Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kzd-5/2025-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca za mladež mr. sc. Sanje Voller-Jakšić, kao predsjednika vijeća i sudaca porotnika za mladež Siniše Wohlmuta i Mire Devetak, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Tihane Mikolin, u kaznenom predmetu protiv optuženog RT, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-3/2025 od 9. travnja 2025., izmijenjene na raspravi dana 23. rujna 2025., nakon rasprava održanih dana 7. srpnja 2025., 21. srpnja 2025., 22. srpnja 2025., 23. srpnja 2025., 11. rujna 2025., 22. rujna 2025. i 23. rujna 2025., s kojih je javnost bila isključena, u nazočnosti zamjenika za mladež Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, Jasmine Bošnjak, optuženog RT, njegovog branitelja Miroslava Šatlana, odvjetnika iz Osijeka te opunomoćenika oštećene žrtve djeteta MT, Gordane Vrandečić, odvjetnika iz Osijeka, dana 26. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi RT, OIB [osobni identifikacijski broj], zvani R, sin ŽT i UT rođ. M, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], općina Antunovac, državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju vozač motornog vozila, nakon određivanja istražnog zatvora više nije u radnom odnosu, bez primanja, bez imovine, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, bez čina, bez odlikovanja, neosuđivan, nekažnjavan, uhićen dana 24. listopada 2024. u 19,05 sati, nalazi se u istražnom zatvoru Zatvora u Osijeku od 25. listopada 2024.,

k r i v  j e

što je:

točno neutvrđenog dana u vremenu od 23. srpnja pa do konca mjeseca srpnja 2023., u noćnim satima, u mjestu [adresa], u blizini Imotskog, za vrijeme ljetovanja u obiteljskoj kući svoga oca, kao očuh djeteta MT, rođene **.**.2010., svjestan da je ona dijete koje nema navršenih 15 godina života i da nema dovoljno znanja o spolnosti, unatoč tome, za vrijeme dok se ona nalazila u zatvorenoj sobi i sjedeći na krevetu obučena u kratke hlačice i majicu pregledavala mobitel, ušao u unutrašnjost sobe, prišao joj i nagnuo se nad njom te stavio ruku ispod njezinih gaćica, a potom vrhove svojih prstiju gurnuo u njezino spolovilo, nakon čega je napustio prostor sobe,

dakle, izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina, a kazneno djelo je počinjeno od bliske osobe,

čime je počinio kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23 - dalje u tekstu KZ/11-23),

pa se opt. RT

za teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11-23, na temelju članka 166. stavak 1. KZ/11-23

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 (ŠEST) GODINA.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. RT se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2024. pa nadalje.

III. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećeno dijete MT se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 nalaže se opt. RT da podmiri troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08, odnosno ukupan trošak svjedoka u iznosu od 26,90 eura (dvadesetšesteuraidevedesetcenti) i ukupan trošak vještaka u iznosu od 1.662,05 eura (tisućušestošezdesetidvaeuraipet centi) te paušalnu svotu od 1.000,00 eura (tisućueura), što ukupno iznosi 2.688,95 eura (dvijetisućešestoosamdesetosam euraidevedesetpetcenti), u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 opt. RT dužan je naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenog djeteta MT, Gordane Vrandečić, odvjetnice iz Osijeka, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, budući da nedostaju podaci o visini troškova.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj KOz-DO-3/2025 od 9. travnja 2025., protiv opt. RT, zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta - teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11, počinjenog na štetu djeteta MT.

2. Na raspravi održanoj dana 23. rujna 2025., optužba je djelomično usmeno izmijenila činjenični opis navedenog kaznenog djela, precizirajući vrijeme i mjesto počinjenja, dok su zakonski opis i pravna kvalifikacija kaznenog djela koje se optuženiku stavlja na teret, ostali neizmijenjeni.

3. Očitujući se o podignutoj optužnici, opt. RT izjavio je da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret te je isti sukladno članku 417.a stavak 5. ZKP/08 ispitan na kraju dokaznog postupka, budući da drukčije nije zahtijevao. Nakon izmjene optužnice, opt. RT je u cijelosti ostao kod svog prethodno danog očitavanja o krivnji.

4. U dokaznom postupku sud je neposredno ispitao svjedoke optužbe CT (strana 467-472/4. dio spisa), PT (strana 472-479/4. dio spisa), ST (strana 479-480/4. dio spisa), ČT (strana 485- 487/4. dio spisa), FT (strana 488-489/4. dio spisa), AT (strana 489-491/4. dio spisa), ET (strana 491-493/4. dio spisa) i TT (strana 520-522/5. dio spisa), dok je na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08, uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svjedoka GT (strana 183- 185/2.dio spisa).

4.1. Nadalje, kao dokaz optužbe ispitan je sudsko medicinski vještak dr. Boris Dumenčić (strana 519-520/5. dio spisa) te je uz suglasnost stranaka pročitan njegov pisani nalaz i mišljenje (strana 337/3. dio spisa) te su ispitani sudsko psihijatrijski vještak dr. Anamarija Petek Erić (strana 571-574/5. dio spisa) i sudsko psihologijski vještak Marina Perković Kovačević (strana 574-578/5. dio spisa), a uz suglasnost stranaka pročitani su njihovi pisani nalazi i mišljenja (strana 264-291/3. dio spisa i 294-328/3. dio spisa).

4.2. Na temelju članka 330. stavak 3. u vezi članka 292. stavak 2. ZKP/08 i članka 115. stavak 4. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 - dalje u tekstu ZSM), uz suglasan prijedlog stranaka, reproducirane su DVD snimke ispitivanja djece na dokaznom ročištu kod suca istrage Županijskog suda u Osijeku i to ošt. žrtve MT od 14. studenog 2024. (strana 131/2. dio spisa) i svjedoka OT od 17. siječnja 2025. (strana 243/3. dio spisa) te su na temelju članka 329. ZKP/08 pročitani zapisnici suca istrage Županijskog suda u Osijeku s dokaznog ročišta od 14. studenog 2024. o ispitivanju ošt. žrtve djeteta MT i svjedoka djeteta OT od 17. siječnja 2025., kao i prijepisi iskaza ošt. žrtve djeteta MT (strana 124, 127-130/2. dio spisa) i svjedoka djeteta OT (strana 244-247/3. dio spisa).

4.3. Kao dokazi obrane ispitani su svjedoci ŽT (strana 522-524 spisa/5. dio spisa) i DT (strna strana 569-571/5. dio spisa), a kao dokaz suda ispitan je svjedok VT (strana 545-547/5. dio spisa).

4.4. Na temelju članka 430. u svezi članka 329. stavak 3. ZKP/08 pročitana je i pregledana materijalna dokumentacija i to zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 24. listopada 2024. zajedno s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta I. PP Osijek s Ispostavom Čepin ser. broja [serijski broj] od 24. listopada 2024. na ime ŠT (strana 23-24/1. dio spisa), tri crteža A4 formata koje je naslikala ošt. žrtva dijete MT (strana 25-27/1. dio spisa i strana 200/2. dio spisa), nalaz KBC Osijek, Klinike za ginekologiju i opstetriciju, Hitne ginekološke ambulante broj protokola 2024002386 od 24. listopada 2024. na ime ošt. žrtve djeteta MT (strana 29/1. dio spisa i 154/2. dio spisa), dopis Osnovne škole Antunovac od 23. listopada 2024. upućen PU osječko-baranjskoj (strana 31- 32/1. dio spisa), medicinska dokumentacija KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, na ime djeteta MT od 16. veljače 2024. (strana 41/ 1. dio spisa i 152/2. dio spisa), 3. svibnja 2024. (strana 40/1. dio spisa i 153/2. dio spisa), 6. kolovoza 2024. (strana 39/1. dio spisa i strana 157/2. dio spisa), 15. listopada 2024. (strana 33/1. dio spisa), 30. listopada 2024. (strana 155/2. dio spisa), 7. studenog 2024. (strana 156/2. dio spisa), 17. veljače 2025. (strana 505/5. dio spisa), 28. ožujka 2025. (strana 506-508/5. dio spisa) i 16. svibnja 2025. (strana 509- 510/5. dio spisa), zapisnik I. PP Osijek s Ispostavom Čepin o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, ser. broja [serijski broj] od 24. listopada 2024. na ime opt. RT (strana 42/1. dio spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-566/2021-4 od 25. siječnja 2022. o razvodu braka između ŠT i PT, zajedno s planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi roditelja u odnosu na zajedničku djecu (strana 186-196/2. dio spisa), dokumentacija HZSR, Područnog ureda Osijek od 21. studenoga 2024. (strana 197-200 i 210-233/2. dio spisa) i 19. svibnja 2025. (strana 513-514/5. dio spisa), optužnica ODO u Osijeku broj KOz-DO- 90/2024 od 1. kolovoza 2024. protiv okr. RT (strana 88-90/1. dio spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kovm-96/2024-11 od 15. siječnja 2025. kojim se produljuju mjere opreza protiv okr. RT (strana 237-239/2. dio spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Kovm-96/2024-12 od 15. siječnja 2025. kojim se potvrđuje optužnica ODO u Osijeku broj KOz-DO-90/2024 od 1. kolovoza 2024. (strana 240-241/3. dio spisa), izvješće o događaju PU osječko-baranjske, I. PP Osijek s Ispostavom Čepin, Urbroj: 511-07-22-25-2 od 1. ožujka 2025. u svezi pokušaja samoubojstva ošt. žrtve dijeta MT, zajedno s prilozima (strana 343-358/3. dio spisa), preslika poruka između ošt. žrtve djeteta MT i majke PT (strana 497-504/5. dio spisa), preslika poruka između majke djeteta PT i oca djeteta ŠT (strana 511-512/5. dio spisa), dopisi Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije od 20. kolovoza 2025. i 10. rujna 2025. (strana 541-543, 564-565/ 5 dio spisa) i potvrda o visini dohodaka i primitaka za opt. RT (strana 118-119 / 2. dio spisa).

4.5. Sukladno članku 418. stavak 5. ZKP/08, prije završetka dokaznog postupka, pročitane su potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije (strana 457-458/4. dio spisa) i Odjela za kaznene evidencije na ime opt. Ivana Miševića (strana 459-460/4. dio spisa) od 9. srpnja 2025.

4.6. Sukladno očitovanju o krivnji, optuženi RT, ispitan je na kraju dokaznog postupka (strana 585-588/5. dio spisa).

5. U svojoj obrani, opt. RT iskazao je da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret. Naveo je kako je odrastao u obitelji od 7 članova, ima dvije sestre i dva brata, ostvario je 20 godina radnog staža, s PT živi u izvanbračnoj zajednici negdje od početka 2022. godine, da su prvo živjeli u podstanarskom stanu u [adresa] na adresi [adresa], a potom su se u listopadu 2023. zajedno preselili u [adresa], u njegovu kuću koju je uredio za njih. Prije nego su se preselili u [adresa], bila je jedna incidentna situacija u travnju 2023., kada im je jedne prigode dok su se on i PT nalazili u autu i kretali prema [adresa], Marinin bivši suprug IT, svojim automobilom prepriječio put te mu je prišao i prijetio, a potom je ŠT zvao njegovog oca u [adresa] i govorio da će ubiti RT i PT ako se presele u [adresa]. Prijetnju je prijavio policiji, koja je CT upozorila na njegovo ponašanje pa su on i PT odustali od podnošenja kaznene prijave. Budući JT prilikom svog svjedočenja na sudu nije spominjao navedeni događaj prijetnje, uvjeren je da iza svega ovoga što mu se stavlja na teret, zapravo stoji IT. Nekoliko mjeseci nakon što su on i PT počeli živjeti u [adresa], on je prvi puta prijavljen za kazneno djelo spolnog delikta, koji postupak se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, nakon koje prijave nije zatvoren. Ubrzo nakon toga uslijedila je prijava za ovo novo kazneno djelo i to upravo iz razloga kako bi on završio u istražnom zatvoru. Osporio je nalaz i mišljenje sudsko psihijatrijskog i psihologijskog vještaka u dijelu u kojem isti zaključuju kako nije bitno kada je točno počinjeno kazneno djelo. Naime, njemu se prvotno optužnicom stavljalo na teret da je kazneno djelo počinio 2022. godine, a nakon što je u dokaznom postupku utvrđeno da je kazneno djelo navodno počinio 2023. godine, na tu činjenicu su vještaci iskazali kako ista nije bitna, što on smatra da je netočno. Njegovo je mišljenje da ako je dijete MT toliko istraumatizirana kako to tvrde vještaci, da se dijete trebalo točno sjećati kada se dogodio događaj za koji je prijavljen. Također smatra da je dijete u svom iskazu bilo kontradiktorno, jer ga je prvo teretilo za događaj koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, a potom je u svom iskazu u ovom kaznenom predmetu rekla da je ovaj događaj bio prvi i jedini događaj kaznenog djela koji je on počinio na njezinu štetu. Smatra kako je dijete MT u ovom postupku manipulirala, jer je govorila svojoj majci da bira između nje i optuženika. Smatra neistinitim navode iskaza djeteta da je on možda bolestan čovjek, budući je starosti 40 godina, od čega ima 20 godina radnog staža, da je radio kao vozač u poznatoj tvrtki Bijelić Company u Osijeku i nikada nije imao niti jedan incident u svome životu. Kao profesionalni vozač, svake dvije godine je morao obavljati redovne liječnike preglede na kojima je ispunjavao psiho testove i nikada nije utvrđeno da bi on imao bilo kakvih psihičkih poteškoća. Slijedom navedenog, u cijelosti je osporio sve ono što mu se optužnicom stavlja na teret.

5.1. Na posebne upite, optuženik je iskazao kako je točno da je u mjesecu srpnju 2023. zajedno sa izvanbračnom suprugom PT i njezinom kćerkom MT išao na ljetovanje kod njegovog oca ŽT, koji je došao po njih u Osijek, gdje su tada živjeli i odvezao ih u svoju obiteljsku kuću u mjesto [adresa], Općina Imotski, na adresu [adresa], gdje su boravili negdje od 13. srpnja 2023. do pred kraj mjeseca srpnja 2023. godine. Njegov otac je svaki dan njih troje odvozio u Promajnu na kupanje i dolazio bi po njih. Opisao je kako se očeva kuća u kojoj su tada boravili sastoji od dugačkog hodnika koji počinje od ulaznih vrata, dnevne sobe s kuhinjom s desne strane (u kojoj sobi je spavao njegov otac) te dvije sobe s lijeve strane, od kojih je prvoj sobi spavala MT, dok su u drugoj sobi spavali on i PT te kupatila koje nalazi ravno na kraju hodnika. Za vrijeme tog ljetovanja, MT je većinu vremena provodila sama u svojoj sobi, gdje je boravila na telefonu ili laptopu, a u dnevni boravak bi dolazila samo kada bi zajedno objedovali, a on za to vrijeme nikada nije ostajao sam s MT u bilo kojoj prostoriji kuće. Za vrijeme dok je s PT živio u izvanbračnoj zajednici, njezine kćerke je rijetko viđao, iste bi povremeno dolazile u stan u [adresa] na [adresa], gdje je živio s PT, a znale su doći i u kuću u [adresa], kada su se njih dvoje ondje preselili, ali ne često, tako da bi postojala razdoblja kada MT ne bih vidio po dva mjeseca, jer je PT prilikom održavanja susreta s djecom, iste znala odvoditi kod svoje sestre u [adresa] ili bi s njima ponekad odlazila u grad. MT nikada nije zvao niti je imao njezin broj mobitela. Kada je započeo izvanbračnu zajednicu s PT, znao je da ona ima dvoje djece iz prethodnog braka, LT i MT, znao je da su djevojčice starosti 13 ili 14 godina, odnosno da pohađaju 6. ili 7. razred Osnovne škole u Antunovcu. Kada bi djevojčice dolazile kod njih u [adresa], ponekad bi znale dolaziti zajedno, međutim MT je češće dolazila i više se družila s majkom. S PT i MT je samo u jednom navratu išao kod svog oca u [adresa], s tim da LT nikada nije išla s njima. Bilo mu je poznato da djeca stanuju sa ocem u [adresa]. PT je sa djecom održavala kontakte i druženja suglasno dogovoru postignutom u Centru za socijalnu skrb. Nije imao saznanja o tome da se MT samoozljeđuje, na Luninim rukama nikada nije primijetio nikakve porezotine, a PT mu je samo rekla da MT ide kod psihologa, jer ima problema s čitanjem. Kada je upoznao PT, ona je još uvijek bila u braku, a jedan dan njihove veze samo je rekla da će se rastati, nakon čega su njih dvoje započeli izvanbračnu zajednicu i počeli su zajedno stanovati u [adresa] na adresi [adresa], gdje su živjeli zajedno gotovo godinu dana, a potom su se preselili u [adresa]. Za vrijeme dok je s PT bio u izvanbračnoj zajednici, MT mu nikada nije govorila ništa ružno niti je primijetio da bi imala nešto protiv njega niti je čuo da bi svojoj majci govorila kako ne želi da on i PT žive zajedno. Kuću u [adresa] je započeo sređivati kako bi se ondje preselio s PT pa su čak namjeravali urediti jednu sobu gdje bi Marinina djeca mogla dolaziti prespavati, a on je imao namjeru nastaviti živjeti s PT i vrlo vjerojatno da bi njih dvoje stupili i u bračnu zajednicu. S obzirom da je bio zaposlen kao profesionalni vozač, preko radnog tjedna nije konzumirao alkohol, ali bi vikendom znao povremeno popiti pivo. On nema vlastitu djecu i nikada prije nije sklapao bračnu zajednicu. Točno je da je tom prigodom kada su njih troje bili u [adresa] imao zdravstvenih problema. Misli da je bio drugi ili treći dan od njihovog dolaska u [adresa] kada se samo srušio, a kada je došao k svijesti, otac ga je odvezao na Hitnu u [adresa] na pregled. Pojasnio je kako bi mu se ponekad znalo dogoditi da izgubi svijest i to u situacijama kada bi promijenio mjesto boravka, jer kada bi negdje otišao, prvih para dana ne bi jeo, zbog čega bi bio slab. Nikada nije utvrđeno da bi imao ozbiljnijih zdravstvenih problema, nije se liječio po psihijatru i osjeća se zdravim, a u zatvoru je počeo piti tablete za tlak. Njegovo prebivalište je u [adresa], na adresi [adresa], dok MT i LT žive sa ocem u istoj ulici, ali ne zna na kojem kućnom broju, s tim da su njihove kuće međusobno udaljenje nekih kilometar do kilometar i pol. Nakon što je završio u istražnom zatvoru, PT je nekih dva mjeseca živjela kod svoje sestre u [adresa], nakon čega se vratila u njegovu kuću u [adresa], gdje i dalje stanuje.

6. U ovom postupku nije sporno da je opt. RT od početka 2022. godine živio u izvanbračnoj zajednici s PT, da je isti bio svjestan da je MT dijete njegove izvanbračne supruge PT i da je ista mlađa od petnaest godina, da se u inkriminirano vrijeme zajedno sa svojom izvanbračnom suprugom i njezinom kćerkom MT nalazio na ljetovanju u obiteljskoj kući njegovog oca ŽT u mjestu [adresa], na adresi [adresa], u blizini [adresa], u kojoj kući je dijete MT imala zasebnu sobu u kojoj je boravila. Navedene činjenice u svojoj obrani optuženik ne čini spornim, a iste proizlaze i iz iskaza ošt. djeteta MT i potvrđene su iskazima PT, CT, kao i iskazom svjedoka ŽT.

7. Slijedom navedenog, u ovom postupku sporno je li optuženik u inkriminirano vrijeme i na opisanom mjestu, za vrijeme ljetovanja u obiteljskoj kući svoga oca ŽT, poduzeo radnje spolne zlostave prema oštećenom djetetu MT, kako mu se to optužnicom stavlja na teret, budući optuženik u svojoj obrani navedeno poriče, a također je sporno je li optuženik bio očuh oštećenog djeteta MT i je li njegova izvanbračna zajednica s djetetovom majkom PT imala trajniji karakter te sukladno tome je li u odnosu prema oštećenom djetetu imao svojstvo bliske osobe (kako to čini upitnim njegova formalna obrana u završnoj riječi).

8. Upravo tako navedene sporne činjenice, sud je utvrdio na temelju ocjene vjerodostojnosti obrane opt. RT te dovođenjem iste u vezu prvenstveno sa iskazom ošt. djeteta MT, budući navedenoj spolnoj zlostavi nisu nazočile druge osobe, ali i dovođenjem istih u vezu sa iskazima drugih ispitanih posrednih svjedoka tijekom dokaznog postupka. Iskaz ošt. djeteta MT provjeren je provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim i sudsko- medicinskim vještačenjem djeteta, kao i kroz ostalu materijalnu dokumentaciju u spisu. Iako svjedoci ŠT (otac ošt. djeteta), ČT, FT i AT (zaposlenice Osnovne škole Antunovac) kao i svjedoci ET, TT i GT (djelatnice HZSR, Područnog ureda Osijek) i dijete OT (prijateljica ošt. djeteta) nemaju neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju, jer istima nisu osobno prisustvovali, njihovi iskazi su ocjenjivani kao kontrolni dokazi u odnosu na navode oštećenog djeteta o ponašanju optuženika prema njoj i onome o čemu im se dijete povjerilo. Isto tako iskazi svjedoka PT (majke ošt. djeteta) i ŽT (oca optuženika) ocjenjivani su u odnosu na okolnosti procjene vrste i karaktera zajednice života između optuženika i majke djeteta PT pa posljedično tome i karaktera odnosa optuženika prema oštećenom djetetu, kao i provjere navoda ošt. djeteta o okolnostima boravka u kući optuženikovog oca tijekom ljetovanja.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući obranu optuženika i dovodeći istu u korelaciju s povedenim dokazima, sud je njegovu obranu u dijelu u kojem u cijelosti osporava da bi počinio terećeno kazneno djelo, ocijenio neistinitom i nevjerodostojnom te usmjerenom ka izbjegavanju njegove kazneno pravne odgovornosti za kazneno djelo za koje ga se tereti.

10. Ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage kao svjedok, ošt. dijete MT je navela da je rođena **.**.2010., da stanuje na adresi [adresa], sa tatom, sestrom i bakom te pohađa 8. razred Osnovne škole Antunovac. O tome što joj se dogodilo inkriminirane zgode, navela je kako je tada bila s mamom i optuženikom (RT, kako ga svjedokinja naziva) na moru, da je jednu noć RT pozlilo, da je imao neki napadaj sa srcem zbog čega su ga vodili u bolnicu. Par noći nakon navedenih zdravstvenih problema, optuženik je kasno noću došao kod nje u sobu, gdje je bilo upaljeno svijetlo, dok je ona sjedila na krevetu naslonjena na uzglavlje kreveta i nagnuo se nad nju te vrhove prstiju svoje ruke gurnuo u njezin spolni organ, ali ne duboko. Ona je tom prigodom imala obučene šire kratke hlače i gaćice, koje nisu bile uske, tako da je optuženiku bilo lagano da to napravi. Misli da je za to vrijeme njezina majka bila u dnevnoj sobi. Optuženik tada nije ništa govorio, a nakon što joj je to napravio, samo se okrenuo i otišao. Misli da mu je možda bilo žao. Ne bi željela da optuženiku nešto naprave i da mu oduzmu slobodu, jer je čovjek možda bolestan. Nešto slično se dogodilo više puta, ali drugačijeg tipa i to kada bi bila sama s optuženikom i kada ne bi bilo njezine majke, u kojim situacijama bi optuženik postajao nekako drugačiji i nježniji prema njoj. To s guranjem prstiju se dogodilo samo jednom i to je bio prvi događaj, a bio je i događaj zbog kojega je prvi puta iskazivala na sudu, ali je to bilo kada ju je optuženik dirao preko odjeće. O tome što joj je optuženik napravio, povjerila se dvjema učiteljicama, ali je ona htjela da one o to nikome ne govore. Imala je potrebu to nekome povjeriti, a znala je da ako o tome bude govorila liječniku na dječjoj psihijatriji, da će taj događaj sigurno doći do policije i stoga se povjerila svojim učiteljicama, jer je mislila da će one čuvati tajnu i malo je nedostajalo da učiteljice o tome nikome ne kažu, ali su to ipak prijavile, jer su joj željele samo dobro. Koliko je često živjela s majkom PT i očuhom RT u njihovom kućanstvu je ovisilo o tome gdje su živjeli pa se tako znalo dogoditi da bi se u jednom tjednu vidjeli jedanput ili dvaput, nekada i samo jedanput ili dvaput mjesečno, a nekada i tri dana za redom.

10.1. Na posebne upite, ošt. dijete MT je odgovorila ju je optuženik samo taj jedan puta specifično dirao po spolnom organu, kojom prilikom ju nije dirao po grudima, a stavio joj je svoje prste u spolni organ. Ponovila je da je tom prigodom na sebi imala obučene šire hlače i šire gaćice, širu narančastu majicu, ispod koje je nosila grudnjak. Nije joj pokušao skinuti ništa od odjeće. Nekoliko dana prije nego što se povjerila učiteljicama, o tome što joj se dogodilo pisala je u porukama svojoj prijateljici iz razreda OT. Kako ju to što joj se dogodilo nije prestajalo mučiti, o tome se povjerila i učiteljicama. Pojasnila je kako o tome što joj je optuženik napravio na moru nije govorila svojoj majci, jer njezina majka tvrdi kako jako voli optuženika, majka i optuženik imaju poseban lijepi odnos, vole se, majka se planira udati za optuženika, a nakon što je majka saznala za prvi događaj koji je prijavljen na sudu, nije baš svoja i unatoč tome voli optuženika. Poznato joj je da optuženik zna konzumirati alkohol, znala ga je viđati ispred birtija po selu, ali ne zna je li on inkriminirane zgode bio pod utjecajem alkohola, jer je cijelo vrijeme bila u svojoj sobi. Navela je kako odlazi kod psihologa, jer se znala rezati nožem, da je psihologu odbijala reći zašto se samoozljeđuje, budući je to njezina stvar koju je htjela zadržati za sebe, ali kako ju je mučilo to što joj je optuženik napravio, onda je priznala zašto se reže. Ponovila je kako nije htjela da se sazna za ovaj događaj i nije htjela da dođe do ovog kaznenog postupka i to iz razloga što ju je bilo strah, možda je optuženik samo bolestan čovjek, a njoj je gadljiva pomisao da nekome oduzme slobodu i da nekog stavi u zatvor. Ona se optuženiku uglavnom obraćala preko mame, a kada bi ga nešto trebala, oslovljavala ga je imenom. Kada su se zezali, optuženik je znao biti dobar. S očuhom i majkom je samo u jednom navratu bila na moru, nakon toga više nije željela ići, zbog čega se njezina majka ljutila na nju. Dijete se nije moglo sjetiti koje godine je bio inkriminirani događaj, a na opetovane upite da se izjasni je li bilo prošle ili pretprošle godine, ista je navela da se inkriminirani događaj dogodio pretprošle godine (2022. godine). Sa svojom sestrom LT nije razgovarala o tome što joj je očuh napravio, jer sa istom nije u bliskom odnosu. Svoje emocije vezano uz to što joj je očuh napravio, pokušala je pretočiti u crteže, a policija je uzela jedan ili više crteža na kojima je taj događaj lako prepoznatljiv, a na nekima se teško raspoznaje. Potrebne stvari bi joj ponekad kupovala majka, a RT joj nije ništa kupovao niti je od njega dobivala džeparac. Nakon ovog događaja, kada je optuženik zatvoren, njezina majka je nastavila živjeti u očuhovoj kući, a majku uglavnom viđa kod svoje tete koja živi u [adresa], gdje njezina majka trenutno stanuje. Pojasnila je kako je ovo prvi događaj koji joj se dogodio, ali njega nije prvo prijavila. Prvo je prijavila događaj koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, a prijavila ga je, jer ju je na njega podsjetila lektira koju je čitala i taj drugi događaj se dogodio u stanu u [adresa] na [adresa]. Njezin otac joj je rekao da je njezina majka bila u vezi s RT još dok su njih dvoje bili u braku te je jedan dan majka samo spakirala kofere i otišla živjeti s optuženikom.

10.2. Iskaz ošt. djeteta MT, sud je ocijenio istinitim, uvjerljivim i dosljednim. Naime, ošt. dijete je u svom iskazu svjedočilo o okolnostima života optuženika i njezine majke, kao i okolnostima odnosa optuženika prema njoj te o onome kako se optuženik ponašao tijekom inkriminiranog događaja. Iako je ošt. dijete pred sucem istrage iskazala da se događaj dogodio 2022. godine, njezin iskaz je potrebno promatrati pod okolnostima u kojima je dijete iskazivalo. Tako je iz njezinog iskaza razvidno da je ista prvotno opetovano ponavljala kako se ne može sjetiti koje godine se točno dogodio inkriminirani događaj i da joj je o tome teško razmišljati, nakon čega je na inzistirajuća pitanja da se pokuša sjetiti godine kada se navedeno dogodilo, iskazala da se događaj odigrao pretprošle godine, odnosno 2022. (u odnosu na godinu kada je dijete bilo ispitivano). Sukladno navedenom, činjenica da je tijekom dokaznog postupka, nakon što su ispitani svjedoci PT i ŠT, ST, kao i ŽT, optužba izmijenila vrijeme počinjenja kaznenog djela (sa 2022. na 2023. godinu), ni na koji način ne dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza ošt. djeteta o tome da je ista pretrpjela opisanu seksualnu zlostavu od strane optuženika. Takav zaključak suda proizlazi i iz iskaza sudsko psihologijskog vještaka Marine Perković Kovačević, koja je detaljno pojasnila kako općenito miješanje godina i nenavođenje konkretnog datuma i točnog vremena događaja ne predstavlja znak nevjerodostojnosti i neautentičnosti, nego je vrlo tipična posljedica načina na koji trauma djeluje na pamćenje i obradu iskustava. Traumatski događaj se ne pohranjuje u pamćenju linearno s datumima i vremenskim oznakama, nego vrlo često fragmentirano kroz slike, emocije i tjelesne osjete. Djeca i adolescenti se općenito više oslanjanju na okvirne orijentire u smislu godišnjih doba, razreda u koje su išli, praznika i slično, a ne kalendarskih godina. Također, nakon traumatskih događaja vrlo često postoje i disocijativni obrasci koji su potvrđeni kod konkretne žrtve, koji služe zaštiti od preplavljujuće boli, dodatno zamagljuju kronološku jasnoću, jer osoba može imati doživljaj da se trauma stalno ponavlja. Također, emocionalni doživljaj u smislu anksioznosti i depresivnosti može utjecati na izmijenjeno pamćenje jasnih vremenskih detalja. Kolebanje ošt. žrtve u vezi samog vremena počinjenja kaznenih djela, proizlazi iz kombinacije traumatske obrade sjećanja, disocijacije, razvojne dobi i emocionalnog stanja, a ne iz neautentičnosti njezinog iskaza.

10.3. Također je bitno napomenuti kako obrana nije imala primjedbi na reproducirani iskaz ošt. djeteta, iako optuženik osporava krivnju za terećeno kazneno djelo. Pri ocjeni o istinitosti i uvjerljivosti njezinog iskaza, za napomenuti je da ista zapravo nije niti željela prijaviti inkriminirani događaj, nego je do pokretanja ovog kaznenog postupka došlo nakon što se dijete o istome povjerila svojim učiteljicama u školi, za koje je vjerovala da će čuvati njezinu tajnu, zbog čega o istome nije htjela govoriti pred psihijatrom u bolnici, jer je bila uvjerena da će psihijatar sasvim sigurno taj događaj prijaviti. Osim toga, oštećeno dijete je po mišljenju suda iskreno i detaljno pojasnila zašto se o ovome događaju nije povjerila svojoj majci, nego je zaštitu i razumijevanje potražila kod svojih učiteljica, budući dijete o ovom događaju nije željela opterećivati majku, za koju je bila svjesna da je emotivna vezana za optuženika i da s njim namjerava zasnovati i bračnu zajednicu života. Po otkrivanju kaznenog djela, u svom iskazu ošt. dijete MT ne dodaje elemente kojima bi dodatno inkriminirala optuženika pa tako ista na izričit upit odgovara da ju prilikom počinjenja ovog kaznenog djela optuženik nije dirao po drugim dijelovima tijela. Iz iskaza ošt. djeteta kao i reprodukcije snimke njezinog ispitivanja pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku, razvidno je da je ista teško i s višekratnim prekidanjima u svom iskazu govorila o onome što joj se dogodilo, uporno naglašavajući kako ne bi željela da optuženik završi u zatvoru, jer bi se teško s tim mogla nositi, pogotovo ako je do ovog događaja došlo jer je optuženik bolesna osoba.

10.4. Po mišljenju suda, neosnovana je i neživotna insinuacija optuženika da bi iza svega ovoga što se dogodilo došlo na inicijativu ŠT, oca oštećenog djeteta, budući je iz materijalne dokumentacije u spisu u vidu dopisa Osnovne škole Antunovac od 23. listopada 2024. upućenog PU osječko-baranjskoj, razvidno da navedenim dopisom škola obavještava policiju o inkriminiranom događaju za kojeg su saznale učiteljice navedene škole i kojim traže uključivanje policije u daljnju obradu predmeta, nakon čega tek idućeg dana 24. listopada 2024. dolazi do podnošenja kaznene prijave protiv optuženika od strane oca ošt. djeteta, ŠT u I PP Osijek s ispostavom [adresa].

10.5. U ocjeni istinitosti iskaza ošt. djeteta MT, ali i utvrđivanju točnijeg vremenskog okvira predmetne inkriminacije, sud je po službenoj dužnosti od Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije zatražio dostavu medicinske dokumentacije o eventualnom dovođenju i liječenju opt. RT u njihovu zdravstvenu ustanovu tijekom mjeseca srpnja ili kolovoza 2023., te je iz dostavljenih podataka utvrđeno kako je dana 22. srpnja 2023. u 21,49 sati, opt. RT pružena liječnička pomoć u navedenom Zavodu za hitnu medicinu, gdje se kritičnog dana javio zbog kratkotrajnog gubitka svijesti praćenog tresavicom i grčenjem, koji napadaj je trajao par minuta te da pacijent konzumira alkohol u većim količinama. Takav nalaz potvrđuje navode iskaza ošt. djeteta da je nekoliko dana prije inkriminiranog događaja, optuženik imao zdravstvenih problema u vidu „napada“, zbog čega je potražio pomoć od strane hitne službe pa je tim više opravdano jasnije definiranje i postavljanje vremenskog okvira počinjenog kaznenog djela, kako je to učinjeno u činjeničnom opisu optužnice. Upravo takvo povezivanje traumatičnog iskustva koje se od strane žrtve vezuje uz neki specifični događaj, govori u prilog istinitosti i vjerodostojnosti iskaza oštećenog djeteta, a kako je to detaljno obrazložila psihologijska vještakinja pod toč. 10.2. ovog obrazloženja.

10.6. Sud je temeljem iskaza ošt. djeteta MT utvrdio da se opisana spolna zlostava od strane optuženika dogodila u jednom navratu i to tijekom njihovog zajedničkog boravka u [adresa], da se radilo o prvom događaju spolne zlostave kojeg je pretrpjela od strane optuženika, no međutim da taj inkriminirani događaj nije prvi događaj koji je prijavljen, budući je prvotno prijavljen događaj spolne zlostave u vidu bludnih radnji počinjenih od strane optuženika, zbog čega se trenutno pred Općinskim sudom u Osijeku vodi kazneni postupak. Navedeno je potvrđeno uvidom u zahtjev Osnovne škole Antunovac od 28. ožujka 2024. upućenog Centru za socijalnu skrb Osijek radi uključivanja djelatnika Centra u rješavanje problema u svezi sumnje na seksualno nasilje nad djetetom MT, uvidom u optužnicu ODO u Osijeku broj KOz-DO-90/2024-1 od 1. kolovoza 2024., koja je podnesena pred Općinskom sudu u Osijeku, a iz koje je razvidno da se optuženiku na teret stavlja kazneno djelo spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavak 2. KZ/11, počinjenog na štetu djeteta MT točno neutvrđenog dana od sredine mjeseca studenog do kraja prosinca 2022., koja optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Osijeku broj Kovm-96/2024-11 od 15. siječnja 2025., dok je iz rješenja istoga suda od 15. siječnja 2025. razvidno da su opt. RT produljene mjere opreza zabrane približavanja iz članka 98. stavak 2. točka 4. ZKP/08 i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze iz članka 98. stavak 2. točka 5. ZKP/08 u odnosu na ošt. dijete MT. Iako dijete u svom iskazu navodi da se događaj koji je predmet optužnice pred Općinskim sudom u Osijeku, dogodio nakon ovog inkriminiranog događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka, dok je iz predmetne optužnice ODO u Osijeku, razvidno da je kao vrijeme inkriminacije navedeno razdoblje od točno neutvrđenog dana od sredine mjeseca studenog do kraja prosinca 2022., niti takva činjenica ni na koji način ne dovodi u sumnju ocjenu istinitosti iskaza oštećenog djeteta, budući je navedeni kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku u tijeku, u istome nije završen dokazni postupak, sukladno čemu su sve do kraja dokaznog postupka dopuštene intervencije i izmjene navoda činjeničnog dijela optužbe, a kako je to učinjeno od strane optužbe i u ovom kaznenom predmetu. Oštećeno dijete u svom iskazu jasno razgraničava navedena dva inkriminirana događaja spolne zlostave koje je pretrpjela od strane optuženika, decidirano navodeći radnje optuženika koje je isti prema njoj poduzeo, smještajući ih u drugačiji prostorni okvir, pri tome ne dodajući neosnovano više inkriminacije od onoga što je doživjela, s tim što dijete jasno i logično obrazlaže zašto nakon prve seksualne zlostave koju je doživjela od strane optuženika tijekom ljetovanja u [adresa] više nije željela odlaziti na more s optuženikom i svojom majkom, što joj je njezina majka zamjerala. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio navode obrane optuženika kako bi takvim navodima i izmjenom vremena inkriminacije terećenog kaznenog djela, oštećeno dijete manipuliralo u ovom kaznenom postupku, budući optužba činjenicu godine inkriminiranog događaja nije mijenjala uslijed izmijenjenog iskaza oštećenog djeteta, nego nakon iznošenja iskaza naprijed navedenih svjedoka, iz čijih iskaza suglasno proizlazi da je ošt. dijete MT upravo u mjesecu srpnju 2023. godine bila na ljetovanju u [adresa] sa optuženikom i svojom majkom.

11. Nadalje, da je ošt. dijete MT sposobna vjerodostojno svjedočiti, utvrđeno je i provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima, doc.prim.dr.sc. Anamariji Petek Erić, dr. med. specijalistu psihijatrije i dr. sc. Marini Perković-Kovačević, spec. kliničke psihologije, koji su provedenim vještačenjima utvrdili strukturu ličnosti ošt. djeteta MT, njezinu sposobnost za vjerodostojnim svjedočenjem, eventualni sugestivni utjecaj drugih osoba na njezino svjedočenje te postojanje posljedica počinjenog kaznenog djela na djetetovo psihičko zdravlje.

11.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko psihijatrijskog vještaka Anamarije Petek Erić i sudsko psihologijskog vještaka Marine Perković Kovačević od 14. veljače 2025. pri kojim nalazima i mišljenima su ostale i na raspravi održanoj dana 22. rujna 2025. i koje nalaze su na raspravi detaljno obrazložile i dopunile odgovarajući na postavljena pitanja, proizlazi da nakon što su se vještaci upoznali sa cijelim sadržajem spisa, da je vještačenjem izvršena procjena kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti, trenutačnog psihičkog stanja te sposobnosti za valjanim svjedočenjem primjenom psihologijskih testova i kliničkog psihologijskog intervjua s djetetom, prikupljanjem informacija iz spontanog, slobodnog izjavljivanja oštećenog djeteta o predmetnim događajima pred vještacima, kao i procjenom sposobnosti za valjanim iskazivanjem primjenom SVA metode, koja uključuje procjenu sadržaja, vrste i načina izjavljivanja putem kriterijske analize sadržaja te analize sugestibilnosti, motivacije, konteksta otkrivanja mogućeg kaznenog djela i emocionalne pratnje tijekom vještačenja, nakon čega su vještaci sačinili svoj pisani nalaz i mišljenje, kao integraciju svih prikupljenih informacija.

11.2. Iz nalaza i mišljenja sudsko psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je vještačenjem kod ošt. djeteta utvrđeno postojanje klinički značajne anksiozne, a osobito depresivne simptomatologije s povremenim samoozljeđivanjem uz elemente PTSP-a te prisutnost tzv. „borderline rizika“ u organizaciji ličnosti. Anksiozna simptomatologija s popratnim somatskim elementima odnosno tjelesnim manifestacijama anksioznosti se ogleda u kontinuiranom psihomotornom nemiru djeteta, koji se prilikom verbalizacije delikatnog sadržaja intenzivira do razine da se oštećena gotovo previja na stolici, žali na mučninu, ubrzano diše i znoji, što zahtjeva primjenu kraćih pauza u intervjuu, uz umirivanje do ponovnog nastavka istoga. Iz konstelacije takvih emocionalnih reakcija proizlazi i povremeno samoozljeđujuće ponašanje, koje je prema navodima žrtve prethodilo i provođenju forenzičke procjene, odnosno noć prije dolaska kod vještaka. Samoozljeđivanje se kod djeteta može promatrati dvostrano, prvo kao mehanizam „izbacivanja“ kumulirajuće nelagode i napetosti koju proživljava te drugo kao izražaj frustracije i agresije koju ne može na drugo način iskazati u odnosu na opterećenost traumatizacijom i položajem nemoći. Depresivna simptomatologija se opservira u osjećaju i proživljavanju tuge uz dojam napuštenosti, uz smanjeno samopoštovanje i samopouzdanje, osjećaj bezvrijednosti koji se opservira kroz negativnu sliku o sebi i odnos s drugima, kroz poremećenu regulaciju prosnivanja i upražnjavanje samoozljeđujućeg ponašanja. Oštećena je okupirana osjećajem krivnje da je nekome nešto nažao učinila, potencijalno najviše vezano uz konkretni sudski postupak, kao i budući odnos s majkom. Elementi PTSP-a se dijelom preklapaju sa simptomatologijom anksioznosti u odnosu na osjećaj pobuđenosti i nemira te se kao klinički značajni izdvajaju simptomi intruzivnih misli o predmetnom događaju, košmarni erotizirani i uznemirujući snovi povezani s istim, izbjegavanje sadržaja koji asociraju na predmetni događaj i socijalno povlačenje. „Borderline rizici“ u organizaciji ličnosti ne pripadaju određenoj dijagnostičkoj kategoriji prema općeprihvaćenim klasifikacijskim sustavima, budući je u fazi adolescencije žrtve prije 16. ili 17. godine života, uputno izbjegavati nedvojbene dijagnoze poremećaja ličnosti, no međutim isti se kod žrtve pronalaze u narušenom osjećaju identiteta, s naglašenim osjećajem manje vrijednosti, neuklopljenosti, sklonosti osamljivanju i dojmu nevažnosti za okolinu, iz čega proizlazi poremećaj emocionalne regulacije, autoagresivni simptomi, kao manifestacija vapaja za pomoć i kao izraz agresije prema sebi. Kao predisponirajući čimbenik za „borderline“ rizik u organizaciji ličnosti, dominantno se locira izostanak emocionalnog podržavajućeg odnosa s majkom, dok okidači mogu biti brakorazvod roditelja i rasap organizirane obiteljske sredine kao stresogeni životni događaj te proživljavanje osobito traumatskog iskustva u odnosu na kaznena djela za koja se optuženik tereti.

