Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-407/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tuga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, suca Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikša Radišić, odvjetnik u Puli, protiv tuženice IČ, vlasnica ugostiteljskog obrta "[obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, Dalmatinova 4, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-225/2019-64 od 29. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-225/2019-64 od 29. veljače 2024. pod točkom I., II. i IV. izreke, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-225/2019-64 od 29. veljače 2024. suđeno je:

„I. Nalaže se tuženici IČ, vlasnica ugostiteljskog obrta "[obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici IČ, vlasnica ugostiteljskog obrta "[obrt]", [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 5.312,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 29. veljače 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude, sadržajno samo protiv dijelova pod točkama I., II. i IV. izreke, pravodobno se žali tuženica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom. Traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom neisplaćenih dijelova plaće, ta zahtjev za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužitelj je bio zaposlenik tuženice te je u razdoblju od 2006. do 31. svibnja 2013. obavljao poslove ugostiteljskog radnika kod tuženice u ugostiteljskom obrtu "[obrt]" u [adresa];

- iz preslike radne knjižice tužitelja proizlazi da je tužitelj bio zaposlen u ugostiteljskom obrtu [obrt] od 23. svibnja 2006. do 31. svibnja 2013.;

- stranke su se dogovorile da tuženicu tužitelju isplaćuje mjesečnu plaću u dva dijela, jedan dio u visini minimalne plaće preko računa, a drugi dio u gotovini plativo na ruke tužitelju;

- prema navodu iz tužbe tuženica je u duljem razdoblju kroz zadnjih pet godina rada tužitelja ostajala tužitelju dijelom dužna pored redovne plaće i dio plaće dogovoren u gotovini te da su tužitelj i tuženica nakon prestanka rada tužitelja dogovorno izračunali da iznos duga tuženice prema tužitelju iznosi 14.000,00 eura, te da je tuženica potvrdila i vlastitom izjavom o priznanju duga;

- tuženica osporava gornje tvrdnje, ističe da navedenu izjavu nije sastavila niti ju je potpisala pa stoga potpis na toj izjavi nije njen potpis;

- iz Izjavu o priznanju duga (list 7 spisa) od 20. siječnja 2017. proizlazi da je NČ izjavila da duguje na osnovi radnog odnosa tužitelju iznos od 14.000,00 eura, izjava je potpisana i pečatirana pečatom ugostiteljskog obrta "[obrt]";

- vještačenjem grafološkog ĆČ (list 70-76 spisa) utvrđene su značajne rukopisne razlike već u općim karakteristikama uspoređivanih potpisa, te su utvrđene razlike i njihove vrijednosti dovele do decidiranog zaključka da RČ nije ispisala sporni potpis na predmetnoj izjavi;

- izjava je ovjerena pečatom tuženičinog obrta;

- iz iskaza tužitelja te svjedoka VČ i GČ proizlazi kako je tužitelj radio u restoranu tuženice kao glavni konobar dulji niz godina za ugovorenu plaću od 1.000,00 eura mjesečno, od čega mu je minimalac isplaćivan preko računa, a ostatak "na ruke", a iz njihovih iskaza proizlazi kako je tuženica kasnila s isplatama plaća, učestalo i konstantno;

- tužitelj je ustao s tužbom 16. ožujka 2017.

5. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbi čl. 29., čl. 220. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), čl. 5. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012, dalje: ZOR/09), čl. 232. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZOR), te odlučio kao u izreci.

6. Tužitelj je bio u radnom odnosu kod tuženice do 31. svibnja 2013. pa je njegovo potraživanje na isplatu dijelova plaće moglo nastati samo prije tog datuma. U pravu je žaliteljica kako se potraživanje odnosi na više sukcesivno neisplaćivanih dijelova plaća koja je tuženica prema njihovom dogovoru trebala isplaćivati mjesečno tuženiku preko računovodstveno evidentiranih isplata. Prema navodu tužitelja iz tužbe riječ je o periodu od 5 godine prije prestanka radnog odnosa, dakle od 31. svibnja 2008. do 31. svibnja 2013. Stoga bi bila riječ o 60 pojedinačnih mjesečnih plaća, odnosno njihovih dijelova, od kojih svaka isplata dospijeva 15-og idućeg mjeseca.

7. Potraživanja iz radnog odnosa, prema čl. 139. ZOR, zastarijevaju za pet godina od dana dospijeća. Pravo na isplatu plaće dospijeva protekom 15.-og narednog mjeseca po čl. 92. st. 4. ZOR. Prema tome, zadnja od ovih neisplaćenih plaća, ona iz svibnja 2013, zastarijeva 15. lipnja 2018, dok ona iz svibnja 2008. zastarijeva 15. lipnja 2013. Kako je tužitelj ustao s tužbom 16. ožujka 2017, pravo na isplatu plaće za razdoblje od svibnja 2008. do ožujka 2012. je zastarjelo.

8. Tužitelj niti u tužbi, niti kasnije tijekom postupka, a ni u vlastitom iskazu prilikom saslušanja stranaka, nije specificirao u kojem razdoblju su nastali pojedini dijelovi predmetno utuženo potraživanje, dali prije ožujka 2017. ili nakon, te koliko prije, a koliko nakon ovog datuma. U tužbi ističe period od 5. godina. Prilikom saslušanja stranaka tužitelj je iskazao: "Ovo dugovanje odnosi se na to da mi tuženica u posljednjih godinu i nešto dana nije isplatila uopće plaću. I prije toga je bilo problema i kašnjenja međutim u konačnici bi mi plaće bile isplaćene". Kako je ugovor o radu otkazan 31. ožujka 2013., a (ukupna) mjesečna plaća je nesporno iznosila 1.000,00 eura, to bi značilo da tuženica nije tužitelju isplatila plaću, ni u jednom obliku ili iznosu, 14 mjeseci unazad. Ali to tužitelj nije tvrdio niti u tužbi, a niti u svom iskazu. Stoga je nejasno kako je sud prvog stupnja utvrdio činjenicu postojanja ovako visokog potraživanja tužitelj s osnova neisplaćenih dijelova plaća.

9. Sud prvog stupnja smatra kako ona pisana izjava od 20. siječnja 2017. ima značaj pisanog priznanja zastarjele obveze. Članak 220. ZOO u stavku 1. propisuje: Pisano priznanje zastarjele obveze smatra se odricanjem od zastare. Mada je sud prvog stupnja pravilno utvrdio kako je ovu ispravu napisala strojem VČ, kako istu nije potpisala tuženica (utvrđeno vještačenjem) te kako je na njoj otisnut štambilj ugostiteljskog obrta "[obrt]", izveo je kontradiktoran zaključak kako ista ima značaj tuženičninog pismenog priznanja duga.

10. Ni ovaj razlog nije jasan jer je sud prvog stupnja u kontradikciji: s jedne strane utvrđuje kako izjavu nije napisala niti potpisala tuženica, a s druge strane smatra utvrđenim kako je njome tuženica priznala njime svoju zastarjelu obvezu.

11. Stoga presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude proturječi sama sebi i razlozima presude, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika,

12. Slijedom navedenog sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP pa je valjalo na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP uvažiti žalbe kao osnovane i ukinuti presudu prvog stupnja i vratiti predmet na ponovno suđenje.

13. O zahtjevima stranaka za naknadom troškova žalbi odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.

14. Prilikom nove glavne rasprave sud će prvog stupnja izvesti sve dokaze predložene na bitne okolnosti, potom ocijeniti te dokaze i na temelju istih utvrditi bitne činjenice. Između ostalog sud prvog stupnja treba pouzdano utvrditi da li doista na strani poslodavca postoji dugovanje prema tužitelju kao radniku s osnove neisplaćenih dijelova plaće, uzimajući u obzir nekonzistentnost tužiteljevih tvrdnji iznošenih tijekom postupka (jedno u tužbi, drugo u iskazu), kako je ono nastalo, u kojem vremenskom periodu, da li tuženica duguje samo one "isplate u gotovini" ili i "redovne plaće", da li je ta "redovna plaća" isplaćivana preko računa tužitelja, i kod koje banke, da li tužitelj predlaže uvid u račun banke da bi se utvrdila dinamika tih isplata, a ako tužitelj ne predlaže taj dokaz valja ocijeniti značaj istog, i drugo. Treba utvrditi točan iznos plaće kog je tuženica isplaćivala tužitelju preko računa, a koliko na ruke, i da li su se upravo tako stranke i dogovorile. Ako tužitelj ne uspije dokazati svoje tvrdnje, onda bitne činjenice valja utvrditi makar i prema pravilima o teretu dokazivanja. Zatim e sud prvog stupnja na utvrđene činjenice primijeniti materijalno pravo i donijeti novu zakonitu odluku.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević