REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4248/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića, mr. sc. Senije Ledić i Željka Pajalića članova vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja B2 Kapital d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Zvonimir Buterin, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Buterin & partneri u Zagrebu, protiv protustranke BA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tihana Ana Reljić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. u Zagrebu, radi zabilježbe dosude, odlučujući o prijedlogu protustranke za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-79/2024- 2 od 20. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-4650/2024 od 3. srpnja 2024., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na postavljena pravna pitanja i u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.
Obrazloženje
1. Predlagateljica je podnije prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž Zk-79/2024-2 od 20. siječnja 2025., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Z-4650/2024 od 3. srpnja 2024.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije protustranka se protivi navodima prijedloga te predlaže isti odbiti odnosno odbaciti.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je predlagateljica u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačila pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, međutim nisu izloženi razlozi važnosti.
4. Budući da se predlagateljica nije pozvala ni na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koji bi bili drugačiji od shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci, odnosno predlagateljica nije jasno naznačila razloge važnosti za pitanja koja postavlja u smislu odredbe čl. 387. ZPP-a, stoga se ne radi o važnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
5. Naime, ako su u prijedlogu za dopuštenje revizije izloženi razlozi u kojima predlagatelj iznosi samo svoje prosudbe o potrebi za odgovorima na određena pravna pitanja, a zapravo tako samo izražava neslaganje s pobijanom drugostupanjskom odlukom, kao što je to u ovom slučaju, te da valja zaključiti da to nisu razlozi iz čl. 385.a ZPP-a koji bi u cilju ujednačavanja sudske prakse opravdavali intervenciju revizijskog suda.
6. U ovoj pravnoj stvari valjalo je sukladno odredbi čl. 389.a st. 3. ZPP-a u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.
7. Predlagateljica navodi da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu temeljnih ljudskih prava. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocijeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog protustranka nije učinila vjerojatnim da bi joj zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
8. U odnosu na te tvrdnje predlagateljice navodi se da u primjeni čl. 385.a st. 2. ZPP- a, nije svaka nezakonitost i nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnog ljudskog prava, niti je ova zakonska odredba osnova za pretjerano širenje privatne funkcije revizije po dopuštenju jer i ta revizija ima javnu funkciju, (kao što ju je imala i izvanredna) koja je funkcija primarno vezana za dopuštenje presuda s presedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Primijenjeno na okolnost konkretnog slučaja, revizijski sud u prijedlogu za dopuštenje revizije protustranke ne nalazi elemente koji bi upućivali na vjerojatnost povrede temeljnog ljudskog prava na koje ukazuje predlagateljica, a koja se tiču prava na pošteno i pravično suđenje, povredu vlasništva (čl. 19., čl. 26., čl. 3. i čl. 48. Ustava Republike Hrvatske), koje se u biti svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
9. U konkretnom slučaju pobijane presude sadrže detaljno obrazloženje i ne mogu se smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Činjenica što protustranka u ovom postupku nije uspjela ne znači da su joj time povrijeđena temeljna ljudska prava.
10. Slijedom izloženoga, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke ni za postupanje revizijskog suda prema čl. 385.a st. 2. ZPP-a i dopuštenje revizije po toj osnovi.
11. U opisanim okolnostima, dakle, protustranka nije dokazala da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava, njezin prijedlog, i u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava valja odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
