REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2876/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima Miri Glavašu i Hrvoju Šutalu, odvjetnicima iz Vinkovaca, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnici Mariji Vujasin, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1073/2023-5 od 20. ožujka 2025., kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-807/2019-33 od 21. lipnja 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1073/2023-5 od 20. ožujka 2025., kojim je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji poslovni broj P-807/2019-33 od 21. lipnja 2023.
2. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio slijedeća pravna pitanja: „(i.) Može li sud koji odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR temeljiti odluku o ništetnosti tih odredbi na izravnoj primjeni utvrđenja iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovore o kreditima u valuti različitoj od valute EUR (konkretno valute CHF)?
(ii.) Počinje li teći zastarni rok za potraživanje s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu odobrenom u EUR od dana donošenja presude iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovore o kreditima u valuti različitoj od valute EUR (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014.g.)?
(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR?
(iv.) Je li sama činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna?
odnosno
Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) odnosno članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), odluka suda kojom je odredba potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja suda da se o ugovaranju iste nije pojedinačno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(v.) Je li kreditor u obvezi detaljno navesti prirodu usluge koju, za slučaj prijevremene djelomične ili konačne otplate kredita, korisnik kredita plaća kreditoru sukladno poslovnoj politici kreditora?“
3. Tuženik još ističe da su mu pobijanom odlukom povrijeđena temeljna ljudska prava i to pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav), pravno na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava i čl. 13.1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija), te pravo na pravično suđenje iz čl. 29.
Ustava i čl. 6.1. Konvencije.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan u odnosu na postavljena pitanja, dok je nedopušten u odnosu na istaknute povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom.
6. Postupajući po odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo-treće pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije kao (i.), (ii.) i (iii.) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetog pravnog shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev 1089/2020 od 25. travnja 2023., Rev 953/2020 od 11. siječnja 2023. i Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2017., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.(tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revd-3233/2024-2 od 28. kolovoza 2024.). Glede prvog pitanja (i.) treba još dodati da tuženik u istom polazi od pogrešne tvrdnje da se pobijana odluka temelji isključivo na izravnoj primjeni utvrđenja iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
7. U odnosu na četvrto (iv.) pitanje predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke da je sudu samo činjenica da se o odredbi o naknadi za slučaj prijevremene konačne ili djelomične otplate kredita nije pregovaralo dovoljna za zaključak da je takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna. Međutim, nižestupanjski su sudovi ocijenili da je konkretna odredba, o kojoj se nije posebno pregovaralo, nepoštena jer je suprotna načelu savjesnosti i poštenja te da je prouzročena znatna neravnoteža među ugovornim stranama. Stoga o naznačenom pitanju ne ovisi odluka u sporu i pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revd-4609/2024-2 od 5. studenoga 2024.).
8. Peto pitanje označeno kao (v.) pitanje također nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. To stoga jer je riječ o pitanju glede kojeg drugostupanjska presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda iznesenog u odluci broj Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revd- 1588/2023-2 od 26 travnja 2023.). Osim toga, prema shvaćanju ovoga suda, nije riječ niti o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.
9.1. Prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9.2. Sukladno navedenom, revizijski sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava, a kako to tvrdi i u prijedlogu za dopuštenje revizije s obzirom da je drugostupanjski sud u pobijanoj odluci pod toč. 21. dao razloge zašto je tuženik ocijenjen kao nepošten stjecatelj.
10. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389. b st. 1. i 2. ZPP riješeno je kao u st. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno kao u st. II. izreke.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
