Republika Hrvatska
Gž-712/2025-2
Županijski sud u Šibeniku
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice: BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tamara Mušnjak Špišić, odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, koju zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Mađarić & Lui" iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj P-369/2024 od 30. lipnja 2025. godine, u sjednici održanoj 30. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-369/2024 od 30. lipnja 2025. godine.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba iz članka 7. Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom tuženice od dana 1. siječnja 2010. godine, koja se odnosi na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita suglasno odluci banke, te odredba točke VIII. stavka 14. Općih uvjeta kreditiranja stanovništva tuženice od 20. svibnja 2009. godine, koja glasi: “Za prijevremenu otplatu, djelomičnu ili konačnu, Banka naplaćuje naknadu sukladno Odluci o visini naknada za usluge Banke.“, a sve u svezi s odredbom članka 9. Ugovora o kreditu broj 148-50-4277100 sklopljenog 23. srpnja 2007. godine između tuženice, kao kreditora, i tužiteljice, kao korisnice kredita koja glasi: “Na sve što nije regulirano ovim Ugovorom primjenjuju se opći akti kreditora kojim je regulirao kreditiranje građana, sa svim njihovim izmjenama i dopunama donesenim za vrijeme trajanja ovog Ugovora.” (točka I. izreke), naloženo je tuženici da tužiteljici isplati iznos od 310,71 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. kolovoza 2011. godine do isplate (točka II. izreke), te je obvezana tuženica da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 343,75 eura sa zateznom kamatom tekućom od 30. lipnja 2025. godine do isplate (točka III. izreke).
2. Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano tuženica prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer suprotno žalbenim tvrdnjama žaliteljice, presuda prvostupanjskog suda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
5.1. Kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to žalba tuženice podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.
6. Nije u pravu žaliteljica ni kada pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (članak 8. ZPP) u pobijanoj presudi pravilno utvrdio - da tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu broj 148-50-4277100 sklopljenog 23. srpnja 2007. godine (dalje: Ugovor) nisu pojedinačno pregovarali o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, već je u odredbama članka 7. Općih uvjeta poslovanja sa stanovništvom tuženice od dana 1. siječnja 2010. godine i točke VIII. stavka 14. Općih uvjeta kreditiranja stanovništva tuženice od 20. svibnja 2009. godine, koje se primjenjuju suglasno članku 9. Ugovora (kojim je propisano da se na sve što nije regulirano Ugovorom primjenjuju opći akti kreditora) određeno da se visina naknade za prijevremenu otplatu kredita određuje prema jednostranoj odluci banke – prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je predmetni Ugovor potrošački ugovor, da su sporne ugovorne odredbe unaprijed formulirane od strane trgovca – tuženice, zbog čega tužiteljica, kao potrošač, nije imala utjecaja na njen sadržaj, a što je dovelo do nastanka značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača – budući da tužiteljica nije bila informirana, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogla znati parametre po kojima tuženica jednostrano određuje visinu naknade za slučaj prijevremene otplate kredita, kao i da tuženica tijekom postupka nije dokazala koje stvarne troškove je snosila zbog prijevremene otplate kredita, odnosno, da nije dokazala ni visinu troškova koje je eventualno imala.
6.2. Slijedom navedenog, pravilno je, pozivom na odredbe članka 81., članka 83. i članka 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, sud prvog stupnja utvrdio da su ništetne sporne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
6.3. Budući su navedene ugovorne odredbe ništetne, a člankom 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.; dalje: ZOO) propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kako je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit 10. kolovoza 2011. godine plativši naknadu u iznosu 238,18 eura, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženici vraćanje stečenog bez osnova tužiteljici temeljem članaka 1111. i 1115. ZOO u navedenom iznosu. Ujedno, budući da je tuženica kao novčarska institucija nepošteni stjecatelj, jer je sastavila Ugovor s nepoštenom odredbom, to je tužiteljici pravilno dosuđena i zatezna kamata od dana stjecanja navedenog iznosa od strane tuženice, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.
7. Neutemeljeno tuženica u žalbi ističe prigovore – da odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita nisu nepoštene ni ništetne, pa da nisu ostvarene zakonske pretpostavke za ništetnost temeljem odredaba ZZP.
7.1. Nije u pravu tuženica ni kada u žalbi ističe da je "pobijana presuda posljedica pogrešne primjene čl. 118. ZZP-a jer naslovni sud pogrešno smatra da je ništetnost konkretnih odredaba utvrđena u postupku kolektivne zaštite". Naime, suprotno toj neutemeljenoj tvrdnji žaliteljice, prvostupanjski sud se u pobijanoj presudi nije pozivao na pravne učinke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, koja je donesena u sporu po tužbi Udruge „Potrošač“, i koja nije primjenjiva u konkretnom slučaju.
8. Budući da tuženica u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki III. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženice kojom se pobija odluka o parničnom trošku - ukazuje neosnovana.
9. Zbog navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženice valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
10. Odluka o troškovima žalbenog postupka zasniva se na odredbi članka 166. stavka 1. ZPP, a zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, jer nije uspjela sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP) i odlučiti kao u točki II. izreke.
U Šibeniku, 30. rujna 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić
