REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-1417/2025-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić- Zaninović, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NG iz [adresa], 28. maja 61, Republika Slovenija, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr.sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, Zagreb, Kneza Mutimira 1, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frana Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-856/2024-5 od 29.siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-856/2024-5 od 29.siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/24-02/520, URBROJ: 443-02-05- 14-24-4 od 6. svibnja 2024. i odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora. Rješenjem prvostupanjskog suda, istog poslovnog broja i datuma, odbijen je prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe.

2. Rješenjem tuženika naloženo je tužitelju, kao vlasniku, da u roku od 90 dana ukloni prizemnu građevinu na betonskom temelju tloc. veličine 6,10x5,95 m s jednostrešnim krovom i prizemnu građevinu na betonskom temelju tloc. veličine 5,2x2,35 m s jednostrešnim krovom, sve izgrađeno bez izvršne građevinske dozvole na kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa].

3. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga i zbog povrede ustavnih prava tužitelja. Drži da pobijanom presudom nije dostatno obrazloženo zbog čega sud smatra neosnovanom argumentaciju tužitelja, prvenstveno u odnosu na istaknute ustavne povrede. Nedostatak obrazloženja proizlazi iz pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno pogrešnog zaključka suda što se u konkretnom slučaju smatra spornim među strankama. Pri tom se tužitelj referira na razloge iz obrazloženja osporene presude, koje dijelom citira, navodeći da iz obrazloženja presude proizlazi da je sud ocijenio da odredbe Zakona o postupanju sa nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, dalje: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19., dalje: ZPNIZ) nisu od utjecaja na zakonitost rješenja tuženika, odnosno da je za zakonitost tog rješenja odlučna isključivo činjenica što tužitelj, sukladno odredbama Zakona o gradnji, ne posjeduje građevinsku dozvolu. Međutim, tužitelj smatra da je konkretni predmet valjalo razmotriti u kontekstu postojanja urednog zahtjeva tužitelja da se predmetni objekt legalizira. Mjerodavne odredbe ZPNIZ-a nesporno utječu na zakonitost pobijanog rješenja jer odredba članka 42. stavka 1. ZPNIZ-a propisuje mogućnost da tuženik, na temelju zahtjeva za legalizaciju, odredi prekid postupka i na taj način odgodi uklanjanje objekta dok se o legalnosti objekta ne odluči u postupku ozakonjenja. Sud je navedenu okolnost odbacio na temelju strogo formalističkog pristupa da tužitelj nije podnio službeni zahtjev za prekidom postupka. U ostatku žalbe obrazlaže razloge zbog koji smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu, odnosno povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, o čemu se sud nije očitovao. Poziva se na praksu izraženu u presudama ovog Suda u kojima su formulirani uvjeti za ozakonjenje građevine (Usž-119/2016, Usž- 2694/2017, Usž-1234/2016.). Navodi da je poduzeo sve u skladu sa svojim zakonskim mogućnostima da predmetnu građevinu legalizira, pri čemu trpi posljedice zbog neadekvatnog djelovanja nadležnih vlasti. Osporava i odluku kojom je odbijen prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika, podredno, predmet vratiti sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova spora, uključujući i trošak sastava žalbe.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. , dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da prvostupanjski upravni sud odbijanjem tužbenog zahtjeva nije povrijedio zakon na štetu tužitelja.

7. Naime, prema odredbi članka 126. stavka 1. ZUS-a, protiv presude upravnog suda stranke mogu podnijeti žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu ili pogrešne primjene materijalnog prava. Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj citiranom zakonskom odredbom iz razloga na koje tužitelj upire u žalbi. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a presuda sadrži sve propisano odredbom članka 1 1 9 . toga Zakona, pa tako i u pogledu stavka 5 . iste odredbe koji propisuje što sve mora sadržavati obrazloženje presude, a koje je potpuno i jasno te u korelaciji s izrekom presude.

8. Pritom Sud nalazi potrebnim podsjetiti na stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske iskazana u nizu ustavno-sudskih odluka (primjerice odluka broj: U-III- 3258/2021 od 9. prosinca 2021., U-III-458/2018 od 23. svibnja 2019. i dr.), a prema kojem se obveza obrazlaganja odluka ne može shvatiti kao zahtjev za detaljnim odgovorom na svaki navod, već opseg obrazlaganja odluke ovisi o prirodi iste te se utvrđuje prema okolnostima konkretnog slučaja i prirodi stvari, s tim da u obrazloženju moraju biti navedeni pravno odlučni razlozi na kojima je donesena odluka utemeljena. Tom uvjetu je ovdje udovoljeno, jer je u osporenoj presudi, upravo imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja i prirodu ove stvari, prvostupanjski sud naveo pravno odlučne razloge kojima se rukovodio ocjenjujući zakonitim rješenje tuženika, a iz kojih razloga posljedično proizlazi neosnovanost tužbenih prigovora na kojima tužitelj ustraje i u žalbi, slijedom čega ovaj Sud ne nalazi povredu zakona, kao ni konvencijskih i ustavnih prava, na štetu tužitelja po toj osnovi.

9. Prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, kao i tijekom upravnog spora, nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano zaključio da su ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21., 67/23., 155/23., dalje: ZDI), prema kojoj će u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem investitoru, odnosno vlasniku narediti uklanjanje građevine odnosno njezinog dijela ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, što je u ovom predmetu slučaj.

10. Tužitelj tijekom postupka i spora nije osporavao da za prijepornu gradnju ne posjeduje valjano odobrenje za gradnju, konkretno građevinsku dozvolu, već u bitnome ustraje u navodima da sud, prilikom odlučivanja o zakonitosti rješenja tuženika, nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj za sporne građevine podnio uredan zahtjev za ozakonjenje, o kojem do danas nije meritorno odlučeno.

11. Prema dugogodišnjoj praksi izraženoj u presudama ovog Suda (npr. Usž- 3885/2016-2 od 5. travnja 2017., Usž-2361/20-2 od 16. listopada 2020., Usž- 2889/2021-2 od 8. listopada 2021., Usž-4615/202022-2 od 20. travnja 2023.), podnošenje zahtjeva za ozakonjenje ne znači da se ne može narediti uklanjanje nezakonito izgrađene zgrade, već samo da će se, pod određenim uvjetima, izvršenje uklanjanja prekinuti odnosno obustaviti.

12. Prvostupanjskom presudom je valjano obrazloženo da za ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju nije mjerodavna odredba članka 42. ZPNIZ-a, već da se o zakonitosti građenja odlučuje primjenom odredbi Zakona o gradnji i ZDI-a, a da do primjene odredbe članka 42. ZPNIZ-a dolazi tek u postupku izvršenja rješenja o uklanjanju.

13. Stoga tužitelj pogrešno smatra da činjenica podnošenja zahtjeva za ozakonjenje utječe na ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju kojim jer pravilno utvrđeno da je tužitelj gradnji predmetnih građevina nesporno pristupio bez da je prethodno ishodio akt kojim mu se odobrava gradnja. Na ocjenu zakonitosti rješenja tuženika nije od utjecaja ni činjenica nerješavanja nadležnog tijela po zahtjevu tužitelja za ozakonjenje.

14. Međutim, obzirom na opetovane žalbene navode da je pokrenuo postupak ozakonjenja, pri čemu ovaj Sud ponovno ukazuje da ta činjenica nije odlučna za ocjenu zakonitosti rješenja o uklanjanju, tužitelja se upućuje da postupi sukladno odredbi članka 42. stavka 2. ZPNIZ-a, odnosno podnese građevinskom inspektoru zahtjev za prekidom postupka izvršenja o uklanjanju, pod uvjetima iz citirane zakonske odredbe, u kojem slučaju će se prekinuti postupak izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade do pravomoćnog završetka postupka za donošenje rješenja o izvedenom stanju, a sukladno odredbi članka 42. stavka 4. ZPNIZ-a, u slučaju da postupak ozakonjenja završi donošenjem rješenja o izvedenom stanju, po pravomoćnosti tog rješenja postupak izvršenja rješenja o uklanjanju će se obustaviti.

15. Presude na koje se tužitelj poziva u žalbi odnose se na ocjenu zakonitosti rješenja donesenih u postupcima ozakonjenja, o čemu se ovdje ne radi i stoga te presude nisu primjenjive u konkretnom slučaju.

16. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe. Ovo osobito imajući u vidu da tužitelj pravilnost osporene presude pobija ukazujući na iste činjenice i dokaze na kojima je presuda utemeljena, ali ih drukčije tumači, dajući u stvari svoje viđenje i ocjenu činjeničnog stanja utvrđenog u postupku te svoju interpretaciju primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na drukčije rješenje ove upravne stvari.

17. Žalbene prigovore o postojanju uvjeta za određivanjem odgodnog učinka tužbe, ovaj Sud nije posebno razmatrao jer je žalba protiv osporene presude odbijena pa je ocjena zakonitosti rješenja o odgodnom učinku tužbe postala bespredmetna.

18. Obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova spora, a iz istog razloga je odbijen i sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.

19. Slijedom svega navedenog, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić