Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-619/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao člana vijeća, pravnoj stvari tužitelja NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću odvjetniku u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Jadrolinija, društvo za linijski pomorski prijevoz putnika i tereta iz Rijeke, Riva 16, OIB: 38453148181, zastupanom po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku u Splitu, Ljudevita Posavskog 12 B, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1890/2022-16 od 8. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1890/2022-16 od 8. travnja 2024. pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1890/2022-16 od 8. travnja 2024. pod točkom III. izreke, koja sadržajno predstavlja rješenje o naknadi troškova postupka, ali samo u dijelu u kojem je naložena isplata iznosa od 9.456,80 eura (od ukupno obređenih 10.581,80 eura).

II. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1890/2022-16 od 8. travnja 2024. pod točkom III. izreke, koja sadržajno predstavlja rješenje o naknadi troškova postupka, ali samo u dijelu u kojem je naložena isplata iznosa od 1.125,00eura (razlika između ondje ukupno obređenih 10.581,80 eura i potvrđenog dijela od 9.456,80 eura), pa se o tome ovako odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka od 1.125,00 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1890/2022-16 od 8. travnja 2024. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati razliku bruto plaće u ukupnom iznosu od 11.874,37 eura uvećanom za zatezne kamate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekuće na iznos od:

- 273,66 eura od 16. veljače 2015. do isplate

- 160,17 eura od 16. ožujka 2015. do isplate

- 273,66 eura od 16. travnja 2015. do isplate

- 273,66 eura od 16. svibnja 2015. do isplate

- 273,66 eura od 16. lipnja 2015. do isplate

- 463,66 eura od 16. kolovoza 2015. do isplate

- 295,19 eura od 16. rujna 2015. do isplate

- 352,86 eura od 16. listopada 2015. do isplate

- 124,92 eura od 16. studenog 2015. do isplate

- 200,90 eura od 16. prosinca 2015. do isplate

- 238,89 eura od 16. siječnja 2016. do isplate

- 238,89 eura od 16. veljače 2016. do isplate

- 124,92 eura od 16. ožujka 2016. do isplate

- 86,93 eura od 16. travnja 2016. do isplate

- 257,88 eura od 16. svibnja 2016. do isplate

- 124,92 eura od 16. lipnja 2016. do isplate

- 141,70 eura od 16. srpnja 2016. do isplate

- 179,68 eura od 16. kolovoza 2016. do isplate

- 230,25 eura od 16. rujna 2016. do isplate

- 127,49 eura od 16. listopada 2016. do isplate

- 203,80 eura od 16. studenog 2016. do isplate

- 127,49 eura od 16. prosinca 2016. do isplate

- 127,49 eura od 16. siječnja 2017. do isplate

- 127,49 eura od 16. veljače 2017. do isplate

- 103,95 eura od 16. ožujka 2017. do isplate

- 280,10 eura od 16. travnja 2017. do isplate

- 62,93 eura od 16. svibnja 2017. do isplate

- 203,80 eura od 16. lipnja 2017. do isplate

- 236,94 eura od 16. srpnja 2017. do isplate

- 239,67 eura od 16. kolovoza 2017. do isplate

- 110,91 eura od 16. rujna 2017. do isplate

- 159,60 eura od 16. listopada 2017. do isplate

- 206,69 eura od 16. studenog 2017. do isplate

- 321,63 eura od 16. prosinca 2017. do isplate

- 436,57 eura od 16. siječnja 2018. do isplate

- 436,57 eura od 16. veljače 2018. do isplate

- 283,32 eura od 16. ožujka 2018. do isplate

- 378,01 eura od 16. travnja 2018. do isplate

- 378,01 eura od 16. svibnja 2018. do isplate

- 403,70 eura od 16. lipnja 2018. do isplate

- 231,47 eura od 16. srpnja 2018. do isplate

- 341,06 eura od 16. kolovoza 2018. do isplate

- 414,57 eura od 16. rujna 2018. do isplate

- 102,84 eura od 16. listopada 2018. do isplate

- 165,67 eura od 16. studenog 2018. do isplate

- 125,27 eura od 16. prosinca 2018. do isplate

- 125,27 eura od 16. siječnja 2019. do isplate

- 139,30 eura od 16. veljače 2019. do isplate

- 30,65 eura od 16. ožujka 2019. do isplate

- 179,71 eura od 16. travnja 2019. do isplate

- 98,90 eura od 16. svibnja 2019. do isplate

- 125,27 eura od 16. lipnja 2019. do isplate

- 76,67 eura od 16. srpnja 2019. do isplate

- 139,30 eura od 16. kolovoza 2019. do isplate

- 305,88 eura od 16. rujna 2019. do isplate,

