REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-402/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene JT, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene JT, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu od 15. rujna 2022. broj K-238/2018-, u sjednici održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optužene JT kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, optužena ZT (ranije J) je proglašena krivom zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu, iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 1. i 2. KZ/11., te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, a na temelju članka 56. KZ/11. izrečena joj je uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđena neće izvršiti ako optuženica u roku tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/24., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženoj JT je naloženo u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude na ime troškova postupka platiti ukupan iznos 6.820,00 kuna (905,17 eura), od čega iznos 6.120,00 kuna predstavlja troškove provedenih vještačenja i troškove izrade foto-elaborata prometne nesreće i situacijskog plana, a iznos 700,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optužena ZT.

2.1. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženici izreći kazna zatvora.

2.2. Optužena ZT je žalbu podnijela putem branitelja Pere Tolića, odvjetnika u Splitu, zbog "bitne postupovne povrede", povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijanu presudu preinačiti i optuženicu osloboditi optužbe, odnosno pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženice, s prijedlogom žalbu optuženice odbiti kao neosnovanu.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Optužena ZT u žalbi tvrdi da je pobijanom presudom počinjena "bitna postupovna povreda", koju obrazlaže navodeći kako u činjeničnom opisu kaznenog djela postoje kontradiktornosti jer se prvo navodi ograničenje brzine 60 km/h, a potom 50 km/h, što predstavlja nejasnoću zbog koje se presuda ne može ispitati, čime evidentno upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6.1. Međutim, imajući u vidu sadržaj izreke pobijane presude, potpuno je jasno i nedvosmisleno precizirano stanje na kolniku državne ceste kojim se kretala optuženica upravljajući svojim vozilom, pa tako i u pogledu postavljenih prometnih znakova za ograničenje brzine kretanja. Stoga je izreka pobijane presude razumljiva. Argumenti izloženi za ovu žalbenu osnovu upućuju da optužena ZT nije zadovoljna činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, a time optuženica suštinski osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, što ulazi u okvir druge žalbene osnove te izložene prigovore treba ocijeniti pod tom osnovom. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

7. Nije u pravu optuženica kada se žali zbog povrede kaznenog zakona.

7.1. Žalitelj ovu povredu samo nominalno naznačuje, ali ne navodi koju povredu kaznenog zakona iz članka 469. ZKP/08. ima u vidu, niti u čemu bi se ista sastojala, a to se ne može razabrati niti iz sadržaja žalbe.

9.1. Žalitelj upire na povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08., ali sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdnjama kako optuženikovim postupanjem nisu ostvarena obilježja kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, jer optuženik nije imao namjeru ustrašiti ili uznemiriti, a u inkriminiranom pismu nije napisano "usmrtiti", žalitelj pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, a time ne opravdava predmetnu žalbenu osnovu. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona prosuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi bilo pravilno prema stavu žalitelja.

8. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, optuženica u žalbi ističe da nije vidjela niti je mogla vidjeti pješakinju prilikom prelaska kolnika te da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi propustio utvrditi je li uzrok predmetne prometne nesreće u njezinom inkriminiranom "kršenju odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama ili pak nemogućnosti da se uoči pješakinja koja prelazi kolnik", a okolnost da je iz činjeničnog opisa ispušten dio po kojem bi optuženica kočila prije sraza da upućuju na činjenicu da optužena nije vidjela pješakinju niti unatoč svjetlima vozila. Dodaje da na mjestu sraza nije bilo javne rasvjete, bio je potpuni mrak, a preminula je bila obučena u crnu odjeću kada je prelazila kolnik preko pune crte na mjestu na kojem je zabranjen prelazak kolnika pa optuženica nije ni mogla očekivati pješaka na kolniku.

8.1. Istaknutim žalbenim tvrdnjama optuženica u biti ne iznosi ništa novo što već nije navela u obrani tijekom postupka i što nije bilo predmetom raspravljanja i ocjene od strane prvostupanjskog suda pa takvim žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.

8.2. Naime, žalbeni prigovor optuženice nema uporišta u izvedenim dokazima pa tako pogotovo ne u nalazu i mišljenju prometnog vještaka Stanka Smodlake, koji je naveo da se vozilo optuženice pred sraz kretalo brzinom 75 km/h, dok je na temelju evidentiranih tragova na kolniku vještak utvrdio da vozač reagira kočenjem kada je od mjesta sraza udaljen oko 21 metar, uvažavajući da je prosječno vrijeme reagiranja vozača na kočnicu oko 1 sekundu. Nadalje, vozač vozila i pješakinja, s obzirom na geometrijske elemente prometnice, uz uvjet da im vidno polje ne zaklanjaju druga vozila ili predmeti, mogu se međusobno uočiti na udaljenosti najmanje 40 metara. Kako u vrijeme prometne nezgode kolnik nije bio osvijetljen javnom rasvjetom, tako mogućnost uočavanja ovisi o dometu svjetala na vozilu koja osvjetljavaju kolnik na minimalnoj dužini 40 metara. Dakle, vještak je mišljenja da ako bi vozač vozila reagirao kočenjem uočivši opasnost kada je vozilo od mjesta sraza udaljeno oko 40 metara, trebalo bi se kretati brzinom 63 km/h ili bilo kojom manjom brzinom od navedene da bi se zaustavilo do mjesta sraza.

8.3. Opravdano je prvostupanjski prihvatio prometno vještačenje sudskog vještaka Stanka Smodlake koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je ograničenje brzine prije mjesta nesreće prema vidno postavljenom prometnom znaku bilo 60 km/h, dok je u razini početka traga kočenja postavljen prometni znak 50 km/h, što ne spori ni optuženica u žalbi, te da je optuženica reagirala na kočnicu oko 21 metar pred mjesto sraza, a nema tragova kočenja od momenta kada reagira vozač na kočnicu jer je to u prometno-tehničkom smislu vrijeme reagiranja na kočnicu, a prevedeno to je put reagiranja na kočnicu, dok se iskazani tragovi kočenja pojavljuju nakon sraza i ti tragovi su dužine oko 19,70 metara. To znači da optuženica u konkretnom slučaju, vodeći računa o činjenici da je vozila u noćnim uvjetima, po neosvijetljenom kolniku državne ceste, te da je vozilom upravljala u naseljenom mjestu, u kojem slučaju treba upravljati vozilom s povećanim oprezom i brzinom primjerenom stanju i uvjetima na kolniku, nije poduzela sve što je mogla učiniti da do prometne nesreće ne dođe, kako to ona neutemeljeno tvrdi u žalbi, već upravo suprotno, postupila je suprotno odredbama članka 53. stavka 1. i članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15. – dalje: ZSPC) i takvim ponašanjem je prouzročila prometnu nesreću u kojoj je jedna osoba smrtno stradala, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

8.4. Potpuno je neprimjereno pozivanje optuženice u žalbi da nije ni mogla očekivati pješaka na kolniku. Naime, vodeći se rezultatima provedenog vještačenja, očito je da je optuženica imala dovoljno vremena i prostora da, upravljajući vozilom pri brzini 63 km/h ili manje, uoči pješaka koji prelazi kolnik hodom na udaljenosti najmanje 40 metara i prilagodi svoju vožnju takvoj prometnoj situaciju te poduzme radnju kočenja (zaustavni put pri toj brzini je 17,5 metara) ili zaobilaženja radi izbjegavanja pješaka, a budući da je takva pravovremena reakcija izostala, a nesporno je da vidno polje optuženici nisu zaklanjala druga vozila ili predmeti, osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je optuženica olako držala da svojom vožnjom ne ugrožava druge sudionike u prometu te je tako izazvala opasnost za život ljudi i prouzročila smrt žrtve.

