Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-240/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji Vlatki Fresl Tomašević, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3345/2018-69 od 11. siječnja 2024. godine, dana 30. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3345/2018-69 od 11. siječnja 2024. godine, pod točkama I i II izreke u dosuđujućem dijelu i pod točkom III izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada uz primjenu Zaključka 153. za razdoblje od 1. travnja 2013. do 30. travnja 2018. godine isplati ukupan iznos od 872,47 eura/6.573,66 kuna bruto zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tome dosuđenom bruto iznosu (točka I izreke). Naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada na prekovremene sate, odgovornost i zdravlje ljudi, te za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isplati ukupan iznos od 212,38 eura/1.600,18 kuna bruto sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice kako je pobliže određeno u izreci, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u tome dosuđenom bruto iznosu (točka II izreke). Naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove ovoga postupka u iznosu od 3.015,27 eura/22.718,55 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. siječnja 2024. godine do isplate (točka III izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnoga postupka u iznosu od 1.359,38 eura/10.242,25 kuna zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 11. siječnja 2024. godine do isplate (točka IV izreke).

2. Protiv navedene presude pod točkom I- III izreke žali se tuženik zbog žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) u dosuđujućem dijelu sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP. Predlaže da se pobijani dio presude preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troška žalbenoga postupka.

3. U žalbenoj fazi postupka sporna je pravna osnova zahtjeva u dijelu kojim potražuje razliku plaće s naslova prekovremenog rada blagadanom, praznikom i neradnim danima u periodu od travnja 2013. godine do prosinca 2013. godine.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Polazeći od iznosa tužbenog zahtjeva, ovaj predmet je spor male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. toga zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. toga zakona.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom članka 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, izreka presude je jasna i razumljiva, te su dani razlozi o svim odlučnim činjenicama i ti su razlozi utemeljeni na ispravama i zapisnicima u spisu. Stoga se presuda u cijelosti može ispitati sukladno odredbi članka 338. st. 4. ZPP.

7. U pobijanoj presudi, kao ni u postupku koji je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka opisane u odredbi čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijanom presudom utvrđeno je da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u intenzivnoj, te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način:

- da u utuženom periodu tužiteljici nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a na koji bi tužiteljica imala pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13, 96/15- dalje KU 143/13) kao i sukladno odrebi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost (Narodne novine, broj 29/18, 35/19, 78/19- dalje KU 29/18) i čl. 21. Dodatka II KU/18 (Narodne novine, broj 92/19), u omjeru od 25%, odnosno od 28% osnovne plaće;

- da u utuženom periodu nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila kao medicinska sestra, te imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužiteljica imala pravo na temelju odredbe članka 59 a KU 96/15, kao i temeljem odredbe članka 58. KU 29/18 i čl. 24. Dodatka II KU/18, u omjeru od 4%, odnosno 8%;

- da u utuženom periodu nije plaćao dodatak s osnove prekovremenog rada blagdanom, praznikom i neradnim danom;

- da je u utuženom periodu tužiteljici isplaćivao s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, odnosno naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad umanjen iznos s obzirom da mu kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet ovoga tužbenog zahtjeva.

9. Odredbom čl. 86. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13), odnosno čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14 i 127/17) propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi radnik ima pravo na povećanu plaću.

10. Odredbom čl. 51. st. 1. KU (čl. 49. st. 1. KU/18) propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećat za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima dok je st. 9. istog članka propisano da se prekovremenim radom smatra svaki rad duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

11. Nadalje, odredbom čl. 57. KU (čl. 55. st. 1. KU/18) propisano je da radniku iz djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada dodatak na plaću, i to u iznosu od 25%, odnosno 28% od osnovne plaće, te je odredbom čl. 59.a KU propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću od 4%, odnosno 8% osnovne plaće.

12. Odredbom čl. 58. st. 9. Kolektivnog ugovora (Narodne novine, broj 126/2011, 88/13- dalje: KU/13) određeno je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

13. Prvostupanjski sud je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. (list 521-536 spisa), a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tužiteljica radila prekovremeno, kao i da joj gore navedeni dodaci nisu plaćeni za vrijeme prekovremenog rada utvrdio da razlika neisplaćenog bruto dijela plaće, uslijed neobračunavanja dodatka za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje kao i razlika naknade plaće iznosi ukupno 212,38 eura/1.618,00 kuna. Nadalje, utvrđeno je da razlika plaće tužiteljice s naslova prekovremenog rada u periodu od 1. travnja 2013. godine do 30. travnja 2018. godine ukupno iznosi 872,47 eura/6.573,66 kuna, pri čemu je za period nakon 21. prosinca 2015. godine primijenjeno pravno shvaćanje iz Zaključka broj 153 Zajedničkog povjerenstva, a primjenom kojeg proizlazi da nije ostvarila razliku plaće s naslova prekovremenog rada u periodu nakon 21. prosinca 2015. godine. Za utuženo razdoblje od travnja 2013. godine do prosinca 2013. godine prvostupanjski sud se rukovodio odredbom članka 58. st. 9. KU/13 koja propisuje da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen i tužiteljici su dosuđeni navedeni bruto iznosi zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje pravilno teku na pojedine iznose sukladno odredbi članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), kako je određeno u izreci pobijane presude.

14. Neosnovano žalitelj upire na pogrešnu primjenu materijalnoga prava iz razloga što je tužiteljici dosuđena razlika plaće s osnove prekovremenog rada za rad blagdanom i neradnim danima za razdoblje od travnja 2013. godine do 1. prosinca 2013. godine navodeći da se u to vrijeme nije primjenjivao Zaključak 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbe članka 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine, broj 143/13, 96/15 i 29/18). Naime, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se u periodu do 1. prosinca 2013. godine primjenjuje odredba članka 58. st. 9. KU/13 te je istu pravilno protumačio kada je utvrdio da se dani blagdana i neradnih dana izuzimaju iz mjesečnog fonda radnih sati koji predstavlja zbroj radnih dana u mjesecu pomnožen s 8. Ipak, treba dodati da se u utuženom periodu od travnja 2013. godine do lipnja 2013. godine primjenjivala odredba članka 59. st. 8. KU/11 koja je, doduše, identična odredbi članka 58. st. 9. KU/13, pa materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

15.1. U odnosu na osporavani dio odluke o troškovima parničnog postupka treba reći da je prvostupanjski sud pravilno tužiteljici odmjerio nagradu za sastav podneska od 24. travnja 2018. godine (list 10 spisa) kojim se ista očitovala na odgovor na tužbu. Promašene su tvrdnje tuženika da se tužiteljica ovim podneskom očitovala o nečemu što nije bilo predmet spora u trenutku predaje toga podneska.

15.2. Odredbom čl. 5. st. 1. ZPP propisano je da je sud dužan omogućiti strankama da se izjasne o svojim zahtjevima kao i o navodima protivne stranke. Odredbom čl. 155. st. 1. ZPP propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice.

15.3. U ovom predmetu radi se o sporu male vrijednosti iz čl. 458. st. 1. ZPP-a, u kojem sporu sukladno čl. 461.a st. 2. ZPP postoji obveza tužitelja da sve činjenice i dokaze o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva iznese u tužbi, uz iznimku da nove činjenice i dokaze iznese i na pripremnom ročištu, ali samo ako ih bez svoje krivnje nije mogao istaknuti u tužbi.

15.4. Međutim, navedenim odredbama nije izrijekom isključeno pravo tužitelja da se u tijeku pripreme glavne rasprave, a svakako prije održavanja pripremnog ročišta, radi zaštite svojih prava i pisano očituje na odgovor na tužbu tuženika ili na druge navode tuženika kojima se dovodi u pitanje osnovanost njihova zahtjeva.

15.5. U odnosu na sastav podneska od 16. siječnja 2019. godine kojim je tužiteljica djelomično povukla tužbu i predložila dopunu nalaza i mišljenja financijskoga vještaka (list 397- 399 spisa) te podneska od 27. studenoga 2019. godine (list 420- 422 spisa) kojim se tužiteljica očitovala na nalaz i mišljnje sudskog vještaka i specificirala tužbeni zahtjev temeljem toga nalaza i mišljenja treba reći da su navedeni podnesci pravilno ocijenjeni kao obrazloženi podnesci sukladno odredbi Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23).

15.6. Zaključno, u odnosu na žalbeni navod da je tužiteljica trebala snositi trošak vještačenja od strane vještaka Mladena Bačića temeljem načela culpae uz napomenu da je trošak dopune vještačenja po navedenom vještaku snosio tuženik treba reći da tuženik nije podnio zahtjev za naknadu troškova sukladno odredbi članka 156. ZPP-a.

16. Slijedom svega navedenoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio prvostupanjske presude, pa je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 30. rujna 2025. godine

Sutkinja:

Vlatka Fresl Tomašević