i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., po stopi od 8,14% godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., po stopi od 8,05% godišnje od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016., po stopi od 7,88% godišnje od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016., po stopi od 7,68% godišnje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017., po stopi od 7,41% godišnje od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017., po stopi od 7,09% godišnje od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018., po stopi od 6,82% godišnje od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,30% godišnje od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca2022., po stopi od 5,50% godišnje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7,00% godišnje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., te od 1. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati iznos od 1.950,89 eura na ime razlike neto otpremnine te iznos od 4.902,09 eura na ime razlike bruto otpremnine, sve uvećano za zatezne kamate tekuće od 16. siječnja 2020. do isplate, i to po stopi od 6,11% godišnje od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020., po stopi od 5,89% godišnje od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75% godišnje od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021., po stopi od 5,49% godišnje od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022., po stopi od 5,31% godišnje od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi od 5,50% godišnje od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023., po stopi od 7,00% godišnje od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023., po stopi od 7,50% godišnje od 1. siječnja 2024. do 30. lipnja 2024., te od 1. srpnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 10.581,80 eura, zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga u čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Tužitelj je dostavio pismeni odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tuženika. Traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom, te naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

- tužitelj je bio zaposlen kod tuženika od 1995. godine do 29. kolovoza 2019. radeći na poslovima inspektora broda s mjestom obavljanja rada u Splitu;

- tužitelj tvrdi da mu tijekom tog razdoblja tuženik nije platio sav odrađeni prekovremeni rad, uvećan za dodatak na ime godina radnog staža;

- tužitelj tvrdi da mu zbog toga tuženik nije isplatio i dio otpremnine čija je visina zavisila od visine prosječne bruto plaće;

- stoga potražuje razliku bruto plaće u iznosu od 89.467,44 kuna, te razliku bruto otpremnine od 36.934,76 kuna, sve sa zateznim kamatama;

- tuženik navodi da evidencije o radnom vremenu koje tužitelj prilaže nisu mjerodavne evidencije jer se radi o evidenciji koju je vodio sam tužitelj (listovi 6-68 spisa);

- tuženik se poziva na svoju službenu evidenciju tužiteljevog radnog vremena (listovi 194-253 spisa) koja je bila i podloga za izračun visine tužiteljeve plaće tijekom predmetnog razdoblja (listovi 69-143 spisa), i konačno za izračun visine otpremnine, te tvrdi kako ništa nije ostao dužan tužitelju po utuženim osnovama.

9. Sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 92. i čl. 126. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZOR), čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), čl. 45. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13), te presudio kao u izreci.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primjeno materijalno pravo.

11. Naime, osnovni prijepor ovog spora jest u evidenciji tužiteljevog radnog vremena. Dakle, u činjenicama. Tužitelj tvrdi kako je radio više no što mu je tuženik u predmetnom razdoblju u svojoj evidenciji priznavao (listovi 194-253 spisa), i na temelju koje evidencije mu je godinama isplaćivao plaću (listovi 69-143 spisa). Tužitelj se poziva na svoju vlastitu evidenciju koju je sam vodio (listovi 6-68 spisa), a na temelju koje je vještak Galiot izračunao da tuženik tužitelju za predmetno razdoblje nije isplatio razliku bruto plaće u iznosu od 89.467,44 kuna, te još i razlike bruto otpremnine od 36.934,76 kuna.

12. U ponovljenom postupku sud je prvog stupnja, na temelju ocjene izvedenih dokaza, utvrdio kako je u trgovačkom društvu Jadrolinija vođena samo jedna evidencija radnog vremena za sve radnike. Svjedokinje FĐ i HĐ uvjerljivo su objasnile značaj evidencija koje su u spis dostavili tužitelj (listovi 69-143 spisa) i tuženik (listovi 194-253 spisa).

13. Svjedokinja FĐ, koja je tijekom meritornog razdoblja radila administrativne poslove u tuženikovoj podružnici, Tehničkoj službi Split, navodi kako je evidencija o radnom vremenu koju je sudu dostavio tužitelj (list 6-68 spisa) ona evidencija koja se vodi u sklopu njezine Tehničke službe u Splitu. Ističe da je ta evidencija identična evidenciji koju je ona vodila u sklopu Tehničke službe Split i na temelju koje je popunjavala evidencijsku listu i slala nadležnima u Rijeku. Za evidencija radnog vremena na listovima 194-253 spisa navodi kako je istu vodio tuženik u svom središtu u Rijeci, te je uvidom u navedenu evidenciju istakla da se radi o objedinjenoj evidenciji sviju radnika.

14. Svjedokinje HĐ bila je zaposlenica tuženika na radnom mjestu voditelja obračuna plaća u njihovoj središnjici u Rijeci, sve do umirovljenja 2022. Navela je da se isplata plaća i prekovremenog rada vršila po nalogu kadrovske službe u Rijeci, a koja he služba na mjesečnoj razini dobivala evidenciju radnog vremena od svih službi u Jadroliniji, uključivo i Split, te da je svaka evidencija bila ovjerena od strane rukovoditelja službe. Kazala je da se prema Pravilniku Jadrolinije prekovremeni sati za inspektore broda, a na kojem je radnom mjestu tužitelj bio zaposlen do umirovljenja, mogu najviše isplatiti do 30 sati mjesečno. Navodi da su se prekovremeni sati koji su iznad toga bili odrađeni evidentirani kao sati preraspodjele te da su se mogli koristiti kao slobodni dani, te da je istu evidenciju vodila kadrovska služba u Rijeci. Također je istakla da, ukoliko sati preraspodjele ostanu u evidenciji neiskorišteni, da se odlaskom u mirovinu isplaćuju uz zadnju plaću, odnosno par dana nakon isplate zadnje plaće. Zaključno je svjedokinja istakla da su se evidencije radnog vremena pregledavale u kadrovskoj službi te da ukoliko je u evidenciji pisalo 40 sati prekovremena rada, da se u rubrici za isplatu upisivalo 30 sati, a u rubrici preraspodjela ostatak 10 sati, te da oni tu rubriku u pravilu nisu ni gledali već da bi isplatu vršili prema rubrici isplata, te da bi nakon isplate plaće tu evidenciju vraćali u kadrovsku koja da je evidentirala neisplaćene sate preraspodjele.

15. Iz iskaza ove dvije svjedokinje utvrđeno je kako su obje spomenute evidencije radnog vremena zapravo podudarne i točne, ali da prilikom obračuna plaće nisu uzeti u obzir svi odrađeni prekovremeni sati, to jest oni preko 30 sati mjesečno.

16. A u ovom predmetu nisu izvedeni dokazi koji bi ukazivali na zaključak da je tužitelj za "višak prekovremenih sati" od poslodavca zaista dobio slobodne dane, to jest da bi bio naknađen preraspodjelom radnog vremena. Pa kako svaki rad mora biti plaćen radniku, njegov zahtjev je u osnovi prihvatljiv.

17. Vještak Galiot je na temelju opisane evidencije radnog vremena i isplatnih lista utvrdio točnu visinu dijelova neisplaćenih plaća po mjesecima, rukovodeći se zakonima i podzakonskim propisima o obračunu plaće. Sud je prvog stupnja pravilno na temelju njegovog izračuna utvrdio točnu visinu tog neisplaćenog dijela tužiteljeve plaće u meritornom vremenskom razdoblju. Sud je prvog stupnja o tome pružio valjano i prihvatljivo obrazloženje. Vještak je visinu ove neisplaćene plaće izračunao na 11.874,37 eura što sud prihvaća i u točki I. izreke prvostupanjske presude nalaže tuženiku isplatu, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće. Pritom je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 90. st. 1. i 2. ZOR.

18. Žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani. Vještak je dao jedan nalaz i izračun visine neisplaćenog dijela plaće, a ne više varijanti kako tvrdi žalitelj. Njegove ocjene izvedenih dokaza i pravna shvaćanja, ukoliko su različita od onog gore navedenog, nisu prihvatljivi.

19. Sud je prvog stupnja također pravilno utvrdio i visinu otpremnine, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka Galiota čiju pravilnost tuženik svojim žalbenim razlozima nije doveo u pitanje. Pravo na isplatu otpremnine temelji se u predmetnom slučaju na propisu iz čl. 126. st. 1. ZOR koji glasi: Otpremnina je, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada. Visinu otpremnine propisuju odredbe čl. 126. st. 3. i 4. ZOR. Kako su ispunjene zakonske pretpostavke za isplatu otpremnine (otkaz ugovora o radu, radnik je proveo na radu 24 godine kod poslodavca) i utvrđeni parametri za izračun (prosječna mjesečna plaća koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, zajedno s prekovremenim radom), pravilno je sud prvog stupnja, a na temelju vještačenja vještaka Galiota, utvrdio koliko je otpremnina trebala iznositi, a koliko mu je doista isplaćeno, te za razliku naložio tuženiku isplatu, sa zateznim kamatama.

20. Stoga je valjalo po čl. 368. st. 1. ZPP presudom odbiti žalbu kao neosnovanu, u odnosu na točke I. i II. izreke osporene presude, jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Budući je tužitelj uspio u parnici sud je prvog stupnja načelno pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i naložio tuženiku da mu naknadi sve potrebne troškove ovog parničnog postupka, a u smislu čl. 155. st. 1. ZPP. Pritom je trošak s osnove zastupanja po odvjetniku pravilno izračunao na temelju odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

22. Međutim, djelomično je osnovan žalbeni razlog kako je sud obredio tužitelju više od četiri obrazložena podneska iz Tbr. 8.1. OT, a što je najviši dozvoljeni broj obrazloženih podnesaka u prvostupanjskom postupku. Umjesto pravilno četiri, sud je prvog stupnja obredio naknadu za sedam takvih podnesaka (ne 10 kako tvrdi žalitelj) od po 250 bodova za svaki. Ostali obređeni podnesci ne spadaju u ovu ograničavajuću skupinu. Prema odredbi Tbr. 8./3. OT za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8. toč. 1. odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1., 4., 7. i 8., ali ne više od 100 bodova. To znači da tužitelju za ona 3 "viška" obrazložena podneska ne pripada 250 bodova za svaki već samo 100 bodova za svaki. Dakle, prvostupanjski je sud naložio tuženiku s osnova naknade troškova postupka plaćanje neprimjerenog iznosa od 1.125,00 eura (tri puta po 150 bodova x 2,00 eura za vrijednost boda + 25% PDV) pa je za toliko valjalo preinačiti odluku pod točkom III. izreke i odbiti tužitelja za taj iznos, a po čl. 380. toč. 3. ZPP.

23. Kako je tuženik uspio samo s manjim dijelom žalbe na odluku o trošku postupka, a u odnosu na glavne zahtjeve nimalo, valjalo je po čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, u svezi s čl. 154. st. 5. ZPP, odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbe.

24. Također je po čl. 166. st. 1. i 2. ZPP valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova odgovora na žalbu jer to nije trošak potrebne za vođenje parnice, u smisli čl. 155. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević