REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1025/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Vladika, odvjetnik u Rijeci, Verdijeva 9, protiv tužene GŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], nepoznata boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Kristijan Čarapić, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja vlasništva, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž- 245/24-2 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1075/2021-30 od 7. studenog 2023., u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, poslovni broj Gž-245/24-2 od 17. listopada 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj P-1075/2021- 30 od 7. studenog 2023., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) postavivši tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Je li sud ovlašten, u slučaju kada tuženik uopće niti ne prigovara poštenju posjeda tužitelja u parnici radi utvrđenja prava vlasništva temeljem dosjelosti (na način da tvrdi i dokazuje suprotno), temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku utvrđivati poštenje posjeda i ulaziti u ocjenu (ne)poštenja posjeda ili je isto obveza tuženika kao strane koja mora dokazati suprotno s obzirom na zakonsku presumpciju poštenja posjeda iz članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
2. Je li na tužitelju teret dokazivanja poštenog posjeda, ako se poštenje posjednika presumira temeljem članka 18. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ili je teret dokazivanja na onome tko tvrdi suprotno, te je li u pobijanoj presudi županijski sud neopravdano preuzeo ulogu tuženika prilikom ocjenjivanja poštenja posjeda dokazujući nepoštenje posjeda tužitelja budući tuženik takvo što nije osporavao niti dokazivao suprotno?
3. Može li drugostupanjski sud postupati protivno odredbi članka 221. stavak 1.,2.,3. ZPP-a odnosno može li utvrđivati činjenice koje zakon pretpostavlja a koje protivna stranka pred sudom nije osporila, pa ni ponudila bilo kakav dokaz u tom nepostojećem osporavanju, a misli se na navedenu zakonsku presumpciju poštenja posjeda, te da li može protivno odredbi članka 221. stavak 3. ZPP-a i članka 221.a ZPP-a dokazivati činjenice koje zakon pretpostavlja odnosno može li ih utvrditi protivno navedenoj zakonskoj presumpciji (članak 18. stavak 5. zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), ukoliko ni protivna stranka ne predlaže dokaze niti prava poštenje posjeda?".
2. Odgovor na tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
4. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkom dijelu stana.
5. Postupajući na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, pobijana odluka se temelji na utvrđenju da je tužitelj znao da je tužena suvlasnica predmetne nekretnine u 1/3 dijela, na temelju darovanja njezine majke, a bake tužitelja, a zbog čega tužiteljev posjed nije pošten.
7. Prvo i treće postavljena pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer naznačena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske i drugostupanjskih sudova, u konkretnom slučaju nisu u suprotnosti sa pobijanom odlukom. To stoga, kada tužitelj sam iznosi dokaze iz kojih proizlazi njegovo nepoštenje, tada sud samo primjenjuje materijalno pravo, a na čiju primjenu pazi po službenoj dužnosti, kada tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva odbija.
8. Drugo postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu, jer se pobijana odluka ne temelji na pravilima o teretu dokazivanja, već na činjenicama i provedenim dokazima koji ukazuju da je tužitelj nepošteni posjednik.
9. Budući da prema ocjeni ovog revizijskog suda u prijedlogu nije riječ o važnim pravnim pitanjima, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
