Republika Hrvatska
Županijski sud u Šibeniku
Gž-219/2022-3
Šibenik, S. Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića, predsjednika vijeća, Ljudevita Zoričića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Jeleč-Pecirep, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Radivoj Mačešić-Biscuoli, odvjetnik u Puli, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg po punomoći članova uprave zastupa Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-624/2019-31 od 7. veljače 2022. godine, u sjednici održanoj 30. rujna 2025. godine
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
I. Odbija se djelomično žalba tuženika kao neosnovana i u točkama I. (u dosuđenom dijelu) i II. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P-624/2019-31 od 7. veljače 2022. godine.
II. Uvažava se djelomično žalba tuženika i u točkama III. IV. i V. izreke ukida presuda Općinskog suda u Puli-Pola Stalna služba u Rovinju-Rovigno broj P- 624/2019-31 od 7. veljače 2022. godine i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
III. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1. ugovora o kreditu broja ugovora 116-50-3889738, kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 23. siječnja 2007. godine, a koja glasi: "… promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora." pa stoga navedena odredba kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem je tražila da sud utvrdi ništetnom odredbu čl.1.1. dodatka br. 116-50-3889738 koja glasi: „ … promjenjiva, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora …“ pa da stoga navedena odredba kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvodi nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. Utvrđuju se ništetnom odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u ugovoru o kreditu broja ugovora 116-50-3889738, kojeg su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 23. siječnja 2007. godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 1. koja glasi: "Kunska protuvrijednost CHF… po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja." i u odredbi čl. 7.1. koja glasi: "… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća …" pa stoga navedene odredbe kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III. Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati 220.280,70 kuna (dvjestodvadesettisućadvjestoosamdesetkunaisedamdesetlipa), sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
(preplata s osnova plaćene kamate)
- na iznos 1.071,84 kuna od 31. siječnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.071,61 kuna od 29. veljače 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.071,29 kuna od 31. ožujka 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.071,06 kuna od 30. travnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.070,79 kuna od 31. svibnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.070,47 kuna od 30. lipnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.070,20 kuna od 31. srpnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.069,93 kuna od 31. kolovoza 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.069,61 kuna od 30. rujna 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.069,29 kuna od 31. listopada 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.068,97 kuna od 30. studenoga 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.068,65 kuna od 31. prosinca 2008. godine do isplate;
- na iznos 1.068,34 kuna od 31. siječnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.068,02 kuna od 28. veljače 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.067,65 kuna od 31. ožujka 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.067,34 kuna od 30. travnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.066,93 kuna od 31. svibnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.066,56 kuna od 30. lipnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.066,20 kuna od 31. srpnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.065,79 kuna od 31. kolovoza 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.065,43 kuna od 30. rujna 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.065,02 kuna od 31. listopada 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.064,65 kuna od 30. studenoga 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.064,20 kuna od 31. prosinca 2009. godine do isplate;
- na iznos 1.063,79 kuna od 31. siječnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.063,38 kuna od 28. veljače 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.062,92 kuna od 31. ožujka 2010.g. do isplate
- na iznos 1.062,47 kuna od 30. travnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.062,02 kuna od 31. svibnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.061,61 kuna od 30. lipnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.061,11 kuna od 31. srpnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 751,65 kuna od 31. kolovoza 2010. godine do isplate;
- na iznos 751,28 kuna od 30. rujna 2010. godine do isplate;
- na iznos 750,83 kuna od 31. listopada 2010. godine do isplate;
- na iznos 750,37 kuna od 30. studenoga 2010. godine do isplate;
- na iznos 750,01 kuna od 31. prosinca 2010. godine do isplate;
- na iznos 749,51 kuna od 31. siječnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 749,10 kuna od 28. veljače 2011. godine do isplate
- na iznos 748,69 kuna od 31. ožujka 2011. godine do isplate;
- na iznos 748,19 kuna od 30. travnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 747,78 kuna od 31. svibnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 578,27 kuna od 30. lipnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 577,86 kuna od 31. srpnja 2011. godine do isplate
- na iznos 577,45 kuna od 31. kolovoza 2011. godine do isplate;
- na iznos 577,04 kuna od 30. rujna 2011. godine do isplate;
- na iznos 576,64 kuna od 31. listopada 2011. godine do isplate;
- na iznos 576,23 kuna od 30. studenoga 2011. godine do isplate;
- na iznos 575,77 kuna od 31. prosinca 2011. godine do isplate;
- na iznos 575,32 kuna od 31. siječnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 574,91 kuna od 29. veljače 2012. godine do isplate;
- na iznos 574,45 kuna od 31. ožujka 2012. godine do isplate;
- na iznos 574,04 kuna od 30. travnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 573,59 kuna od 31. svibnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 573,13 kuna od 30. lipnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 572,63 kuna od 31. srpnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 572,23 kuna od 31. kolovoza 2012. godine do isplate;
- na iznos 571,72 kuna od 30. rujna 2012. godine do isplate;
- na iznos 571,22 kuna od 31. listopada 2012. godine do isplate;
- na iznos 570,77 kuna od 30. studenoga 2012. godine do isplate;
- na iznos 570,27 kuna od 31. prosinca 2012. godine do isplate;
- na iznos 569,77 kuna od 31. siječnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 569,27 kuna od 28. veljače 2013. godine do isplate;
- na iznos 568,77 kuna od 31. ožujka 2013. godine do isplate;
- na iznos 568,27 kuna od 30. travnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 567,77 kuna od 31. svibnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 567,22 kuna od 30. lipnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 566,68 kuna od 31. srpnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 566,18 kuna od 31. kolovoza 2013. godine do isplate;
- na iznos 565,63 kuna od 30. rujna 2013. godine do isplate;
- na iznos 565,09 kuna od 31. listopada 2013. godine do isplate;
- na iznos 564,54 kuna od 30. studenoga 2013. godine do isplate;
- na iznos 564,00 kuna od 31. prosinca 2013. godine do isplate;
(preplata s osnova tečajne razlike)
- na iznos 70,62 kuna od 31. ožujka 2008. godine do isplate;
- na iznos 321,29 kuna od 31. listopada 2008. godine do isplate;
- na iznos 57,83 kuna od 30. studenoga 2008. godine do isplate;
- na iznos 392,73kuna od 31. prosinca 2008. godine do isplate;
- na iznos 444,20 kuna od 31. siječnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 467,46 kuna od 28. veljače 2009. godine do isplate;
- na iznos 403,37 kuna od 31. ožujka 2009. godine do isplate;
- na iznos 415,61 kuna od 30. travnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 317,57 kuna od 31. svibnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 245,39 kuna od 30. lipnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 264,60 kuna od 31. srpnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 302,63 kuna od 31. kolovoza 2009. godine do isplate;
- na iznos 299,32 kuna od 30. rujna 2009. godine do isplate;
- na iznos 260,86 kuna od 31. listopada 2009. godine do isplate;
- na iznos 333,04 kuna od 30. studenoga 2009. godine do isplate;
- na iznos 390,91 kuna od 31. prosinca 2009. godine do isplate;
- na iznos 473,22 kuna od 31. siječnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 454,34 kuna od 28. veljače 2010. godine do isplate;
- na iznos 566,05 kuna od 31. ožujka 2010. godine do isplate:
- na iznos 544,87 kuna od 30. travnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 586,16 kuna od 31. svibnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 943,68 kuna od 30. lipnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 870,07 kuna od 31. srpnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.045,38 kuna od 31. kolovoza 2010. godine do isplate;
- na iznos 971,20 kuna od 30. rujna 2010. godine do isplate:
- na iznos 851,90 kuna od 31. listopada 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.103,61 kuna od 30. studenoga 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.423,84 kuna od 31. prosinca 2010. godine do isplate;
- na iznos 1.197,09 kuna od 31. siječnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.276,61 kuna od 28. veljače 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.175,48 kuna od 31. ožujka 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.193,64 kuna od 30. travnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.622,91 kuna od 31. svibnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.622,69 kuna od 30. lipnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.972,28 kuna od 31. srpnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.792,70 kuna od 31. kolovoza 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.596,12 kuna od 30. rujna 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.575,03 kuna od 31. listopada 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.559,88 kuna od 30. studenoga 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.653,65 kuna od 31. prosinca 2011. godine do isplate;
- na iznos 1.735,40 kuna od 31. siječnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.746,36 kuna od 29. veljače 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.689,81 kuna od 31. ožujka 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.727,99 kuna od 30. travnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.754,12 kuna od 31. svibnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.710,17 kuna od 30. lipnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.721,73 kuna od 31. srpnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.688,78 kuna od 31. kolovoza 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.617,57 kuna od 30. rujna 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.693,47 kuna od 31. listopada 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.729,91 kuna od 30. studenoga 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.704,37 kuna od 31. prosinca 2012. godine do isplate;
- na iznos 1.561,19 kuna od 31. siječnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.682,83 kuna od 28. veljače 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.693,46 kuna od 31. ožujka 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.645,78 kuna od 30. travnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.497,49 kuna od 31. svibnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.493,73 kuna od 30. lipnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.530,14 kuna od 31. srpnja 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.588,53 kuna od 31. kolovoza 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.669,41 kuna od 30. rujna 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.627,68 kuna od 31. listopada 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.657,23 kuna od 30. studenoga 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.690,73 kuna od 31. prosinca 2013. godine do isplate;
- na iznos 1.414,50 kuna od 31. siječnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.512,43 kuna od 28. veljače 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.500,01 kuna od 31. ožujka 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.458,04 kuna od 30. travnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.444,59 kuna od 31. svibnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.450,66 kuna od 30. lipnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.498,30 kuna od 31. srpnja 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.538,41 kuna od 31. kolovoza 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.530,09 kuna od 30. rujna 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.564,77 kuna od 31. listopada 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.588,33 kuna od 30. studenoga 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.574,45 kuna od 31. prosinca 2014. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 31. siječnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 28. veljače 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 31. ožujka 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 30. travnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 31. svibnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 30. lipnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 31. srpnja 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 31. kolovoza 2015. godine do isplate;
- na iznos 1.593,38 kuna od 30. rujna 2015. godine do isplate;
- na iznos 56.596,71 kuna od 30. rujna 2015. godine do isplate, po stopi 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
IV. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu
29.938,00 kuna (dvadesetdevettisućadevetstotridesetosamkuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 7. siječnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 2.500,00 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.
V. Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.“
2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud uvažavajući žalbu presudu preinači odbijanjem u cijelosti tužbenog zahtjeva tužiteljice i dosudi tuženiku zahtijevane troškove postupka, podredno presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Iako tuženik u žalbi ističe da prvostupanjsku presudu „pobija u cijelosti“ shodno odredbi članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud uzima da tuženik prvostupanjsku presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu - dosuđeni dio točke I. izreke te u cijelosti točke II., III. IV. i V. izreke.
5. Neutemeljeno tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba spornog ugovora o kreditu - zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, jer u tom dijelu pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, budući su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji nisu nejasni ni proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju isprava i samih tih isprava.
5.1. Nije u pravu tuženik ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke, zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 190. ZPP, s tvrdnjom da preinaka tužbe povećanjem zahtjeva tijekom glavne rasprave nije dopuštena. Naime, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu članka 190. stavka 2. ZPP kada je dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Zaključak broj 4. sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021. godine), a što je ovdje bio slučaj.
5.2. Budući da nisu počinjene u žalbi istaknute bitne postupovne povrede, a kako prvostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjske presude nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), to žalba tuženika izjavljena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti uvažena.
6. Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. i II. izreke, zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.
6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP) pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:
- da su tužiteljica kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor dana 23. siječnja 2007. godine sklopili stambeni potrošački kredit - Ugovor o kreditu broj: 116-50- 3889738 (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 191.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita, uz ugovoreni rok otplate od 360 mjeseci;
- da je u članku 7. Ugovora određeno da je isplata anuiteta vezana uz valutu CHF;
- da je u članku 2. Ugovora ugovorena redovna kamata od 3,95% godišnje, te je određeno da je kamata promjenjiva sukladno Odluci banke o kamatnim stopama;
- da je tuženik nakon sklapanja Ugovora višekratno i jednostrano mijenjao visinu kamatne stope, kao i da je došlo do promjene tečaja CHF, pri čemu su istovremeno mijenjani (povećani) anuiteti kredita;
- te, da je u parnici radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i nadalje.
6.2. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da su odredbe Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF u smislu odredbi članka 81. stavaka 1. i 2., članka 84. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03 i dr.) te članka 322. stavka 1. u vezi članka 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje: ZOO).
7. Žalbeni navodi tuženika da se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine, na koju se prvostupanjski sud pozvao, ne može primijeniti u konkretnom slučaju nisu osnovani, jer se navedena presuda odnosi na potrošačke ugovore o kreditu, kakav je i sporni ugovor koji su stranke sklopile.
7.1. Prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da je sporni Ugovor - potrošački ugovor, te da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa obvezujući za ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu, sukladno čl. 502.c ZPP, s tim da pojam naknade štete u smislu odredbe članka 502.a ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, a time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, a što potvrđuje i činjenica da je zakonodavac u Izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“ broj 70/19) proširio učinak odredbe članka 502.a ZPP i na tužbe za isplatu. Tome treba dodati, a u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je i odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i dr.) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz članka 106. stavka 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
8. Zbog svega navedenog, jer u tom dijelu nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, žalbu tuženika djelomično je valjalo odbiti, u dijelu pod točkom I. i pod točkom II. izreke – kojim su utvrđene ništetnim odredbe Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženice i valutnoj klauzuli u CHF - potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao u točki I. izreke.
9. Međutim, osnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu za isplatu iznosa od 220.280,70 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke prvostupanjske presude), zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
10. Naime, prvostupanjski sud je na ime preplate kredita po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, te „na dan obračuna konverzije 30. rujna 2015. godine kunsku protuvrijednost neotplaćene konvertirane glavnice EUR kredita“ tužiteljici dosudio zatraženi iznos od 220.280,70 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje po važećoj stopi teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, sukladno nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je obračun pretplate izvršio za razdoblje od sklapanja kredita do konverzije, primjenom početno ugovorene kamatne stope od 3,95% godišnje, utvrđujući da se radi o ukupnoj preplati, a koji iznos nije umanjen za iznos preplate utvrđene konverzijom. Obrazlažući dalje svoj stav prvostupanjski sud navodi da „konverzija i obveza tuženika da vrati tužiteljici ono što je stekao po pravnoj osnovi (ništetnih ugovornih odredbi) jesu dvije različite činjenične i pravne stvari i ne mogu se podvesti pod isti pravni pojam, jer to i nisu“, čime su razlozi presude nejasni, jer po nalazu vještaka iznos od 13.918,77 kuna predstavlja ukupni iznos preplate, dakle i onaj priznat konverzijom, dok se prvostupanjski sud o tome, zbog pogrešnog stava, ne izjašnjava odnosno ne utvrđuje da li je taj iznos uvršten u izračun pretplate i dosuđen tužiteljici.
11. Tuženik se pak, tijekom prvostupanjskog postupka (a i sada u žalbi), pozivao na pravne učinke među strankama sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu od 12. veljače 2016. godine, kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, koji je sklopljen suglasno kogentnim odredbama članaka 19.a - 19.i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), a u kojem je promijenjena valuta i kamatna stopa, utvrđen preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u EUR-ima, utvrđen iznos preplate i ugovoren način njezina korištenja.
11.1. Budući da prvostupanjska presuda u pogledu istaknutog prigovora tuženika sadrži proturječne razloge, jer je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu pretplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u Ugovoru suglasno nalazu i mišljenju vještaka, kao da stranke nisu sklopile Dodatak ugovoru o kreditu temeljem odredbi ZID ZPK/15, tj. pri tomu nije imao u vidu da je u Dodatku ugovoru o kreditu uračunata pretplata (i po toj osnovi), te je ugovoreno da se iznos pretplate koristi za namirenje budućih anuiteta koji će dospijevati u skladu sa tim Dodatkom, to je ostvarena istaknuta bitna postupovna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP.
12. Ujedno, a glede pravnih učinaka konverzije, napominje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 20. prosinca 2022. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 - dalje: ZOO) na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dane svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.".
13. Stoga je žalbu tuženika valjalo uvažiti, u točci III. izreke ukinuti prvostupanjsku presudu, te temeljem članka 369. stavka 1. ZPP riješiti kao u točki II. izreke ove odluke.
14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti učinjenu povredu, pozvati će vještaka financijske struke da dopuni nalaz i mišljenje na način da utvrdi iznose u Dodatku ugovoru o kreditu obračunate pretplate po osnovu promjenjive kamatne stope za svako mjesečno razdoblje povrata kredita do sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu, pa će u skladu sa razlozima ove odluke - pravilnom primjenom materijalnog prava, o ukinutom dijelu donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku, koju će valjano obrazložiti.
15. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke III. izreke, temelji se na odredbi članka 166. stavaka 3. i 4. ZPP.
16. U nepobijanom odbijajućem dijelu, dio točke I. izreke prvostupanjska presuda ostaje nepromijenjena.
U Šibeniku, 30. rujna 2025. godine
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Goran Stošić
