Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ob-313/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku u Rijeci, Korzo 22/3, protiv tužene HL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Lari Celić, odvjetnici u Rijeci, A. Starčevića 13, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-291/2023-6 od 27. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-291/2023-6 od 27. veljače 2024.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tužitelj kao bračnu stečevinu stekao pravo vlasništva u 1/2 dijela svih vlasničkih udjela koji su u [broj poduloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] upisane u korist tužene (točka I izreke), prihvaćen je zahtjev tužitelja da je temeljem ove presude ovlašten u zemljišnim knjigama ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime (točka II izreke) te zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 10.051,70 eura uvećanih za pripadajuće zatezne kamate (točka III izreke).
2. Presudu pobija tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 i 89/14 u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda odnosno podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode iste te predlaže da sud drugog stupnja žalbu tužene odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tužene nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje suvlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini temeljem bračne stečevine te zahtjev za upis u zemljišne knjige.
6. U ovom stadiju postupka nesporno je trajanje bračne zajednice tužitelja i tužene, od 26. studenog 1985. do 12. lipnja 2015. Nema spora ni o tome da je temeljem Odluke o priznanju stanarskog prava od 17. travnja 1992. tuženoj priznato stanarsko pravo na predmetnom stanu po smrti prijašnjeg nositelja i stanara stanarskog prava, oca tužene, te da je, za vrijeme trajanja zajednice stranaka, ugovorom br. 41047 o prodaji stana sa obročnom otplatom od Grada Rijeke, 21. prosinca 1998., tužena kupila 1/2 dijela predmetnog stana za iznos od 22.200,00 kn koji iznos se obvezala otplaćivati prodavatelju u 240 mjesečnih obroka počevši od 1. siječanja 1999. , za koju kupnju je tužitelj tuženoj dao suglasnost kao bračni drug kao niti činjenica da tužitelj u vrijeme stjecanja stanarskog prava tužene i otkupa istog nije bio prijavljen na adresi predmetnog stana već na adresi u [adresa], s time da se na adresu predmetnog stana prijavio 2002.
7. Sporno je da li predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu stranaka ili potječe iz posebne imovine tužene.
8. Uz obrazloženje da je tužena po smrti oca stanarsko pravo na predmetnom stanu prenijela na svoje ime 17. travnja 1992. kad je već sedam godina bila u braku s tužiteljem, da je predmetni stan otkupljen na ime tužene za vrijeme trajanja braka stranaka od prodavatelja Grada Rijeke koji je tražio za takvu kupnju i pismenu suglasnost tužitelja kao bračnog druga tužene koji je takvu suglasnost i dao, da je do 1998. tužitelj radio u [obrt] s tim da je godinu i pola dana po vjenčanju radio u [adresa] zbog čega je samo vikendom dolazio u [adresa] ili je tužena dolazila u Zagreb, inače da je tužitelj živio u predmetnom stanu kad nije zbog posla bio na terenu koji je bio toliko udaljen od Rijeke da kroz radni tjedan nije mogao svaki dan dolaziti u Rijeku, da je tužitelj u razdoblju od siječnja 1989. do 21. lipnja 1989. pohađao i završio u [obrt] tečaj engleskog jezika II. i III. stupanj te da se liječio kod obiteljskog liječnika dr. FL u [adresa], da je po prestanku rada u [adresa] tužitelj otvorio svoje trgovačko društvo koje je 2002. i zatvorio i otvorio obrt s time da je sjedište trgovačkog društva i obrta bilo na adresi predmetnog stana, da su stranke vrlo dobro znale da je tužena željela nakon prenošenja stanarskog prava s pok. oca na svoje ime, otkupiti taj stan, a da je tužitelj imao namjeru prenijeti stanarsko pravo nakon smrti svoje majke koje je imala na stanu u [adresa] na svoje ime a po tome taj stan otkupiti što se na kraju izjalovilo, da je strankama odgovaralo da se otkupi po tužitelju stan njegovih roditelja u [adresa], a po tuženoj predmetni stan u [adresa] te da upravo iz tog razloga tužitelj nije bio upisan kao član domaćinstva na predmetnom stanu u [adresa] iako je u istom živio, da je čl. 64. st. 2. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/85, 42/86, 37/88, 47/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96 u daljnjem tekstu ZSO) propisano da kada je stanarsko pravo stekao jedan od bračnih drugova, koji zajedno stanuju, stanarsko pravo ima i drugi bračni drug kao i prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-393/11-3 od 05. ožujka 2014. u kojoj se navodi da je stanarsko pravo u svojoj naravi bilo imovinsko pravo, koje je svojeg nositelja ovlašćivalo da otkupi stan na kojem je imao stanarsko pravo i da na tom pravnom temelju stekne pravo vlasništva tog stana te da ukoliko je pravo na otkup stana proisteklo iz stanarskog prava koje je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice tada da to imovinsko pravo predstavlja bračnu stečevinu, kao i vlasništvo stana koji je jedan od bračnih drugova otkupio na svoje ime sud prvog stupnja, pozvavši se na odredbu čl. 277 Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 11/78, 45/89 i 59/90 – dalje: ZBPO), ocijenio je zahtjev tužitelja za utvrđenje suvlasništva na predmetnom stanu temeljem bračne stečevine osnovanim te isti prihvatio u cijelosti.
9. Suprotno žalbenim razlozima, sud prvog stupnja sastavio je presudu u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku. Za svoju odluku dao je jasne i razumljive razloge koji imaju podlogu u izvedenim dokazima. Pobijana presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, koji nisu u proturječnosti s izrekom presude. Ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. tč. 11. ZPP, na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tužitelj u svojoj žalbi.
10. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude reproducirao iskaze stranaka te je iz istih utvrdio da su isti prilagođavali svoje iskaze dane tijekom ovog parničnog postupka s obzirom na svoje interese posljedično čemu je iste ocijenio kontradiktornim te nelogičnim. Iznesena utvrđenja i zaključak suda prvog stupnja glede osnova tužbenog zahtjeva prihvaća i ovaj sud drugog stupnja jer ih žalbeni navodi nisu uspjeli dovesti u sumnju. Navodi iz žalbe tužene u bitnom se iscrpljuju u iznošenju vlastite ocjene dokaza prema kojoj tužitelj nije živio u predmetnom stanu u relevantnom razdoblju posljedično čemu u konkretnom slučaju otkup predmetnog stana temeljem stanarskog prava tužene, iako je stečeno za vrijeme trajanja bračne zajednice, ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka. Vlastita ocjena dokaza nije način na koji stranka može dovesti u pitanje pravilnost i zakonitost sudske odluke (čl. 8 ZPP-a) a osobito ne kada zanemaruje odlučnu činjenicu da je tužena tijekom ovog postupka doista, da bi sačuvala svoje upisano vlasništvo na predmetnom stanu, počela negirati zajednicu života s tužiteljem tvrdeći da nisu nikad zajedno živjeli u predmetnom stanu, a niti imali ekonomsku zajednicu (što je neživotno i nelogično a i u suprotnosti sa drugim provedenim dokazima npr. iskazom svjedokinje TL kojoj sud nije imao razloga ne povjerovati) iako je ranije, dok nije imala saznanja koliko je to relevantno za ovaj postupak, kazivala je drugačije (da su ona i tužitelj lijepo i komotno živjeli, da su do rata puno putovali, išli na skijanje, jer su imali novaca, kojeg su znali dobro „rastrajbati“). Očito je, a kako to pravilno utvrđuje (i za to svoje utvrđenje daje valjane razloge), da su se stranke, za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, dogovorile da tužitelj otkupi stan njegovih roditelja u [adresa], a tužena ovaj predmetni stan u [adresa] te da iz tog razloga tužitelj nije bio upisan kao član domaćinstva na spornom stanu u [adresa], a ne zato što u njemu nije živio s obzirom da nitko nije mogao biti nositelj stanarskog prava na dva stana, a niti onda po toj osnovi otkupiti dva stana. Prema tome ne postoji niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 355. ZPP-a).
11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (da su stranke za vrijeme trajanja svoje bračne zajednice i u vrijeme priznavanja stanarskog prava tuženici i u vrijeme otkupa predmetnog stana zajedno živjele u predmetnom stanu) prvostupanjski je sud, cijeneći pri tome i uputu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz ukidne odluke poslovni broj Rev-65/2019-2 od 16. svibnja 2023., pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 277. ZOBPO sukladno odredbi čl. 364. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07) prihvativši tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje temeljem bračne stečevine stekao pravo suvlasništva u 1/2 dijela svih vlasničkih udjela koji su u [broj poduloška] knjige položenih ugovora za k. o. [katastarska općina] upisane u korist tužene.
12. Kako nisu pobijanom presudom, ni postupkom koji joj je prethodio, počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP, valjalo je, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
13. I odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st.1 ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14, 118/14, 107/15, 57/22 i 126/22).
14. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan, jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu 30. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Aralica
