Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-307/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica GC, dipl.iur., pravnica Nezavisnih hrvatskih sindikata, Regionalni ured Split, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva financija, OIB: 18683136487, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2239/2022-13 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2239/2022-13 od 7. veljače 2024.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja kao osnovana i ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2239/2022-13 od 7. veljače 2024. pod stavkom III izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Dužan je tuženik da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime razlike plaće koju je primao sukladno Rješenju tužene, Klasa: UP/I-112-02/17- 01/783, Urbr: 513-02-8009/8-17-1, od 01. rujna 2017. godine u odnosu na Rješenje tužene Klasa: UP/-112-02/17-01/783, Urbr: 513-02-8009/22-19-4, od 07. lipnja 2019. godine iznos od 355,17 EUR-a / 2.676,00 kn bruto to je:

- za mjesec lipanj 2019. godine 355,17 EUR-a / 2.676,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 15. srpnja 2019. godine pa do dana isplate po stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se od 31. 07. 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje duge od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tripostotna poena.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu u točki I., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva.

II. Odbija se tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere.

III. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženici troškove parničnog."

2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja pod stavkom III izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže žalbu usvojiti.

3. Žalba tužitelja protiv presude je neosnovana.

4. Žalba tužitelja protiv rješenja je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, a nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje žalitelj jer su razlozi pobijane presude potpuni i jasni te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, tako da nije osnovan taj žalbeni razlog.

6. Pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje odlučno za ishod spornog odnosa među strankama. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Žalitelj, vlastitom interpretacijom pravnih propisa nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama i primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlika plaće između one koju je tužitelj primao temeljem Rješenja tužene, [broj], [broj], od 1. rujna 2017. u odnosu na onu koju je primao temeljem Rješenja tužene Klasa:

UP/-112-02/17-01/783, [broj] od 7. lipnja 2019., a koja se odnosi na pravo na dodatak za rad u turnusu i beneficirani radni staž za lipanj 2019. u iznosu od 355,17 eura/2.676,00 kn[1] počevši od 1. lipnja 2019.

8. U postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split, [broj], [broj] od 1. rujna 2017. raspoređen s tim danom na radno mjesto carinika III. vrste u Ministarstvu financija, Carinsku upravu, Područni carinski ured Split, Carinski ured Ploče, [obrt] (redni broj 119. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split),

- da je navedenim rješenjem određeno kako će mu se plaća obračunavati na osnovi koeficijenta 0,873 uvećanog za 8 % za 34 godine radnog staža ostvarenog, a koja se uvećava za 17,5 % za navršenih 35 godina radnog staža, kao i da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 22 % na posebne uvjete rada i da će mu se osnovna plaća uvećati za 5 % za rad u turnusu, a koja plaća će se isplaćivati od 1. rujna 2017.,

- da je rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područni carinski ured Split, [broj], [broj] od 7. lipnja 2019. određeno kako će se tužitelju, koji je rješenjem Ministarstva financija [broj]I112- 02/17-01/783, [broj] od 1. rujna 2017. raspoređen na radno mjesto carinika III. vrste Ministarstvu financija, Carinsku upravu, Područni carinski ured Split, Carinski ured Ploče, Službi za robno granične procedure Ploče (redni broj 119. Sistematizacije radnih mjesta u Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, plaća obračunavati na osnovi koeficijenta 0,873 uvećanog za 10 % za 36 godina radnog staža uz uvećanje za 18,5 % za navršenih 37 godina radnog staža, te da ostvaruje pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 22 % za posebne uvjete rada, a koja plaća će se isplaćivati od 1. lipnja 2019.,

- da je tužitelj protiv navedenog rješenja od 7. lipnja 2019. podnio žalbu Odboru za državnu službu, koji je rješenjem [broj], [broj] od 14. svibnja 2020. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu,

- da tužitelj nije pokrenuo upravni spor pa je rješenje od 7. lipnja 2019. postalo pravomoćno i konačno.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz obrazloženje da se pravo na isplatu plaće državnog službenika utvrđuje rješenjem nadležnog tijela, a dospijeće iznosa plaće nastupa donošenjem rješenja o pravu na plaću i visini plaće, te se tim rješenjem određuje i dan početka isplate plaće na temelju priznatog prava, a da rješenje o plaći tužitelja kao službenika - carinika III. vrste, sukladno odredbi čl. 63. st. 1. i 3. te čl. 67. st.1 Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12,49/12, 37/13, 38/13, 01/15,138/15, 61/17 - dalje: ZDS) predstavlja upravni akt (žalba tužitelja protiv navedenog rješenja odbijena kao neosnovana, a tužitelj nije pokrenuo upravni spor), kojim je o plaći tužitelja odlučeno pravomoćnim i konačnim rješenjem tužene, koji svojom pravomoćnošću obvezuje tuženu kao poslodavca i tužitelja kao službenika pa tužitelj glede plaće ne može ostvariti veća prava od onih koja su mu predmetnim upravnim aktom priznata, slijedom čega tužitelj neosnovano potražuje razliku plaće prema ranijem rješenju.

10. Suprotno žalbenim razlozima prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

11. Naime, imajući u vidu da je tužitelj u smislu odredbe čl. 63. st. 3. ZDS propustio osporiti rješenje Odbora za državnu službu pokretanjem upravnog spora u roku od 30 dana od dana primitka rješenja. Rješenje tužene [broj], [broj] od 7. lipnja 2019. o novom rasporedu postalo pravomoćno i konačno te kao upravni akt obvezuje i poslodavca i službenika i proizvodi pravne učinke vezane uz radnopravni položaj tužitelja i na visinu njegove plaće.

12. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP, u odnosu na glavnu stvar žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja .

13. Sud prvog stupnja je međutim, nepotpuno utvrdio činjenično stanje odlučujući o troškovima parničnog postupka u pobijanom dijelu pod stavkom III prvostupanjskog rješenja.

14. Naime, u konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je tužitelju naložio da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.350 eura primjenom odredbe čl. 158. čl. 1. ZPP-a jer je tužitelj podneskom od 8. rujna 2023. povukao tužbu u točki I., III., IV. i V. tužbenog zahtjeva, kojem povlačenju se tužena nije protivila, ali je zahtijevala naknadu troškova postupka, iako odluka o trošku nije trebala biti utemeljena isključivo na toj odredbi.

15. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa državno odvjetništvo (st. 1.), a u tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju iznos koji bi se stranci priznao u ime nagrade odvjetniku (st. 2.).

16. Prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

17. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi ABC protiv Hrvatske (presuda od 18. srpnja 2013, zahtjev br. 28963/10) koje je taj sud detaljnije razradio i u presudi ABC i ABC protiv Hrvatske (presuda od 6. rujna 2016., zahtjev br. 72152/13), a koja se odnosi na parnični predmet u kojem je zahtjev za naknadu štete protiv Republike Hrvatske bio u cijelosti odbijen, po ocjeni ovog suda se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravedna ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

18. U svjetlu navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem je tužitelj obvezan platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. U svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju sud mora utvrditi je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

19. Donoseći pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja navedene okolnosti nije utvrđivao i ocjenjivao tako da je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

20. Stoga je odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu pod stavkom III. izreke prvostupanjskog rješenja valjalo temeljem čl. 380. t. 3. ZPP ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

21. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ocijeniti okolnosti konkretnog slučaja na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem. Pritom će imati u vidu da su odredbe Konvencije iznad zakona, te da stoga odredbe o naknadi troškova postupka dužan tumačiti u duhu Konvencije.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić