Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3337/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Penić Lukač, predsjednice vijeća, Ivice Veselića, suca izvjestitelja i člana vijeća i Tihane Marije Miladin, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Jasminki Perković, odvjetnici iz Šibenika, protiv tuženika HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Ivanu Topiću i Bepu Marušiću, odvjetnicima iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-292/2024-71 od 14. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-292/2024-71 od 14. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.960,48 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 6. prosinca 2017. do isplate te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 14.283,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 14. travnja 2025. do isplate (točka I. izreke). Odbijen je tužitelj u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate na glavnicu i to od razdoblja 25. rujna 2017. do 6. prosinca 2017. sa zateznim kamatama (točka II. izreke).
2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) i predlaže pobijani dio presude preinačiti i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, podredno ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbe tuženika i predlaže odbiti žalbu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba je neosnovana.
5. Predmet ove pravne stvari je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa kojeg je preplatio u odnosu na izvršene građevinske radove po raskinutom usmenom ugovoru o građenju.
6. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
7. Pri donošenju pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
9. Neprijeporno je da je sklopljen usmeni ugovor o građenju tužiteljeve vikend zgrade na [adresa] kod [adresa].
10. U žalbenom postupku tuženik i dalje smatra da nije pasivno legitimiran budući je radove izvodilo trgovačko društvo Pauk gradnja j.d.o. kojoj da se tužitelj obraćao, "a što je još jedan dokaz nedostatka pasivne legitimacije". Nadalje, tuženik smatra da nisu postojali niti razlozi za jednostrani raskid ugovora o građenju kojeg je izjavio tužitelj. Žalitelj spori i visinu tužbenog zahtjeva.
11. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan.
11.1. Sud prvog stupnja je pasivnu legitimaciju tuženika utvrdio na temelju dokaza da je tuženik osobno kao fizička osoba, a ne kao zakonski zastupnik društva Pauk gradnja j.d.o. za gradnju primao novčane iznose i to iznos od 30.000,00 eura dana 18. ožujka 2017. te iznos od 25.000,00 eura dana 16. svibnja 2017.
11.2. Nadalje, pasivna legitimacija tuženika utvrđena je i na temelju iskaza svjedoka MN, koji je naveo da je tijekom razgovora sa tužiteljem o tome tko bi mogao raditi predmetne radove izrijekom izjavio da mu je: "tada na pamet pao AN iz razloga što ga je poznavao 4/5 godina i isti je odradio par manjih kuća na kojima je imao nadzor. O tuženiku imam dobro mišljenje, da je solidan izvođač radova i da je korektna i poštena osoba, što je rekao tužitelju. On ih je spojio i njih dva su počeli pregovarati."
11.3. Konačno, pasivna legitimacija tuženika utvrđena je i na temelju iskaza tužitelja koji je izjavio da je "sa tuženikom nije sklopio pisani ugovor o građenju jer se radilo o povjerenju".
11.4. Tek je za istaknuti iskaz samog tuženika koji je na ročištu 5. svibnja 2022. godine izrijekom izjavio: "Ja sam sa tužiteljem sklopio usmeni ugovor o gradnji predmetne nekretnine … sa tužiteljem sam pregovarao o izvođenju radova negdje oko 2 mjeseca … sa tužiteljem sam se dogovorio za izvođenje svih radova … mene je tužitelj plaćao po fazama izvedenih radova… mene je tužitelj isplatio za sve radove koje sam izveo… sa tužiteljem sam komunicirao putem telefona.".
12. Dakle, utvrđeno je da je u prijepornom usmenom ugovoru o građenju upravo tuženik kao fizička osoba bio ugovorna stranka, a ne trgovačko društvo Pauk gradnja j.d.o., pa je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.
12.1. Žalitelju je za naglasiti, a glede dijela žalbenih navoda: "Također, prvostupanjski sud navodi da je utvrđeno da je tužitelj novac davao na ruke tuženiku, ali ničim nije dokazano da tuženik isti taj novac nije polagao na račun navedene tvrtke…", da je upravo na tuženiku bio teret dokazivanja da bi novac koji je dobio kao fizička osoba proslijedio na račun trgovačkog društva Pauk gradnja j.d.o., koja bi tvrtka onda taj novac upotrijebila za plaćanje "radnika, materijala i ostalih stvari".
12.2. Naime, u parnici, sukladno odredbi čl. 221. a ZPP-a, nije isključivo teret dokaza na tužitelju jer je i teret dokaza na tuženiku u dijelu utvrđenja činjenica od kojih ovisi osnovanost njegova prigovora te se na tuženika imaju primijeniti procesna pravila o teretu dokazivanja ukoliko svoje prigovore ili tvrdnje nije potkrijepio dokaznim prijedlozima.
13. U odnosu na žalbene navode tuženika glede valjanosti jednostranog raskida ugovora o građenju, valja reći da je sud prvog stupnja pravilno naveo da u smislu odredbe čl. 620. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/18 i 114/22, dalje: ZOO) ugovor o građenju mora biti sklopljen u pisanom obliku te da ugovor koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo (čl. 290. st. 1. ZOO).
13.1. U konkretnom slučaju pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je usmeni ugovor o građenju sklopljen 2016. godine između ovdje parničnih stranaka i da taj ugovor zbog nedostatka forme ne predstavlja ugovor o građenju. Taj ugovor nije niti konvalidirao, budući nisu obje strane ugovora u cijelosti niti pretežito ispunile svoju obvezu.
13.2. Pravna doktrina smatra glede domašaja izraza "pretežiti dio" da "ne bi bio zadovoljen smisao toga pojma ako bi se samo neke obveze ispunile, pa makar i u cijelosti, a druge uopće ne, već se u pravilu ispunjenje treba odnositi na opseg svake (ili većine) obveza, posebno onih koje se smatraju bitnim i čijim ispunjenjem se ostvaruje svrha ugovora" (E, H, M, A, Č, P, K, F Komentar Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, Zagreb, studeni 2014.).
13.3. Stoga, ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak (čl. 290. st. 1. ZOO).
13.4. U konkretnom slučaju valja istaknuti da je tuženik u iskazu na ročištu 5. svibnja 2022. potpuno jasno izjavio da ga je tužitelj "isplatio za sve radove koje sam izveo, dobio sam od tužitelja na ime izvedenih radova dvije isplate i to 30.000 eura i 25.000 eura. Mi smo dogovorili 95.000 eura za sve radove na kući + 5.000 eura ako tužitelj bude zadovoljan sa izvedenim radovima. Kako je trebala biti kamena fasada ja sam doveo čovjeka da napravi fasadu, koji mi je dao ponudu na 130.000 kuna za postavljanje kamene fasade podove zidove na kući, međutim tužitelj nije htio da mu ovaj gospodin kojeg sam ja našao izvodi radove, gospodin je iz Sinja, a razlog zašto nije htio je da mu je izgledao glup. Gospodin Ž koji je poznanik tužitelju našao je svog izvođača za cijenu od 28.000eura koju cijenu sam ja trebao platiti onome tko postavlja kamen. Na takav dogovor nisam htio pristati, a gospodin EN mi je onda usmeno otkazao ugovor i to samo usmeno, mi nismo imali nikakav pisani ugovor, a na raskid ugovora se pozivao na nekvalitetu i nepoštovanje rokova." Dalje je naveo da nije "naručivao ni plaćao kamen jer je EN zahtijevao da dođem sa izvođačem koji bi postavljao kamen kod njega na dogovor, i išli smo na dogovor ali EN nije pristao na to". Tuženik je dalje izjavio i da je "prekinuo sa izvođenjem radova nakon ljeta, odnosno dobio sam raskid ugovora jer tužitelj nije htio da više radim".
13.5. Imajući na umu nalaz i mišljenje vještaka te utvrđenje koji su radovi obavljeni po tuženiku, tužitelj je preplatio radove za iznos koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom.
13.6. Ovaj viši sud, kao i Vrhovi sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev 2425/2019-4 od 9. lipnja 2021., smatra da valja razlikovati ništetne ugovore od onih nepostojećih. Naime, kod ništetnih ugovora ispunjenje su pretpostavke za nastanak ugovora jer ugovorne strane postoje i postoji njihova izjava volje, dopustiv i moguć predmet obveze ugovorne činidbe, osnova i (ovdje ne) propisani oblik ugovora, te su stranke postigle suglasnost o bitnim elementima ugovora, no unatoč tome ugovor ne proizvodi pravne učinke jer je protivan javnom poretku. Kod nepostojećih pak ugovora uopće nisu ispunjenje pretpostavke za nastanak ugovora, jer nije postignuta suglasnost volja za njihovo sklapanje. Dakle, nepostojeći ugovor uopće ne postoji, za razliku od ništetnog ugovora koji stvarno postoji, makar ne i pravno pa stoga i ne proizvodi pravne učinke.
13.7. Stoga, pravilno je shvaćanje suda prvog stupnja da ništetan ugovor ne proizvodi pravne učinke, kao i da nije nastao, pa se takav ugovor ne može raskinuti jer je raskid način prestanka pravno valjanih ugovora.
14. U konkretnom slučaju, tužitelj zahtijeva isplatu preplaćenog iznosa kojeg je isplatio tuženiku za radove koje ovaj nije izvršio.
15. Žalitelju valja reći, glede navoda da mu je "bilo onemogućeno sudjelovanje u predmetu osiguranja dokaza", da je tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć punomoćnika u osobi odvjetnika te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje, a osporena presuda donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, čije pravno stajalište i primjenu zakona prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva. Naime, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima, rukovodio vještačenjem u ovoj pravnoj stvari budući je vještaku dao jasan zadatak. Konačno, nakon pisanog nalaza i mišljenja vještaka za građevinarstvo ing. Vukelja od 20. studenoga 2019., nakon prigovora stranaka saslušanja toga vještaka na ročištu 18. veljače 2021., pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka za građevinarstvo ing. Vukelja od 25. siječnja 2022., pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka za građevinarstvo ing. Vukelja od 3. svibnja 2022. te očitovanja i tužitelja i tuženika na ročištu 5. svibnja 2022. godine na kojem stranke više nisu imale niti primjedbi niti prigovora na nalaz i mišljenje toga vještaka, sud je pravilno primijenio odredbu čl. 261. st. 3. ZPP, kojom je propisano, između ostalog, da ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka, što u ovom predmetu nije bio slučaj budući je vještak za građevinarstvo detaljno odgovorio na sve prigovore stranaka pa je sud pravilno prihvatio njegov nalaz i mišljenje.
17. Dakle, ovaj viši sud je stava, a imajući u vidu stanje spisa, suprotno žalbenim navodima tuženika, kako je vještak za građevinarstvo ing. Vukelja dao jasne odgovore na sve prigovore i tužitelja i tuženika te je posljedično navedenom pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.
18. Kako je utvrđeno da je tužitelj tuženiku isplatio 30.000,00 eura dana 18. ožujka 2017. te iznos od 25.000,00 eura dana 16. svibnja 2017., odnosno ukupno 55.000,00 eura, a taj je iznos bez pravne osnove prešao u imovinu tuženika kao fizičke osobe, a ne imovinu trgovačkog društva Pauk gradnja j.d.o. (čl. 1111. ZOO) to je pravilno tuženik obvezan vratiti neosnovano primljeni iznos od 19.960,48 eura, kako je odlučeno u točki I. izreke.
19. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu, dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo, na koji način tuženik, ustvari, izražava nezadovoljstvo prvostupanjskom presudom kojom je usvojen tužbeni zahtjev.
20. Slijedom svega navedenog, kako pobijana presuda sadrži ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je pobijanom odlukom dana, po utvrđenju ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno, već je primijenjeno upravo onako kako glasi (po pravilu Ita lex scripta est).
21. Sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
22. Zbog svega izloženog žalba tuženika je odbijena kao neosnovana pa je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
23. Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu je odbijen jer je ocijenjeno da ta radnja u postupku, a slijedom toga niti taj trošak nisu bili potrebni (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Dubravka Penić Lukač
