Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-977/2023-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku u Zagrebu, Boškovićeva 16, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-69/2022-13 od 18. srpnja 2023, na sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-69/2022-13 od 18. srpnja 2023. i ovako sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla [broj]-2022 od 31.03.2022. godine nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 497,71 EUR-a/ 3.750,00 kn, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koje kamate teku od 18. srpnja 2023., pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 398,17 eura, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 149,31 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr- 69/2022-13 od 18. srpnja 2023. suđeno je:

I. Utvrđuje se da je Odluka o naknadi troškova prijevoza na posao i s posla [broj]-2022 od 31.03.2022. godine nedopuštena.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 497,71 EUR-a/ 3.750,00 kn1, a sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a, a koje kamate teku od 18. srpnja 2023., pa do isplate, i to sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude pravovremeno se žali tuženica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, odnosno podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

Protiv navedene presude žali se pravovremeno i tužitelj i to protiv dijela pod točkom II. izreke u kojem nije tužitelju obređena naknada troškova postupka s osnova zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa u iznosu od 124,43 eura[1] / 937,48 kuna. Predlaže da viši sud preinači presudu u ovom dijelu, odnosno podredno ukine. Traži naknadu troška sastava žalbe

3. Žalba je osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem kako je nedopuštena Odluka Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko - zagorske o naknadi troškova prijevoza tužitelju na posao i s posla, te za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

- tužitelj je zaposlenik tuženice i raspoređen na rad u [obrt] postaju [adresa];

- tužitelj prebiva u [adresa] na adresi [adresa] ([adresa]) i svakog radnog dana putuje na posao u [adresa];

- između [adresa] i [adresa] organiziran je autobusni prijevoz u organizaciji Presečki Grupe d.o.o. na relaciji [adresa], a u spornom razdoblju isti nije ukinut, ni privremeno, ni trajno, već nije održavan iz pandemijskih razloga, a sukladno obavijesti Ministarstva mora, prometa i infrastrukture;

- tužitelj je u spornom razdoblju na raspolaganju imao organiziran prijevoz na posao i s posla i na drugi način HŽ vlakom s polaskom u 15,33 iz [adresa], mjesta rada i dolaskom u [adresa] u 15,59, kao i autobusnu liniju C1-517 koja polazi iz [adresa] u 16,10 prema [adresa] (mjestu prebivališta tužitelja);

- prema Voznom reda prijevoznika ... [adresa] za županijsku autobusnu liniju C1-517 bio je organiziran javni prijevoz na relaciji [adresa] kao mjestu polaska, a s mjestom dolaska [adresa]., i rokom važenja od 3. rujna 2018. do 7.lipnja 2021;

- prema Voznom redu za županijsku autobusnu liniju C1-622, s mjestom polaska [adresa] i mjestom dolaska [adresa], bio je organiziran javni prijevoz s rokom važenja od 3. rujna 2018. do 8. veljače 2022,

- prema Voznom redu za županijsku autobusnu liniju C1-672 s mjestom polaska [adresa] i mjestom dolaska u [adresa] bio je organiziran javni prijevoz s rokom važenja od 3. rujna 2018. do 8. veljače 2022,

- svi Vozni redovi za period od 3. rujna 2018. do 8. veljače 2022. bili su važeći i izdani od Presečki Grupe d.o.o. koja je na tim relacijama obavljala organizirani javni prijevoz, i to organizirani javni prijevoz unutar roka propisanog člankom 53. stavkom 9. Kolektivnog ugovora;

- tuženik je temeljem dopisa autoprijevoznika Presečki grupa d.o.o. od 2. srpnja 2021. pogrešno utvrdio činjenično stanje da autobusna linija [adresa] više ne prometuje, odnosno da je isti obustavljen ili ukinut, budući su na snazi bili važeći vozni redovi;

- Presečki grupa d.o.o. je dopisom od 9. ožujka 2023. navela da se u spornom razdoblju promet nije održavao iz pandemijskih razloga;

- zajednička komisija za tumačenje kolektivnog ugovora dala je tumačenje broj 36/53 od 19. svibnja 2020. prema kojem u okolnostima Covid19 zaštitnih mjera službenik i namještenik koji za dolazak na posao ostvaruje pravo na naknadu u visini cijene mjesečne karte, ima pravo isključivo na tu naknadu u punom iznosu.

7. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio propise iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) i čl. 53. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a koji je bio u primjeni u predmetnom razdoblju ("Narodne novine" broj: 112/17, 12/18, 2/19, 119/19, 66/20, 56/22, dalje: Kolektivni ugovor), te presudio kao u izreci.

8. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje ali nije pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je u razdoblju od 1. veljače 2021. do 30. lipnja 2021. postojao organizirani javni prijevoz iz mjesta rada tužitelja do mjesta prebivališta tužitelja, a koji zadovoljava ispunjenje uvjeta iz članka 53. stav 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, budući su na snazi bili važeći vozni redovi za autobusni prijevoz, a također je bio organiziran prijevoz i vlakom. Naime, tužitelj je imao mogućnost javnim prijevozom unutar 45 minuta krenuti s mjesta rada prema mjestu prebivališta s presjedanjem u [adresa] kraćim od 30 minuta. Nadalje odredbom članka 53. stav 8. propisano je da se pod organiziranim javnim prijevozom smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji državnom službeniku i namješteniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla.

10. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom slučaju tužitelj nije imao obvezu, bez da ga tuženik pozove, pisano se izjasniti o načinu korištenja prava na naknadu troškova iz razloga, jer je imao organizirani javni prijevoz. Posebno se napominje da Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike nigdje nije propisano koji javni prijevoz bi tužitelj trebao koristiti, već je propisano samo da se koristi javni prijevoz u skladu s odredbom članka 53. stav 9. citiranog Kolektivnog ugovora. Prema tome, tuženik je pogrešno zaključio da ne postoji organizirani javni prijevoz, u spornom razdoblju, budući su na snazi bili važeći vozni redovi, koji omogućuju tužitelju dolazak na posao i odlazak s istoga, te je postupio suprotno Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje kolektivnog ugovora broj 36/53 od 19. svibnja 2020., kojim u okolnostima Covid19 zaštitnih mjera, službenik i namještenik koji za dolazak na posao ostvaruje pravo na naknadu u visini cijene mjesečne karte, ima pravo isključivo na tu naknadu u punom iznosu, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke.

11. Takva shvaćanja prvostupanjskog suda ne mogu se prihvatiti kao pravilna i osnovano tuženik u žalbi ističe kako je zaključak suda prvog stupnja proturječan i nejasan te nije utemeljen na izvedenim dokazima pa se ne može prihvatiti.

12. Odredbom iz čl. 53. st. 8. Kolektivnog ugovora propisano je da se pod organiziranim javnim prijevozom u smislu članka 53. smatra mjesni i međumjesni prijevoz koji se međusobno ne isključuju, a koji državnom službeniku i namješteniku omogućuju redoviti dolazak na posao i povratak s posla, a st. 9. da redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja od dolaska na mjesto rada do početka radnog vremena državnog službenika i namještenika te vrijeme čekanja od završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu državnog službenika i namještenika ne prelazi 45 minuta, a u slučaju potrebe za presjedanjem vrijeme čekanja između dvije linije javnog prijevoza ne smije biti duže od 30 minuta, dok je stavkom 10. Kolektivnog ugovora propisano da u slučaju postojanja organiziranog javnog prijevoza kojeg državni službenik i namještenik ne koristi, ostvarit će pravo na naknadu troškova prijevoza, koja će se za svaki pojedini mjesec isplaćivati u visini 1/12 cijene godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno u visini mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, ili pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

13. Nadalje, odredbom čl. 53. st. 12. Kolektivnog ugovora propisano je da ako od prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada nema organiziranog javnog prijevoza, naknada troškova prijevoza isplatit će se u visini od 1,00 kn po prijeđenom kilometru, uvećano za troškove mostarine i tunelarine (uz predočenje ispisa elektroničke naplate cestarine - ENC na ime zaposlenika i za odgovarajući dolazak na posao i povratak s posla), kao i u slučaju naknade troškova prijevoza državnog službenika i namještenika u dane kada organizirani javni prijevoz ne prometuje, dok je st. 15. istog članka propisano da se o načinu korištenja prava na naknadu troškova prijevoza, službenik i namještenik trebaju pisano izjasniti na početku kalendarske godine, odnosno tijekom kalendarske godine, ako dođe do promjene načina korištenja toga prava, ili ako dođe do promjene prebivališta odnosno boravišta službenika i namještenika.

14. Slijedom navedenog, kako je u postupku utvrđeno da u vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2020. do 30. lipnja 2021. nije prometovala linija organiziranog javnog prijevoza na relaciji [adresa] s polaskom iz [adresa] u 15,15 sati, koja je tužitelju omogućavala povratak s posla u smislu čl. 53. Kolektivnog ugovora, a tužitelj nije mijenjao svoju namjeru da koristi organizirani javni prijevoz, odnosno o tome nije izvijestio tuženika, koja obveza je bila propisana odredbom čl. 53. st. 15. Kolektivnog ugovora, to preostaje jedino mogućnost da ga nije koristio, pa je pravilno tuženik bez izjašnjenja tužitelja donio odluku kojom se ne primjenjuje Odluka tuženika broj 511-17-04/1-307/8/2-2021 od 29. siječnja 2021. u dijelu kojom je za sporno razdoblje priznato tužitelju da koristi organizirani javni prijevoz javnog prijevoznika Presečki grupa d.o.o. pri povratku s posla, te mu se za vremensko razdoblje od 1. veljače 2021. do 30. lipnja 2021. priznaje pravo na naknadu troškova javnog prijevoza na relaciji [adresa] – [adresa] i obratno (ukupno 41,00 km), u visini od 1,00 kunu po prijeđenom kilometru sukladno čl. 53. st. 12. KU, kao i da je tužitelj u obvezi vratiti preplaćeni iznos na ime naknade prijevoza.

15. Pri tome valja dodati da tužitelj tijekom postupka neosnovano ističe da je temelj za donošenje pobijane odluke tuženika bio neorganizirani javni prijevoz na relaciji [adresa] – [adresa] prilikom povratka sa posla, budući da je iz navedene odluke razvidno da je temelj bio činjenica da od dana 1. prosinca 2020. više nije prometovala autobusna linija prijevoznika Presečki grupa d.o.o. s polaskom iz [adresa] u 15.15, na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa], a koja linija je u povratku s posla bila temelj za donošenje odluke o pravu na naknadu troškova prijevoza u povratku s posla jer je red vožnje navedenog prijevoznika na relaciji [adresa] – [adresa] i [adresa] – [adresa] imenovanom ranije omogućavao redovan – organizirani dolazak i povratak s posla te prestankom prometovanja te linije u 15.15 iz Zaboka prema [adresa] od 1. prosinca 2020. imenovani nije imao više organizirani prijevoz u povratku s posla, a niti je tijekom postupka dokazao da bi koristio zaista drugi organizirani prijevoz, kao niti da je tuženika obavijestio o tome, slijedom čega su njegovi navodi izneseni tijekom prvostupanjskog postupka neosnovani.

16. Isto tako, pogrešno tužitelj ističe da bi predmetnim postupanjem bilo povrijeđeno opće pravno načelo kojim se zabranjuje retroaktivno ukidanje stečenih prava pojedinaca, budući da, kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud, prema teoriji stečenih prava jedino propisi ne mogu djelovati unatrag ako bi time vrijeđali stečena prava pravnih subjekata. U konkretnom slučaju do promjene odluke kojom se odlučivalo o naknadi troškova prijevoza koji pripadaju tužitelju došlo je zbog promijenjenih okolnosti o kojima ovisi ispunjavanje kriterija za priznavanje prava na naknadu troškova prijevoza prema članku 53. Kolektivnog ugovora, a ne zbog promjene propisa odnosno Kolektivnog ugovora.

17. Također, na konkretni pravni odnos, za razdoblje od 1. veljače 2021. do 30. lipnja 2021., ne može primijeniti tumačenje Zajedničke komisije, broj 36/53 od 19. svibnja 2020., i to stoga što se navedeno tumačenje odnosi na razdoblje od 22. ožujka 2020. do 11. svibnja 2020. kada su na snazi bile Odluka o privremenoj obustavi javnog prometa („Narodne novine“, broj: 34/20., 48/20.) te Odluka o odvijanju i načinu organizacije javnog prometa za vrijeme trajanja proglašene epidemije bolesti COVID- 19 („Narodne novine“, broj: 51/20. i 56/20.), a na koje Odluke se u svom tumačenju Zajednička komisija poziva. Kada je Zajednička komisija dala tumačenje broj 36/53. od 19. svibnja 2020. isto se odnosilo na pitanja isplate naknade troškova prijevoza za ožujak 2020., odnosno na situaciju kada je bio obustavljen javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu, dok u utuženom razdoblju javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu nije bio obustavljen, već se prijevoz obavljao na način da u prijevoznim sredstvima bude popunjeno najviše 40 % raspoloživih mjesta, dakle, prijevoz je ponovno bio organiziran.

18. Pri tome pozivanje tužitelja (u odgovoru na žalbu) na odluku u predmetu Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini, poslovni broj Pr-79/22 od 2. siječnja 2023., a koja je ukinuta odlukom Županijskog suda u Bjelovaru, nije od utjecaja imajući poglavito u vidu i pravomoćne odluke u istovrsnim predmetnima kojima je tužbeni zahtjev odbijen (Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna [obrt] pod brojem Gž R-4/2024-3 od 14. svibnja 2024. te Županijskog suda u Zadru u predmetu Gž R-98/2023-2 od 6. lipnja 2023.).

19. Istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci ovog višeg sud poslovni broj Gž R-953/2023 od 2. prosinca 2024.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je usvojiti žalbu tuženika sukladno odredbi članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP-a i preinačiti pobijanu presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao u točki 1. izreke.

21. S obzirom da je preinačenjem pobijane presude tuženik u cijelosti uspio u postupku, treba mu primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a priznati troškove nastale u sporu prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12).

22. Tuženici su kao potrebni priznati troškovi koji se sastoje od jednokratne nagrade po Tbr. 7./2. OT/12 u iznosu od 200 bodova odnosno 398,17 eura / 3.000,00 kuna (200 bodova x 15,00 kuna vrijednost boda), zbog čega je odlučeno kao pod točkom 2. izreke ove presude.

23. Kako je tuženik uspio sa žalbom, to su mu dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove zatraženog troška sastava žalbe prema Tbr. 10./2. OT/12 u iznosu od 149,31 eura / 1.125 kuna (60 bodova x 15,00 kuna vrijednost boda) te je odlučeno kao pod točkom 3. izreke.

U Zagrebu, 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević