Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-552/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Tihani Mariji Miladin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja

RAIFFEISENLANDESBANK KÄRNTEN – RECHENZENTRUM UND REVISIONSVERBAND, reg. Gen.m.b.H., Raiffeisenplatz 1, 9020 Klagenfurt, Austrija, OIB: 46870001221, zastupanog po punomoćnici Iskri Horvat, odvjetnici iz Zagreba, [adresa], protiv I. ovršenika PU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. ovršenika ĐU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. ovršenika UU, [adresa]. 32, Stuttgart, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], IV. ovršenika GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i V. ovršenika CU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Anti Ćurkoviću, odvjetniku u Splitu, Vukovarska 150, radi naplate novčane tražbine prodajom nekretnine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2178/2011-235 od 3. ožujka 2025, dana 29. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-2178/2011-235 od 3. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Upućuju se ovršenici pod 2) ĐU, pod 3) UU, pod 4) GU i pod 5) CU da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja, Raiffeisenlandesbank Karnten – Rechenzentrum und Revisonsverband, reg. Gen.m.b.H., radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu poslovni broj OVR-2178/2011 od 05. svibnja 2011., slijedom iznijetog razloga u žalbi nakon proteka roka izjavljenoj dana 20. 11. 2023., da ovrhovoditelj nije ovlašten na

temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika i da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon sastavljanja javnobilježničke isprave na temelju koje je ova ovrha određena.

II. Prihvaća se prijedlog ovršenika pod 2) ĐU, pod 3) UU, pod 4) GU i pod 5) CU, zaprimljen kod ovog suda dana 28. rujna 2024. za odgodu ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj OVR-2178/11 od 05. svibnja 2011. na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod Općinskog suda u Splitu vodi pod poslovnim brojem P-2645/2024 po tužbi ovršenika od 1) do 5) kao tužitelja, protiv ovrhovoditelja kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave i brisanja upisanog prava zaloga.

III. Drugo dražbeno ročište radi prodaje nekretnine iz toč. I. i II. ovog rješenja određeno za dan 4. ožujka 2025. u 12,00 sati, se odgađa.“

2. Ovrhovoditelj je podnio žalbu kojom sadržajno pobija točku II. izreke tog rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredaba ovršnog zakona, uz prijedlog da se prvostupanjsko rješenje preinači.

3. Ovršenici u odgovoru na žalbu osporavaju žalbene navode i predlažu žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23.- dalje: ZPP), u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20- dalje: OZ), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi sa čl. 381. ZPP.

6. Sud prvog stupnja potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo.

7. U ovome je predmetu prvostupanjski sud donio rješenje o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr-2178/11 od 5. svibnja 2011. kojim je odredio predloženu ovrhu na nekretninama ovršenika na temelju ovršne isprave Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, sklopljenog dana 23. svibnja 2006. pred javnim bilježnikom Boškom Jurišićem iz [adresa], pod [broj] i Dodatka tom Sporazumu od dana 07. kolovoza 2009. godine, [broj], a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 676.434,32 EUR.

8. Podneskom od 28. rujna 2024. ovršenici su predložili odgodu predmetne ovrhe navodeći da su pokrenuli postupak pod poslovnim brojem P-2645/2024 pred Općinskim sudom u Splitu radi utvrđenja ništetnima odredbi Ugovora o jednokratnom kreditu, Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kao i Dodatka Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koji su solemnizirani od strane javnog bilježnika i na temelju kojih je određena ovrha u ovom predmetu.

9. Odluku prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe prihvaća i ovaj sud.

10. Odredbom čl. 115. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. - dalje u tekstu: Ustav) propisano je da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava, dok je odredbom čl. 141. c. st. 2. Ustava propisano da se pravni akti i odluke koje je Republika Hrvatska prihvatila u institucijama Europske unije primjenjuju u Republici Hrvatskoj u skladu s pravnom stečevinom Europske unije.

11. Praksom Suda Europske unije uspostavljeno je načelo nadređenosti prava Unije, kojim se osigurava da se pravo Unije ne može ukinuti ili izmijeniti nacionalnim pravom i da u slučaju sukoba ima prednost pred nacionalnim pravom (Costav. ENEL broj C-6/64), te načelo izravne primjenjivosti prava Europske unije, zbog čega su njegove odredbe potpuno i ujednačeno primjenjive u svim državama članicama (PUZ broj C-26/62).

12. U postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu P c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je gotovo istovjetan predmetnom-ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.

Sud Europske unijeje, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhe, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi čl. 65. stav. 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnostte odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

13. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalno-pravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora ne temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi.

14. Za dodati je da je dana 11. ožujka 2022. na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske održan sastanak predstavnika Građanskih odjela županijskih sudova radi razmatranja spornih pravnih pitanja koja se odnose na drugostupanjsko sudovanje. Jedno od spornih pitanja koje je razmatrano, odnosilo se na obvezu ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi.

U vezi navedenog pitanja na sastanku je donesen slijedeći zaključak: „U ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemniziraneprivatne isprave i sl.) a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.“

15. U odnosu na žalbene navode da se u konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru valja navesti da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se na II. do V. ovršenike kao založne dužnike i fizičke osobe, koji su pravi sljednici FU koji je predmetne isprave potpisao u svojstvu založnog dužnika, primjenjuju odredbe čl.

5. st. 15. Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 1. st. 1. i čl. 2. točka (b) Direktive Vijeća

93/13 EEZ od 5. travnja 1993.

16. Slijedom svega navedenoga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 29. rujna 2025.

Sudac:

Tihana Marija Miladin