Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-442/2022-3
R E P U B L I K E H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Ane Jeleč Pecirep i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju po punomoći zastupa Josip Vukadin odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukadin i Partneri j.t.d u Zagrebu, Utješinovićeva 3, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d. d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg po punomoći zastupa Andrej Šooš Maceljski odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6/III, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5066/19-37 od 29. ožujka 2022., u sjednici održanoj dana 30. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5066/19-37 od 29. ožujka 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovni postupak.
II. O troškovima tuženika povodom žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznose od 8.557,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, na način pobliže naveden u izreci (točka I. izreke), 60.664,38 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, na način pobliže naveden u izreci (točka II. izreke), kao i parnični trošak u iznosu od 11.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka III. izreke).
2. Navedenu presudu žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu odbijanjem zahtjeva u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 3.125,00 kn.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže potvrditi prvostupanjsku presudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudske pristojbe za žalbu u ukupnom iznosu od 1.450,00 kn.
4. Žalba je osnovana.
5. U pravu je tuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama čime je opterećena nedostatkom zbog kojeg se ne može ispitati.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih anuiteta po Ugovoru o kreditu od 9. listopada 2007. po osnovi ništetnih dijelova ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i valutna klauzula u švicarskim francima.
7. Iz razloga prvostupanjske presude proizlazi:
- da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit od 95.370,12 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, radi kupnje motornog vozila, premda iz članka 2. Ugovora proizlazi da je kredit odobren i isplaćen kao namjenski radi kupnje stambenog objekta,
- da je ugovorena kamatna stopa od 5,15% godišnje kao promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana,
- da je tijekom razdoblja otplate kredita kamatna stopa u odnosu na početnu više puta mijenjana na više, slijedom čega je došlo do povećanja mjesečnog anuiteta u odnosu na početno ugovoreni,
- da je tuženik nakon zaključenja prethodnog postupka u spis dostavio Dodatak predmetnom Ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15),
- da prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, r azlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze 15. prosinca 2007. do dana izračuna konverzije 30. rujna 2015. koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi 8.557,55 kn, te 60.664,38 kn na ime tečaja za valutu CHF kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate,
- da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom istog suda i poslovnog broja, potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., utvrđeno da je između ostalih banaka, i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, kao i valutna klauzula kod isplate glavnice vezan za tečaj CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je, protivno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, koje povrede traju i nadalje.
8. Prvostupanjski sud, glede pravne osnove zahtjeva, pozivajući se na pravna utvrđenja i učinke naprijed navedenih pravomoćnih presuda proizišlih iz kolektivnog spora za zaštitu potrošača, zaključuje da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača, tako što je u predmetnom potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te da je ugovorena valuta u švicarskim francima a da prije i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije kao trgovac potrošača u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača, čime su protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno kao nepoštene, prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa su u tim dijelovima ništetne, u smislu članka 81. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03., dalje: ZZP/03.), isto kao i članka 96. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 79/07., 125/07., 79/09. 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., dalje: ZZP/07), u vezi članka 322. stavak 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).
9. Smatrajući da su predmetne odredbe ništetne, a člankom 323. stavak 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila temeljem takvog ugovora, na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prvostupanjski sud prihvaća zahtjev i nalaže isplatu iznosa od 8.557,55 kn i 66.664kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada su izvršene uplate (članak 1115. ZOO).
10. U odnosu na prigovor tuženika da je sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, prvostupanjski sud ističe da je u pravu tužiteljica kada ističe da je tuženik tek nakon zaključenja prethodnog postupka i preko vještaka dostavio Dodatak ugovoru o kreditu, navodeći dalje da to ne opravdava činjenicu da tužiteljica prilikom podnošenja tužbe nije znala da je učinjena konverzija kredita, te neovisno od toga smatrajući da je kredit konvertiran 30. rujna 2015. a obveza isplate glasi od prve preplate 15. prosinca 2007. odnosno do konverzije a ne i nakon nje, ocjenjuje osnovanost zahtjeva.
11. Međutim, protivno takvoj ocjeni prvostupanjskog suda, iz podataka predmeta (list 104-118 spisa) proizlazi da je tuženik podneskom od 23. listopada 2019. istaknuo činjenicu sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, te da je taj podnesak predao u spis na pripremnom ročištu od 24. listopada 2019. na kojem je zaključen prethodni postupak, slijedom čega je razvidno da je tu odlučnu činjenicu iznio pravovremeno u smislu članka 299. stavak 1. ZPP.
12. Kako se tuženik i u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, pozivao na Dodatak ugovoru o kreditu, time je, kako to tuženik osnovano ukazuje u žabi, prvostupanjski sud propustio utvrditi sadržaj sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu i ocijeniti njegove pravne učinke na predmet ovog spora, kao i da li je Dodatak sklopljen valjanom primjenom članka 19.a-19. osobito članka 19.c. ZID ZPK/15.
13. O navedenim odlučnim činjenicama, kao i pravnoj ocjeni odnosno učincima sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu na predmet spora, prvostupanjska presuda nema nikakvih razloga, kako to žalitelj pravilno ističe u žalbenim razlozima, čime je opterećena nedostatkom zbog kojeg se ne može ispitati.
14. Jednako tako, glede pravnih učinaka konverzije, treba imati u vidu da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od dana 20. prosinca 2022. godine zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije."
15. Slijedom navedenog, jer je ostvaren istaknuti žalbeni razlog, žalbu tuženika valjalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te temeljem članka 369. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke, kako bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otklonio učinjenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka, u smislu naprijed navedenog, te pravilno i zakonito odlučio o predmetu spora.
16. Pored toga, kako je zbog ukidanja odluke o glavnom zahtjevu, za sada neizvjestan uspjeh stranaka u postupku, od čega ovisi odluka o parničnom trošku, ukinuta je prvostupanjska odluka i u dijelu u kojem je odlučeno o obvezi naknade troškova postupka.
17. Odluka iz točke II. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP.
18. Ujedno, zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu valjalo je odbiti kao neosnovan, neovisno o konačnoj odluci i uspjehu u postupku, jer ta parnična radnja nije bila potrebna radi odlučivanja o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude (članak 155. stavak 1. u vezi članka 359. stavak 1. ZPP).
U Šibeniku 30. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
