REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-319/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB 26187994862, sa sjedištem u Zagrebu, Vatroslava Jagića 33, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., OIB 57500462912, sa sjedištem u Zagrebu, Širolina 4, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1681/2023-2 od 26. ožujka 2024., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-308/22 od 6. travnja 2023. i dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-308/22 od 17. travnja 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.
r i j e š i o j e :
I. Ukidaju se presuda Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1681/2023-2 od 26. ožujka 2024. i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-308/22 od 6. travnja 2023. te dopunska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-308/22 od 17. travnja 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.602,35 EUR / 12.072,89 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a točkom II. izreke naloženo mu je naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 331,81 EUR / 2.500,00 kuna. Dopunskom presudom je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju još i trošak u iznosu od 111,30 EUR / 838,59 kuna koji se odnosi na trošak vještačenja. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja koji se odnosi na stopu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 1.602,35 EUR /12.072,89 kuna u dijelu razlike između zatražene stope koja se odnosi na trgovačke ugovore i dosuđene stope koja se odnosi na ostale odnose.
2. Drugostupanjskom su presudom odbijene tuženikove žalbe te je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke i dopunska presuda od 17. travnja 2023. u točki I. izreke.
3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2889/2024-2 od 6. studenoga 2024. dopustio tuženiku podnošenje revizije protiv predmetne drugostupanjske presude radi pravnog pitanja:
"Ukazuje li sama činjenica da se domaća životinja (u konkretnom slučaju pas), našla na kolniku autoceste, što je uzrokovalo prometnu nezgodu naletom vozila na psa, da je pravna osoba koja upravlja autocestom propustila voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne žičane ograde oko autoceste?".
4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tuženik podnosi reviziju protiv navedene drugostupanjske presude pobijajući je u dijelu kojim je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 1.602,35 EUR / 12.072,89 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka, pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, a revident predlaže pobijanu reviziju prihvatiti te ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija tuženika je osnovana.
7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja utemeljen na tvrdnji o propustu tuženika u održavanju autoceste sigurnom za promet, a vezano za štetni događaj u kojem je došlo do naleta vozilom osiguranika tužitelja na psa i posljedično štete na vozilu osiguranika tužitelja uzrokovane time.
9. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev cijeneći da tuženik odgovora za štetu po načelu presumirane krivnje sukladno odredbi članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), ukoliko se dokaže da je odgovoran za štetu te da tuženika sama činjenica što nije on vlasnik psa samo oslobađa objektivne odgovornosti koja se primjenjuje u odnosu na vlasnika psa. Nadalje je, prema utvrđenjima iz prvostupanjske presude, sukladno članku 81. stavak 1. i članku. 26. Zakona o cestama ("Narodne Novine" broj: 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/13, 92/14 i 110/19 – dalje: ZC) održavanje autocesta u nadležnosti tuženika pa prvostupanjski sud ocjenjuje da je sukladno članku 93. i 94. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05, 14/11, 25/15 – dalje: Pravilnik) tuženik bio dužan postaviti zaštitnu ogradu radi zaštite prometa na cesti od divljači i "drugih životinja". Budući da se na kolniku ipak našla životinja i to pas, prvostupanjski sud ocjenjuje jasnim da je u zaštitnoj ogradi postojao procjep ili rupa ili zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena, jer da je bila, tada se ne bi moglo dogoditi da se životinja nađe u prostoru kolnika autoceste. Prvostupanjski se sud u obrazloženju citirane odluke pozvao na odluku revizijskog suda poslovni broj Rev-x 230/12-2 od 8. studenoga 2012.
10. Drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je sukladno članku 81. stavku 1. i članku 26. ZC, održavanje autocesta u nadležnosti tuženika te da je sukladno članku 93. i 94. Pravilnika tuženik dužan postaviti zaštitnu ogradu radi zaštite prometa na cesti od divljači i „drugih životinja“. Drugostupanjski sud nadalje obrazlaže da u konkretnom slučaju tuženik odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se životinja (pas) nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom, a na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.
11. Osnovano revident ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, utemeljene na odredbi članka 1045. ZOO, članka 81. stavak 1. i članka 26. ZC te članaka 93. i 94. Pravilnika. Naime, kada do štete na autocesti dođe naletom vozila na psa, dakle na životinju koja nije divljač, tada sama činjenica da se pas zatekao na autocesti ne predstavlja dostatan dokaz kojim se dokazuje propust tuženika u održavanju autoceste.
12. U konkretnom slučaju odgovornost tuženika za štetu nije objektivna, već se radi o odgovornosti na temelju krivnje. Pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 1045. ZOO su: postojanje štete, štetna radnja, uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, protupravnost i krivnja, pri čemu se krivnja presumira. Stoga je na tužitelju teret dokazivanja činjenice štetne radnje tuženika, koju štetnu radnju predstavlja propust tuženika u održavanju autoceste. Naime, pas nije divljač, već domaća životinja koja na autocestu može doći na više načina, primjerice dolaskom s odmorišta na autocesti gdje se vozilom zaustavio vlasnik psa i slično.
12.1. Slijedom navedenog, sama činjenica što se pas, koji je domaća životinja, zatekao na kolniku autoceste ne ukazuje nužno i bezuvjetno da je pravna osoba koja upravlja autocestom propustila voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti, posebice u vidu postavljanja i održavanja zaštitne žičane ograde oko autoceste. To je ujedno odgovor na postavljeno revizijsko pitanje.
13. Kako pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda nije podudarno pravnom shvaćanju revizijskog suda o spornom pravnom pitanju te kako zbog pogrešnog pravnog pristupa pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali ostale pravno odlučne činjenice, u revizijskom stadiju postupka nisu ispunjeni uvjeti za preinaku. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 395. stavka 2. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
14. U nastavku će postupka sudovi, cijeneći pravno shvaćanje revizijskog suda o spornom pravnom pitanju, utvrditi i ostale pravno relevantne činjenice te će nakon toga ponovno dati ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
15. Odluka iz točke II. izreke ovog rješenja donesena je na temelju odredbe članka 166. stavka 3. ZPP.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
