Poslovni broj: Usž-2585/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Recycle Plastic d.o.o., Zagreb, Ilica 172, OIB: 80996926632, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Marko Tušek i Stela Tursan, Varaždin, Trg slobode 10, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Zagreb, Radnička cesta 80, OIB: 19370100881, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Bedekovčina, Bedekovčina, Trg Ante Starčevića 4, OIB: 33523559931, radi provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2775/2021-15 od 3. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2775/2021-15 od 3. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-351-02/20-21/06, URBROJ: 517-14-2-1- 21-10 od 26. srpnja 2021. te se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika je, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno rješenje Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-351-01/19-01/07, URBROJ: 2104/01-08-20-42 od 3. veljače 2020., te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Tim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je da se Dozvola za gospodarenje otpadom od 16. svibnja 2014. i njoj pripadajuća rješenja o izmjeni i dopuni od 17. prosinca 2014., 27. srpnja 2015. i 13. lipnja 2017. mijenjaju i da se dozvoljava tužitelju na lokaciji gospodarenja otpadom Poznanovec, Zagorske brigade 6, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], obavljanje djelatnosti sakupljanja, druge obrade i oporabe otpada.
4. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U žalbenim razlozima, u bitnom, iznosi da su prvostupanjskom presudom zanemarene zakonske odredbe i činjenične tvrdnje prema kojima je rješenje tuženika nezakonito. Pozivanjem na odredbu članak 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. dalje - ZUP), smatra da je tuženik, povodom ranije presude prvostupanjskog suda, bio ovlašten i dužan upotpuniti postupak sam ili putem prvostupanjskog tijela, a nakon toga odbiti žalbu zainteresirane osobe. Upućuje na izreku ranije presude istog suda kojom se poništava rješenje tuženika od 1. rujna 2020. s nalogom da tuženik donese novu odluku o žalbi zainteresirane osobe nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prema pravnim shvaćanjima i primjedbama tog suda. Tvrdi da ranijom presudom nije dana uputa da se prvostupanjsko rješenje poništi. Upućujući na odredbe Zakona o upravnim sporovima o teretu dokazivanja te članak 60. ZUP-a, zaključuje da je upravno tijelo moralo prihvatiti činjenice koje proizlaze iz javnih isprava te da je jedino moglo provjeriti njihovu vjerodostojnost kod tijela koje ih je izdalo, ali nema ovlaštenje samoinicijativno dokazivati da bi činjenice u javnoj ispravi bile pogrešno utvrđene. Teret dokazivanja u takvom slučaju je na onome tko takvu činjenicu osporava, što zainteresirana osoba nije uspjela dokazima osporiti. Rješenjem tuženika, prema mišljenju tužitelja, povrijeđeno je načelo zaštite stečenih prava i načelo zaštite legitimnih očekivanja u upravnom postupku. Objašnjava da mu je izdana Dozvola za gospodarenje otpadom od 16. svibnja 2014. i njoj pripadajuća rješenja o izmjeni i dopuni od 17. prosinca 2014., 27. srpnja 2015. i 13. lipnja 2017., na koje zainteresirana osoba nije ulagala pravne lijekove, a svi ti akti temelje se na istom činjeničnom stanju koje je zainteresiranoj osobi kasnije postalo sporno. Smatra da je imao legitimna očekivanja daljnjeg korištenja prava koja je stekao pravomoćnim i izvršnim odlukama. Drži da mu se ne može uskratiti pravo koje mu je ranije priznato, a koje je naknadno jednostrano izmijenila zainteresirana osoba. Smatra da je nepobitno dokazano da u konkretnom slučaju postoje svi zakonski uvjeti na kojima se temelji prvostupanjsko rješenje, odnosno da je žalba zainteresirane osobe neosnovana, radi čega je trebalo usvojiti tužbeni zahtjev i odbiti žalbu zainteresirane osobe. Predlaže poništenje prvostupanjske presude i usvajanje tužbenog zahtjeva, podredno vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
5. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznosi da su žalbeni razlozi tužitelja neosnovani, netočni i usmjereni na odugovlačenje ovog upravnog spora, što je protivno odredbi članka 8. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) Smatra da je prvostupanjski sud na temelju svih dokaza pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe važećih propisa.
Predlaže da se žalba tužitelja odbije.
6. Zainteresirana osoba dostavila je odgovor na žalbu u kojem navodi da osporena presuda, sukladno odredbama zakona, sadrži obrazloženje s argumentiranim razlozima. Upućujući na članak 117. stavak 2. ZUP-a, ističe da prvostupanjski sud u ranijoj presudi nije odredio niti da tuženik sam riješi stvar niti da ga dostavi prvostupanjskom tijelu na neposredno rješavanje, već je takvu odluku prepustio tuženiku. U odnosu na prigovor tužitelja da je upravno tijelo dužno prihvatiti činjenice iz javnih isprava, navodi da ZUP postavlja opću zakonsku presumpciju istinitosti sadržaja javne isprave, a okolnost što tim Zakonom nije propisano dokazivanje da javna isprava može sadržavati netočno utvrđene činjenice, ne znači da ta zakonska presumpcija nije oboriva. Dodaje da javnopravno tijelo i stranka mogu svim raspoloživim dokaznim sredstvima osporavati istinitost javne isprave, a teret dokaza je na onome tko tvrdi da je ona neistinita. S tim u vezi, osporavala je točnost navoda iz očitovanja Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zabok od 18. travnja 2019., obzirom da je građevina u kojoj se već obavlja postupak gospodarenja otpadom suprotna važećem Prostornom planu uređenja Općine Bedekovčina, jer se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje su u zoni mješovite pretežito poslovne namjene, oznake M2, u kojoj nije predviđeno gospodarenje otpadom. Smatra neosnovanim pozivanje tužitelja na stečena prava i legitimna očekivanja s obzirom na zakonsko uređenje kojim je izdana dozvola podložna provjeri okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih tom dozvolom. Kako tužitelj nije zadovoljio sve uvjete, opravdanim smatra ukidanje prvostupanjskog rješenja. Predlaže ovom Sudu da odbije žalbu tužitelja i potvrdi prvostupanjski presudu.
7. Žalba nije osnovana.
8. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, čime nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
9. Naime, člankom 66. stavka 1. ovdje mjerodavnog Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava.
10. Sud nalazi da se, suprotno žalbenim navodima, osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski sud je odluku utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je osnovano zaključio da je tuženik donio rješenje u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u ranijoj pravomoćnoj presudi prvostupanjskog suda, poslovni broj Us I-2653/20-11 od 7. lipnja 2021. godine.
11. Naime, ranijom presudom istog prvostupanjskog suda poništeno prethodno rješenje tuženika, KLASA: UP/II-351-02/20-21/06, URBROJ:517-10-2-20-7 od 1. rujna 2020., i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak kako bi, uzimajući u obzir članak 117. ZUP-a, ocijenio može li sam riješiti stvar ili je nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela za provjeru okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, između ostalog, je li za građevinu u kojoj će se obavljati postupak gospodarenja otpadom izdan akt kojim se dozvoljava uporaba te je li ta građevina planirana dokumentom prostornog uređenja. Navedene okolnosti utvrđuju se kako u postupku izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom, tako i u postupcima provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom kada su se promijenile okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, što je ovdje slučaj.
12. Tuženik je, i po ocjeni ovog Suda, u skladu s navedenom uputom utvrdio da je, s obzirom na prirodu upravne stvari, u konkretnom slučaju nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, zbog čega je povodom žalbe zainteresirane osobe osnovano, na temelju ovlaštenja iz članka 117. stavka 2. ZUP-a, poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio tijelu prvog stupnja na ponovni postupak radi donošenja novog rješenja.
13. Na drukčiji zaključak ne upućuju ni žalbeni prigovori kojima tužitelj osporava poništenje prvostupanjskog rješenja jer je prvostupanjsko tijelo u skladu s člankom 60. ZUP-a pravilno ocijenilo vjerodostojnim činjenice iz javne isprave, odnosno očitovanja Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša Zabok od 18. travnja 2019. Međutim, okolnost da ZUP ne sadrži izričitu odredbu da je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi činjenice neistinito utvrđene ili potvrđene, ne znači da zakonska predmnjeva istinitosti sadržaja javnih isprava nije oboriva. Stoga, a kako pravilno navodi prvostupanjski sud, javnopravno tijelo i stranka mogu svim raspoloživim dokaznim sredstvima osporavati istinitost javne isprave, a teret obaranja zakonske predmnjeve istinitosti je na onome tko tvrdi da je ona neistinita. Stoga tužitelj pogrešno smatra da je javnopravno tijelo bilo dužno prihvatiti istinitima činjenice iz javne isprave, ako su iste činjenice upitne, što je ovdje slučaj.
14. Prigovor tužitelja da su mu u konkretnom slučaju povrijeđena stečena prava i legitimna očekivanja pravilno je, po ocjeni ovog Suda, otklonio prvostupanjski sud upućujući na zakonsko uređenje prema kojem je dozvola za gospodarenje otpadom podložna postupku provjere okolnosti koje utječu na ostvarivanje prava dodijeljenih dozvolom za gospodarenje otpadom, a koju nadležno tijelo provodi po službenoj dužnosti najmanje jednom u pet godina.
15. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Stoga je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
