1

                            Poslovni broj Gž R-900/2020-5

 

 

 

Poslovni broj Gž R-900/2020-5

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Barbare Bosner članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz S., OIB: ...., zastupanog po punomoćniku I.A., odvjetniku u ZOU V. A. i I. A. iz Z., protiv tuženika K. b. D. Z., OIB: ....., zastupanog po punomoćnici E. Č., odvjetnici u OD B. & Č. d.o.o, Z., uz sudjelovanje RH, Ministarstvo, OIB ....., kao umješača na strani tuženika, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-125/19-30 od 20. siječnja 2020., na sjednici vijeća 30. studenog 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-125/19-30 od 20. siječnja 2020. u točki I. izreke za iznos od 116.567,69 kn/ 15.471,19 eur [1] bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenom bruto iznosu tekućim:

- na iznos od 1.424,91 kn, od 15.1.2014. do isplate,

- na iznos od 1.793,56 kn, od 11.2.2014. do isplate,

- na iznos od 687,53 kn, od 11.3.2014. do isplate,

- na iznos od 327,40 kn, od 10.4.2014. do isplate,

- na iznos od 837,79 kn, od 9.5.2014. do isplate,

- na iznos od 653,10 kn, od 11.6.2014. do isplate,

- na iznos od 1.932,78 kn, od 18.7.2014. do isplate,

- na iznos od 2.400,65 kn, od 12.8.2014. do isplate,

- na iznos od 2.831,43 kn, od 11.9.2014. do isplate,

- na iznos od 2.824,97 kn, od 10.10.2014. do isplate,

- na iznos od 1.501,19 kn, od 11.11.2014. do isplate,

- na iznos od 2.071,64 kn, od 10.12.2014. do isplate,

- na iznos od 1.501,19 kn, od 9.1.2015. do isplate,

- na iznos od 2.270,90 kn, od 10.2.2015. do isplate,

- na iznos od 2.287,44 kn, od 10.3.2015. do isplate,

- na iznos od 2.197,20 kn, od 10.4.2015. do isplate,

- na iznos od 3.186,62 kn, od 11.5.2015. do isplate,

- na iznos od 1.981,61 kn, od 10.6.2015. do isplate,

- na iznos od 3.230,71 kn, od 10.7.2015. do isplate,

- na iznos od 2.713,94 kn, od 10.8.2015. do isplate,

- na iznos od 2.390,46 kn, od 10.9.2015. do isplate,

- na iznos od 2.206,79 kn, od 9.10.2015. do isplate,

- na iznos od 2.049,16 kn, od 9.11.2015. do isplate,

- na iznos od 2.509,85 kn, od 10.12.2015. do isplate,

- na iznos od 2.273,78 kn, od 11.1.2016. do isplate,

- na iznos od 1.030,44 kn, od 10.2.2016. do isplate,

- na iznos od 2.275,55 kn, od 10.3.2016. do isplate,

- na iznos od 2.124,27 kn, od 8.4.2016. do isplate,

- na iznos od 2.060,87 kn, od 10.5.2016. do isplate,

- na iznos od 3.045,95 kn, od 9.6.2016. do isplate,

- na iznos od 3.455,75 kn, od 8.7.2016. do isplate,

- na iznos od 689,94 kn, od 9.8.2016. do isplate,

- na iznos od 833,81 kn, od 9.9.2016. do isplate,

- na iznos od 1.646,46 kn, od 7.10.2016. do isplate,

- na iznos od 1.875,82 kn, od 9.11.2016. do isplate,

- na iznos od 1.646,46 kn, od 9.12.2016. do isplate,

- na iznos od 54,88 kn, od 9.3.2017. do isplate,

- na iznos od 4,77 kn, od 10.4.2017. do isplate,

- na iznos od 1.852,30 kn, od 10.5.2017. do isplate,

- na iznos od 1.935,99 kn, od 9.6.2017. do isplate,

- na iznos od 1.759,12 kn, od 10.7.2017. do isplate,

- na iznos od 3.268,61 kn, od 10.8.2017. do isplate,

- na iznos od 3.286,72 kn, od 11.9.2017. do isplate,

- na iznos od 3.183,12 kn, od 10.10.2017. do isplate,

- na iznos od 2.015,49 kn, od 10.11.2017. do isplate,

- na iznos od 2.456,72 kn, od 11.12.2017. do isplate,

- na iznos od 2.206,03 kn, od 10.1.2018. do isplate,

- na iznos od 2.349,90 kn, od 9.2.2018. do isplate,

- na iznos od 2.943,67 kn, od 9.3.2018. do isplate,

- na iznos od 2.018,02 kn, od 10.4.2018. do isplate,

- na iznos od 1.954,42 kn, od 10.5.2018. do isplate,

- na iznos od 1.312,14 kn, od 11.6.2018. do isplate,

- na iznos od 1.946,59 kn, od 10.7.2018. do isplate,

- na iznos od 2.157,30 kn, od 10.8.2018. do isplate,

- na iznos od 2.110,34 kn, od 10.9.2018. do isplate,

- na iznos od 3.101,76 kn, od 10.10.2018. do isplate,

- na iznos od 2.006,15 kn, od 9.11.2018. do isplate,

- na iznos od 1.871,73 kn, od 10.12.2018. do isplate,

te se potvrđuje citirana prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu točke II izreke za iznos od 16.662,50 kn/ 2.211,49 eur sa zateznim kamatama i sadržajno odbijajućem dijelu te točke izreke za iznos parničnog troška tužitelja od 2.000,00 kn/265,45 eur sa zateznim kamatama.

 

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje citirana presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 116.567,69 kn/ 15.471,19 eur, za iznos glavnice od 11.841,65 kn/ 1.571,66 eur bruto (preko iznosa od 116.567,69 kn do iznosa od 128.409,34 kn bruto) sa zateznim kamatama, te u dosuđujućem dijelu točke II. izreke za iznos od 1.562,50 kn/ 207,38 eur (preko iznosa od 16.662,50 kn do iznosa od 18.225,00 kn) sa zateznim kamatama i sudi:

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 116.567,69 kn/ 15.471,19 eur, isplatu iznosa od 11.841,65 kn/ 1.571,66 eur kn bruto sa zateznim kamatama, kao i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.562,50 kn/ 207,38 eur sa zateznim kamatama.

 

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak u povodu žalbe u iznosu od 390,63 kn/51,85 eur u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu tog troška te zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška odbijaju kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 128.409,34 kn (bruto)/ 17.042,85 eur sa zateznim kamatama na pojedine dijelove tog iznosa pobliže opisano u izreci. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 18.225,00 kn/2.418,87 eur sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

 

2. Protiv te presude žalbu su podnijele obje stranke.

 

2.1. Tuženik pobija točku I. izreke i dosuđujući dio točke II izreke presude, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

2.2. Tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o parničnom trošku tužitelja sadržane u točki II. izreke presude kojom nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 2.00,00 kn s osnova troškova vještačenja koji su tužitelju nastali prije podnošenja tužbe, pozivajući se na sve žalbene razloge, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane, predlaže odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pri tome pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće na ime dodataka za otežane uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te dodatka za znanstveni stupanj i to za odrađene prekovremene sate te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u ukupnom novčanom iznosu od 128.409,34 kn bruto s kamatama za razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2018.

 

7. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnik specijalist opće kirurgije (od 4.svibnja 2016. do 7. ožujka 2017. godine), na radnom mjestu (v.d.) ravnatelja bolnice, a od 8. ožujka 2017. na radnom mjestu voditelja Odjela za endoskopsku i barijatrijsku kirurgiju u Zavodu za abdominalnu kirurgiju KB D. te da je tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjenu plaću na način da nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužitelj odradio, iako je cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima, te da mu nije  plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalist, te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, kao i da nije plaćao dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti.

 

8. Na temelju obračuna o pripadajućoj razlici plaće sačinjenim od strane financijskog vještaka utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u naznačenom razdoblju ukupno iznosi 128.409,34 kn bruto, pri čemu su predmetni dodaci obračunati prema koeficijentu radnog mjesta od 3,395 za razdoblje od svibnja 2016. do 7. ožujka 2017. te prema koeficijentu 2,687 u razdoblju od 8. ožujka 2017. pa nadalje (prva varijanta), te je zahtjev tužitelja u toj visini sa zateznim kamatama na pojedine iznose kao u izreci pobijane presude prihvatio kao osnovan, uz primjenu odredbi čl. 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva ("Narodne novine" br. 143/13, 96/15-dalje KU/13), te nastavno primjenom čl. 55. i 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. ("Narodne novine" broj 29/18- dalje KU/18), te čl. 54. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 142/12; dalje TKU/12), odnosno čl. 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama   ( "Narodne novine" 128/17, 47/18; dalje TKU/17), dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

9. U žalbenoj fazi postupka i nadalje je sporna pravna osnova zahtjeva tužitelja s navedenih osnova. Žalbeni navodi tuženika u bitnome se svode na tvrdnju da tužitelj nema pravo na kumulaciju predmetnih dodataka kako se to utvrđuje pobijanom presudom. Također, tuženik ističe i da je u izračunu dodataka za prekovremeni rad koji je nastao u dežurstvu trebalo primijeniti koeficijent liječnika užeg specijalista od 2,361.

 

10. Odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine broj 149/09, 61/11, 82/12,73/13-dalje ZR/09) te čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17-dalje:ZR/14) propisano je da se da za otežane uvjete rada prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.

 

10.1. Odredbom čl. 51. KU/13 (čl. 49. KU/18) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40 %, za rad subotom 25 % , za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.  Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

 

10.2. Prema čl. 57.  KU/13 (čl. 55. KU/18) propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada  pripada pravo na  dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju do 1. rujna 2019. iznosi 25%. Prema čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18)  doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12 %.

 

10.3. Odredbom čl. 54. TKU/12 plaća zaposlenika uvećat će se za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti, a istovjetno predviđa i odredba čl. 53. TKU/17.

 

11. Pri tome valja istaknuti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tužitelj, kada mu Kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU (čl. 55. i 57. KU/18) uvećano za dodatak za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU (čl. 55. i 57. KU/18), budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada.

 

12. Izneseno shvaćanje prvostupanjskog suda je sukladno pravnom shvaćanju koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. i koje glasi: zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i  zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15-dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57 KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59 KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

 

13. Nadalje, prema čl. 81. ZR/14 za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema čl. 36. st. 1. KU/13 (čl. 34. KU/18) radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

 

13.1. S obzirom da tužitelju nisu isplaćeni predmetni dodaci, pravilno je prvostupanjski cijenio da tužitelju pripada i  razlika na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor budući da je tuženik kao prosjek plaće uzimao umanjenu plaću, bez predmetnih dodataka.

 

14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi prigovara da je za obračun ovih dodataka kao polazište trebalo uzeti koeficijent složenosti radnog mjesta 2,361, a koji koeficijent je određen za obračun sati rada s osnove dežurstva liječnika užeg specijalista te prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada je prihvatio prvu varijantu izračuna vještaka, kao valjanu osnovu izračuna tužiteljeve tražbine, iz razloga što je u čl. 58. st. 2. KU/13 (čl. 56. st. 2. KU/18) navedeno da se položajni dodatak ne primjenjuje na radnike kojima je koeficijentom složenosti poslova utvrđen položajni dodatak kao sastavni dio koeficijenta, a upravo se o tome radi kod tužitelja, kojem je Aneksom ugovora o radu od 9. svibnja 2016. (list 9 spisa) utvrđen koeficijent složenosti poslova radnog mjesta v.d. ravnatelja od  3.395, te Aneksom ugovora o radu od 10. ožujka 2017. (list 11 spisa) koeficijent za radno mjesto voditelja Odjela za endoskopsku i barijatrijsku kirurgiju određen je 2,687. Osim toga, u čl. 53. st. 5. KU/13 (čl. 51. st. 5. KU/18) navodi se da za radnike kojima je u koeficijentima složenosti poslova sadržan položajni dodatak i taj dodatak ostvaruju na temelju odredbi tog ugovora, plaća za vrijeme dežurstva izvan redovnog mjesečnog fonda radnih sati obračunava se u odnosu na osnovnu plaću radnog mjesta na kojem radnik dežura, a to je u konkretnom slučaju osnovna plaća radnog mjesta liječnika specijaliste - uži specijalist, pri čemu i iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da je u razdoblju od svibnja 2016. do studenog 2018. tuženik tužitelju isplatio uvećanje za prekovremeni rad po koeficijentu 2,361 za radno mjesto liječnik specijalist-uži specijalist (list 150 spisa). Dakle, prekovremeni rad tužitelja proizašao je iz osnova dežurstva na poslovima liječnika specijalista s užom specijalizacijom, a ne s osnova radnog mjesta v. d. ravnatelja, odnosno voditelja odjela.

 

15. Stoga ovaj sud smatra da je pravilan izračun tužiteljeve tražbine prema drugoj varijanti izračuna financijskog vještaka (list 155-158 spisa) po kojoj je kao koeficijent složenosti tužiteljevih poslova za prekovremeni rad uzet koeficijent radnog mjesta liječnika specijalista s užom specijalizacijom od 2,361 u razdoblju od svibnja 2016. pa nadalje prema kojem obračun predmetnih dodataka iznosi 101.676,11 kn bruto, a obračun neisplaćene bruto naknade za godišnji odmor iznosi 14.891,58 kn, što daje ukupan bruto iznos od 116.567,69 kn, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo potvrditi za taj iznos, te pravilnom primjenom materijalnog prava odbiti zahtjev tužitelja u preostalom dijelu (do iznosa od 128.409,34 kn) i preinačiti prvostupanjsku presudu.

 

16. U odnosu na zatezne kamate na dosuđeni iznos plaće, a s obzirom da se isti sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, treba navesti da se u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 120//13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) te čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 138/20) kao i odredbe čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09,146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14 i 137/15) te relevantnih odredbi Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 1/20 i 74/20) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenoga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutka isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek isplatom same plaće. Stoga je zahtjev tužitelja za isplatu predmetnih kamata odbijen kao neosnovan.

17. S obzirom na ishod žalbenog postupka,  primjenom čl. 166. st. 2. i čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima postupka tužitelja. Tužitelj je u odnosu na osnovu zahtjeva uspio 100%, a u odnosu na visinu 90% pa je konačni uspjeh tužitelja 95%, a tuženika 5%, slijedom čega tužitelju treba odmjeriti trošak postupka u omjeru od 90%. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio ukupan iznos parničnog troška pripadajućeg tužitelju s osnova troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 15.625,00 kn, koje utvrđenje određenim žalbenim navodima tuženika nije dovedeno u pitanje, pa mu pripada razmjerno iznos od 14.062,50 kn uvećano za troškove uplaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 2.600,00 kn, daje ukupno iznos od 16.662,50 kn, dok je za više dosuđen iznos do 18.225,00 kn zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka trebalo odbiti kao neosnovan. Pri tom nisu prihvaćeni žalbeni navodi tužitelja da bi mu pripadao daljnji parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn na ime troškova financijskog vještačenja koji su mu nastali prije podnošenja tužbe. Trošak preliminarnog izračuna potraživanja nastao je tužitelju u vezi s pripremom podataka za određivanje novčane tražbine u predstojećoj tužbi i to na temelju svih relevantnih podataka s kojima je raspolagao. Time što je tužitelj zatražio stručnu pomoć vezano za informativni izračun visine tražbine, nastojao je poboljšati svoju procesnu i pravnu poziciju u postupku, međutim imajući u vidu da je u tužbi predložio provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja razlike plaće, ovaj sud smatra, da se trošak takvog informativnog izračuna ne može smatrati troškom nastalim povodom parničnog postupka koji bi bio u obvezi tužitelju naknaditi tuženik, tim više što je u ovom postupku provedeno financijsko vještačenje, koji trošak je tužitelju priznat u cijelosti te je tuženik i obvezan tužitelju naknaditi taj trošak u cijelosti.

 

18. Iz ovih je razloga na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

19. Tuženik je u žalbenom stadiju uspio 10% pa mu sukladno tome pripada trošak žalbenog postupka za sastavljanje žalbe (Tbr. 10 toč. 1.) u razmjernom iznosu od 390,63 kn/51,85 eur, dok je za više zatraženo zahtjev tuženika za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan. Tužitelju nije priznat trošak žalbenog postupka jer nije uspio u povodu podnesene žalbe.

 

 

 

 

U Rijeci 30. studenog 2023.

 

 

Predsjednik vijeća

 

Duško Abramović v.r.