Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-373/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Dubravke Ćurko Ventrić, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ljudevita Zoričića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OP (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje (OIB 38922958547), Zagreb, Martićeva 71, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2842/2020-31 od 24. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Pn-2842/2020-31 od 24. listopada 2023. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati 2.335,92 Eur neimovinske štete sa zateznim kamatama od 9. srpnja 2020. i 318,53 Eur imovinske štete sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka. I), te je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 282,03 Eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj pobija presudu u odluci o glavnoj stvari iz svih zakonskih razloga predviđenih odredbama čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), a posljedično tom i odluku o troškovima postupka. Predlaže, sukladno žalbenim navodima, preinačiti presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno ukinuti ju i vratiti na ponovno suđenje, te traži naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete, koju je, kako navodi, pretrpio 14. svibnja 2020., kada je kao pješak, krećući se kolnikom ceste (koja nema pločnik, niti odgovarajući nogostup), uslijed nailaska, nepoznatog vozila, velikom brzinom, iz smjera suprotnog smjeru njegova kretanja, s kolnika zagazio preko rubnika na travnatu površinu uz cestu, te je zbog neravna terena pao i zadobio prijelom metakarpalne kosti 5. prsta lijeve šake.

4. Tuženik je osporio nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te odgovornost nepoznatog vozila.

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka odbio tužbeni zahtjev, smatrajući kako tužitelj nije dokazao da je do štetnog događaja i nastanka štete došlo zbog nepoznatog vozila. Ovo neovisno od toga što su tužitelj i saslušana svjedokinja ĆP suglasno iskazali o načinu kretanja i nailasku tog vozila, jer da drugi provedeni dokazi uključivo i ostali dio iskaza tužitelja i svjedokinje ne čine logičnu i uvjerljivu cjelinu koja to potvrđuje. Naime, sud prvog stupnja obrazlaže kako u izjavi svjedokinje stoji o neravnoj travnatoj nizbrdici, a usmeno iskazuje o padu tužitelja zbog penjanja preko rubnika van kolnika, iz čega bi se moglo zaključiti da je tužitelj zapeo na rubnik i da izgled terena van kolnika nije utjecao na njegov pad. Tužitelj je iskazao kako je pao zbog strmine kad je zakoračio na zeleni pojas, dakle da je pao čim je zakoračio na zelenu površinu, a u prijavi događaja policiji naveo je kako je stao na travu i odmah pao. Suviše toga kako na fotografiji koju je tužitelj dostavio nije vidljiva strmina zbog koje bi netko pao. Zaključuje kako je tužiteljev iskaz nekonzistentan tim više što je iskazao da je posjet liječniku 20. kolovoza 2020. vezan uz ozljeđivanje u štetnom događaju kao i da je tada ozlijedio i desno koljeno, međutim taj dio iskaza mijenja te o tom drugačije navodi u podnesku od 6. svibnja 2022., te još i da je, iako upitan, zatajio sudu pad 19. kolovoza 2020. Stoga je odbio tužiteljev je prijedlog tužitelj radi provođenja prometnog vještačenja, smatrajući da se nekonzistentnost njegova iskaza ne može otkloniti utvrđivanjem detalja na mjestu događaja.

6. Tužitelj ne precizira koje je bitne povrede odredaba postupka sud prvog stupnja počinio, niti to proizlazi iz navoda žalbe, a ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, pazeći po službenoj dužnosti, sukladno odredbama čl. 365 st. 2 ZPP, nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354 st. 2 t. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP.

7. U konkretnom slučaju ne postoje materijalni dokazi da je do pada tužitelja došlo zbog nailaska nepoznata vozila, stoga je i ovaj sud mišljenja da nedosljedni iskazi tužitelja i samo jedne svjedokinje, koja je, odnosno njen suprug, s tužiteljem u poslovnom odnosu, sami za sebe nisu dovoljni da bi se utvrdilo kako je do ozljeđivanja tužitelja došlo krivnjom vozača nepoznatog vozila koje je naišlo velikom brzinom. U prilog nedosljednosti na strani tužitelja, za navesti je kako je u odnosu na nalaz od 20. kolovoza 2020., u kojem je evidentirano ozljeđivanje lijeve šake i lijevog koljena, tužitelj iskazao da se radi o ozljedama iz spornog štetnog događaja, (iako ozljeda koljena nije predmetom zahtjeva za naknadom štete), međutim, kazao je kako je ozlijedio desno koljeno, što je protivno nalazu.

8. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredaba čl. 221 a ZPP utvrdio da tužitelj nije dokazao navode da je do njegova ozljeđivanja došlo na način kako se navodi u tužbi.

9. Imajući to u vidu, nisu osnovani žalbeni navodi da je odbijanjem provedbe prometnog vještačenja činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer provođenje vještačenja samo temelju takvih, manjkavih, iskaza tužitelja i svjedokinje, koje sud nije prihvatio, bilo bi ne samo nesvrsishodno već i neekonomično.

10. Slijedom svega, a kako tužitelj žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, te kako ovaj sud nalazi da nisu počinjene povrede koje ističe u žalbi, to je temeljem odredaba čl. 368 st. 1 ZPP žalba odbijena a prvostupanjska presuda potvrđena, kako u pogledu odluke o glavnoj stvari, tako i odluke o troškovima postupka, koju tužitelj nije određeno osporavao, a drugostupanjski sud na primjenu materijalnog prava u pogledu odluke o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

11. Temeljem odredaba čl. 154 st. 1 u vezi čl. 166 ZPP, pod točkom II izreke odbijen je zahtjev tužitelja radi naknade troškova žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio.

U Šibeniku, 30. rujna 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić