Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-278/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Roberte Pandža, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Gordane Držaić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Daniela Urban Laus, odvjetnica u Korčuli, Hrvatske bratske zajednice 50, protiv tuženog ST iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, Zvonimirova 62, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob-29/24 od 22. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice GT, kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P Ob- 29/24 od 22. travnja 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu kojim se odbija zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da bračnu stečevinu stranaka, svakoga za po ½ dijela, čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 eura na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čest. zem. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

r i j e š i o  j e

I. Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke te u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu kojim se odbija zahtjev tužiteljice za naknadom vrijednosti uloženih novčanih sredstava u iznosu od 20.000,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na ime njezinog suvlasničkog dijela za financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čest. zem. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na novi prethodni postupak.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je :

"I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice GTU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga za po ½ dijela čine pokretnine:

- osobni automobil marke VOLKSWAGEN POLO broja šasije [broj šasije]

zapremnine 1598 cm3 i snage 77 kW, reg. oznake [registarska oznaka],

- osobni automobil marke FIAT UNO broja šasije [broj šasije] zapremnine 999 cm3 i snage 33 kW, reg. oznake [registarska oznaka],

- brodica imena „ZORKA“ oznake [registarska oznaka].

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice GT u dijelu kojim se zahtjeva da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost pokretnina:

- osobnog automobila marke VOLKSWAGEN POLO broja šasije [broj šasije] zapremnine 1598 cm3 i snage 77 kW, reg. Oznake [registarska oznaka],

- osobnog automobila marke FIAT UNO broja šasije [broj šasije] zapremnine 999 cm3 i snage 33 kW, reg. oznake [registarska oznaka],

- brodice imena „ZORKA“ oznake [registarska oznaka],

iznos od 11.000,00 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice GT u dijelu koji glasi:

"1. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužene-protutužiteljice GTU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tužitelja-protutuženika ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], svakoga za po ½ dijela čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 EUR na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čest. zem. [katastarska čestica] broj ZK uloška: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je dužan tuženik nadoknaditi tužiteljici na ime njenog suvlasničkog dijela vrijednost uloženih novčanih sredstava u iznosu od 20.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude, pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ST, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužiteljici GTU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećane za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana.“.

2. Protiv navedene presude u dijelu pod točkom II. i III. izreke te u odluci o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP). Presudu u pobijanom dijelu predlaže preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu presudu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da je žalba neosnovana, a prvostupanjska odluka zakonita i pravilna. Predlaže žalbu odbiti.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, s time da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tužiteljica u žalbi posebno upire, budući da je pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati (u odnosu na odluku o isplati vrijednosti suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnim pokretninama - dva osobna automobila i brodici te isplati vrijednosti uloženih novčanih sredstava tužiteljice za financiranja izgradnje bazena na nekretnini tuženika).

6. Pored navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa suda prvog stupnja, činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava, ostalo je nepotpuno utvrđeno (u odnosu na odluku o isplati vrijednosti suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnim pokretninama - dva osobna automobila i brodici te isplati vrijednosti uloženih novčanih sredstava tužiteljice za financiranja izgradnje bazena na nekretnini tuženika).

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da bračnu stečevinu stranaka svakog u ½ dijela čine dva osobna automobila i brodica (pobliže opisani u izreci pobijane odluke pod točkom I.) te za utvrđenjem da bračnu stečevinu stranaka, svakoga za po ½ dijela, čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 eura na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čest. zem. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za isplatom vrijednosti suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnim pokretninama te za isplatom vrijednosti uloženih novčanih sredstava tužiteljice za financiranje izgradnje bazena na nekretnini tuženika, koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da su stranke za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice stekle predmetne pokretnine koje su sada u posjedu tuženika, a osim njih da su za vrijeme trajanja bračne zajednice na zemljištu tuženika, zajedničkim sredstvima izgradili bazen vrijednosti 40.000,00 eura, slijedom čega tužiteljica smatra da sve navedeno predstavlja bračnu stečevinu stranaka u kojoj su parnične stranke suvlasnici u jednakim dijelovima.

8. Pošavši od nesporne činjenice da su utužene pokretnine (dva osobna automobila i brodica) bračna stečevina stranaka, rukovodeći se odredbama čl. 248. i čl. 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13, dalje ObZ/03) te čl. 36. st. 1.,3.,4. i 5., čl. 38. st. 1. i čl. 39. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje ObZ), cijeneći da se radi o zakonskoj presumpciji, sud prvog stupnja utvrđuje da su parnične stranke na toj bračnoj stečevini (dva osobna automobila i brodici), suvlasnici svako od njih za ½ dijela, slijedom čega presuđuje kao pod točkom I. izreke pobijane presude (koja nije predmetom ove žalbe), dok odbija zahtjev za isplatom vrijednosti suvlasničkog dijela tužiteljice na predmetnim pokretninama s obrazloženjem da tuženik tužiteljici nije dužan isplatiti nikakav novac na ime njezinog suvlasničkog dijela, pri tome se pozivajući i na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV) kojima je reguliran institut razvrgnuća suvlasničke zajednice (čl. 47. do čl. 56. ZV—a), obrazlažući da stranke između sebe nisu razvrgnule svoje suvlasništvo na tim pokretnim stvarima, pa da time nije osnovan zahtjev za isplatom bilo kakvog iznosa novca na ime nadoknade suvlasničkog dijela tužiteljice, odlučujući kao pod točkom II. izreke pobijane presude.

9. U odnosu na zahtjev za utvrđenjem da bračnu stečevinu stranaka, svakoga za po ½ dijela, čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 eura na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj nekretnini, sud prvog stupnja odbija i taj dio zahtjeva, uz obrazloženje da novčana sredstva koja su uložena u izgradnju bazena više ne postoje, jer je jedan oblik imovine prešao u drugi oblik imovine te da sada umjesto novčanih sredstava postoji bazen, rukovodeći se time da se ne može utvrđivati bračna stečevina na imovini koja ne postoji – novcu koji je utrošen, smatrajući da za navedeno utvrđenje tužiteljica nema niti pravni interes (čl. 187 ZPP- a), pri čemu odbija i zahtjev za isplatom vrijednosti tih uloženih novčanih sredstava tužiteljice (/za financiranje izgradnje bazena na nekretnini tuženika), s obrazloženjem da taj novac više ne postoji, da on više nije bračna stečevina, da se ne može dijeliti, niti isplaćivati nešto čega nema, a što je pretvoreno u novu stvar – bazen sagrađen na nekretnini tuženika, slijedom čega presuđuje kao popd točkom III. izreke pobijane presude.

10. Žalbenim navodima tužiteljica osporava zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti zahtjeva za isplatu, uz tvrdnju da sud prvog stupnja u postupku nije niti pokušao provesti diobu svlasničke zajednice zajedničkih pokretnina stranaka, upirući i na to da bračni drug koji je uložio određena novčana sredstva ima pravo na obvezno pravni zahtjev glede uloženih sredstava u gradnju bazena, slijedom čega da je sud prvog stupnja kao prethodno pitanje trebao utvrditi radi li se u odnosu na bazen o bračnoj stečevini stranaka, na koje okolnosti nisu izvedeni predloženi dokazi (saslušanje svjedoka i stranaka), čime upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

11. Iz provedenog prvostupanjskog postupka proizlazi da je između stranaka nesporno da su tijekom trajanja njihove bračne zajednice stečene pokretnine (dva osobna automobila i brodica) koje su nepobijanim dijelom presude (točka I. izreke), utvrđene bračnom stečevinom stranaka svakoga za po ½ dijela, kao što je nesporno da je tijekom trajanja bračne zajednice stranaka sagrađen bazen na zemljištu vlasništvo tuženika, dok je sporna vrijednost predmetnih pokretnina, kao i iznos uloženih novčanih sredstava u izgradnju bazena i njihovo porijeklo (s obzirom na tvrdnju tuženika iz odgovora na tužu, da se radi o njegovom novcu koji je dobio prodajom svoje naslijeđene zemlje, na koju okolnost je predlagao i izvođenje dokaza).

12. U konkretnom slučaju tužiteljica postavljeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da se radi o imovini koju su stranke stekle za vrijeme trajanja braka, pokretninama (u odnosu na koje nije sporno da se radi o bračnoj stečevini stranaka u ½ dijela) i bazenu koji je izgrađen za vrijeme trajanja braka na zemljištu vlasništvo tuženika, koji bazen da je izgrađen zajedničkim sredstvima stranaka, s time da tijekom postupka nije utvrđeno, a time niti raspravljeno, kada su točno stečene navedene pokretnine (kako bi se mogla utvrditi njihova vrijednost), niti kada je točno sagrađen bazen na zeljištu tuženika, kao niti čijim novcem (kako bi se moglo utvrditi radi li se o bračnoj stečevini ili vlastitoj imovini tuženika), pri čemu je sud prvog stupnja (kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude i sadržaja spisa), odlučio da neće izvoditi daljnje predložene dokaze, cijeneći da je činjenično stanje dostatno utvrđeno za presuđenje („s obzirom na način kako je postavljena tužba i tužbeni zahtjev), izvodeći samo dokaz „čitanjem spisa sa svim priloženim ispravama“.

13. Osnovano, stoga, po mišljenju ovoga suda, tužiteljica žalbenim navodima upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pri čemu osnovano žalbenim navodima upire i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

14. Naime, rukovodeći se činjeničnim navodima tužbe i postavljenim tužbenim zahtjevom kojim tužiteljica od tuženika potražuje isplatu ½ dijela vrijednosti pokretnina za koje je utvrđeno da predstavljaju bračnu stečevinu stranaka svake u ½ dijela, dakle, kada je tužiteljica zatražila isplatu protuvrijednosti njezinog suvlasničkog dijela u bračnoj stečevini, postavljanjem takvog zahtjeva za novčanom isplatom, takav zahtjev nije stvarnopravne prirode, niti predstavlja zahtjev za razvrgnuće bračne stečevine kao zajedničke imovine bivših bračnih drugova, već se radi o obveznopravnom zahtjevu koji svoju pravnu osnovu nalazi u stjecanju bez osnove.

15. Kako je u tom dijelu presuda suda prvog stupnja nerazumljiva, čime se ista ne može ispitati, osnovano žaliteljica upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, imajući u vidu da je u tom dijelu prvostupanjski sud odlučivao kao o zahtjevu za razvrgnuće suvlasništva na pokretninama, pri čemu nije ispitivao, niti je o tome dao valjana obrazloženja, jesu li ispunjene pretpostavke za isplatu po pravilima o stjecanju bez osnove, dok obrazloženje suda prvog stupnja po kojem cijeni “da tuženik tužiteljici nije dužan isplatiti nikakav novac na ime njezinog suvlasničkog dijela“, svakako ne predstavlja obrazloženje koje bi bilo podobno za preispitivanje.

16. Naime, kako se radi o osobnim automobilima i brodici koji su nesporno u posjedu tuženika, dakle, budući da su stranke prestale zajednički koristiti navedene pokretnine, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji bilo je nužno raspraviti osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu novčane vrijednosti tih stvari po pravilima o stjecanju bez osnove te ovisno o navedenom (ukoliko se utvrdi osnovanim zahtjev za isplatu), u tom kontekstu raspraviti i vrijednost pokretnina koja je između stranaka bila sporna, što u prvostupanjskom postupku ni na koji način nije raspravljeno.

17. Pored navedenog, imajući u vidu da je između stranaka nesporno da je tijekom trajanja njihove bračne zajednice sagrađen bazen na zemljištu vlasništvo tuženika, pri čemu je sporan iznos uloženih novčanih sredstava u izgradnju bazena i njihovo porijeklo (s obzirom na tvrdnju tuženika da se radi o njegovom novcu koji je dobio prodajom svoje naslijeđene zemlje, na koju okolnost je predlagao i izvođenje dokaza). valjalo je raspraviti radi li se o zajednički uloženom novcu u izgradnju bazena ili pak o vlastitoj imovini tuženika te ovisno o navedenom (ukoliko se utvrdi da se radilo o zajedničkom ulaganju stranaka), utvrditi koji dio pripada tužiteljicu, u kojem kontekstu je bilo potrebo utvrditi i vrijednost ukupnih ulaganja u izgradnju bazena (kao vrijednost ulaganja u nekretninu tuženika) te posljedično tome i koji dio od toga pripada tužiteljici.

18. Naime, za prosudbu radi li se o bračnoj stečevini stranaka, pored činjenice da je bazen izgrađen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, mjerodavno je i to jesu li bračni drugovi u njegovu izgradnju ulagali zajedničku ili vlastitu imovinu, pri čemu je sud dužan, imajući u vidu sve izvedene dokaze, utvrditi o kakvoj je imovini riječ, jer činjenica da se radilo o bazenu koji je izgrađen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, sama po sebi ne dovodi do zaključka da takvo ulaganje predstavlja bračnu stečevinu stranaka i to svake u ½ dijela.

19. Stoga, po stavu ovoga suda, osnovano tužiteljica žalbenim navodima upire na to da je sud prvog stupnja u odnosu na ulaganja u gradnju bazena, kao prethodno pitanje trebao utvrditi radi li se o bračnoj stečevini stranaka.

20. Naime, neovisno o tome što je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka, svakoga za po ½ dijela, čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 eura na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj nekretnini, u kojem dijelu je sud prvog stupnja pravilno odbio postavljeni tužbeni zahtjev (jer bračnu stečevinu ne mogu predstavljati već utrošena novčana sredstva u financiranje izgradnje bazena, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja), imajući u vidu da, pored tako postavljenog zahtjeva, tužiteljica traži da joj se isplati ½ dijela tih novčanih sredstava uloženih u izgradnju bazena, kojim ulaganjima u nekretninu tuženika (tijekom bračne zajednice stranaka) je povećana vrijednost nekretnine tuženika, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji je kao prethodno pitanje valjalo utvrditi - radi li se o zajedničkom ulaganju u nekretninu tuženika tijekom trajanja bračne zajednice stranaka, kao i ukupna vrijednost tih ulaganja, a potom i vrijednost koja pripada tužiteljici s osnova udjela u bračnoj stečevini, što je u prvostupanjskom postupku izostalo.

21. U konkretnom slučaju radi se o ulaganju u tuđu nekretninu u kojoj situaciji tužiteljica ima pravo na naknadu za svoje ulaganje na temelju pravila o stjecanju bez osnove, dakle pravo na naknadu za dio njezine imovine koji je prešao u imovinu tuženika, a to je upravo iznos ulaganja koji otpada na nju.

22. Ovdje je ipak za obrazložiti da pogrešno sud prvog stupnja smatra da je u odlučivanju vezan pravnom osnovom tužbe, imajući u vidu da je vezan samo njezinom činjeničnom osnovom, pa u konkretnom slučaju nije za prihvatiti pravni pristup suda prvog stupnja koji je pogrešno zaključio da se na temelju postojeće činjenične osnove tužbe (koja u svemu jasno upućuje da se u konkretnom slučaju u odnosu na pokretnine radi o obveznopravnom zahtjevu za isplatu, a u odnosu na ulaganja u izgradnju bazena na nekretnini tuženika, o isplati novčanih ulaganja u tuđu nekretninu), ne može drugačije odlučiti o tužbenom zahtjevu za isplatu, nego njegovim odbijanjem.

23. Zbog takvog pogrešnog materijalnopravnog pristupa suda prvog stupnja, činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno, jer odlučne činjenice nisu u dovoljnoj mjeri raspravljene i utvrđene da bi se moglo pravilno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva (na isplatu).

24. Stoga, s obzirom na sve navedeno, kako je pored nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja došlo i do bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a, cijeneći žalbu tužiteljice djelomično osnovanom, prvostupanjsku presudu u tom dijelu ukinuti (točka I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja) i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. S obzirom na neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti odluku o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i 2. u svezi s 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

26. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka, svakoga za po ½ dijela, čine novčana sredstva u iznosu od 40.000,00 eura na ime financiranja izgradnje bazena na tuženikovoj čestici, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, žalbu tužiteljice odbiti kao djelomično neosnovanu i u tom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

27. Odluka o trošku povodom žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka IV. izreke ovog rješenja).

28. U ponovnom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će sukladno uputi iz ovog rješenja, ispitati i utvrditi sve važne okolnosti o kojima ovisi odluka o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva. Pri tome će, u smislu odredbe čl. 377. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 292. ZPP-a, provesti novi prethodni postupak, imajući u vidu da na pripremnom ročištu od 11. ožujka 2025. (list 51-53 spisa), nije odlučio o izvođenju predloženih dokaza stranaka, o kojim dokazima je odlučivao tek nakon zaključenja prethodnog postupka (i to na način da se „daljnji dokazi neće izvoditi“, kako to proizlazi iz zapisnika s tog ročišta), na kojem novom pripremnom ročištu će odlučiti o izvođenju svih predloženih dokaza te sukladno odredbi čl. 219. st. 2. ZPP-a, raspraviti sa strankama sva sporna pitanja, nastojeći da stranke dopune nepotpune navode o odlučnim činjenicama (u tom kontekstu raspraviti i vrijeme stjecanja predmetne imovine) te da označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na njihove navode, nakon čega će, po provedenom dokaznom postupku, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, ocjenom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, vodeći računa o svemu navedenom i o pravilu o teretu dokazivanja iz čl. 219. st. 1. ZPP-a, ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva i o cjelokupnim troškovima postupka.

29. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Travaš