Poslovni broj: Usž-1874/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Kristine Senjak Krunić, članica vijeća te više sudske savjetnice Nele Petrović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MĐU, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2989/2024-6 od 17. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2989/2024-6 od 17. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog upravnog suda tužba tužitelja odbačena je, kao nedopuštena, pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", broj: 36/24, dalje: ZUS).
2. Tužitelj osporava predmetno rješenje prvostupanjskog suda u cijelosti iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. U razlozima žalbe, u bitnom, navodi da je prvostupanjski sud povrijedio niz odredaba ZUS-a te je propuštanjem dostave tužitelju na očitovanje svih pismena koje je tuženik dostavio u spis i davanja roka za očitovanje na iste, a konačno i meritornim odlučivanjem temeljenim na istim pismenima i dokazima dostavljenim uz podneske, tužitelju narušeno ustavno i konvencijsko pravo sudjelovanja u postupku. Smatra da je odluka suda donesena bez održavanja rasprave protivno odredbama članka 98. ZUS-a. Smatra da je Gradski ured za opću upravu trebao odlučiti o njegovom zahtjevu pa makar isti odbaciti, kao i da je tuženik bio obvezan donijeti odluku o žalbi podnesenoj radi šutnje uprave. Smatra da je stekao hrvatsko državljanstvo podrijetlom, sukladno odredbi članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“, broj: 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., 138/21., dalje: ZHD). Predlaže poništiti pobijano rješenje prvostupanjskog suda te predmet vratiti na ponovno postupanje prvostupanjskom sudu i potražuje trošak sastava žalbe po ovlaštenom opunomoćeniku odvjetniku u iznosu od 3.562,50 EUR.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući osporavano rješenje prvostupanjskog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, u vezi s odredbom članka 128. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbacio tužbu tužitelja te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
5. Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj pokrenuo upravni spor tužbom radi šutnje uprave, i to tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, odnosno zbog nedonošenja odluke o žalbi tužitelja koju je podnio Gradskom uredu za opću upravu i imovinskopravne poslove Grada Zagreba jer nije odlučeno o njegovom zahtjevu za upis u maticu rođenih i evidenciju o državljanstvu od 30. studenog 2022., kojeg je podnio istom tijelu.
5.1. Gradski ured za opću upravu i imovinskopravne poslove je 13. siječnja 2023. proslijedio zahtjev tužitelja od 30. studenog 2022. Ministarstvu unutarnjih poslova, kao nadležnom tijelu za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, ocijenivši da se sadržajno radi o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, o čemu je obaviješten tužitelj putem svog opunomoćenika, odvjetnika. Žalba tužitelja podnesena Gradskom uredu za opću upravu i imovinskopravne poslove također je proslijeđena Ministarstvu unutarnjih poslova, kao nadležnom tijelu.
6. Prije svega, valja reći da je potrebno razlikovati pojmove stjecanja državljanstva (podrijetlom ili rođenjem na području Republike Hrvatske) od primitka u državljanstvo (stjecanja državljanstva prirođenjem), odnosno utvrđivanja državljanstva.
7. Prema članku 24. stavku 2. ZHD-a, poslovi stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom su u stvarnoj nadležnosti upravnog tijela županije odnosno Grada Zagreba u čijem je djelokrugu obavljanje povjerenih poslova državne uprave koji se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva.
7.1. Ujedno je člankom 36. ZHD-a propisano da ministarstvo nadležno za upravu nadzire provedbu odredbi koje se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom i rođenjem na području Republike Hrvatske (stavak 2.).
7.2. Provedbu odredbi koje se odnose na stjecanje hrvatskog državljanstva prirođenjem i po međunarodnim ugovorima te prestanak hrvatskog državljanstva nadzire ministarstvo nadležno za unutarnje poslove.
8. Tužitelj se pogrešno poziva na odredbu članka 5. stavka 2. ZHD-a, prema kojoj hrvatsko državljanstvo podrijetlom stječe i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
9. Ovo zbog toga što tužitelj, koji je rođen **.**.1981. u [adresa], i čiji je jedan roditelj, prema navodima tužitelja, u trenutku njegova rođenja bio hrvatski državljanin, ne može steći hrvatsko državljanstvo temeljem odredbi članka 5. ZHD-a, koja se odnosi samo na osobe rođene nakon stupanja na snagu ZHD-a, odnosno rođene nakon **.**.1991., a koji stav proizlazi i iz ovosudne prakse i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske
10. Matični ured može upisati u evidenciju o hrvatskom državljanstvu tj. u knjigu državljana bez prethodne suglasnosti odnosno naloga za upis Ministarstva unutarnjih poslova, samo osobu rođenu poslije **.**.1991., koja je podrijetlom stekla hrvatsko državljanstvo prema članku 4. i 5. ZHD-a, a što kod tužitelja nije slučaj. Sukladno odredbi članka 30. stavka 1. Naputka za provedbu Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj 117/21.), podatak o državljanstvu djeteta matičar upisuje na temelju podataka upisanih za roditelje u evidenciji o državljanstvu kod stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom, odnosno na temelju rješenja nadležnog tijela državne uprave kod stjecanja državljanstva djeteta prirođenjem.
11. Upis u državnu maticu nije upravna stvar, već upravna radnja koju obavlja matičar na zakonom propisan način. Matičar u maticu rođenih može upisati samo osobu rođenu u inozemstvu koja je hrvatski državljanin u smislu odredbe članku 40. stavku 1. Zakona o državnim maticama („Narodne novine“, broj 96/93., 76/13., 98/19. i 132/22.). Jedna od pretpostavki za upis činjenice rođenja u inozemstvu je okolnost da osoba ima hrvatsko državljanstvo. Ako osoba rođena u inozemstvu nema hrvatsko državljanstvo, javnopravna tijela nisu dužna upisati tu osobu u maticu rođenih. Dakle, prije samog upisa u maticu rođenih matičar je dužan utvrditi radi li se o hrvatskom državljaninu.
12. Sukladno odredbi članka 30. stavka 1. ZHD-a, hrvatskim državljaninom smatra se osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona. Sukladno odredbi članka 30. stavka 4. ZHD-a, utvrđivanje pretpostavki iz stavka 1. i 2. ovoga članka obavlja policijska uprava odnosno policijska postaja. Stoga se zahtjev tužitelja za naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske, koji se temelji na tvrdnji da je stekao hrvatsko državljanstvo kao osoba čiji je jedan roditelj u trenutku njegova rođenja hrvatski državljanin, a nije upisan u knjige državljana Republike Hrvatske, može riješiti samo temeljem odredbe članka 30. stavka 1. ZHD- a, dakle u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva, primjenom propisa važećih u vrijeme njegovog rođenja, tj. odredbi Zakona o državljanstvu SR Hrvatske („Narodne novine“, broj 32/77.) i odredbi Zakona o državljanstvu SFRJ („Službeni list SFRJ“, broj 58/76.).
13. Prema odredbama članka 24. ZHD-a, zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podnosi se osobno nadležnom tijelu – policijskoj upravi/postaji Ministarstva unutarnjih poslova za osobe s boravištem u [adresa] ili diplomatsko-konzularnom predstavništvu Republike Hrvatske ako osoba nema boravište u [adresa].
14. Slijedom navedenog, Gradski ured za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Grada Zagreba pravilno je ocijenio da nema osnove za postupanje po zahtjevu tužitelja za upis u maticu rođenih i evidenciju državljana te je tužiteljev zahtjev pravilno, temeljem odredbe članka 18. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP), proslijeđen Ministarstvu unutarnjih poslova kao tijelu nadležnom za odlučivanje o zahtjevu za utvrđivanje hrvatskog državljanstva sukladno odredbi članka 24. stavka 3. te odredbi članka 30. ZHD-a.
15. Stoga, budući da Gradski ured za opću upravu i tuženik nisu nadležni za rješavanje predmetne upravne stvari, u konkretnom slučaju se ne radi o propuštanju donošenja odluke nadležnog javnopravnog tijela u smislu članka 101. ZUP-a, odnosno o propuštanju donošenja odluke o žalbi sukladno članku 121. ZUP-a, već je ovdje pravilno primijenjena odredba članka 18. ZUP-a, a tužitelju se navedenim ustupanjem predmeta nadležnom tijelu ne dira u pravo ili pravni interes pa je tužba pravilno odbačena, sukladno članku 46. stavku 1. točki 2. ZUS-a.
16. Neutemeljen je prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud odluku donio protivno odredbama članka 98. ZUS-a, budući da sud nije donio meritornu odluku, već je sukladno ovlaštenju iz članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, postupajući temeljem članka 43. stavka 1. ZUS-a, osnovano ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje predmetnog upravnog spora.
17. Nisu od utjecaja na drukčiju odluku niti navodi tužitelja da mu nije dostavljen spis predmeta, budući da je tužitelj sukladno odredbi članka 113. stavka 1. ZUS-a ovlašten razgledati spis predmeta, a ZUS-om nije propisana obveza suda da tužitelju pisanim putem dostavlja spis predmeta upravnog postupka.
18. Kraj takvog stanja stvari, a s obzirom da tužitelj u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
19. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, to je, temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.
20. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a, u vezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
Zagrebu 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
