djece kao osoba i nije u pitanju apstraktna zaštita braka, obitelji ili djece, iako se svakako kroz zaštitu djece, kada su kao počinitelji ovog kaznenog djela roditelji, u širem smislu kroz ovo kazneno djelo štiti i obitelj (presuda Vrhovnog suda RH III Kr-77/2023- 5 od 08. studenog 2023.).

13. Optuženik u žalbi navodi da njegovim inkriminiranim ponašanjem nije ostvaren znatan stupanj psihičke neugode za dijete niti je došlo do ugrožavanja njegovog pravilnog psihofizičkog razvoja čime nisu ostvarena bitna obilježja ovog kaznenog djela, te da je procjena ugrožavanja psihičkog razvoja isključivo u domeni vještaka jer za takvu ocjenu sud ne raspolaže potrebnim stručnim znanjem. Suprotno navedenim žalbenim navodima, da je ostvaren znatan stupanj psihičke neugode za dijete te da je došlo do ugrožavanja njegovog pravilnog psihofizičkog razvoja inkriminiranim ponašanjem optuženika, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud, za što mu nije potrebno stručno znanje vještaka, jer je optuženik izgovorenim prijetnjama smrću upućenim majci pred djetetom te bacanjem željenih predmeta na psa kojeg je pri tome i ozlijedio, iskazao verbalno i fizičko nasilje. Opisano nasilje pred djetetom predstavlja ugrozu njegovog pravilnog psihofizičkog razvoja, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud.

14. U žalbi optuženik navodi da je odredbom članka 205. stavak 4. KZ/11 propisano obligatorno oduzimanje životinje iz čega zaključuje da životinja mora biti vlasništvo počinitelja ili mu barem mora biti povjerena na držanje i čuvanje, pa kako optuženik nije vlasnik životinje, odnosno ista mu nije bila dana na čuvanje, razvidno je da on ne može biti u konkretnom slučaju počinitelj predmetnog kaznenog djela opisanog u članku 205. stavak 1. KZ/11. Suprotno navedenim prigovorima, počinitelj ne mora biti vlasnik životinje na čiju štetu je kazneno djelo počinjeno, te se ovom odredbom štite sve životinje od ubijanja ili mučenja, u odnosu na sve počinitelje. Odredba članka 205. stavak 4. KZ/11 obligatorno se primjenjuje u slučaju kada je kazneno djelo počinjeno od strane vlasnika ili držatelja životinje, što ovdje nije slučaj.

15. Iako optuženik ne iznosi žalbene razloge u odnosu na odluku o kazni, s obzirom da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, njegova žalba sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, zbog čega je drugostupanjski sud pobijanu presudu preispitao i u odnosu na odluku suda o kazni.

16. Kod odluke o kazni prvostupanjski sud, iako sumarno, iznio je okolnosti zbog kojih je optuženiku utvrdio za svako kazneno djelo pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne ispod zakonskog minimuma za kazneno djelo povrede djetetovih prava, a nakon toga ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, te potom primijenio uvjetnu osudu na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, navodeći da je isti otac četvero djece, te da bi osudom na bezuvjetnu kaznu zatvora, djeca koju je dužan uzdržavati, izgubila financijsko uzdržavanje, dok je kao otegotno cijenio okolnost da je optuženik već osuđivan za kazneno djelo prijetnje počinjeno prema suprugu oštećene, te 2023. za kazneno djelo krivotvorenja isprave, za koja kaznena djela je osuđivan na uvjetne osude, pa bez obzira za brojnost kaznenih djela, cijeneći okolnosti da nije bilo fizičkog nasilja optuženika prema oštećenoj, smatra da će se izrečenom uvjetnom osudom ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati na optuženika da se ubuduće kloni činjenja kaznenih djela kao i na opću svijest o pogibeljnosti istih.

17. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje utječu na izricanje kazne optuženiku za počinjena kaznena djela, te su, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, utvrđene pojedinačne kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, te izrečena jedinstvena kazna zatvora uz primjenu uvjetne osude i određeni rok provjeravanja, u svemu primjerene težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela, posljedicama djela i osobi optuženika te će se njome ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

18. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 482. ZKP.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Jasna Smiljanić