Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-877/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Slavenu Karabanu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, radi utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P Ob- 74/2021-25 od 15. srpnja 2022., dana 30. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, posl. broj P Ob-74/2021-25 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod točkom I i II izreke te sudi:

Utvrđuje se da bračnu stečevinu stranaka i to tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/ 2 dijela i tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/2 dijela, čine nekretnine:

- kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis suvlasničkog dijela tužiteljice u 1/2 dijela u zemljišnoj knjizi u roku od 15 dana.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P Ob-74/2021-25 od 15. srpnja 2022. u dijelu pod točkom III izreke u kojem se utvrđuje da bračnu stečevinu stranaka i to tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela čine sredstva na poslovnom računu tuženika IBAN: [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. .

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P Ob-74/2021-25 od 15. srpnja 2022. u pogledu tijeka zatezne kamate u dijelu pod točkom III izreke te sudi:

Sredstva na poslovnom računu tuženika IBAN: [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. i to iznos preko 5.304,96EUR (39.967,59 kn) do iznosa od 36.574,19 EUR( 275.549,95kn) dužan je tužiteljici isplatiti tuženik sa zakonskim zateznim kamatama počev od 12. studenog 2018. po stopi na temelju odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 – dalje: ZOO-a) u roku od 15 dana.

IV Preinačuje se presuda u dijelu pod točkom IV izreke u kojem nije priznat trošak parničnog postupka tužiteljici preko iznosa od 4.691,27 EUR do iznosa od 11.728,17 EUR (za iznos od 7.036,90 EUR) te sudi:

Nalaže se tuženiku DĆ naknaditi tužiteljici BĆ daljnji iznos od 7.036,90 EUR na ime troška parničnog postupka u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I U t v r đ u j e s e da bračnu stečevinu stranaka i to tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/ 5 dijela i tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u 4/5 dijela, čine nekretnine:

- kč. br. [katastarska čestica] iz zk. ul. broj: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženik dužan priznati i trpjeti upis suvlasničkog dijela tužiteljice u 1/5 dijela u zemljišnoj knjizi u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama navedenim pod točkom I. izreke do zatraženog dijela od ½ se odbija.

III. U t v r đ u j e s e da bračnu stečevinu stranaka i to tužiteljice BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svakog u ½ dijela čine:

- sredstva na poslovnom računu tuženika IBAN: [broj bankovnog računa], koji se vodi kod Zagrebačke banke d.d. i to iznos preko 39.967,59 kn do 275.549,95 kn sa zakonskim zateznim kamatama počev od 16. srpnja 2022. godine do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati parnične troškove u iznosu od 35.344,00 kn, u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica u dijelu pod točkom II izreke, u dijelu pod točkom III izreke u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate kao i u dijelu pod točkom IV izreke u kojem nije priznat trošak parničnog postupka tužiteljici preko iznosa od 4.691,27 EUR (35.440,00 kn) zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28713,89/14, 70/19,80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tužiteljice uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dosuđujućem dijelu pod točkom I , III i IV izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u skladu sa žalbenim navodima tuženika podredno istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika.

7. Između stranaka je sporno da li nekretnina upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] - oranica s 661 m2 sa sagrađenom stambenom zgradom predstavlja bračnu stečevinu stranaka a koja je kupljena temeljem ugovora o prodaji od 10. studenog 1994. od prodavatelja BĆ i EĆ za iznos od 40.000,00 DEM.

8. Također u ovom predmetu je sporno da li sredstva na poslovnom računu tuženika a koji se vodi kod Zagrebačke banke i to iznosa preko 39.967,59 kn do iznosa od 275.549,95 predstavljaju bračnu stečevinu stranaka.

9. Nadalje među strankama je sporno koji su doprinosi stranaka kao bračnih drugova u stjecanju imovine a s obzirom da su ovdje u primjeni dva pravna režima jer je brak stranaka zaključen 21. listopada 1989. godine a sporna nekretnina je kupljena 10. studenog 1994. pa je stoga u primjeni Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne novine broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 i 162/99 – dalje: ZOBPO), koji se primjenjivao do 1. srpnja 1999. a od 1. srpnja 1999. je u primjeni Obiteljski zakon (Narodne novine broj 162/98) do 22. srpnja 2003. a od 22. srpnja 2003. do 1. rujna 2014.Obiteljski zakon (Narodne novine broj 116/03,17/04,136/04 i 107/07 – dalje: OBZ) zatim Obiteljski zakon (Narodne novine broj 75/14, 5/15) a nadalje Obiteljski zakon (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ).

10. Prema odredbi čl. 276. ZOBPO-a bračni drugovi mogu imati zajedničku imovinu i posebnu imovinu a prema odredbama čl. 251. OBZ/98 odnosno čl. 247. OBZ/03 mogu imati bračnu stečevinu i vlastitu imovinu.

11. Obadva pravna režima na identičan način definiraju što se ima smatrati posebna odnosno vlastita imovina bračnog druga jer to je ona imovina koju je jedan bračni drug imao u trenutku sklapanja braka te također imovina koju je jedan bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od one imovine koje je stečena zajedničkim radom bračnih drugova a to su kao nasljeđivanje, darovanje i sl.

12. Također identično se definira po jednom i drugom režimu pravno značenje zajedničke imovine odnosno bračne stečevine jer to je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice i koja potječe iz te imovine i ove dvije pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

13. Međutim razlika u gore navedena pravna režima u pogledu bračne imovine jest što prema odredbi čl. 287. st. 2. ZOBPO-a u slučaju spora između bračnih drugova sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine dok prema odredbi čl. 253. st. 1. OBZ/98 odnosno čl. 249. st. 1. OBZ/03 bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini.

14. Iz dokaznog postupka kao i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da su stranke zaključile brak 21. listopada 1989. te je brak stranaka razveden 11. prosinca 2018.

- da u braku stranaka nisu rođena zajednička djeca,

- da je tuženik ušao u brak sa dvosobnim stanom u [adresa], a u kojem su stranke živjele nakon vjenčanja i kojeg su prije useljenja uredile i opremile namještajem kupljenim sredstvima od svadbe i poklona roditelja a u uređenju stana prema navodima stranaka je u određenom dijelu sudjelovao otac tužiteljice,

- da u vrijeme zaključenja braka tuženik je bio zaposlen u Domu zdravlja [adresa] na poslovima zubotehničara, dok je tužiteljica bila studentica ekonomskog fakulteta kojeg je završila 5. srpnja 1990. te je stekla zvanje diplomirani ekonomist,

- da je tuženik prije zaključenja braka imao osobno vozilo Yugo te je tijekom braka 29.studenog 1993. od ĐĆ kupio osobno automobil Peugot 205 a na ime kupoprodajne cijene je predao svoje vozilo marke Yugo i dio iznosa je podmirio koji sa iznosom koji mu je vratio na ime zajma KĆ, a nakon što je utvrđeno da je vozilo marke Peugot ukradeno i vozilo oduzeto, prodavatelj ĐĆ mu je vratio ukupno iznos od 13.000,00 DEM,

- da iz kupoprodajnog ugovora sklopljenog dana 10. studenog 1994. proizlazi da je ovdje tuženik od BĆ i EĆ kupio nekretnine upisane u zk.ul. K. O. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica sa 661 m2, na kojoj je sagrađena stambena zgrada pod krovom, useljiva, za iznos od 40.000,00 DEM u kunskoj protuvrijednosti, te je kupac odmah isplatio 3.000 DEM a stupanje u posjed nekretnine je odgođeno do iseljenja osoba koje su bez ovlaštenja bile u nekretnini, te je ugovoren rok za isplatu preostalog iznosa kupoprodajne cijene od 37.000 DEM, najkasnije do 1. veljače 1995.

- da iz iskaza stranaka proizlazi da su u kolovozu 1995. podignule kredit za adaptaciju kuće svaka iznos od 20.000,00 DEM,

- iz iskaza tužiteljice proizlazi da je taj novac od kredita koji je podigla u iznosu od 20.000,00 DEM uložen u isplatu kupoprodajne cijene kuće dok tuženik tvrdi da je kuća isplaćena prije nego što su dobili kredit od Zagrebačke banke svaki po 20.000,00 DEM,

- da u svom iskazu tuženik tvrdi da je financijska konstrukcija kupnje kuće zatvorena na način da je prodajom stana u [adresa] dobio iznos od 130.000,00 HRD a što je otprilike odgovaralo iznosu od 30.000,00 DEM, da je imao ušteđevinu od 6.000,00 DEM i to otprije sklapanja braka te je dobio novac od 10.000,00 DEM od MĆ a prije zaključenja braka je posuđivao novac KĆ koji mu je vratio dug negdje u ljeti 1993., a da mu je otac darovao novac od 30.000,00 DEM temeljem ugovora o darovanju od 20. siječnja 1995. a taj darovani novac je uložio u uređenje kuće, jer je kuća izvan izgledala jako lijepo ali unutrašnjost kuće je bila demolirana pa je bilo potrebno napraviti unutrašnje uređenje koje je plaćeno darovanim novcem,

- da iz ugovora o prodaji stana proizlazi da je stan tuženika na adresi [adresa] prodan 27. studenog 1995. za kupoprodajnu cijenu od 20.000,00 DEM, time da kaparu i kupoprodajnu cijenu kupac isplaćuje odmah nakon potpisa ugovora a ostalih 10.000,00 DEM do 1. ožujka 1996. (t. III kupoprodajnog ugovora),

- da je tužiteljica 4. ožujka 1998. kao korisnik kredita zaključila ugovor o kreditu sa Zagrebačkom bankom broj 404/98 na iznos od 50.000,00 DEM radi adaptacije kuće a radi osiguranja tražbine vjerovnika uknjiženo je pravo zaloga na nekretninama u vlasništvu tužiteljičine majke (kčbr. [katastarska čestica] iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]),

- da je ŠĆ brat tužiteljice, 29. rujna 1998. kao korisnik kredita sa Slavonskom bankom d.d.Osijek zaključio ugovor o kreditu bez depozita broj [broj depozita] na iznos od 350.000,00 kn radi adaptacije kuće a radi osiguranja tražbine vjerovnika uknjiženo je založno pravo na nekretninama založnog dužnika LĆ.

15. Na temelju naprijed navedenog prvostupanjski sud je ocjenjujući rezultate provedenog dokaznog postupka izveo pogrešne pravne zaključke koji su u određenim dijelovima i kontradiktorni s obzirom na iskaze samih stranaka kao i materijalnih dokaza koji prileže ovom spisu a što je rezultiralo pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem i pogrešnom primjenom materijalnog prava a na što osnovano ukazuje ovdje tužiteljica u žalbenim navodima.

16. Naime u odnosu na spornu nekretninu (kuću u [adresa]) valjalo je prvenstveno utvrditi je li ista kupljena za vrijeme trajanja braka te kojim novčanom sredstvima je kupljena a što je od presudnog značenja za pravilno rješenje ovog predmeta.

17. Iz stanja spisa proizlazi da je kupoprodajni ugovor za kupnju predmetne kuće zaključen dana 10. studenog 1994. te da su obje stranke u kolovozu 1995. podignule kredit i to svaka po 20.000,00 DEM a što nije sporno među strankama time da je ovdje sporno kojim novcem je isplaćena kupoprodajna cijena kuće a za koju je kupovnina iznosila 40.000,00 DEM.

18. Prvostupanjski sud prihvaća iskaz tuženika da je kupovina kuće izvršena sa sredstvima od prodaje stana u vlasništvu tuženika u iznosu od 20.000,00 DEM sredstvima od podignutog kredita od strane tuženika od 20.000,00 DEM u Zagrebačkoj banci 1995. kao i od darovanog novca od strane oca tuženika u iznosu od 30.000,00 DEM temeljem ugovora o darovanju od 20. siječnja 1995.

19. Međutim pravni zaključci suda su kontradiktorni i ne proizlaze iz provedenog dokaznog postupka.

20. Naime sud u obrazloženju pobijane presude (t. 35.) prihvaća iskaz tuženika da je kupovina kuće izvršena sa sredstvima od prodaje stana u vlasništvu tuženika u iznosu od 20.000,00 DEM, sredstvima od podignutog kredita od strane tuženika od 20.000,00 DEM u Zagrebačkoj banci 1995. kao i od darovanog novca od strane oca tuženika u iznosu od 30.000,00 DEM temeljem ugovora o darovanju od 20. siječnja 1995. dok u kasnijem dijelu obrazloženja presude (t. 42) izvodi zaključak da kuća u [adresa] predstavlja bračnu stečevinu stranaka na koju se u znatnom dijelu primjenjuju odredbe ZOBPO-a te uzimajući doprinos tužiteljice u stvaranju te imovine a to je da je tužiteljica radila, privređivala, vodila brigu o kućanstvu i kući na taj način stekla suvlasnički dio u 1/5 dijela predmetne nekretnine.

21. Naime navodi iz iskaza samog tuženika su kontradiktorni (iskaz tuženika na ročištu od 13. srpnja 2020., list 197 spisa) jer tuženik u svom iskazu navodi da je kuća kupljena isključivo iz njegove vlastite imovine a što ne proizlazi iz dokaznog postupka jer ovdje tuženik tvrdi da su novčana sredstva isplaćena za kuću u svibnju 1995., a da su krediti podignuti u kolovozu 1995. navodeći da je kuća kupljena novcem od prodaje stana u [adresa] u njegovom vlasništvu a koji je prodan za oko 30.000,00 DEM, da je imao ušteđevinu od 6.000,00 DEM i da je dobio iznos od 10.000,00 DEM od TĆ te da mu je otac darovao još 30.000,00 DEM za uređenje kuće a s obzirom da su poslije vršili adaptaciju kuće koja je iznutra bila u derutnom stanju.

22. Međutim iz kupoprodajnog ugovora koji prileži spisu (list 61 spisa) proizlazi da je njegov stan prodan Ugovorom o prodaji stana zaključenim 27. studenog 1995. za 20.000,00 DEM te je u cijelosti kupoprodajna cijena za taj stan isplaćena 1. ožujka 1996. (10.000,00 DEM po zaključenju ugovora a ostalo do 1. ožujka 1996.) dok tuženik u svom iskazu tvrdi da je sporna kuća koja je kupljena 10. studenog 1994. isplaćena od novca koji je dobio prodajom svog stana prije nego što su stranke obje podignule kredite u kolovozu 1995. i to svaka po 20.000,00 DEM.

23. Nadalje sam tuženik tvrdi da je novac koji mu je darovao otac služio za uređenje kuće, a ne za kupovinu kuće, stoga nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da je iznosom od darovanja tuženik podmirio kupovnu cijenu kuće a pri tome potpuno zanemarujući činjenicu da su ovdje tužiteljica kao i tuženik podigle kredit u Zagrebačkoj banci u iznosu od po 20.000,00 DEM.

24. Također proizvoljan je zaključak suda da s obzirom je tuženik financijski pomagao sestre prilikom kupovine njihovih stanova da je u takvim okolnostima otac tuženika imao financijske mogućnosti darovati tužitelju iznos od 30.000,00 DEM temeljem ugovora o darovanju od 20. siječnja 1995. jer ovdje su odlučne činjenice kakve su imovinske prilike oca tuženika.

25. Prvostupanjski sud te okolnosti o financijskim mogućnostima oca tuženika nije niti utvrđivao a s druge strane ukoliko sam tuženik tvrdi da je darovani novac uložio u uređenje kuće, a ne u kupnju kuće, onda to nije niti odlučno a što je ovaj sud obrazložio u narednom tekstu ove odluke.

26. Naime ocjenjujući rezultate ovog dokaznog postupka i to uzimajući u obzir kredite koje su stranke podignule neposredno nakon kupnje predmetne nekretnine i to svaka od 20.000,00 DEM a kuća je kupljena za iznos od 40.000,00 DEM te s obzirom na kontradiktorne navode iz iskaza ovdje tuženika ovaj sud smatra da je kuća kupljena zajedničkim sredstvima stranaka jer je kupljena za vrijeme trajanja bračne zajednice i to novčanim sredstvima iz kredita, a ne vlastitim sredstvima ovdje tuženika, stoga su žalbeni navodi tuženika u tom pravcu neosnovani.

27. Međutim ovdje je odlučno utvrditi, a s obzirom na pravni režim važećeg ZOBPO-a kakvi su doprinosi bračnih drugova u stvaranju te imovine jer je kuće kupljena 1994. a u ovom konkretnom slučaju nije upitno da su stranke kredite koji su podignuli 1994. za kupnju kuće vraćeni za vrijeme trajanja bračne zajednice.

28. Međutim ako ovdje govorimo o doprinosima bračnih drugova u stjecanju te zajedničke imovine dakle sporne nekretnine ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud ocjenjujući rezultate dokaznog postupka pogrešno primijenio materijalno pravo zbog pogrešnog pravnog pristupa u tumačenju relevantnih odredbi jednog i drugog zakona.

29. Prema već naprijed citiranoj odredbi ZOBP-a (čl. 287. st. 2) u slučaju spora između bračnih drugova sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i obitelji, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećavanju zajedničke imovine dok prema odredbi čl. 253. st. 1. OBZ/98 odnosno čl. 249. st. 1. OBZ-a bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini .

30. Dakle ako je ovdje tuženik nakon što je nekretnina stranaka kupljena zajedničkim sredstvima ulagao vlastitim sredstvima u zajedničku imovinu (novčana sredstva dobivenim prodajom vlastitog stana ili prodajom automobila kojeg je imao prije sklapanja braka odnosno darovanjem iznosa od svog oca ili iznosom vraćenim od pozajmljenog novca) tada možemo govoriti o obveznopravnom zahtjevu jer se adaptacijom odnosno ulaganjima u nekretninu ne može steći veći suvlasnički dio od onog koji po zakonu bračnim drugovima pripada.

31. Iz stanja spisa kao i provedenog građevinskog vještačenja jasno proizlazi da su stranke vršile adaptaciju kuće kao i okućnice.

32. Iz iskaza stranaka proizlazi da su uselili u kuću u proljeće 1996. godine a prije toga su izvršili zamjenu unutarnjih instalacija i kompletno unutarnje uređenje kuće a nakon toga su još vršeni radovi zidanje i žbukanje garaže, izgradili pečenjar od stare cigle, postavili betonske staze u dvorištu itd.

33. Međutim ovdje je bilo potrebno utvrditi doprinose stranaka prema važećem ZOBP-u.

34. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:

- da je u vrijeme zaključenja braka tuženik bio zaposlen u Domu zdravlja [adresa] na poslovima zubotehničara dok je tužiteljica bila studentica ekonomskog fakulteta te se zaposlila kao diplomirani ekonomist 15. veljače 1992. do 31. kolovoza 1992. a od 2.rujna 1992. do 24. kolovoza 1994. u srednjoškolskom centru [obrt] u [adresa] kao profesor ekonomske grupe predmeta a od 25. kolovoza 1994. do 25. listopada 2018. u tvrtki "Cosmopolis" d.o.o. [adresa] na poslovima računovođe,

- da je tuženik od 1984. do kraja 1998. bio zaposlen kao zubotehničar u Domu zdravlja a od 1.siječnja 1999. je zaposlen na obrtu "[obrt]" DĆ a knjigovodstvo njegovog obrta je vodila tužiteljica sve do kraja 1918.godine,

- da je plaća tuženika dok je radio u Domu zdravlja bila mala ali da je bila ipak veća od tužiteljičine plaće koja je imala prihod od 200 do 250 EUR,

- da iz iskaza svjedoka ŠĆ kod kojeg je tužiteljica bila zaposlena kao računovođa u tvrtki Cosmopolis je plaća iznosila oko 500,00 EUR,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je tužiteljica 1995. od bake GĆ naslijedila nekretnine u [adresa] i to 4 ha zemlje, kuću i okućnicu koju nekretninu je iznajmljivala svom bratu koji je osnovao tvrtku Cosmopolis u kojem je tužiteljica radila na način da je mjesečno uzimala sve potrebne prehrambene artikle, cigarete, kemiju za kuću i konfekciju te je za taj iznos robe rađen prijeboj te njoj firma Cosmopolis nije plaćala zakup, da je na naslijeđenom imanju otvorila obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo te je u razdoblju od 2010. do 2018. ostvarivala prihode uzgojem ovaca prosječno godišnje 20.000,00-30.000,00 kn, da joj je plaća od 1992. kada se zaposlila u srednjoškolskom centru [obrt] iznosila oko 500,00 EUR da je kasnije u zubotehničarskom obrtu tuženika obavljala posao knjigovođe bez naknade,

- da iz iskaza tuženika proizlazi da je krajem 1980-tih tijekom dvije do tri godine ostvarivao zaradu od iznajmljivanja poker aparata i to mjesečno oko 1.000,00 DEM te je od 1995. do 2005. izrađivao ortodontske aparatiće za potrebe ordinacije dr. B pri čemu je zarada po jednom aparatiću iznosila 50,00 DEM a kasnije 35,00

-40,00 EUR,

35. Naime prvostupanjski sud i u pogledu utvrđivanja doprinosa stranaka izvodi kontradiktorne zaključke jer s jedne strane u obrazloženju pobijane presude (t. 42. obrazloženja) cijeni da je tužiteljica cijelo vrijeme radila, vodila brigu o domaćinstvu i privređivala, a s druge strane ne prihvaća da je ostvarivala prihode od vlastitog OPG-a s obzirom da joj je otac u tome pomagao smatra da je zapravo u stvarnosti otac bio nositelj tog OPG-a a s obzirom da je tužiteljica radila u [adresa].

36. Također sud ne prihvaća niti iskaz tužiteljice da je naslijeđenu nekretninu od bake dala u zakup svom bratu ŠĆ koji je vlasnik tvrtke Cosmopolis a u kojoj tvrtki je bila tužiteljica zaposlena na radnom mjestu računovođe od 1995. godine.

37. Međutim kao što je već naprijed navedeno ovdje je odlučno vremensko razdoblje od kada je predmetna kuća kupljena, dakle od 1994. kada je potrebno cijeniti doprinose bračnih drugova.

38. Prema tome ocjenjujući rezultate dokaznog postupka ovaj sud smatra da su za to vremensko razdoblje doprinosi ovdje stranaka kao bračnih drugova podjednaki jer su obje stranke radile i privređivale i u tom razdoblju ostvarivale podjednake prihode jer je ovdje tuženik bio zaposlen u Domu zdravlja kao zubotehničar dok je ovdje tužiteljica od 1992. do 24. kolovoza 1994. radila u srednjoškolskom centru [obrt] u [adresa] kao profesor ekonomske grupe predmeta a od 25. kolovoza 1994. do 25. listopada 2018. u tvrtki "Cosmopolis" d.o.o. [adresa] na poslovima računovođe a pri tome ovdje ovaj sud cijeni i doprinos tužiteljice koja je vodila brigu o zajedničkom domaćinstvu stranaka.

39. Ovdje valja naglasiti da tek u kasnijem vremenskom razdoblju i to od 1999. je tuženik otvorio vlastiti obrt "[obrt] a knjigovodstvo njegovog obrta je vodila tužiteljica sve do kraja 1918.godine i pri tome je cijelo vrijeme radila u tvrtki Cosmopolis a za to vremensko razdoblje je u primjeni zakonska presumpcija da su stranke suvlasnicu na jednake dijelove u imovini koja predstavlja bračnu stečevinu.

40. Stoga je iz svih naprijed navedenih razloga valjalo žalbu tužiteljice prihvatiti kao osnovanu dok su žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim osporava bračnu stečevinu na nekretnini - kuća i dvor u [adresa] u cijelosti neosnovani.

41. Također žalbeni navodi tuženika, a kojim tuženik osporava bračnu stečevinu tužiteljice u 1/ 2 dijela na novčanim sredstvima koji se nalaze na poslovnom računu tuženika nisu osnovani.

42. Naime ovdje nije upitno da je tuženik počev od 1999. nakon prestanka rada u Domu zdravlja [adresa] nastavio obavljati poslove u vlastitom "Zubotehničkom laboratoriju" koji je u vlasništvu tuženika te nije upitno da se na poslovnom računu tuženika nalazi iznos od 551.099,91 kn (73.148,39 EUR).

43. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka pravilno zaključio da sredstva na poslovnom računu tuženika predstavljaju dobit koju je ostvario registrirani Zubotehnički laboratorij u vlasništvu tuženika a upravo dobit predstavlja bračnu stečevinu stranaka ostvarenu radom jednog od bračnih drugova a s obzirom da je predmetni laboratorij započeo sa radom 1999. godine tada je u primjeni pravni režim OBZ-a prema kojem se primjenjuje zakonska presumpcija da su stranke na jednake dijelove suvlasnici bračne stečevine.

44. Pravilno sud ukazuje da u konkretnom slučaju tuženik nije predložio dokaze radi utvrđivanja dobiti laboratorija tuženika odnosno eventualnih troškova koji bi se trebali oduzeti od navedenog iznosa na poslovnom računu tuženika pa je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da daljnji iznos preko 39.967,59 kn (5.304,96 EUR) do iznosa od 275.549,95 kn (36.574,19 EUR) predstavlja 1/ 2 dijela na ime bračne stečevine a s obzirom da tužiteljici od cjelokupnog iznosa od 551.099,891 kn koji se nalazi na poslovnom računu tuženika pripada polovica iznosa, dakle 275.549,95 kn a pravomoćnom sudskom odlukom od 26. ožujka 2021. je dosuđen iznos od 39.967,59 kn.

45. Ovdje valja reći da prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

46. Žalbeni prigovor tužiteljice da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate kao i stope zakonske zatezne kamate u odnosu na novčana sredstava na poslovnom računu tuženika su osnovani.

47. Naime tužiteljica ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od podnošenje tužbe dakle od 16. srpnja 2022., a kako je to tužiteljica tužbenim zahtjevom postavila (list 423 spisa) ali zapravo već od trenutka prestanka bračne zajednice tužiteljica ima pravo potraživati novčana sredstva od drugog bračnog druga a koja predstavljaju bračnu stečevinu pa je već od tog trenutka dospjela obveza tuženika koji drži sredstva na poslovnom računu.

48. Međutim ovdje je valjalo pravilno primijeniti materijalno pravo u pogledu stope zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO-a)i u tom dijelu preinačiti pobijanu odluku.

49. S obzirom na cjelokupni uspjeh stranaka u ovom parničnom postupku valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka prema konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

50. Tužiteljica u ovom sporu nije uspjela samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva pa je stoga u primjeni odredba čl. 154. st. 5. ZPP-a.

51. Tužiteljici je stoga valjalo dosuditi u cijelosti trošak parničnog postupka i to iznos od 11.728,17 EUR (88.360,00kn), i to za sve radnje poduzete u prvostupanjskom postupku a koje je sud pravilno priznao u prvostupanjskoj odluci ali je iste umanjio za omjer uspjeha tužiteljice u ovom sporu pa stoga tužiteljici pripada pored dosuđenog iznosa troška parničnog postupka u iznosu od 4.691,27 EUR (35.344,00 kn) i daljnji iznos od 7.036,90 EUR (53.016,00 kn).

52. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373.a, čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3 ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević