Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

Gž R-76/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Marte Plančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Iva Soldo, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika NEO DENS d.o.o. za trgovinu, Zagreb, Mlinarska cesta 15, OIB: 41379355436, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar & Remenar, j.t.d. u Zagrebu, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16370/2021-28 od 28. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-16370/2021-28 od 28. svibnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da nije dopuštena Odluka o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika, koju je tuženik uručio tužiteljici 16. kolovoza 2021., te da radni odnos nije prestao, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku vratiti tužiteljicu na posao u roku od 8 dana. Pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju (ispravno: tuženiku) da u roku od 15 dana naknadi tuženiku (ispravno: tužitelju) parnične troškove u iznosu od 331,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. svibnja 2025. do isplate.

2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz naknadu troškova tuženika.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog radnog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da odluka tuženika o redovitom otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika nije dopuštena te da radni odnos nije prestao i da tuženik vrati tužiteljicu na rad.

6. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju se poziva tuženik budući da presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

7. U predmetnom slučaju iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik prigovara načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva ocjenom provedenih dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem, te da tuženik kroz žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu. Međutim, okolnost da je žalitelj nezadovoljan ocjenom dokaza odlučnim za odluku, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka.

7.1. Ovo stoga što isključivo sudovi, a ne stranke, imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo.

7.2. Prema odredbi članka 8. ZPP ocjena provedenih dokaza pridržana je za prvostupanjski sud. Sud nije vezan nikakvim formalnim zakonskim pravilima prilikom ocjene izvedenih dokaza. Jedini kriterij za utvrđenje istinitosti dokaznih sredstava i njihove dokazne snage je sudačko uvjerenje. U konkretnom slučaju do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje je uzeo kao dokazane, prvostupanjski sud je došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka.

7.3. Stoga neutemeljeno tuženik prigovara pristranosti prvostupanjskog suda, koji prigovor ovaj sud nalazi motiviranim nezadovoljstvom donesenom odlukom što nije okolnost koja dovodi u pitanje nepristranost suda ni uz primjenu subjektivnog ni uz primjenu objektivnog testa pristranosti.

8. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP, pa žalba tuženika zbog tog žalbenog razloga nije osnovana.

9. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je isti prihvatio zaključivši da se poslodavac ne može osnovano pozivati na ono što ne sadržava obrazloženje odluke o otkazu jer se radnika ne može dovoditi u situaciju da sam istražuje razloge otkaza. Dalje, da poslodavac nema ovlast naknadno dodavati razloge za otkaz pa tako ni tijekom trajanja parničnog postupka. U konkretnom slučaju da je obrazloženje sporne odluke o otkazu manjkavo u smislu da tužiteljica ne može iz njegovog sadržaja ispitati i provjeriti njegovu valjanost, pa da je s ovog aspekta sporni otkaz nedopušten. Nadalje, da imajući u vidu da su stranke zaključile ugovor o radu na određeno vrijeme za razdoblje od 1. veljače do 1. lipnja 2021., to da su paušalni navodi iz odluke o otkazu jer je poslodavac mogao tužiteljicu samo odjaviti iz radnog odnosa. Zatim, da se tužiteljici tek naknadno stavlja na teret da je bez znanja odgovornih osoba izradila zube suprugu, što da nije opisano u odluci o otkazu, a k tome da je od strane tuženika navedeno da je o tom bilo riječi nekih mjesec dana od kada je tužiteljica počela raditi kod tuženika, pa da je takva povreda počinjena bez znanja tuženika, da joj tada zasigurno ne bi bio produžen ugovor o radu. Vezano za otuđenje stvari kod tuženika, koji se odnose na prah, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika da proizlazi da su za otuđenje saznali nakon odluke o otkazu, kada je tužiteljica preko kolege pokušala vratiti materijal sljedeći dan, pa da se ni ne može raditi o otuđenju. Tužiteljici da se nadalje stavljaju na teret kašnjenja, a jedino kašnjenje nakon opomene da je ono gdje se navodi da je na posao došla u 13,16 umjesto u 13,00, a da se pritom ne navodi da je taj dan ostala na poslu do 22,32, te da je u „višku“ od preko sat vremena, no i to da nije pobliže određeno u odluci o otkazu, pa da se poslodavac ne može osnovano pozvati na ono što ne sadrži odluka o otkazu, iako je tužiteljica uspješno otklonila i ove paušalne povrede koje joj se stavljaju na teret. Prvostupanjski sud zaključuje da niti jedna povreda nije napravljena nakon 8. srpnja 2021. te da je čak i zakonski zastupnik tuženika naveo da ne zna je li se nešto dogodilo u razdoblju od 8. srpnja (dan primitka pisane opomene), pa do davanja prvog otkaza 14. srpnja 2021. iz kojeg proizlazi kako je tužiteljica kod tuženika prestala raditi 14. srpnja 2021. Zaključuje i to da je tuženik pokazao izrazitu namjeru u otkazivanju tužiteljici jer je istoj dao osobno uvjetovani otkaz 14. srpnja 2021., pa je nakon njezinog zahtjeva za zaštitu prava istovremeno joj uručio i odluku kojom taj osobno uvjetovani otkaz stavlja izvan snage, ali i odluku o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika, premda između ta dva otkaza tužiteljica nije provela niti jedan dan na radu.

9.1. Slijedom navedenog sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika te je isti proglasio nedopuštenim i naložio tuženiku da tužiteljicu vrati na rad uz napomenu da se poslodavac ne može osnovano pozivati na ono što obrazloženje odluke o otkazu ne sadržava, a obrazloženje pobijane odluke o otkazu je manjkavo te sud ne može iz njegovog sadržaja ispitati i provjeriti njegovu valjanost pa je i s tog aspekta nedopušten, a da u situaciji kada je obrazloženje otkaza dvosmisleno i nejasno, takvo obrazloženje valja tumačiti u korist radnika. Na kraju utvrđuje da tuženik nije tužiteljici omogućio obranu, niti naveo da postoje okolnosti zbog kojih to opravdano nije učinio, te da je i to jedan od razloga zbog kojih otkaz nije dopušten.

10. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

11. Člankom 135. stavak 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

12. Dakle, pretpostavke za dopuštenost otkaza ugovora o radu skrivljenim ponašanjem radnika su da radnik krši obveze iz radnog odnosa, a ovu činjenicu je dužan dokazati poslodavac.

13. Prema odredbi članka 119. stavak 1. ZR prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

13.1. Svrha upozorenja na obveze iz radnog odnosa je ostvarivanje prevencije i radne discipline kao i pružanje mogućnosti da radnik koji je pogriješio prilikom izvršavanja nekih radnih obveza nakon izricanja takvog upozorenja svoje postupanje promijeni, više se angažira u izvršavanju radnih zadataka i općenito kvalitetnije obavlja rad, a u konkretnom slučaju iz izvedenih dokaza slijedi da je tužiteljica nakon zaprimanja pisane opomene 8. srpnja 2021. pa do prvog otkaza 14. srpnja 2021. na radu kod tuženika provela svega 6 dana za koje razdoblje je sam zakonski zastupnik tuženika naveo da ne zna da li se što dogodilo u tom razdoblju, ali da je bila kolektivna odluka da se tužiteljici dade otkaz.

13.2. U odnosu na navode žalbe u pogledu upozorenja odgovoriti je da okolnost što je u konkretnom slučaju tužiteljica prethodno bila upozorena na obveze iz radnog odnosa u skladu s člankom 119. stavkom 1. ZR ne znači da je time poslodavac dokazao da su takve povrede obveza iz radnog odnosa doista i nastupile, a prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka utvrdio da je tužiteljica uspješno otklonila paušalne povrede koje joj se stavljaju na teret, pa stoga neutemeljeno tuženik prigovara da pobijana presuda nema o tome razloga.

14. Pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da je za prosuđivanje činjenice je li tužiteljici prestao radni odnos na temelju predmetne odluke o otkazu, mjerodavna odredba članka 120. ZR kojom je u stavku 1. propisano da otkaz mora biti u pisanom obliku, te stavak 2. da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Smisao navedene zakonske odredbe je zaštita radnika od samovoljnih odluka poslodavca, s obzirom da se kroz obvezu poslodavca da radniku osobno dostavi pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu i u kojoj su točno i određeno navedeni razlozi za njeno donošenje, omogućava radniku poduzimanje zakonom propisanih postupaka upravo u odnosu na tu odluku o otkazu i u odnosu na razloge koji su u njoj upisani.

15. Dakle, za ocjenu dopuštenosti prijeporne odluke o otkazu:

- jedino mjerodavno je činjenično stanje kakvo je postojalo u vrijeme otkazivanja predmetnog ugovora i na kojemu se odluka temelji, odnosno da se u postupku kakav je ovaj odlučuje samo o dopuštenosti donesene odluke poslodavca - prema razlozima na kojima je ona temeljena (a ne drugim, novim razlozima, koji nisu bili predmetom radnopravne zaštite u postupku koji je prethodio ovome i vođenom kod poslodavca),

- da u sudskom postupku u kojem radnik ostvaruje zaštitu prava kojeg drži povrijeđenim odlukom poslodavca o otkazu s njime sklopljenog ugovora o radu, poslodavac ne može s uspjehom pozivati na razloge koje ne sadrži ta odluka o otkazu ili na kojima nije temeljena, ali se niti radnik ne može dovoditi u situaciju da u takvome postupku istražuje na temelju kojeg je to razloga njemu otkazan ugovor,

- da upravo zbog toga otkaz mora biti u pisanom obliku i poslodavac ga u pisanom obliku mora i obrazložiti: a to podrazumijeva da odluka o otkazu mora sadržavati razloge koji je opravdavaju i iz kojih se može provjeriti - toliko da se radniku na kojeg se odnosi omogući da se u odnosu na nju adekvatno štiti, sa određenim razlozima,

- da s obzirom na sadržaj odredaba članka 120. i članka 133. stavak 3. ZR, u slučaju kada se ne može s sigurnošću utvrditi postojanje okolnosti koja predstavlja razlog za otkaz, ne može se smatrati da je poslodavac dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz.

16. Stoga nisu odlučni navodi tuženika o tužiteljičinom korištenju njegovih materijalnih sredstava u vlastite svrhe i kašnjenju na posao, jer isti nisu obuhvaćeni odlukom o otkazu.

17. Slijedom navedenog, a imajući u vidu da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije točno naznačio kada bi i koje povrede radne obveze tužiteljica počinila i da nije obrazložio otkaz na način kako to zahtijeva odredba članka 120. stavak 2. ZR, a da k tome prema iskazima saslušanih svjedoka Ž i AŽ, kao i iskazu tužiteljice, kojima je sud s pravom i osnovano poklonio vjeru, ne proizlazi nedvojben zaključak da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa, to je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava (članak 135. stavak 3. ZR) odlučio o postavljenom tužbenom zahtjevu koju odluku tuženik žalbenim navodima nije doveo u pitanje.

18. Isto tako prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (članak 119. stavak 2. ZR). Međutim, u konkretnom slučaju tuženik nije omogućio tužiteljici da iznese svoju obranu, kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, niti je iznio opravdani razlog koji bi upućivao na zaključak da postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati omogućavanje iznošenja obrane, pa je (i) zbog nepostupanja tuženika kao poslodavca u skladu s citiranom odredbom, predmetni otkaz ugovora o radu nedopušten.

19. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku ukazuje neosnovanom. Pritom je ukazati da je prilikom donošenja odluke o trošku postupka došlo do očite omaške u pisanju na način da je naloženo „tužitelju da tuženiku naknadi troškove“, koju omašku sud, sukladno odredbi članka 342. ZPP može ispraviti u svako doba.

20. Slijedom iznesenog, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti povrede zakona na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP, žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kako je odlučeno u izreci ove presude.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, pri čemu je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo odbiti, jer sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 30. rujna 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić