REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3515/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Startrans d.o.o. iz Rijeke, Paškinovac 21, OIB 72179619497, kojeg zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Kuehne & Nagel d.o.o. iz Vukovine, Zelena aleja 53, OIB 81210206592, kojeg zastupa punomoćnica Andrijana Kaštelan, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-438/2025-2 od 22. travnja 2025. kojim je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-220/2024 od 5. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Dopušta se tuženiku podnošenje revizije protiv dijela presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-438/2025-2 od 22. travnja 2025. (točka I. stavak 1. i 2. izreke) kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-220/2024 od 5. prosinca 2024. u odnosu na u prijedlogu naznačenu povredu ljudskih prava na pravično suđenje u aspektu prava na obrazloženu sudsku odluku i zabranu arbitrarnosti.
II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude citirane u izreci ove odluke zbog pravnog pitanja kojeg smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni. Ističe da su mu povrijeđena i temeljna ljudska prava, i to pravo na pravično suđenje, u više njegovih aspekata. Zahtijeva troškove u povodu tog prijedloga.
1.2. Pitanje koje je predlagatelj naznačio je:
"Može li drugostupanjski sud primjenom odredaba iz članka 373.a Zakona o parničnom postupku, bez održavanja rasprave, iskaz svjedoka ocijeniti vjerodostojnim i istinitim dokazom u situaciji kada je sud prvog stupnja iskaz određenog svjedoka ocijenio nevjerodostojnim, a bez da sam neposredno sasluša odnosnog svjedoka?".
1.3. Kao razloge važnosti, pozivajući se na ovosudne odluke iz predmeta Revr- 8/2015 i Revd-4201/2021, navodi odstupanje od sudske prakse i poziva se na ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., - dalje: ZPP)
1.4. U odnosu na povredu prava na pravično suđenje predlagatelj ističe da je bitna postupovna povreda opisana u naznačenom pitanju rezultirala osobito teškom povredom prava na pošteno suđenje, jer da je drugostupanjski sud izvršio neprihvatljivo preispitivanje ocjene dokaza, formalno pozivajući se na odredbu čl. 373. st. 2. ZPP, a da je taj sud postupao na temelju ovlasti iz odredbe 373.a ZPP i utvrdio činjenice iz onih dokaza koje prvostupanjski sud nije cijenio istinitim. Time da je došlo do povrede prava zajamčenih odredbom čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. – ispravak, 76/10. i 85/10. – pročišćeni tekst, - dalje: Ustav). i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17., - dalje: Konvencija). Nadalje, da je drugostupanjski sud dodatno povrijedio to pravo jer je arbitrarnim i pogrešnim tumačenjem ugovornih odredbi izveo zaključak suprotan jasno izraženom tekstu i pravnoj prirodi Ugovora sklopljenog između stranaka. Ističe da je Ugovor okvirni pravni posao koji regulira izvršenje pojedinog naloga ako ih tuženik izda, bez stvaranja obveze naručivanja.
2.1. U ovoj pravnoj stvari prvostupanjski sud u svojoj odluci dao je opsežne razloge za svoju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade – odlomci 29., 31, 32. i 33. prvostupanjske presude. Taj sud je pravnog pristupa da raskid ugovora nije štetna radnja, a da sam Ugovor nije raskinut, već da je na snazi, te da je potrebno utvrditi je li postoji obveza tuženika dati bilo koji prijevoz tužitelju, odnosno koju količinu prijevoza, te cijeneći sadržaj predmetnog ugovora zaključuje da taj Ugovor o cestovnom prijevozu tereta PR/ST-001 (u tekstu: Ugovor) ne sadrži odredbu o minimalnoj količini prijevoza koju je tuženik kao naručitelj dužan naručiti od tužitelja kao prijevoznika za trajanja ugovora, da je to okvirni ugovor kojim su stranke uredili svoje odnose za slučaj da tuženik naruči prijevoz od tužitelja, da su Dodatkom tom Ugovoru uređene cijene prijevoza ali ne obveze naručivanja konkretne količine prijevoza, te zaključuje da okolnost što tuženik u utuženom razdoblju nije ponudio niti jedan od svojih prijevoza ne predstavlja povredu ugovorne obveze.
2.2. Drugostupanjski sud pravnog je pristupa da je tužitelj imao legitimna očekivanja o narudžbama znatnog broja prijevoza kontejnera, pa kako tuženik nije naručio niti jedan prijevoz, da na temelju odredbe čl. 342. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., - dalje: ZOO) u svezi čl. 12. st. 3. ZOO je tuženik dužan naknaditi tužitelju izmaklu korist u vidu neostvarenog prijevoza u spornom razdoblju. To što da nije ugovoren točan broj prijevoza da ne utječe na osnovanost pravne osnove već da utječe samo na osnovanost visine tužbenog zahtjeva. Prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da nije došlo do raskida ugovora. Pravnog je pristupa, cijeneći postojanje Izjave o raskidu od 4. studenoga 2015. i ranije prakse iz poslovnog odnosa stranaka (koju neosporenu tvrdnju cijeni kao nespornu činjenicu), da je tuženikovo neispunjenje ugovorne obveze njegova štetna radnja, kao povreda ugovorne obveze. To sve i u smislu odredbe čl. 10. st. 2. ZOO te čl. 4. i 8. ZOO i postupanja u skladu sa trgovačkom praksom koja je ranije razvijena u ugovornom odnosu sa drugom strankom ugovornicom, pa da je ovdje došlo do povrede tih načela. Stoga sudi naknadu štete koju da bi tužitelj prema redovnom tijeku stvari osnovano očekivao.
2.3. U pobijanoj odluci drugostupanjski sud cijeni nespornim postojanje poslovnog odnosa stranaka i prije sklapanja predmetnog ugovora, a samu obvezu tuženika zaključuje s obzirom na sadržaj odredbe čl. 4. Ugovora te Dodatka Ugovoru (zbog toga naznačeno pitanje nije od utjecaja na uspjeh u sporu). Taj sud zaključuje da iz navedene odredbe čl. 4. Ugovora "... jasno proizlazi obveza tuženika da naručuje od tužitelja kao prijevoznika prijevoze... " i to za cijelo vrijeme trajanja ugovora, neovisno što nije ugovoren broj prijevoza koje tuženik treba naručiti, a da se radi o znatnom broju prijevoza s obzirom na sadržaj Dodatka ugovoru o ugovorenim popustima, pa tako i za slučaj 90% ukupnih svakodnevnih kontejnerskih prijevoza bez obzira na relacije.
2.4. Odredba čl. 4. Ugovora na koju se drugostupanjski sud poziva je sadržaja:
"Nalogodavatelj u pravilu naručuje kod Prijevoznika prijevoze u tuzemnom prijevozu radnim danom najkansije 24 sata unaprijed, a u međunarodnom prijevozu radnim danom najkasnije 48 sati prije započinjanja prijevoza. Bez obzira na to Prijevoznik će, ukoliko Prijevoznik ima mogućnosti, nastojati obaviti prijevoze za Nalogodavatelja i ukoliko su naručeni iza tih rokova te bez utjecana na ugovorenu cijenu prijevoza.
Radnim danima se smatraju dani od ponedjeljka do petka između 08 do 16 sati.
Nalogodavatelj za svaki prijevoz šalje Prijevozniku putem e-maila ili telefaxa pismeni nalog navodeći sve bitne elemente te eventualne posebne zahtjeve prijevoza poput, ali ne mora biti ograničeno na, opis robe, broj koleta, bruto masa robe, broj kontejnera, broj plombe kontejnera, naziv pošiljatelja i primatelja, adrese preuzimanja, carinjenja, predaje tereta, prijevozni put, traženo vrijeme preuzimanje i predaje tereta, eventualni posebni zahtjevi o prijevozu te upute u pogledu posebnog postupanja sa teretom.".
3. Postupajući prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP ovaj revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP.
4. S obzirom na sadržaj odredbe čl. 4. Ugovora (dostavljeno u smislu odredbe čl. 387. st. 4. ZPP), očigledno različito tumačenje nižestupanjskih sudova vezano za sadržaj materijalnog prava iz te odredbe – je li ugovorena obveza tuženika ili je Ugovor samo okvirni sporazum, te izloženog zaključka drugostupanjskog suda, predlagatelj je učinio vjerojatnim da mu je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku, kao aspekt prava na pravično suđenje i to u drugostupanjskom postupku. Pravo na pravično (pošteno) suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom, obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku i jamstvo zabrane arbitrarnosti. Arbitrarnom se može smatrati ona odluka koja upućuju na proizvoljnost, nezadovoljavajuće je obrazložena te ne upućuju na mjerodavne propise odnosno mjerodavnu sudsku praksu. Podnositelj je učinio vjerojatnim izostanak ozbiljnih, relevantnih i dostatnih razloga za ocjenu kakve je pobijanom odlukom dana u vezi tumačenje (prvenstveno odredbe čl. 4.) Ugovora i Dodatka Ugovoru, kao primijenjenog materijalnog prava, sve u svrhu zaključka je li došlo do povrede ugovorne obveze.
5. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP riješeno je kao u izreci, pri čemu se na temelju te odredbe za naznačeno pitanje uzima da je prijedlog povučen.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Jadranko Jug
