Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-743/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ankice Jakovina, predsjednice vijeća, Zinke Bulka člana vijeća i suca izvjestitelja i Vitomira Boića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika EL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Branku Seweru, odvjetniku iz Ludbrega, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-758/2023-9 od 10. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-758/2023-9 od 10. srpnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja presudio je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ČL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] oranica u [adresa] sa 623 čhv. upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik EL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužni priznati, a tuženik EL i trpjeti brisanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na ime i za korist tužitelja" te da mu je tuženik dužan nadoknaditi prouzročene parnične troškove, kao neosnovan.

II/ Nalaže se tužitelju da na ime troškova ovog postupka isplati tuženiku iznos od 1.000,00 eura (tisuću eura), u roku od 15 dana.“

2. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže žalbu uvažiti pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik nekretnine označene kao čkbr. [katastarska čestica] oranica u Matočini sa 623 čhv. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje vlasništvo je stekao kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa ABC 20. travnja 2007.

5. U postupku suda prvog stupnja nisu počinjene bitne povrede iz čl. 354. st. 2. ZPP- a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 1. ZPP-a), a za koje tužitelj niti ne navodi u čemu bi se iste sastojale.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a na temelju tako izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među stranka.

7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio:

- da je tuženi u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik

- da je vlasništvo navedene čestice tuženi stekao temeljem ugovora zaključenog sa ŠL **.**.2020. te su ovjereni potpisi na istom,

[katastarska općina]

- da u zemljišnim knjigama nije bilo upisanih zabilježbi ili aktivnih plombi u trenutku uknjižbe kupoprodajnog ugovora od 9. lipnja 2020.,

- da je tužitelj u 2007. zaključio kupoprodajni ugovor sa sada pok. ŠL radi kupnje čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je temeljem tog ugovora dana 24. travnja 2007. isplatio ŠL i kupoprodajnu cijenu,

- da navedeni ugovor između tužitelja i pokojne HL nije bio ovjeren kod javnog bilježnika,

- da tužitelj nije izvršio prijenos prava vlasništva u zemljišnim knjigama,

- da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 9. lipnja 2020. rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Zemljišnoknjižnog odjela u Ludbregu br. Z-7799/2020 od 18. lipnja 2020. uknjiženo pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u korist tuženika,

- da je tuženik platio i porez na promet nekretnina, a to prema kupoprodajnom ugovoru od 9. lipnja 2020.

8. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenog dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto. Stoga zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a tužitelj vlastitom ocjenom izvedenih dokaza nije uspio dovesti u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda.

9. Na tako valjano utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 120. i čl. 125. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

10. Pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišne knjige, sukladno čl. 120. ZVDSP. Naime, stjecanje prava vlasništva pravnim poslom spada među derivatne načine stjecanja prava vlasništva, odnosno vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na novog stjecatelja, na temelju valjanog pravnog posla kojem je cilj prijenos vlasništva, a stječe se zakonom predviđenim načinom (upisom stjecateljeva vlasništva nekretnine u zemljišne knjizi). Pravo vlasništva je stečeno kada se kumulativno ispune sve zakonom predviđene pretpostavke. Na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine može se steći samo ako je onaj koji otuđuje vlasnik te stvari i to samo u granicama otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvari, odnosno nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima.

11. U ovom slučaju radi o dvostrukoj prodaji, koja je uređena čl. 125. ZVDSP-a. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je ŠL istu nekretninu prodala dva puta i to tužitelju ugovorom od 20.4.2007, a tuženiku 9. lipnja 2020. Sukladno čl. 125. st. 1. ZVDSP-a kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja prava vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišne knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva.

12. Sukladno čl. 125. st. 2. ZVDSP-a tužitelj je zatražio i brisanje upisa prava vlasništva osobe koja se u slučaju višestrukog otuđenja prva upisala i uknjižbu u svoju korist zahtijevati od osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri, jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalni posjed. Zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od 3 godine od upisa čije se brisanje zahtijeva.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio nesavjestan prilikom zaključenja ugovora sa ŠL. Naime, sam tužitelj je izjavio da nikada nije osobno bio u posjedu navedene nekretnine, da je nekretnina bila samo djelomično obrađivana od strane njegovog sina, a sve navedeno ne ukazuje na to da bi tuženik znao ili morao znati da nekretnina nije vlasništvo pokojne ŠL. Ovo tim više što u zemljišnoj knjizi nije bilo nikakvih upisa koji bi upućivali na to da je sa nekretninom već ranije raspolagano, kao što je to pravilno i utvrdio sud prvog stupnja.

14. Tužitelj u žalbi iznosi svoju interpretaciju činjenica te svoje osobne zaključke u odnosu na postojanje određenih činjenica, koji se ne mogu prihvatiti utemeljenim, jer nemaju uporišta u izvedenim dokazima. Uz to valja upozoriti da relevantne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu izvedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo provjeriti da li ocjena izvedenih dokaza izvršena po sudu prvoga stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu, a čemu je u konkretnom slučaju u cijelosti udovoljeno. Osporavajući ocjenu dokaza prvostupanjskog suda i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, tužitelj u žalbi iznosi vlastitu analizu i tumačenje sadržaja izvedenih dokaza, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza izvedenih tijekom postupka koji nema objektivno uporišta u sadržaju spisa.

15. Tužitelj je u žalbi naveo da presudu pobija u cijelosti. Međutim, žalbu u pogledu odluke o trošku tužitelj posebno ne obrazlaže. Prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP, sud drugog stupnja ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, pa je kao opravdan iznos troškova postupka koji je dosuđen tuženiku uzet iznos koji je dosudio sud prvog stupnja.

16. Kako je neosnovana žalba tužitelja to je neosnovan i njihov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka, te je sa istim odbijen.

U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ankica Jakovina