REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-349/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća, te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EI zbog kaznenog djela iz članka 239. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15,– dalje: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1982/2019 od 14. srpnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika EI odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženi ŠI, kojem je suđeno u odsutnosti na temelju rješenja broj Kov-1136/2019 od 29. studenog 2019., je proglašen krivim za počinjenje kaznenog zlouporabe čeka i platne kartice iz članka 239. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 239. KZ/11 optuženi ŠI je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženik je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva isplatiti oštećenoj PBZ Card d.o.o. iznos od 112.446,88 kn uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od 30. rujna 2016. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, dok je s preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva oštećenik upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 optuženi ŠI je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

4. Pravodobnu žalbu je uložio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora odnosno kazna zatvora s duljim rokom provjeravanja uz izricanje posebne obveze ispravljanja prouzročene štete oštećenom trovačkom društvu.

5. Pravodobnu žalbu je podnio i optuženik po branitelju Jošku Biliškovu, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i imovinskopravnom zahtjevu s prijedlogom da se usvoji žalba, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika je podnio optuženik po gore navedenom branitelju s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a po žalbi optuženika da se prvostupanjska presuda ukine.

7. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

8. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženika osim o odluci o kazni

9. U obrazlaganju bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08 žalitelj ne navodi koja je to bitna povreda odredaba kaznenog postupka počinjena već se navodi da se nisu s jednakom pažnjom cijenili dokazi koji optuženiku idu u korist i koji mu idu na štetu, da utvrđenje prvostupanjskog suda ne proizlazi iz dokaznog postupka te iznosi vlastitu vrijednosnu ocjenu dokaza. Iz navedenog je očito da žalitelj iznosi razloge za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne argumente za bilo koju bitnu povredu iz članka 468. ZKP/08. Stoga je pobijana presuda ispitana na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi bila počinjena koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

10. U argumentaciji žalbene osnove nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj prigovara da je trebalo provesti knjigovodstveno-financijsko vještačenje radi utvrđivanja strukture duga tj. što je novonastali dug u inkriminiranom periodu a što su neplaćene rate po dugu iz razdoblja prije inkriminiranog perioda, budući iz isprava ne proizlazi da se radi o neplaćenim ratama nastalih u inkriminiranom periodu. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj daje vlastitu vrijednosnu ocjenu obrane optuženika i iskaza svjedokinje HI te posebno upire na iskaz svjedokinja MI koja je iskazivala o tome kada je optuženik dobio otkaz ugovora o radu u njezinom obrtu. Nadalje, osporava se postojanje prijevarne namjere jer da u vrijeme podnošenja pristupnice je optuženik bio zaposlen i uredno je plaćao iznose koji su dospjeli na naplatu, a nakon toga zbog nezaposlenosti nije mogao podmirivati obveze pa ne postoji prijevarna namjera u ponašanju optuženika, već se radi o građansko-pravnom odnosu.

11. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze, brižljivo i kritički ih je vrednovao te je na temelju takve vrijednosne ocjene dokaze utvrdio odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

11.1. Protivno prigovoru žalitelja, nije bilo potrebno provoditi knjigovodstveno- financijsko vještačenje jer je iz materijalne dokumentacije i iskaza svjedokinje HI, glavne koordinatorice u oštećenoj PBZ Card d.o.o., razvidno kada je optuženik podnio zahtjev za pristupnicu, koliko je od 25. svibnja 2015. trošio po kartici, da se radilo o većim iznosima koje je redno podmirivao do 6. travnja 2016., razvidno je kada je i gdje nastala obveza i da je zadnji puta provukao karticu 21. travnja 2016., a navedeno je i koje rate nisu plaćene a dospjele su na naplatu i dostavljen su svi potrebni podaci vezano za potrošnju od strane optuženika kao korisnika kartice i potrošačkog kredita.

11.2. Nadalje, prvostupanjski sud je s pravom prihvatio iskaz svjedokinje HI, čiji je iskaz potkrijepljen i materijalnom dokumentacijom. Tako iz iskaza svjedokinje proizlazi da je optuženik podnio pristupnicu 25. svibnja 2015., koja mu je i odobrena i da je po tome uredno izvršavao obveze, a da je 24. ožujka 2016. sklopljen Ugovor o potrošačkom kreditu na iznos od 40.000,00 kn iskorišten kod TD Lucana usluge d.o.o. Također, iz iskaza svjedoka E Š odgovorne osobe u Lucana usluge d.o.o. proizlazi da se bave prodajom rabljenih automobila i da u konkretnom slučaju kartična kuća plaća iznos direktno na njihov račun. Nadalje, iz dokumentacije je razvidno da je nakon sklapanja Ugovora o potrošačkom kreditu odobreni iznos od 40.000,00 kn realiziran uz mjesečne otplate od 60 rata, kao što je raniju karticu koristio od 6. travnja 2016. do 21. travnja 2016. Također, iz iskaza svjedokinje MI proizlazi da je optuženik bio zaposlenik u njezinom obrtu do ožujka 2016. kada je dao otkaz. Imajući u vidu da je početkom ožujka 2016. optuženik ostao bez posla, da je 24. ožujka 2016. sklopio Ugovor o potrošačkom kreditu koji je i realiziran, tada pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je više nego očito da je optuženik, usprkos tome što je ostao bez posla, sklopio navedeni Ugovor iako je znao da neće moći otplaćivati mjesečne obroke. Ne samo da je bio svjestan gore navedenog već je i u periodu od 6. travnja 2016. do 21. travnja 2016. provlačio karticu kao sredstvo bezgotovinskog plaćanja a znao je da niti te račune neće moći platiti pri čemu u prilog postojanja prijevarne namjere govori i činjenica da, prema iskazu HI, nakon toga više nisu uspjeli stupiti u kontakt s optuženikom. Uz navedeno iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je 29. srpnja 2016. optuženik odjavio prebivalište u [adresa].

11.3. Stoga su neosnovani prigovori vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Neosnovan je i paušalni prigovor u odnosu na dosudu imovinskopravnog zahtjeva jer žalitelj smatra da nije počinio terećeno kazneno djelo. Naime, prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge vezano za imovinskopravni zahtjev u točki 13. obrazloženja pobijane presude, te razloge prihvaća i drugostupanjski sud te se žalitelj upućuje na iste radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

U odnosu na odluku o kazni

13. Pobijana presuda je u dijelu odluke o kazni ispitana povodom žalbe državnog odvjetnika, a budući da žalba podnesena u korist optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i odluku o kazni, to je u tom dijelu presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08.

14. Državni odvjetnik smatra da se nije u dovoljnoj mjeri cijenila visina pribavljene imovinske koristi i da je optuženik nedostupan pravosudnim tijelima jer je odmah nakon počinjenja kaznenog djela napustio teritorij Republike Hrvatske i nije obeštetio oštećenika. Smatra da je trebalo, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, optuženiku izreći bezuvjetnu kaznu zatvora, no kada se sud već odlučio za uvjetnu osudu smatra da je trebalo izreći rok provjeravanja u trajanju od pet godina.

14.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

14.2. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim optuženiku cijenjeno da je optuženik neosuđivana osoba i prekršajno nekažnjavana osoba niti se raspolaže podacima da bi nakon počinjena kaznenog djela bio kazneno evidentiran, a cijenio se i protek vremena od počinjenja kaznenog djela. Protivno prigovoru državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je imao u vidu visinu stečene protupravne imovinske koristi te je to cijenio kao otegotnu okolnost. Sve navedeno u svojoj ukupnosti ukazuje da je, u konkretnom slučaju, pravilno po vrsti i mjeri optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine uz rok provjeravanja od tri godine i da nije potrebno izvršenje kazne zatvora jer će se i ovakvom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga je neosnovan prijedlog državnog odvjetnika za strožim kažnjavanjem optuženika i izricanjem posebne obveze.

15 . Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec