Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-79/2023-8

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Ivan Šalina i Božo Vrkić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ADDIKO BANK d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg po punomoći zastupaju odvjetnici OD ŠAVORIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru broj 21 P-2315/2018-37 od 27. prosinca 2022. godine, u sjednici održanoj 30. rujna 2025. godine

p r e s u d i o j e i r i j e š i o

I. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i u točci I. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj 21 P-2315/2018-37 od 27. prosinca 2022. godine.

II. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u točci II.1. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj 21 P-2315/2018-37 od 27. prosinca 2022. godine.

III. Uvažava se djelomično žalba tuženika i u točci II.2. izreke preinačava presuda Općinskog suda u Zadru broj 21 P-2315/2018-37 od 27. prosinca 2022. godine na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

IV. Uvažava se djelomično žalba tužitelja i u točkama III. i IV izreke ukida presuda Općinskog suda u Zadru broj 21 P-2315/2018-37 od 27. prosinca 2022. godine i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

V. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu broj 236-34/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključen između tužitelja i tuženika dana 12. ožujka 2007. godine, te kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 329.065,83 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka I. izreke), prihvaćen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja te su utvrđene ništetnim odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 6 Ugovora o kreditu broj: 236-34/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine koji su stranke zaključile dana 12. ožujka 2007. godine i odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužitelj nije bio dužan plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tuženik izvršio od 12. ožujka 2007. godine pa nadalje, kao i promjenjivom tečaju CHF (točka II.1. Izreke), naloženo je tuženiku da tužitelju isplati na ime nepripadnog plaćenog iznosa s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 28.467,86 HRK što odgovara iznosu od 3.778,33 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate (točka II.2. izreke), dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog tj. za iznos od 31.432,95 kn što odgovara iznosu od 4.171,87 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je kao neosnovan (točka III. izreke) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žalbe su izjavili i tužitelj i tuženik.

2.1. Tužitelj pobija presudu u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev (točka I. izreke) te u dijelu u kojem je odbijen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev (točka III. izreke) i u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke), ne navodeći žalbene razloge, sadržajno zbog žalbenih razloga bitne povrede odredba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači prihvaćanjem glavnog tužbenog zahtjeva tužitelja te tuženiku dosudi ukupno zahtijevani trošak postupka, ili pak da presudu u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavanjem žalbe presudu preinači odbijanjem u cijelosti kao neosnovanog tužbenog zahtjeva tužitelja i dosudi tuženiku zahtijevane troškove, ili pak presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

2.3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalbe i tužitelja i tuženika djelomično su osnovane.

4. Iako tuženik u žalbi ističe da prvostupanjsku presudu „pobija u cijelosti“ shodno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud uzima da tuženik presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu - točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude.

5. Neutemeljeno tužitelj pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen glavni tužbeni zahtjev (točka I. izreke), a isto tako i tuženik neutemeljeno pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu (točka II.1. izreke) - zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava, već upravo suprotno prvostupanjski je sud naveo valjane razloge zbog kojih je utvrdio neosnovanim prvotno postavljeni (glavni) zahtjev za utvrđenjem ništetnosti cijelog ugovora, odnosno razloge zbog kojih je prihvatio eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem ništetnim odredbi istog ugovora o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli.

6. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenice bitne za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja i to:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 28. veljače 2007. godine sklopili stambeni potrošački kredit - Ugovor o kreditu broj: 236-34/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 48.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 12 godina;

- da je u članku 4. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;

- da je u članku 3. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,60% godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama (članak 6. ugovora);

- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita;

- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.

6.1. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio glavni tužbeni zahtjev, uz pravilan stav da se ugovor može održati na snazi bez djelomično ništetnih odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).

7. Žalbeni navodi tuženika da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.

7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

8. Slijedom navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi niti tužitelja niti tuženika, njihove žalbe djelomično je valjalo odbiti, i to u dijelu pod točkom I. izreke - kojim je odbijen glavni zahtjev na utvrđenje ništetnim cijelog ugovora i isplatu iznosa koji je tužitelj otplatio po tom ugovoru te pod točkom II.1. izreke – kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i valutnoj klauzuli u CHF - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. i II. izreke ove odluke.

9. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 3.778,33 eura (28.467,86 kuna) sa pripadajućim zateznim kamatama (točka II.2. izreke), zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, a tužitelj osnovano pobija prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 4.171,87 eura (31.432,95 kuna) zajedno sa zatraženim kamatama (točka III. izreke) zbog žalbenog razloga nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično pogrešne primjene materijalnog prava.

10. Naime, u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su stranke dana 19. siječnja 2016. godine Aneks uz ugovor o kreditu broj 236-34/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja, tj. da su stranke u članku drugom toga Dodatka utvrdile da je korisnik kredita prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine, da nakon konverzije kredita iznos preostale neotplaćene (nedospjele) glavnice kredita na dan 30. rujna 2015. godine iznosi 11.392,79 eura, a pretplata da iznosi 31.432,95 kuna koji se iznos koristi za namirenje budućih anuiteta sve dok se pretplata u potpunosti ne iskoristi.

10.1. Tuženik je pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi) isticao da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti prestao sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu, da su provođenjem konverzije otklonjene sve možebitne nepoštene i ništetne odredbe ranijeg Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom CHF, a zamijenjene su, na zakonu osnovanim, novim i zakonitim odredbama, zbog čega tužitelj temeljem osnovnog Ugovora više ne može potraživati bilo kakvu isplatu.

10.2. Iz razloga presude i podataka spisa predmeta, proizlazi da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik uslijed promjene tečaja više obračunao tužitelju iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 59.900,81 kuna od kojeg iznosa da je valjalo umanjiti pretplatu iz konverzije u utvrđenom iznosu od 31.432,95 kuna što rezultira iznosom od 28.467,86 kuna a što odgovara iznosu od 3.778,33 eura, koliko je tužitelj više platio tuženiku, a koji iznos nije obuhvaćen konverzijom, te tek isplatom tog iznosa da će tužitelju u potpunosti biti vraćen iznos koji je tuženik primio kao rezultat promjene kamatnih stopa po odlukama tuženika i izmjena tečaja valute CHF u odnosu na kunu.

12. Po nalaženju ovog suda, izloženo shvaćanje prvostupanjskog suda glede pravnih učinaka konverzije nije ispravno, slijedom kojeg je u tom dijelu pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo – kada je djelomično prihvaćen a djelomično odbijen tužbeni zahtjev za isplatu.

12.1. Naime, polazeći od činjenice da je Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju prisilnog propisa – ZID ZPK/25, koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku (odluka Ustavnog uda RH broj U-I/3685/20 od 4. travnja 2017. godine) valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njihovu ništetnost. Sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, kojim su stranke počevši od dana sklapanja ugovora o kreditu, iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, tužitelj se prešutno odrekao svojih tražbina koje bi mu pripadale po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi, i to u opsegu obračuna izvršenog u smislu članka 19.c ZID ZPK/15. Pri tomu, valja navesti da je ZID ZPK/15 propisao detaljnu i jasnu proceduru koja je prethodila zaključenju ugovora o konverziji i pritom nametnuo tuženiku kao vjerovniku obveze navedene u odredbama članaka 19.d i 19.e, a te su obveze imale za cilj i donošenje informirane odluke o sklapanju ugovora o konverziji od strane potrošača. Dakle, zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba zakonskim odredbama uspostavljena je ravnoteža u pravima i obvezama kako tužitelja kao potrošača, tako i tuženika (banke) kao trgovca, jer je do nje došlo slobodno i uz informiranost tužitelja kao potrošača. Ujedno, učinak konverzije prema ZID ZPK/15 djeluje ex tunc te omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštene ugovorne odredbe, a koja ima restitucijski učinak jer omogućuje vraćanje koristi koju je druga ugovorna strana (trgovac) stekla od potrošača po osnovi nepoštene ugovorne odredbe, dok je sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu ovisilo isključivo o volji tužitelja kao potrošača, kojem je ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije, a banci – tuženici je nametnuta obveza da potrošaču ponudi konverziju u skladu sa ZID ZPK/15.

12.2. Stoga tužitelj, koji je sklopilo Dodatak ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15, nakon sklapanja toga Dodatka, po osnovi ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjeni kamatne stope (osnovnog) Ugovora o kreditu više nema pravo na povrat više plaćenih iznosa glavnice, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su- IV-33/2022-21 od 20. prosinca 2022. koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije." Dakle, u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverziji u skladu sa ZID ZPK/15, valja zaključiti da je obveza kreditora (tuženice) na povrat više plaćenih iznosa (glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz osnovnog Ugovora prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK/15, odnosno, zaključivanjem Dodatka ugovoru o kreditu, s tim, da je i nadalje ostala obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose uračunate prilikom izračuna konverzije kredita, te obračunate od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe članka 1115. ZOO.

12.3. Budući je tužitelj u ovoj parnici tužbenim zahtjevom potraživao i isplatu razlike po vještaku utvrđene pretplate kredita na temelju ništetnih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi po osnovnom Ugovoru o kreditu i iznos pretplate utvrđene u Aneksu ugovora o kreditu, sa pripadajućim kamatama, dakle, kako zahtjevom nisu obuhvaćene zatezne kamate na više plaćene iznose koje je tužitelju tuženik uračunao prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15, to se pravilnom primjenom materijalnog prava – navedenih odredaba ZID ZPK/15 i članaka 1111. i 1115. ZOO – tužbeni zahtjev za isplatu ukazuje djelomično neosnovanim.

13. Iz navedenih razloga, jer je ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbu tuženika je djelomično valjalo uvažiti, te temeljem članka 373. točka 3. ZPP preinačiti presudu djelomičnim odbijanjem tužbenog zahtijeva i to za isplatom iznosa od 28.467,86 HRK što odgovara iznosu od 3.778,33 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužitelja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate (točka II.2. izreke), a uvažiti djelomično žalbu tužitelja i temeljem članka 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu za isplatom iznosa od 31.432,95 kn što odgovara iznosu od 4.171,87 EUR, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), posljedično i odluku o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak odnosno odlučiti kao u točkama III. i IV. izreke ove odluke

14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud potpuno utvrditi činjenično stanje na način da će pozvati vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Aneksu ugovora o kreditu obračunate pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja tog Aneksa, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke V. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.

U Šibeniku, 30. rujna 2025. godine

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić