Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-586/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ljudevita Zoričića, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Gorana Stošića i Ane Jeleč Pecirep, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: HEP – ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupaju po punomoći odvjetnici u OD "Orlić, Ljubičić i Partneri" iz Dubrovnika, protiv tuženika: LU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik KU, odvjetnik u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-20/2025 od 5. lipnja 2025. godine, u sjednici održanoj 30. rujna 2025. godine,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Odbijaju se: djelomično žalba tužitelja i žalba tuženika u cijelosti, kao neosnovane, te se u dijelu pod točkama I. i II. izreke, kao i u odluci o trošku pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura - potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj Povrv-20/2025 od 5. lipnja 2025. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženika, te se preinačuje odluka o parničnom trošku pod točkom III. pobijane presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 250,00 eura, na način da je tuženik dužan u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju daljnji trošak postupka u iznosu od 250,00 eura.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 42,81 eura.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića iz Dubrovnika pod poslovnim brojem Ovrv.2139/2018 od 13. prosinca 2018. kojim se nalaže tuženiku, u roku od osam dana, platiti tužitelju ukupan iznos od 2.615,44 EUR uvećan za zatezne kamate koje teku:
- na iznos od 60,64 EUR od 20. svibnja 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 90,45 EUR od 21. lipnja 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 67,25 EUR od 22. srpnja 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 119,38 EUR od 20. kolovoza 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 90,94 EUR od 21. rujna 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 78,63 EUR od 21. listopada 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 92,46 EUR od 22.studenoga 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 214,87 EUR od 23. prosinca 2016. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 327,37 EUR od 21. siječnja 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 327,57 EUR od 22. veljače 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 226,88 EUR od 19. ožujka 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 164,33 EUR od 21. travnja 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 83,86 EUR od 21. svibnja 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 22,39 EUR od 22. lipnja 2017 pa do dana plaćanja,
- na iznos od 116,02 EUR od 21. srpnja 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 185,63 EUR od 20. kolovoza 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 179,78 EUR od 21. rujna 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 96,51 EUR od 21. listopada 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 62,03 EUR od 22. studenoga 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 5,82 EUR od 21. prosinca 2017. pa do dana plaćanja,
- na iznos od 2,60 EUR od 31. siječnja 2018. pa do dana plaćanja,
po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.175,53 EUR.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu u iznosu od 1.253,98 EUR."
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu (točke I. i II. izreke) zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, ili pak, ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Žali se i tužitelj pobijajući odluku o parničnom trošku sadržanu u točki III. presude, i to u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.250,00 eura zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se pobijana odluka o trošku preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, ukine i u tom dijelu predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.
6. Nije u pravu tuženik kada pobija prvostupanjsku presudu u odluci o glavnoj stvari zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. Zakona o parničnom postupku; "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje – da je tuženik kupoprodajnim ugovorom od 29. prosinca 2014. godine sklopljenim sa prodavateljicama IU i RU, uz sudjelovanje društva ROMAN-LEON d.o.o., kupio predmetnu kuću u [adresa] na adresi [adresa] za suvlasnički dio od 9/10 dijela, a kupac KU za 1/10 dijela, da su kupci dana 20. travnja 2015. godine potpisali ispravu "Suglasnost" kojom su potvrdili da svi budući računi komunalnih usluga (struja, voda, telefon, internet, komunalna i vodna naknada i sl.) za nekretninu koju su kupili od prodavateljica RU i IU terete tuženika, da je dotadašnji krajnji kupac el. energije za predmetnu nekretninu društvo ROMAN-LEON d.o.o. na temelju kupoprodajnog ugovora i izjave "Suglasnost" od 20. travnja 2015. godine o promjeni krajnjeg kupca izvijestio tužitelja kao opskrbljivača, da je tuženik zaveden u evidenciji tužitelja kao krajnji kupac za obračunsko mjesto broj 11060545, da su tuženiku za utuženo razdoblje (od svibnja 2016. godine do siječnja 2018. godine) dostavljeni po tužitelju ispostavljeni računi u ukupnom iznosu od 19.706,02 kuna koje nije podmirio, da je ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 14. prosinca 2016. godine tuženik VU kao kupcu prodao svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine, te da nije tužitelju prijavio promjenu vlasništva na nekretnini, da je kuća na predmetnoj nekretnini srušena 2018. godine, da je potom izgrađena nova zgrada, te da je povodom zahtjeva novog vlasnika društva CVIJETA NEKRETNINE d.o.o. 2020. godine izvršeno uklanjanje brojila broj 11060545 koje je glasilo na tuženika, a koje se nalazilo u ormariću u međašnom zidu nekretnine.
7. Prema članku 13. stavak 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ("Narodne novine" broj 85/2015, dalje: Opći uvjeti), opskrbljivač može krajnjem kupcu na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o opskrbi krajnjeg kupca trećoj osobi.
7.1. Suglasno članku 30. stavak 1. Općih uvjeta, krajnji kupac vlasnik građevine ili dijela građevine koji prenese vlasničko pravo na građevini ili dijelu građevine na novog vlasnika dužan je u roku od 30 dana od dana promjene vlasništva obavijestiti operatora sustava i opskrbljivača o nastaloj promjeni te podnijeti operatoru sustava zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže i opskrbljivaču zahtjev za raskid ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, a novi vlasnik dužan je u istom roku podnijeti zahtjev za sklapanje novih ugovora, uz predočenje odgovarajuće isprave o promjeni vlasništva.
8. Kraj takvog stanja stvari, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je promjena krajnjeg kupca provedena prema članku 13. stavka 1. Općih uvjeta, temeljem dostavljenih isprava – kupoprodajnog ugovora i suglasnosti od 20. travnja 2015. godine, da je tuženik od tada evidentiran kao krajnji kupac na obračunskom mjestu broj 11060545, te je u obvezi plaćanja isporučene el. energije za predmetnu nekretninu bez obzira na činjenicu je li nekretninu on osobno koristio, kao i da je nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora iz 2016. godine upravo tuženik suglasno članku 30. stavak 1. Općih uvjeta bio u obvezi o promjeni vlasništva obavijestiti tužitelja u roku od 30 dana od nastale promjene, a okolnost što tuženik tako nije postupio da ne može ići na štetu tužitelja.
8.1. Sukladno iznesenom, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi pravilnom primjenom materijalnog prava – članaka 65. stavak 1., 342. stavak 1., 226. stavak 1. i 29. stavaka 1. i 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr.), kao i odredaba Općih uvjeta, održao na snazi predmetni platni nalog kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.615,44 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
9. Tuženik u žalbi ponavlja tvrdnje koje je isticao i tijekom prvostupanjskog postupka – da nije u obvezi plaćanja naknade za isporučenu el. energiju za predmetno obračunsko mjesto jer - "da nije živio niti je na bilo koji način koristio kupljenu nekretninu, a jednako tako niti bilo tko drugi, obzirom na stanje iste nekretnine u kojoj to nije ni bilo moguće", kao i "da tuženik s tužiteljem glede predmetne nekretnine nije nikada zaključio bilo kakav ugovor o isporuci električne energije" – koje prigovore prvostupanjski sud, kod donošenja pobijane presude, s pravom nije prihvatio.
10. Budući da tuženik u žalbi posebno ne obrazlaže žalbene razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. prvostupanjske presude, a kako na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti (članka 365. stavak 2. ZPP), a niti su u tom dijelu počinjene bitne postupovne povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, to se žalba tuženika kojom se pobija odluka o parničnom trošku u dosuđujućem dijelu - ukazuje neosnovana.
11. Zbog navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a niti je počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
12. Međutim, djelomično je u pravu tužitelj kada u žalbi pobija odluku o trošku postupka u odbijajućem dijelu, sadržanu u točki III. pobijane presude, zbog žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
13.1. Naime, osnovano ističe u žalbi tužitelj da je podnesak od 22. prosinca 2020. godine podnesen po nalogu prvostupanjskog suda sa ročišta od 15. prosinca 2020. godine, da se radi o obrazloženom podnesku, pa je pravilnom primjenom članka 155. ZPP tužitelju kao opravdani trošak trebalo priznati odvjetničku nagradu za sastav tog podneska prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: OT) s uvećanjem za PDV u iznosu od 250,00 eura.
13.2. Nasuprot tomu, nisu osnovani žalbeni prigovori tužitelja da mu je, kao opravdani trošak u smislu članka 155. ZPP, trebalo priznati i odvjetnički trošak sastava podnesaka od 9. rujna 2020., 22. prosinca 2020., 19. siječnja 2021. i od 10. ožujka 2025. godine, jer je prvostupanjski sud u svojoj odluci pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odnosu na trošak ovih podnesaka odbio zahtjev tužitelja, budući je tužitelj sve izneseno u predmetnim podnescima bio u mogućnosti iznijeti na sljedećim ročištima za glavnu raspravu u odnosu na koja su mu priznati i dosuđeni odvjetnički troškovi zastupanja.
14. Stoga je žalbu tužitelja valjalo djelomično odbiti i u odluci o trošku pod točkom III. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura – potvrditi prvostupanjsku odluku te temeljem članka 380. točka 2. ZPP riješiti kao u točki I. izreke, dok je djelomično žalbu tužitelja trebalo uvažiti, preinačiti odluku o trošku pod točkom III. izreke u preostalom dijelu i obvezati tuženika da tužitelju nadoknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 250,00 eura, te temeljem članka 380. točka 3. ZPP riješiti kao u točki II. izreke.
15. Budući je tužitelj sa žalbom djelomično uspio u mjeri od 20%, to mu je temeljem članka 154. stavka 2. ZPP valjalo priznati i zahtijevani trošak sastava žalbe prema uspjehu u žalbenom postupku. Kako opravdani trošak sastava žalbe na rješenje prema Tbr. 10/4 OT s PDV-om iznosi 187,50 eura, a zahtijevani trošak pristojbe na žalbu na rješenje 26,55 eura, tj. opravdani trošak žalbenog postupka iznosi ukupno 214,05 eura, zahtjev tužitelja je osnovan u iznosu od 42,81 eura, pa je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odlučeno kao u točki III. izreke.
16. Zahtjev tuženika za naknadu žalbenog postupka valjalo je odbiti, jer nije uspio sa podnesenom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP) i odlučiti kao u točki IV. izreke.
17. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke – odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 3,98 eura – prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.
U Šibeniku, 30. rujna 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Ljudevit Zoričić