8.5. Upravo suprotno žalbenim navodima, ocjena je i ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je optuženica, iz nehaja, kršenjem dvije odredbe iz ZSPC, tako ugrozila promet da je izazvala nesreću u kojoj je prouzročena smrt druge osobe. Na taj je način, i prema ocjeni ovog suda, optuženica ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavka 6. u vezi sa stavcima 2. i 1. istog članka KZ/11. za koje djelo je prvostupanjski sud optuženicu pravilno proglasio krivom i osudio po zakonu.

9. Prvostupanjska presuda je u dijelu odluke o kazni ispitana u povodu žalbe državnog odvjetnika, a u odnosu na žalbu optuženice na temelju članka 478. ZKP/08., s obzirom na to da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno zbog povrede kaznenog zakona, ponesena u korist optuženice, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni.

9.1. Nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog odluke o kazni.

9.2. Državni odvjetnik se zalaže za strože kažnjavanje i to bezuvjetnom kaznom zatvora jer drži da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju, uvažavajući sve utvrđene okolnosti počinjenja kaznenog djela i osobne okolnosti na strani optužene JT izrekao preblagu kaznu te da je istoj trebalo izreći strožu kaznu, odnosno kaznu zatvora. Ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vodio računa o društvenoj opasnosti i težini počinjenog kaznenog djela, da je djelo počinjeno u naseljenom mjestu, brzinom neprilagođenoj vidljivosti i preglednosti u noćnim uvjetima vožnje niti je dovoljno vodio računa o ciljevima generalne prevencije. Smatra da se optuženici kao olakotna okolnost nije moglo cijeniti nezainteresiranost nasljednika preminule pješakinje za kazneni progon.

9.3. Optuženica pak ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti prilikom odmjeravanja kazne te dodaje kako ni prije ni poslije predmetnog događaja nije osuđivana niti prekršajno kažnjavana. Cijelo vrijeme upravlja osobnim vozilom i nije sklona kršenju propisa o sigurnosti prometa. U međuvremenu se udala, zasnovala radni odnos, dobila dijete te smatra da je postignuta svrha specijalne prevencije spram nje. Shodno navedenom, optuženica se protivi strožem kažnjavanju.

9.4. Suprotno stavu državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud drži da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti od kojih ovisi izbor vrste i mjere kazne te je u tom smislu pravilno utvrdio i vrednovao kako olakotne, tako i otegotne okolnosti, pri čemu olakotne okolnosti nije precijenio, a niti otegotne podcijenio. Pa tako kao olakotna okolnost optuženici je pravilno vrednovana ranija neosuđivanost, kako kaznena tako i prekršajna, te njene osobne i obiteljske prilike (majka maloljetnog djeteta, zaposlena), kao i odnos prema obitelji žrtve jer je s istima stupila u kontakt. Ujedno pravilno je vrednovan stav nasljednika preminule žrtve kao i doprinos žrtve nastanku predmetne nesreće. Premda prvostupanjski sud navodi da "otegotnih okolnosti nije utvrdio" pri odmjeravanju kazne, uzeo je u obzir težinu počinjenog djela, kao i težinu povređivanja zaštićenog dobra, koja se ogleda u činjenici da je ponašanje optuženice, protivno dvjema blanketnim normama ZSPC, predstavljalo ozbiljno kršenje prometnih propisa koje je rezultiralo smrću žrtve.

9.5. Dakle, i prema stavu ovog drugostupanjskog suda, izrečena kazna zatvora u trajanju jedne godine i izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja tri godine, primjerena je svim navedenim okolnostima, adekvatna stupnju krivnje i pogibeljnosti djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Naime, upravo ovakav odnos izrečene kazne zatvora i roka provjeravanja utjecati će, kako na optuženicu, tako i na sve ostale, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te će omogućiti optuženici ponovno uključivanje u društvo. Izrečena kazna s navedenim rokom provjeravanja sadrži dostatnu moralnu osudu za zlo koje je optuženica prouzročila počinjenjem djela i dostatnu društvenu osudu zbog počinjenog djela.

10. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija.

10.1. Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08., nije našao da bi bile ostvarene ni ostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka ni povrede kaznenog zakona na štetu optuženice, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Imajući u vidu izloženo, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Velikoj Gorici 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec