Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-204/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ĐMS, dipl. iur., predstavnik Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11438/2021-50 od 12. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11438/2021-50 od 12. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-11438/2021-50 od 12. prosinca 2023. suđeno je:

„I Utvrđuje se da odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja IM, [adresa], broj HP-02/2-000130/14 od 14.03.2014. godine, koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Zagreb, Jurišićeva 13, nije dopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

II Nalaže se tuženiku HP-Hrvatska pošta d.d. OIB: 87311810356 Zagreb, Jurišićeva 13, da tužitelja ĐM [adresa], vrati na rad na poslove radnog mjesta "operater II" ili drugog odgovarajućeg radnog mjesta, prema važećoj sistematizaciji, znanju, radnom iskustvu i kvalifikacijama tužitelja.„

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tuženik zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje ZPP), s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja za utvrđenje kako je odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena, za vraćanje na radno mjesto i za naknadom troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

-tužitelj je kao radnik s tuženikom kao poslodavcem imao zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme bio zaposlen kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto operater II, Divizija mreža, Splitsko-dalmatinska županija;

- tuženik je 31. prosinca 2013. godine donio Program zbrinjavanja viška radnika kojim je utvrđen višak od 262 radnika;

- Odlukom od 14. ožujka 2014. tuženik je otkazao tužiteljev ugovor o radu za radno mjesto operater II, Divizija mreža, Splitsko-dalmatinska županija zbog poslovno uvjetovanih razloga, a u obrazloženju otkaza je navedeno da je došlo do smanjenja količine pruženih usluga u poštanskim uredima na području Splitsko-dalmatinske županije u posljednje 3 godine za 42%, u prvom polugodištu 2013. u odnosno na isto razdoblje 2010. godine zabilježen je pad dobiti za 78%, kako je posljedica smanjenja količine pruženih usluga i smanjenje opsega posla radnog mjesta operater II, kako je tehnološko unapređenje poslovanja uvođenjem novih aplikativnih rješenja e- arhiviranja, e-zahtjevnica i e-naljepnica, dovelo do smanjenja opsega poslova radnog mjesta operater II, kako je radi racionalizacije poslovanja na području Splitsko- dalmatinske županije zatvoreno 11 poštanskih ureda (koji organizacijski pripadaju Diviziji mreža) odnosno 8% od ukupnog broja, kako je zatvaranjem poštanskih ureda prestala potreba za 9 izvršitelja na radnom mjestu operater II, kako je zbog navedenih razloga utvrđen prestanak potrebe za radom radnika temeljem Programa zbrinjavanja viška radnika koji je uprava usvojila 31. prosinca 2013. godine, kako radniku nije moguće osigurati obavljanje drugih poslova niti da se uz dodatno obrazovanje i osposobljavanje zaposli na drugim poslovima;

- u otkazu poslodavac još navodi kako je uzeo u obzir kriterije iz članka 107. stavak 3. Zakon o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZOR) te dodatne kriterije: učinkovitost, stručnost, kvalitetu obavljenog rada i status branitelja Domovinskog rata, na način kako je to utvrđeno u Programu zbrinjavanja viška radnika;.

- Prilikom utvrđivanja viška radnika tuženik je uzeo u obzir zakonske kriterije temeljem kojih je svaki radnik mogao ostvariti maksimalno 30 bodova te dodatne kriterije u vidu učinkovitosti, stručnosti, kvalitete obavljenog rada i statusa branitelja Domovinskog rata temeljem kojih se moglo ostvariti 70 bodova;

- tuženik je usporedive radnike promatrao prema organizacijskim razinama u kojima radnici obavljaju poslove svog radnog mjesta, a osim toga uzeo je u obzir mjesto rada te je usporedio one radnike koji imaju zaključen ugovor o radu za isto mjesto rada;

- u Diviziji mreža, Sektoru upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 3 i to na radnom mjestu operater II radila su 342 radnika od kojih je 60 utvrđeno kao višak;

- U konkretnom slučaju usporedivi radnici bili su tužitelj i svi radnici naznačeni u tablici koju je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu.

