Poslovni broj: Usž-1497/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja POINT SPLIT d.o.o. Split, Blaženog Ivana Merza 8, OIB: 92462019127, kojeg zastupa opunomoćenik Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. u Splitu, Sukoišanska 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda u Splitu, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, Split, Mike Tripala 6, OIB: [osobni identifikacijski broj] radi izvršenja rješenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1631/2023-7 od 24. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1631/2023-7 od 24. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/17-02/826, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-69 od 18. svibnja 2023. godine. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda, točkom I. izreke, odbija se prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja tuženika do pravomoćnog okončanja upravnog spora te se, točkom II. izreke, odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika utvrđeno je da je 4. listopada 2017. postalo izvršno rješenje, KLASA: UP/I-362-02/17-02/00826, URBROJ: 531-07-1-2-1-17-03 od 27. lipnja 2017., kojim je naređeno tužitelju kao investitoru da ukloni građevine opisane točkom 1. izreke osporavanog rješenja tuženika, koje se nalaze na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], izgrađene bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole. Točkom 2. izreke osporavanog rješenja tuženika utvrđeno je da tužitelj nije uklonio opisane građevine, u rješenjem mu određenom roku od 90 dana, niti nakon izrečenih šest novčanih kazni. Stoga se točkom 3. izreke utvrđuje da će se rješenje provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača tuženika, strojno i ručno s početkom uklanjanja od 2. lipnja 2023., uz popratna utvrđenja pod točkama 4. i 5. osporavanog rješenja.
3. Tužitelj u razlozima žalbe protiv prvostupanjske presude navodi da je u odnosu na rješenje o uklanjanju od 27. lipnja 2017. pokrenuo upravni spor koji se vodio na Upravnom sudu u Splitu, kao i da je pred nadležnim upravnim tijelom pokrenuo postupak radi ishođenja građevinske dozvole, koji predmet još uvijek nije okončan, a vodi se pred Upravnim odjelom za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostavom Omiš, pod KLASOM: UP/I-361-03/20-01/118. Smatra da postupak ishođenja građevinske dozvole predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku. Šteta koja bi nastala provođenjem rješenja se nikada neće moći popraviti, riječ je o nenadoknadivoj šteti koja nastaje uklanjanjem građevine koja je u procesu ishođenja građevinske dozvole. Nadalje, smatra da su u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za pozitivnu odluku o prijedlogu za odgodnim učinkom tužbe. Navodi da Naputak o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“, broj: 46/20., 80/20.) propisuje u članku 14.f da građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu, te da je obustavio daljnje građenje. Smatra da je u predmetnom postupku upravo riječ o iznimci koju propisuje gore naznačeni Naputak. Poziva se na presude Europskog suda za ljudska prava i Ustavnog suda Republike Hrvatske vezano uz povrede načela jednakosti oružja. Predlaže poništiti odluku prvostupanjskog suda i usvojiti tužbeni zahtjev te donijeti rješenje o odgodi izvršenja rješenja tuženika.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pri čemu je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge utemeljene na podacima sveza spisa i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
7. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da je inspekcijskim rješenjem od 27. lipnja 2017. tužitelju naređeno uklanjanje suterenske građevine, vodospreme i armirano-betonskog zida, sve detaljno opisano tim rješenjem, te da tužitelj nije postupio po naredbi iz rješenja o uklanjanju niti nakon izrečene šeste novčane kazne, slijedom čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za donošenje rješenja o izvršenju i pristupanje uklanjanju putem treće osobe u skladu s odredbom članka 31. stavka 1. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13., dalje: Zakon).
8. Ovo tim više što je rješenje o uklanjanju postalo i pravomoćno jer je ovosudnom presudom, poslovni broj: Usž-1215/19-2 od 3. listopada 2019., odbijena tužiteljeva žalba u tom upravnom sporu, u kojem je navedeno rješenje ocijenjeno zakonitim.
9. Neosnovani su navodi tužitelja da tuženik nije bio ovlašten donijeti osporavano rješenje jer je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Naime, sukladno odredbi članka 6. Naputka o novčanim kaznama koje izriču građevinski inspektori („Narodne novine“, broj: 23/18.), koji je u konkretnom slučaju mjerodavan, iznimno od članka 5. ovoga Naputka, u slučajevima donošenja rješenja o uklanjanju na temelju članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona, građevinski inspektor neće izvršenika na izvršenje rješenja prisiljavati novčanim kaznama ukoliko utvrdi da je izvršenik unutar roka za izvršenje rješenja podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu građevinu te da je obustavio daljnje građenje.
10. Člankom 7. citiranog Naputka je propisano da, u slučajevima iz članka 6. ovoga Naputka, po isteku godine dana od dana dostave izvršeniku rješenja o uklanjanju iz članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona, građevinski inspektor utvrđuje je li građevinska dozvola za predmetnu građevinu izdana i je li izvršna. Ako građevinska dozvola nije izdana ili nije izvršna, građevinski inspektor u roku od 8 dana od utvrđenja te činjenice započinje, odnosno nastavlja s izricanjem novčanih kazni. Građevinski inspektor nastavlja s izricanjem novčanih kazni i prije isteka roka od godine dana, ako utvrdi da je izvršenik nastavio građenje.
11. S obzirom na to da se ovdje radi o izvršenju rješenja o uklanjanju od 27. lipnja 2017. putem treće osobe sukladno odredbi članka 31. stavka 1. Zakona nakon što tužitelj rješenje o uklanjanju nije izvršio niti nakon šest novčanih kazni izrečenih sukladno odredbi članka 31. stavka 3. Zakona, nedvojbeno je da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta da tuženik zastane s izvršenjem rješenja o uklanjanju sukladno odredbama Naputka.
12. Prema odredbi članka 42. stavka 6. ZUS-a, odgodni učinak tužbe i privremene mjere vrijede do pravomoćnog okončanja spora ili drukčije odluke suda. Naime, predmetnom presudom ovog Suda pravomoćno je potvrđena pobijana presuda prvostupanjskog suda, stoga prigovori tužitelja u odnosu na rješenje prvostupanjskog suda kojim se odbija prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja rješenja od 18. svibnja 2023. (koji predstavlja prijedlog za odgodnim učinkom tužbe), ne mogu biti od utjecaja na drukčije rješavanje tog prijedloga tužitelja. Pored navedenog, valja istaknuti da je rješenje o uklanjanju i izvršeno putem treće osobe u periodu od lipnja do rujna 2023., zbog čega bi bilo bespredmetno odlučivati o odgodi izvršenja rješenja.
13. Ovaj Sud je našao neosnovanim i prigovore tužitelja vezano uz povredu načela jednakosti oružja, dok praksa Europskog suda za ljudska prava i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske, koju tužitelj opsežno citira, nije primjenjiva ne konkretnu upravnu stvar, niti je tužitelj obrazložio na koji način činjenice i pravna pitanja rješavana u citiranim sporovima imaju značaj za drukčije rješavanje ove upravne stvari.
14. Kako tužitelj ni u predmetnoj žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore kojima bi doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja tuženika i koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
16. Slijedom svega navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
