Poslovni broj: Gž-1907/2024-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sande Crljen Ivančić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Arijane Bolanče članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice SŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Perici, odvjetniku u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2470/2022-11 od 29. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-2470/2022-11 od 29. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se naloži tuženici isplatiti tužitelju 2.654,65 eura za period od 23. travnja 2021. do 23. prosinca 2022. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 23. travnja 2021. a određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, a koja teče na pojedine mjesečne iznose od 1.000,00 kuna odnosno 132,72 eura od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka i to svakog 23. dana u mjesecu za tekući mjesec počevši od 23. travnja 2021. pa do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe. Također je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška (točka I. izreke)

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 600,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispra., 57/11., 148/11- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tužitelj jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica isplati iznosa od 2.654,45 eura uvećanog za pripadajuću zateznu kamatu s osnove naknade za neovlašteno korištenje tužiteljevog suvlasničkog dijela stana na adresi u [adresa], za razdoblje od 23. travnja 2021. do 23. prosinca 2022.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće odlučno činjenično stanje:

- da su stranke ovog spora bile u braku koji je razveden pravomoćnom presudom poslovni broj: P Ob-52/2016 od 22. ožujka 2016.,

- da su stranke suvlasnici stana u zgradi na adresi u [adresa], izgrađenoj na nekretnini oznake čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji je u zemljišnoj knjizi upisan kao: etaža 54. (E-54) - stan na osmom katu zgrade, ukupne površine 56,07 m2 koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje s nusprostorijama sa zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je tuženica uknjižena suvlasnicom za 1/2 dijela temeljem pravomoćne presude na temelju priznanja donesene od strane istog prvostupanjskog suda poslovni broj: P Ob-87/2021-7 od 16. svibnja 2022.,

- da je tužitelj iselio iz predmetnog stana, dok je tuženica ostala živjeti u istom,

- da je između stranaka vođen sudski postupak radi smetanja posjeda predmetnog stana, poslovni broj: Psp-20/2021 koji je pravomoćno okončan rješenjem od 24. svibnja 2022. kojim je utvrđeno kako je tuženica smetala tužitelja u zadnjem mirnom suposjedu predmetnog stana, te je istoj naloženo uspostaviti prijašnje posjedovno stanje na način da o svom trošku promijeni bravu na vratima predmetnog stana i da ključeve preda tužitelju ili osobi koju on odredi, te joj je zabranjeno svako ovako ili slično smetanje suposjeda tužitelja na predmetnom stanu,

- da su stranke ovog spora za vrijeme trajanja braka, 19. kolovoza 2005. sklopile ugovor o diobi bračne stečevine (ovjeren 6. rujna2005. pod brojem Ov-9297-05) kojim su se u članku 2. suglasile da u slučaju razvoda braka tuženica zadrži isključivi posjed predmetnog stana, dok joj tužitelj ne kupi i osigura uknjižbu prava vlasništva na odgovarajućem jednosobnom stanu u površini do 30m2 koji neće ni u kojem pogledu pogoršati njezine stambene prilike u odnosu na postojeće, kao i da joj je takav obvezan kupiti u roku od tri godine, te da se tuženica obvezuje plaćati sve režijske troškove, osim troškova otkupa stana i pričuve koji padaju na teret tužitelja, dok su se u članku 4. suglasile da se tuženica obvezuje vratiti tužitelju stan u isključivi posjed nakon što tužitelj ispuni svoju obvezu iz članka 2. tog ugovora,

- da tužitelj obvezu iz članka 2. predmetnog bračnog ugovora nikada nije ispunio.

6.1. Sporno je između stranaka pripada li tužitelju pravo na naknadu za korištenje predmetnog stana s obzirom na tvrdnju tuženice kako ima isključivo pravo na posjed cjelokupnog stana temeljem Ugovora o diobi bračne stečevine od 19. kolovoza 2005.

7. U konkretnom slučaju tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbi članka 165. stavka1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst – u daljnjem tekstu: ZVDSP) kojom je propisano kako nepošteni posjednik tuđe stvari mora predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

8. Nasuprot stavu tužitelja, prvostupanjski je sud odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva utemeljio na utvrđenju da tuženica ima pravo na isključivi posjed stana temeljem bračnog ugovora kojim su stranke ovog spora slobodno uredile svoje imovinskopravne odnose, pa tako i po pitanju posjedovnog statusa stana u slučaju razvoda braka, a koji brak je nesporno razveden 2016.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da obrazloženje prvostupanjskog suda nije utemeljeno na dokazima provedenim u postupku koji je prethodio donošenju osporene odluke, jer je prvostupanjski sud zaključak da tuženica nije bila nepošteni posjednik donio upravo na temelju Ugovora o diobi bračne stečevine od 19. kolovoza 2005. priloženog spisu, kojim su se stranke suglasile da tuženica zadrži isključivi posjed predmetnog stana u slučaju razvoda braka, dok joj tužitelj ne kupi zamjenski stan koji odgovara veličini njezinog suvlasničkog udjela. Kako tužitelj nikada tuženici nije kupio drugi stan, a što u ovom postupku nije ni sporno, to je pravilno zaključio prvostupanjski sud da tuženica ima valjanu pravnu osnovu za posjed cijelog stana, zbog čega ne može biti smatrana nepoštenim posjednikom u smislu članka 165. ZVDSP-a., a time nije dužna tužitelju ni naknaditi utuženu štetu.

11. Stoga navodi tužitelja da je bio isključen iz posjeda stana promjenom brave, pa da bi mu zbog toga pripadala naknada za korištenje njegovog suvlasničkog dijela stana do dana podnošenja predmetne tužbe, ne mogu utjecati na drugačiji ishod ovog postupka, jer posjed tuženice proizlazi iz ugovorne osnove, a ne iz samovoljnog postupanja. Slijedom navedenog, okolnost da je tuženica promijenila bravu utvrđena u postupku poslovni broj: Psp-20/2021 ne mijenja činjenicu da je tuženica imala pravo na isključivi posjed, jer tužitelj nije ispunio obvezu preuzetu bračnim ugovorom iz 2005. godine, zbog čega ovaj žalbeni prigovor tužitelja nije osnovan.

12. Pri tom se napominje i da je tuženica po pravomoćnosti rješenja poslovni broj: Psp-20/2021-17 od 24. svibnja 2022. tužitelju predala ključeve predmetnog stana, te da tužitelj nakon predaje u posjed toga predmetni stan nije koristio, niti mu je tuženica branila pristup u stan, što također nije sporno, pa je neosnovano tužiteljevo pozivanje na utvrđenja iz tog postupka kao mjerodavna za odluku u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega je i ovaj žalbeni prigovor tužitelja neosnovan.

13. Slijedom navedenog, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tuženica nije dužna plaćati naknadu za korištenje stana, jer nije bila nepošteni posjednik, već zakoniti korisnik na temelju ugovora i sporazuma stranaka od 19. kolovoza 2005., koji udovoljava svim uvjetima za valjanost takvog ugovora propisanim odredbom članka 255. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11. i 25/13.), važećeg u vrijeme sklapanja ugovora, jer je bio sklopljen za vrijeme trajanja braka, u pisanom obliku, uz ovjerene potpise stranaka, a koje uvjete za valjanost takvog ugovora na jednak način regulira i odredba članka 40. trenutno važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 156/23.).

14. Ni ostalim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane prvostupanjske odluke, jer su isti sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, suprotno činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

15. Pravilna je i odluka o troškovima postupka iz razloga što se pravilno temelji na Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.), kao i odredbama članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a, s time što je ni tužitelj posebnim žalbenim navodima ne pobija.

16. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovanu.

17. Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Šimičić