REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3989/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sartura d.o.o., OIB 27334333242, Zagreb, Lendavska ulica 16a, kojeg zastupa punomoćnik Andrijan Capan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Batarelo, Dvojković, Vuchetich, Zagreb, Ulica kralja Držislava 8, protiv tuženika AO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Lončarić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić, Zagreb, Medveščak 53, radi isplate ugovorne kazne zbog povrede ugovorne zabrane natjecanja, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R- 6/2025-2 od 8. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1085/2022-31 od 2. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž R-6/2025- 2 od 8. svibnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1085/2022-31 od 2. travnja 2024., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi a koja glase:
"a) Je li sud, pri ocjeni učinaka dodatka ugovoru o radu na prethodnu odredbu o zabrani natjecanja, dužan primijeniti pravila tumačenja ugovora iz članka 319. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, na temelju kojeg se sudovi ne trebaju držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već trebaju istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i dati prednost takvoj namjeri u odnosu na doslovno značenje korištenih izričaja?
b) Može li se odredba o zabrani natjecanja, koja je prvotno bila ništetna zbog nesukladnosti s čl. 102. st. 6. Zakona o radu, valjano ponovno ugovoriti sklapanjem dodatka ugovoru o radu kojim su ugovoreni novi uvjeti rada, ako sadržaj tog dodatka, u kontekstu cijelog ugovornog odnosa, izražava volju stranaka da se prethodna zabrana natjecanja i dalje primjenjuje?
c) Ima li ranije ništetna odredba ugovora pravni učinak ako su stranke naknadno sklopile dodatak kojim su izmijenile ključne okolnosti koje su uzrokovale ništetnost, te pritom izričito ili posredno potvrdile primjenu ranijih ugovornih odredbi, uključujući i onu koja je prethodno bila ništetna?".
2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije ističe da nema uvjeta za dopuštenje revizije te predlaže tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije odbiti ili odbaciti. Traži trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je isplata ugovorne kazne zbog povrede ugovorne odredbe o zabrani natjecanja te isplata plaćenih iznosa tuženiku na temelju ugovorne odredbe o zabrani natjecanja.
5. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev iz razloga što su utvrdili da je ugovorna odredba o zabrani natjecanja ništetna na temelju odredbe čl. 102. st. 6. Zakona o radu ("Narodne novine" 93/14 – dalje: ZR) s obzirom da je u vrijeme sklapanja ugovora o radu tuženikova plaća bila niža od prosječne bruto plaće zaposlenih u RH, dok je ostali dio tužbenog zahtjeva na temelju stjecanja bez osnove odbijen iz razloga što je tuženik tužitelju vratio sve iznose koje je primio s osnove neto naknade plaće dok za razliku plaćenih doprinosa tuženik nije pasivno legitimiran sukladno izraženom stajalištu u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 1308/21.
6. Postupajući na temelju odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7. Tužitelj nije naznačio odgovarajuće razloge važnosti, jer odluka Revr-90/17 nije usporediva. Ista se odnosi na ništetnost ugovorenog roka zabrane natjecanja preko dvije godine, dok se u ovoj pravnoj stvari radi o ništetnosti zbog zabrane ugovoranja zabrane natjecanja odnosno je li dodatkom ugovora ponovo ugovoren zabrana natjecanja.
8. Pobijanom odlukom izričito je naznačeno da dodatkom ugovora nije ponovo ugovorena zabrana natjecanja iz razloga što ništetna ugovorna odredba nije mogla konvalidirati, pa su samim time na snazi ostale ugovorne odredbe osnovnog ugovora koje su bile valjane.
9. S obzirom da postavljena pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je isti bio nepotreban (čl. 155. st. 1. ZPP), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