- uvidom u tabelu na listovima 358-373 spisa utvrđeno je kako su na području Splitsko-dalmatinske županije bila 342 zaposlenika na radnom mjestu operater II, Divizja mreža, Sektor upravljanja mrežom poštanskih ureda grupe područja 3;

- iz navedenog proizlazi kako je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu bio dužan tužitelja usporediti sa svim zaposlenicima koji su imali ugovor o radu za radno mjesto operater II, koji su navedeni u tabeli, i to prema socijalnim kriterijima propisanim člankom 107. stavak 3. ZOR i prema dodatnim kriterijima koje je tuženik utvrdio u Programu zbrinjavanja viška radnika.

- iz tabela na listu 359 spisa proizlazi da je tužitelj ocijenjen kao ispodprosječno učinkovit, a prema kriteriju stručnosti i kvalitete kao ispodprosječan radnik;

- protiv odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava o kojem tuženik nije odlučio.

- tužitelj ustaje s predmetnom tužbom 29. travnja 2014.

8. Na ove utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 107., 115. st. 2. i čl. 149. Zakon o radu („Narodne novine“, broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) i presudio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene presude navodi kako u odluci o otkazu tuženik nije obrazložio kojim kriterijima je dao prednost prilikom odlučivanja o tome kojem će od radnika na istom radnom mjestu otkazati ugovor o radu, odnosno nije obrazložio da li je prilikom otkazivanja dao prednost radnicima koji su u povoljnijem položaju prema zakonskim kriterijima ili je dao prednost radnicima koji su ostvarili više bodova prema dodatnim kriterijima utvrđenim u Programu zbrinjavanja viška radnika. Navodi kako tuženik također nije obrazložio na koji način je utvrdio učinkovitost, stručnost i kvalitetu radnika, iako je navedene kriterije uvrstio u Program zbrinjavanja viška radnika. Tuženik nije obrazložio temeljem čega je utvrdio da su radnici zaposleni na radnom mjestu operater II, koje je tuženik zadržao na radu, učinkovitiji, stručniji i kvalitetniji u odnosu na tužitelja. Podatke o navedenim kriterijima i načinu primjene tih kriterija tuženik nije dostavio radničkom vijeću u postupku savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu tužitelja jer radničkom vijeću nije dostavio podatke o usporednim radnicima koji su radili na istim poslovima kao i tužitelj pa radničko vijeće nije moglo utvrditi da li je tuženik primijenio kriterije, kojim kriterijima je dao prednost i nije moglo utvrditi iz kojih razloga je tuženik odabrao upravo tužitelja za otkaz ugovora o radu. Time je tuženik postupio suprotno članku 149. Zakona o radu kojim je propisano da je poslodavac u postupku savjetovanja dužan radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. Podaci o kriterijima koje poslodavac primjenjuje prilikom odabira radnika za otkaz ugovora o radu, predstavljaju podatke koji su važni za donošenje odluke pa ih je poslodavac dužan dostaviti radničkom vijeću u postupku savjetovanja o namjeravanoj odluci o otkazu, a s obzirom da tuženik nije dostavio radničkom vijeću, niti na zahtjev radničkog vijeća, radničko vijeće nije imalo podatak o tome kojim kriterijima je tuženik dao prednost prilikom odlučivanja o tome kojem od radnika na istom radnom mjestu će otkazati ugovor o radu. Sukladno članku 149. stavak 4. Zakona o radu, podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Tuženik nije dostavio radničkom vijeću potpune podatke o namjeravanom otkazu tužitelju jer mu nije dostavio podatke o zakonskim i dodatnim kriterijima koje je primijenio prilikom odabira tužitelja za otkaz, iako je radničko vijeće od poslodavca zatražilo dodatno obrazloženje o kriterijima koje je tuženik primijenio u odnosu na tužitelja, a navedeno proizlazi iz iskaza svjedoka ZM. To znači da radničko vijeće nije imalo sve podatke potrebne za davanje primjedbi i prijedloga na namjeravanu odluku o otkazu tužitelju. Iz navedenog proizlazi da tuženik prije donošenja odluke o otkazu tužiteljevog ugovora o radu nije proveo postupak savjetovanja na način propisan člankom 149. Zakona o radu, što sukladno članku 149. stavak 12. Zakona o radu otkaz čini ništetnim pa je iz navedenih razloga sud utvrdio da otkaz tužiteljevog ugovora o radu nije dopušten.

11. Ovaj viši sud prihvaća gornje pravno shvaćanje jer iz izvedenih dokaza doista ne proizlazi zaključak kojim se mjerilima i parametrima poslodavac rukovodio kad je ocjenjivao tužitelja i njemu usporedive radnike po kriterijima "učinkovitost" te "stručnost i kvaliteta". Tužitelj je dobio po jedan bod za svaki od ova dva kriterija dok su neki radnici ocijenjeni s po 15 bodova za svaki od ova dva kriterija, što im je dalo nedohvatljivu prednost u odnosu na one koji su dobili po jedan bod. Dakle, tužitelj je dobio 2 boda po oba ova kriterija, a neki drugi radnici 30 bodova. Razlika je ogromna i za tužitelja nedostižna.

12. Mada je autonomno pravo poslodavca da pored socijalnih kriterija usporedne radnike ocjenjuje i po drugim, njemu važnim, kriterijima. Ali takvo ocjenjivanje mora biti transparentno i na temelju jasno određenih i objektivnih parametara, u skladu s odredbama čl. 115. st. 2. ZOR U predmetnom slučaju nije utvrđeno da je tome bilo tako zbog čega poslodavac i nije dostavio radničkom vijeću takve transparentne i jasno određene i objektivne kriterija za ocjenjivanje po kriterijima "učinkovitost" te "stručnost i kvaliteta".

13. Smisao odredbe ZOR nije u tome da ograniči slobodu odlučivanja poslodavca tako da višak radnika mora utvrditi isključivo prema trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Poslodavac može odluku donijeti uzimajući u obzir i druge kriterije kao što je u ovom predmetu tuženik cijenio kvalitetu radu. Zakonskih ograničenja u tom smislu nema i autonomno je pravo poslodavca po kojim će kriterijima utvrditi višak radnika i kojim će kriterijima dati prednost (Vrhovni sud Republike Hrvatske, poslovni broj Revr-23/08 od 9. travnja 2008.).

14. Zakon ne propisuje način na koji se treba izvršiti ovakvo ocjenjivanje, po kojim mjerilima i po kojem postupku. Ali rukovodeći se općim načelima obveznih odnosa iz čl. 4. i 6. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) koji propisuju načela savjesnosti i poštenja te načelo zabrane zlouporabe prava, kao i općim načelom radnog prava iz čl. 7. st. 5. ZR kako je poslodavac dužan zaštititi dostojanstvo radnika, takvo ocjenjivanje mora udovoljiti dotičnim načelima.

15. Drugim riječima, poslodavac može odrediti i kriterije "učinkovitost" te "stručnost i kvaliteta" kao dodatne kriterije za ocjenjivanje, ali te kriterije valja objektivno razraditi, odrediti jasne parametre takvog ocjenjivanja, unaprijed poznate, a ne prepustiti takvo ocjenjivanje subjektivnom dojmu neimenovanih nadređenih djelatnika. Jer je to onda postupanje suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu zabrane zlouporabe prava.

16. U sličnom predmetu, poslovni broj Rev 420/2021-3 od 16. siječnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske je ovako naveo u obrazloženju: "…zakon propisuje samo neke kriterije o kojima poslodavac mora voditi računa pri odlučivanju o tome koji radnik ima prednost u nastavku radnog odnosa dok je u odnosu na druge kriterije poslodavac slobodan u odlučivanju. Međutim, neovisno o autonomnom pravu poslodavca da odredi i druge kriterije, određujući te kriterije i njihov značaj izražen kroz broj bodova poslodavac mora postupati pošteno i savjesno i ne zloupotrebljavati to svoje pravo. To znači da jednom kriteriju (konkretno kvaliteta rada) ne može dati nedostižnu prednost u odnosu na ostale, pa i zakonske kriterije, tim više ako ne postoje jasna mjerila za ocjenjivanje po tom pretežnom kriteriju. Po ocjeni ovog suda poslodavac koji je u konkretnom slučaju odredio nedostižnu prednost kriteriju kvalitete rada, a koji kriterij nije objektivno razradio, zloupotrijebio je svoje autonomno pravo da osim zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR-a pri određivanju prvenstva odredi i druge kriterije."

17. Zbog svega rečenog trebalo je po čl. 368. st. 1. ZPP presudom potvrditi prvostupanjsku presudu u kojoj je utvrđeno kako predmetna odluka o otkazu ugovora o radu nije dopuštena, kako radni odnos nije prestao i posljedično naloženo tuženiku vratiti radnika na rad.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević