REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-433/2025-3
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B Frankopanska 16 ,
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog sabora, Odbora za europske poslove, Zagreb, Trg Sv. Marka 6, OIB: 38597506234, radi ocjene zakonitosti odluke, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3001/2024-2 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3001/2024-2 od 7. siječnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbacuje se, kao nedopuštena, tužba tužitelja podnesena radi ocjene zakonitosti dopisa tuženika, KLASA: 050-01/24-29/1, URBROJ: 6521-31-24-5 od 25. studenoga 2024., kojim je tuženik obavijestio tužitelja da nije u njegovom djelokrugu pokretanje postupaka po službenoj dužnosti utvrđivanja provedbe Ustava Republike Hrvatske na temelju Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP).
2. Tužitelj je protiv osporenog rješenja izjavio žalbu kojom zakonitost istog osporava zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Pritom se osvrće na rad prvostupanjskog suca, koji nije dokazao da je tuženik nevladina organizacija, zbog čega smatra da je na taj način bitno povrijedio pravila sudskog postupka. Navodi da, ukoliko je tuženik vladina organizacija, njegova predstavka je pravno relevantna činjenica te je, temeljem članka 18. stavka 1. ZUP-a, vladina organizacija dužna zaprimiti predstavku i postupiti po istoj u upravnom postupku, što je tuženik i učinio. Ukoliko je sud utvrdio da je podnositelj pogrešno podnio tužbu, iz razloga jer se rješenje tuženika ne osporava u upravnom sporu, u tom slučaju sud je bio dužan utvrditi koji sud je nadležan i proslijediti mu tužbu na nadležni rad, sve temeljem članka 44. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje u tekstu: ZUS). Nastavno se tužitelj poziva na odredbe Ustava Republike Hrvatske, kojima je regulirano pravo na dobivanje odgovora, pravo na pristup sudu te pravo da njegov slučaj ispita neovisan i nepristran sud, a što je sve ovdje izostalo. Iznoseći i druge razloge, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporeno rješenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporeno rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1., u vezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužiteljevu tužbu te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
5. Naime, iz podataka sveza spisa proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ocjene zakonitosti dopisa tuženika od 25. studenoga 2024., kojim je obaviješten da to tijelo nije nadležno za postupanje po njegovim prijedlozima, kojima traži pokretanje postupka po službenoj dužnosti utvrđivanja provedbe Ustava Republike Hrvatske, a što temelji na odredbi članka 44. stavka 8. Poslovnika Hrvatskoga sabora ("Narodne novine", broj: 81/13., 113/16., 69/17., 29/18., 53/20., 119/20., 123/20. i 86/23. - dalje u tekstu: Poslovnik).
6. Imajući u vidu sadržaj tužbe, kao i priloženih podnesaka, ovaj Sud nalazi pravilnom ocjenu prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke za vođenje spora propisane odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS- a, prema kojoj će sud rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Pritom se prvostupanjski sud osnovano pozvao na odredbu članka 3. stavka 1. ZUS-a i članka 2. ZUP-a, koje reguliraju što je predmet upravnog spora odnosno što se smatra upravnom stvari o kojoj se odlučuje u upravnom postupku, a o čemu se ovdje nesporno ne radi.
8. Ovo iz razloga jer prijedlog i prigovor tužitelja, upućeni tuženiku, predstavljaju predstavke u smislu članka 44. stavka 8. Poslovnika, na koji se pozvao i tužitelj, ali ga pogrešno tumači. Naime, odgovor na predstavku, suprotno žalbenim navodima, ne predstavlja rješenje - upravni akt kojim je nadležno javnopravno tijelo odlučilo o nekom pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, a niti se ovdje radi o postupanju javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke pa se, posljedično, ovdje niti ne radi o stvari koja može biti predmet upravnog spora.
8.1. S tim u vezi također valja naglasiti da Hrvatski sabor nije vladina organizacija, niti ikakvo javnopravno tijelo, već je Ustavom Republike Hrvatske određeno zakonodavno tijelo u trodiobi vlasti, slijedom čega ni radna tijela Hrvatskog sabora nisu javnopravna tijela u smislu članka 1. ZUP-a, koji određuje da su javnopravna tijela državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe koje imaju javne ovlasti.
9. Kako, dakle, iz priloženih isprava proizlazi da je osporeno rješenje doneseno pravilnom primjenom mjerodavnog postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