11.3. Uvažavajući opisanu psihopatologiju kod oštećenog djeteta, koja je razvidna iz medicinske dokumentacije o psihijatrijskom liječenju djeteta, sa psihijatrijskog aspekta se ne nalazi postojanje psihopatoloških elemenata koji bi doveli u pitanje sposobnost djeteta za vjerodostojnim svjedočenjem. Isto tako vještakinja nije uočila elemente koji bi ukazivali na bitan utjecaj drugih osoba na djetetovo svjedočenje. Takav zaključak proizlazi s jedne strane da dijete iskazuje osjećaj krivnje zbog razotkrivanja i prijave djela koje se optuženiku stavlja na teret, dok s druge strane zadržava vlastitu procjenu za činjenje ispravnog, radi traženja zaštite i pomoći. Oštećeno dijete je spontano i dosljedno iznosila optužbe koje se odnose na seksualno zlostavljajuće ponašanje optuženika prema njoj uz uvijek isti sadržaj, koje iskustvo opisuje vrlo konkretno i jednostavno uz emocionalnu pratnju izrazite nelagode i srama sa fazama izraženije uznemirenosti, što ukazuje da je sadržaj najvjerojatnije osobno proživljen. Sugestivni utjecaj drugih osoba u trenutku pokretanja kaznenog postupka, bio je usmjeren isključivo na osnaživanje djeteta i pružanje podrške da u zaštićenim okolnostima izjavi o onome što je stvarno doživjela. U svezi postojanja posljedica kaznenog djela na psihičko zdravlje djeteta, navela je kako proživljeno iskustvo takvog kaznenog djela, za dijete predstavlja iznimnu traumatizaciju s nedvojbenim utjecajem na pojavu ranije opisanih psihopatoloških otklona (anksiozne i depresivne simptomatologije uz samoozlijeđivanje te elemente PTSP-a), čemu pridonosi i činjenica još uvijek aktivnog psihijatrijskog liječenja.

11.4. Nakon što je vještakinja pregledala naknadno zaprimljenu medicinsku dokumentaciju o liječenju ošt. žrtve djeteta MT na Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek od 17. veljače 2025., 19. ožujka do 28. ožujka 2025. i 16. svibnja 2025. koja prileže na stranicama 505-510/5. dio spisa, a u odnosu na trenutno zdravstveno stanje djeteta, ista je iskazala kako je kod djeteta došlo do napredovanja, odnosno progresije simptomatologije u smislu razvoja pravog PTSP-a, a iz psihologijskog testiranja koje je priloženo u otpusnom pismu iz mjeseca ožujka 2025. kod djeteta su vidljiva obilježja ličnosti, koja govore u prilog prethodno opisanima „borderline“ rizicima. S obzirom na simptomatologiju koja se opisuje u medicinskoj dokumentaciji, evidentna je potreba daljnje prorade emocionalnih i ponašajnih teškoća koje postoje kod djeteta, u smislu nastavka psihijatrijskog liječenja. Budući se u konkretnom slučaju radi o djetetu koje je u fazi adolescencije, vrlo je teško u ovom trenutku predvidjeti ishod u mlađoj odrasloj dobi i punoljetnosti. Međutim, kao što je opisano u nalazu i mišljenju, postoje indikatori koji ukazuju na smetnje razvoja ličnosti, a u ovom trenutku se još ne može predvidjeti neka konkretnija psihopatologija kod djeteta. Prema podacima iz spisa, prva psihologijska obrada djeteta datira od 16. veljače 2024. te ona nema osobnih saznanja da bi dijete prije toga bila u bilo kakvom psihijatrijskom tretmanu. Pretpostavlja da je dijete vjerojatno ranije obavilo nekakvu obradu logopeda, zbog utvrđenih smetnji u vidu disgrafije i disleksije. U svezi nekog eventualnog ranijeg samoozljeđivanja djeteta, prije inkriminiranog događaja, ista se nije mogla izjasniti, budući o tome nije vidjela medicinsku dokumentaciju niti bi u tom smislu mogla komentirati iskaz školskog psihologa. U svezi pojave samoozljeđivanja kod djece, navela je kako isto nužno ne ukazuje na postojanje težeg psihijatrijskog poremećaja kod djeteta, nego može biti i izraz dokazivanja nekakvog bunta ili privlačenja pažnje, pošto postoji više različitih vrsta samoozljeđivanja. Kada je u svom nalazu spominjala samoozljeđivanje djeteta, ono se odnosilo na samoozljeđivanje kao posljedicu proživljene traumatizacije od strane optuženika. Dominantne opisane psihičke poteškoće kod djeteta proizlaze iz traumatizacije inkriminiranim događajem, iako se na životno i emocionalno stanje djeteta ne može izuzeti utjecaj kompleksnih obiteljskih okolnosti, tako da je njezino sadašnje psihičko stanje dominantno posljedica proživljene traumatizacije inkriminiranim događajem, a što je razvidno iz medicinske dokumentacije. Razvod između roditelja djeteta MT je samo jedan segment, ali ne u odlučujućoj mjeri koji može izazvati takvu traumatizaciju, kakva je utvrđena kod ošt. djeteta. Iz medicinske dokumentacije u koju je na raspravi izvršila uvid, neupitno je da je djetetu postavljena dijagnoza PTSP-a, a takva dijagnoza podrazumijeva nužnu izloženost iznimno traumatizirajućem događaju ili okolnostima neposredne životne ugroženosti prema klasifikacijskim dijagnostičkim sustavima i kriterijima. Tijekom obavljanja razgovora, odnosno intervjua s djetetom, MT je vrlo teško govorila o samom inkriminiranom događaju, tako da je bilo i intervencija s njezine strane u smislu primirivanja djeteta, kako bi se moglo nastaviti provođenje vještačenja, međutim u svezi samih navoda o onome što je proživjela, njezin iskaz je bio konzistentan. Ni u jednom trenutku nije primijetila da bi dijete odstupilo od svog ranijeg iskaza kojeg je dala na dokaznom ročištu.

12. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko psihologijskog vještaka razvidno je kako je vještačenjem utvrđeno da je ošt. žrtva dijete MT temeljem svojih kognitivnih sposobnosti, crta ličnosti i trenutačnog psihičkog stanja općenito sposobna valjano i istinito iskazivati pred sudom u ulozi svjedoka te je sposobna istinito iskazivati o proživljenom događaju koji je predmet kaznenog postupka. Dijete ne pokazuje sklonost konfabulacijama niti pojačanu sugestibilnost. U trenutku saznanja za kazneno djelo nije postojao sugestivni utjecaj niti jedne osobe na dijete za neistinitim optuživanjem. Sugestivni utjecaj je bio usmjeravan na osnaživanje djeteta da istinito povjeri o onom što je proživjelo i što ju je uznemirilo. Kod djeteta se trenutno registrira izražena anksiozno depresivna simptomatologija, autodestruktivnost te simptomi PTSP-a vezani uz proživljeni događaj koji je predmet ovog kaznenog postupka. Vještačenjem nije utvrđeno da bi dijete MT imala patološku motivaciju ili manipulirala o onome o čemu govori, što je zaključila iz toga što se dijete neposredno po iskustvu zlostavljajućeg ponašanja nije povjerila nikome, nego je zbog socijalne, emocionalne i dobne nezrelosti, nepotpunih znanja o spolnosti i ambivalentnih osjećaja o tome dugo šutjela. Isto tako, kroz njezin iskaz se ne uočavaju osvetničke emocije niti ljutnja, mržnja ili agresija, nego upravo neovisno o osobi kojoj se povjerava, pokazuje izraženu anksioznost i nelagodu. Također, ona sama kroz sve svoje iskaze ne opisuje gruba i nasilna ponašanja optuženika niti njezin iskaz progradira kroz vrijeme, nego opisuje i zbunjenost s tjelesnom ugodom koju je doživjela, a u isto vrijeme emocionalnu nelagodu. Također tijekom obavljanja intervjua s djetetom, nije primijetila da bi u bilo kojem trenutku iskaz djeteta bio usmjeren na lažno terećenje optuženika u nakani da istoga razvede od njezine majke. Dapače, ošt je striktno odgovorilo da se nada da nitko neće završiti u zatvoru, da ne želi da itko strada, da ne želi da očuh ide u zatvor i doživi nešto loše, da ne želi da joj mama bude tužna, da ako mama želi biti s njim i sretna neka bude sretna. Pojasnila je kako registrirani simptomi disocijacije kod djeteta, predstavljaju dijelove simptoma PTSP-a. Inače, disocijacija kao obrambeni mehanizam kod traumatizirane osobe služi za smanjenje emocionalnog bola, a manifestira se kroz pražnjenje uma, emocionalnu otupjelost, pretvaranje da je netko drugi ili negdje drugdje u mislima, sanjarenje i disocijativno izbjegavanje. U laičkom smislu riječi, moglo bi se reći da disocijacija za traumatiziranu osobu predstavlja bijeg u drugi svijet.

12.1. Nakon što je vještakinji predočen dio iskaza svjedoka PT, u kojem je ista navela kako joj je ošt. dijete reklo: ''Mama vjeruj mi.'' i nakon što joj je predočen dio iskaza svjedoka TT, da joj je ošt. MT rekla da želi da joj mama vjeruje, da govori istinu u svezi toga što joj je očuh napravio, vještakinja je pojasnila kako takve izjave djeteta ne dovode u pitanje vjerodostojnost ili autentičnost proživljenog, već upućuju na žrtvinu potrebu za uspostavljanjem pravog bliskog roditeljskog odnosa dijete-roditelj, jer su kod svakog djeteta i adolescenta, upravo roditelji oni na koje se djeca u emocionalnim i stresnim situacijama naslanjaju.

12.2. U odnosu na svoj nalaz i mišljenje na strani 27. nalaza pod točkom 4.18. ispravila je svoj navod u kojem je navela kako kod djeteta nije pronašla isprike za ono što joj je počinitelj napravio. Naime, dijete je u svom iskazu pred sucem istrage navelo ''Žao mi je sad da mu nešto naprave, da mu oduzmu slobodu, možda je čovjek bolestan'', jer takav dio izjave ošt. djeteta upravo predstavlja pronalaženje isprike za počinitelja.

12.3. Po ocijeni ovoga suda, nalazi i mišljenja sudsko psihijatrijskog i sudsko psihologijskog vještaka su dani izuzetno stručno, isti su sadržajno cjeloviti i detaljno stručno obrazloženi. Oba vještaka su u svojim pisanim nalazima i mišljenjima odgovorili na sva pitanja koja su im bila postavljena te su svoje nalaze i mišljenja nadopunili na raspravi odgovarajući na sva postavljena pitanja. Iz pisanih nalaza i mišljenja proizlazi da su vještaci primijenili stručna znanja prilikom izrade nalaza i mišljenja, provođenjem psihologijskih testova i forenzičkog intervjua sa žrtvom, kao i uvidom u spis, na temelju kojih su iznijeli identičnu ocjeni o sposobnosti ošt. djeteta za vjerodostojnim svjedočenjem o predmetnim događajima, analizu moguće sugestibilnosti djeteta te njezinu motiviranost za iskazivanjem, odnosno nepostojanje motivacije za neistinitim terećenjem optuženika. Budući su oba vještaka profesionalne osobe, koje nisu zainteresirane za ishod ovog kaznenog postupka, a uz to posjeduju stručna znanja iz kliničke psihijatrije i psihologije, to je sud njihove nalaze ocijenio objektivnim, stručnim, nepristranim i sačinjenim uz sva pravila struke. Bitno je za napomenuti, kako stranke i branitelj optuženika, nisu imali nikakvih primjedbi na pisani nalaz i mišljenja oba vještaka te njihove dopune dane na raspravi.

13. Iz medicinske dokumentacije KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju na ime djeteta MT, a koja je između ostaloga bila i osnova za provođenje naprijed navedenih vještačenja, utvrđeno je da se dijete u navedenom bolnici liječilo pod dijagnozom emocionalnih poremećaja koji se pojavljuju posebno u djetinjstvu, gdje je prvi puta dana 16. veljače 2024. došla na psihologijsko testiranje u pratnji oca gdje je dijete navodila samoozljeđujuće obrasce ponašanja, nakon čega je djetetu od strane dječjeg psihijatra preporučeno uključivanje u terapijski program dnevne bolnice, koji je provodila u više ciklusa. Sud je navedenu liječničku dokumentaciju cijenio kao vjerodostojnu, budući je izdana od strane stručnih osoba- liječnika, a istinitost iste, tijekom postupka nije bila upitna.

14. Na okolnosti inkriminiranog događaja o kojima im se povjerilo oštećeno dijete MT, ispitani su svjedoci dijete OT (Lunina prijateljica iz razreda), otac ŠT, kao i njezine profesorice iz OŠ Antunovac- ČT i FT, ET te AT, psihologinja u navedenoj školi, a kao svjedoci koji imaju saznanja o obiteljsko pravnim odnosima u obitelji ŠT, svjedočili su djelatnici HZSR, Područnog ureda u Osijeku, koji su donosili odluke o poduzimanju mjera obiteljske pravne zaštite u navedenoj obitelji i iste provodili- TT, GT i VT.

14.1. Svjedok dijete OT, Lunina prijateljica iz razreda je u svom iskazu potvrdila kako joj je MT u mjesecu listopadu 2024. preko poruka na mobitelu napisala da ju je njezin očuh silovao i da ju je sram pričati o tome, da je u svezi toga bila na policiji i na pregledu kod ginekologa. Također je potvrdila kako ima saznanja da se MT rezala po rukama kada bi joj bilo teško, da MT inače ima smisla za crtanje te joj je MT slala poruke koje je razmjenjivala sa svojom majkom, iz kojih je razvidno da Lunina majka nju ne razumije.

14.2. Iskaz svjedoka OT sud je cijenio kao istinit i uvjerljiv, budući je navedena svjedokinja iskazivala o onome o čemu joj se ošt. MT povjerila, a iako je ista Lunina prijateljica, sud smatra da ona nema osobnog razloga neistinito iskazivati i teretiti optuženika, tim više što ga ista ne poznaje niti zna kako se isti zove. Osim toga, na iskaz navedenog svjedoka nije bilo nikakvih primjedbi.

15. Svjedok ŠT, otac oštećenog djeteta je u svom iskazu naveo da je s NT bio 12 godina u braku, u kojem braku je rođeno dvoje zajedničke djece MT (rođ. 2010.) i LT (rođ. 2011.), da je njihov brak razveden 2020., a da su nakon razvoda braka, njihova zajednička djeca povjerena njemu na skrb i odgoj, dok je bivša supruga obvezna plaćati uzdržavanje za djecu. Njih dvoje nad djecom ostvaruju zajedničko skrbništvo, odnosno ravnopravno roditeljstvo, ali suštinski djeca stalno žive s njim u njegovoj kući u [adresa], on se brine oko njihovih školskih obveza i kupuje im potrebne stvari te vodi brigu o zdravlju djece, dok bivša supruga ponekad ode na informacije u školu, ponekad im nešto kupi od odjeće, dok kontakte i druženje s djecom ostvaruje po par sati dnevno i to uglavnom kod svoje sestre. NT je započela vezu s optuženikom, još dok su njih dvoje bili u braku, a nakon što je on za to saznao, rekao joj je da mora izaći iz kuće, na što je ona samo pokupila svoje stvari i otišla te započela izvanbračni život s optuženikom, tako da su njih dvoje prvotno stanovali u [adresa] na [adresa], nakon čega su se preselili u [adresa] u optuženikovu obiteljsku kuću. Optuženik kao izvanbračni partner njegove bivše supruge ni na koji način nije sudjelovao u brizi oko djece, nikada im ništa nije kupovao niti plaćao. U proljeće 2024. pozvale su ga učiteljice iz OŠ Antunovac, kojom prilikom su mu rekle da je optuženik jedne prigode kada je MT došla kod majke u posjetu, istu dirao po intimnim dijelovima tijela, a MT je to ispričala učiteljicama jer ju je na to potakla tema za lektiru, gdje se pisalo o silovanju. U odnosu na ovaj inkriminirani događaj, Lunina razrednica ET ga je dana 23. listopada 2024. pozvala na razgovor u školu, kojom prilikom mu je rekla da se MT profesoricama u školi povjerila da joj je očuh RT za vrijeme dok je bila s njim i majkom na moru u blizini [adresa], gurao prste u spolovilo. Unazad dvije godine, MT je stalno govorila o samoozlijeđivanju, a potom je na podlaktici njezine lijeve ruke vidio više ožiljaka od rezanja sa šestarom. MT svoje emocije najčešće izražava kroz crteže pa je tako naslikala više crteža na kojima se nalazi jedna ili više ruku, koje crteže je pokazao psihologinji škole te svaki njezin crtež ima poruku i predstavlja ruku koja joj je nanijela nešto ružno, a 3 takva crteža je predao u spis. O tome što joj se inkriminirane zgode dogodilo, MT mu se nikada nije povjeravala, jer joj je bilo neugodno s njim o tome pričati. Inače, MT je počela trenirati nogomet, kako bi iz sebe izbacila negativne emocije, te je od mjeseca veljače 2024. godine uključena u tretmane dječjeg psihijatra u KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju, gdje odlazi jednom tjedno, a propisani su joj i lijekovi za smirenje. Naveo je da kada je njegova bivša supruga NT saznala za ove događaje, da ista MT nije pružila nikakvu podršku i potporu, niti se interesirala za njezine osjećaje i zdravstveno stanje niti ju je bilo kada vodila kod dječjeg psihijatra. Nakon što je optuženik završio u istražnom zatvoru, od mjeseca studenog 2024. u odnosu na njega i bivšu suprugu se od strane nadležnog Zavoda provodila mjera obiteljsko pravne zaštite stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci, u trajanju od šest mjeseci, no međutim socijalna radnica koja je provodila tu mjeru, TT mu je nakon tri tjedna rekla da se sa njegovom bivšom suprugom uopće ne može raditi i da ona kao socijalna radnica ne vidi nikakvu svrhu provođenja te mjere, nakon čega se mjera obustavila. Nakon što je optuženik završio u istražnom zatvoru, NT je stalno okrivljavala MT da joj je rasturila vezu i govorila joj da ne vjeruje da joj je optuženik to napravio i svu krivnju za trenutnu situaciju je prebacila na MT, o čemu mu je MT pričala nakon što bi se vratila s kontakata s majkom i u svezi toga mu je pokazivala i poruke te je primijetio da je MT zbog toga jako teško. U svom iskazu na sudu dana 22. rujna 2025., svjedok je opisao događaj od prethodnog dana, kada je MT nakon telefonskog kontakta s majkom u rastrojenom stanju tijekom noći hospitalizirana na dječjoj psihijatriji, a da je na istu utjecala činjenica da joj majka ne vjeruje i stalno ju okrivljuje što ju je razdvojila od optuženika. MT se i nadalje nalazi u ciklusu dnevne bolnice Klinike za dječju psihijatriju. Nakon što je njegova bivša supruga otišla iz kuće, on nije imao nikakvih kontakta s optuženikom niti je bilo nekih nesporazuma između njih dvojice. U odnosu na ovaj inkriminirani događaj, njemu je poznato da je njegova bivša supruga s MT i optuženikom u jednom navratu išla na ljetovanje u jedno mjesto pored [adresa], a tom prigodom je kćerka LT ostala s njim. On nije siguran koje godine se to dogodilo, ali se sjeća da se u to vrijeme otvarao stadion Opus Arena u Osijeku.

15.1. Iskaz svjedoka CT, sud je cijenio kao istinit i uvjerljiv, budući je isti iskazivao o činjenicama iz svog obiteljskog života, koje činjenice tijekom postupka nisu bile sporne. Navodi optuženika da je cijeli ovaj postupak proizašao iz neosnovanog prijavljivanja CT, sud smatra potpuno neutemeljenim, kako je to već naprijed obrazloženo pod točkom 10.4. obrazloženja ove presude, s tim da se dodaje kako je nesporno da je optuženik zajedno s PT preselio u svoju obiteljsku kuću u [adresa] negdje tijekom listopada 2023. godine pa se postavlja opravdano pitanje zašto bi svjedok ŠT, koji je imao saznanja da je njegova supruga u vezi s optuženikom još za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice, čekao više godina kako bi navodno neosnovano teretio optuženika. Činjenica da je svjedok u svom iskazu osporio da bi bio u nekom konfliktnom odnosu s optuženikom, nije od nikakvog utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti njegovog iskaza, budući spisu ne prileži nikakav nesporni dokaz o tome da bi se protiv ŠT vodio bilo kakav postupak. Osim toga navodi optuženika da su ga ŠT i MT teretili sve dok nije završio u istražnom zatvoru, sud smatra potpuno neutemeljenim, budući navedene osobe nisu mogle znati kakve će sudske odluke biti donesene povodom predmetnih prijava, a potpuno je neživotno i nelogično da bi ŠT, kao otac ošt. djeteta, koji je kao roditelj najviše vodio brigu o cjelokupnom zdravlju i dobrobiti oštećenog djeteta, neosnovano i radi vlastitih interesa izložio svoje dijete posljedicama kaznenog postupka. Iako je nesporna činjenica da je ošt. dijete MT željela ostvariti kvalitetniji odnos sa svojom majkom i s njom provoditi više vremena te je žudjela za majčinim razumijevanjem i tražila njezino povjerenje, niti te okolnosti nisu dovoljne za zaključak o motivaciji djeteta MT da nagovori svog oca da lažno prijavi optuženika, kako bi se majka i otac pomirili, jer je iz obrane optuženika nesporno utvrđeno kako je isti na izričit upit iskazao kako mu MT nikada ništa ružno nije govorila niti je primijetio da bi imala nešto protiv njega niti je čuo da bi svojoj majci govorila kako ne želi da on i PT žive zajedno.

16. Iz iskaza svjedoka ČT (profesorice engleskog jezika u OŠ Antunovac), FT (profesorice kemije u navedenoj školi), AT (psihologa u OŠ Antunovac) i ET (profesorice hrvatskog jezika i Lunine razrednice u navedenoj školi), proizlazi kako je u vrijeme otkrivanja ovog inkriminiranog djela, ošt. žrtva MT pohađala 8. razred OŠ Antunovac te da se dana 21. listopada 2024. nakon završetka sata engleskog jezika prvo obratila prof. FT s upitom može li joj pokazati svoje crteže, a potom se nakon završetka nastave kemije obratila i prof. FT s istim upitom, a prilikom pregledavanja navedenih crteža, MT im je rekla kako svaki crtež ima svoju priču i da će im nešto povjeriti o čemu one ne bi trebale nikome govoriti. Nakon toga MT je prof. ČT ispričala da je jedne prigode dok se nalazila na moru s majkom i očuhom, očuh ušao u njezinu sobu, stavio ruku u njezine gaćice i gurao joj svoje prste u „rupu“, pokazujući svojom rukom na svoj spolni organ, dok je prof. FT ispričala da ju je njezin očuh dirao na način da joj je gurao prst u „rupicu“. Druge pojedinosti o tome kada i gdje se navedeno dogodilo, MT nije spominjala. Prof. FT je također pojasnila da crtež koji joj je MT pokazala (sa strane 25. spisa) zapravo predstavlja ruku očuha koja je usmjerena prema ženskim nogama. Sutradan su navedene profesorice o ovome o čemu im se povjerila učenica MT, obavijestile psihologinju škole AT. Nakon tjedan dana, kada su navedene profesorice ponovno srele MT u školi, ista im je zamjerala što su navedeni događaj prijavile, sebe je okrivljavala za sve što se dogodilo, jer je ona zbog toga imala problema, morala je ići na ginekološki pregled koji joj je bio iznimno neugodan i da je zbog toga očuh u pritvoru. Svjedok ET, koja je bila razrednica ošt. djetetu MT, iskazala je kako je tek 27. studenog 2024. razgovarala sa ošt. djetetom, budući je u vrijeme otkrivanja ovog kaznenog djela bila na bolovanju, kojom prilikom joj je ista rekla kako ona zna hvatati druge učenike za vrat, iz razloga što je nju na takav način dirala osoba koju nije imenovala, a koja osoba joj je od vrata prema dolje povlačila ruku i gurala u „pećinu“. Također je i svojoj razrednici pokazivala svoje crteže i znala ju ispitivati što prepoznaje na njima. Lunina razrednica ET je također navela kako se MT u razredu znala družiti s učenicama OT i HT, dok nije primijetila da je bila u nekom odnosu s učenicama KT (koja je njihovu školu pohađala svega jedan dan) ili sa učenicom ZT.

16.1. Svjedok ĐT je u svom iskazu navela da je kao psiholog zaposlena u OŠ Antunovac, a u rad s učenicom MT uključila se negdje u mjesecu svibnju 2023., kada je od drugih nastavnika u školi dobila informacije kako se MT počela drugačije ponašati, u smislu da je odbijala izvršavati svoje obveze. Nakon što je razgovarala s MT, saznala je da je razlog takvog njezinog ponašanja, Lunina želja da sa svojom majkom ima bolji i kvalitetniji odnos, u smislu da češće boravi kod majke i s njom više razgovara o onome što joj se događa. Tada je od Lunine razrednice došla do saznanja da MT po ruci ima više ogrebotina od šestara, da se ista samoozljeđuje (što je u svom iskazu potvrdila Lunina razrednica ET), nakon čega je ona kao školski psiholog, a budući je bio kraj školske godine uputila MT i njezinog oca da se jave u Centar za mentalno zdravlje, kako bi dijete tijekom školskih praznika bilo obuhvaćeno stručnim radom. Tijekom naredne školske godine, budući je MT tada već bila uključena u stručni rad s psihologom, ona je samo pratila njezino redovito javljanje u navedeni Centar te se uključivala prema potrebi u neke aktualne situacije u školi. U mjesecu travnju 2024., kada je MT pisala lektiru na temu odnosa s majkom i majčinim partnerom, tema ju je potakla da se povjeri svojoj razrednici i tada joj je ispričala da ju je majčin partner jedne prigode dok je bila kod majke, neprimjereno dirao po tijelu, što je škola službenim putem odmah prijavila nadležnim institucijama. Tijekom mjeseca listopada 2024. također su od MT dobili informaciju da ju je majčin izvanbračni partner RT, za vrijeme dok je s majkom i s njim bila na ljetovanju, neprimjereno dirao, odnosno da joj je svoj prst gurao u vaginu. Tom prigodom je MT profesoricama pokazala više crteža na kojima je nacrtala ruku (a takvim crtežom je htjela objasniti što joj je radio majčin partner). Nakon što je sve ovo prijavljeno, MT je bila u otporu prema školi, budući je smatrala da su je nastavnici izdali i uništili međusobno povjerenje, jer je očekivala da će ovo o čemu im se provjerila, ostati njihova tajna. Ošt. dijete MT se i nakon prijavljivanja ovog kaznenog djela nastavila za vrijeme nastave povremeno rezati šestarom ili tehničkom olovkom po ruci, o čemu su profesori uvijek obavještavali stručnu službu škole, a potom bi o istome obavijestili i djetetovog oca, koji ju je vodio kod psihijatra. MT je govorila kako se samoozljeđuje jer je jako tužna, jer joj nedostaje majka, znala je govoriti da će se ubiti jer ovako više ne može, ali više nije spominjala ovaj inkriminirani događaj. Ošt. dijete je psihologinji također reklo kako se kaje što je ispričala ovo što joj je optuženik napravio, jer je to pogoršalo njezin odnos s majkom, a u situacijama kada bi se s MT nešto događalo, u smislu da je trebala davati svoj iskaz u svezi predmetnih inkriminacija, ona bi se s time jako teško nosila, no međutim psihologinji škole nikada nije rekla da bi htjela promijeniti svoj iskaz niti joj je ikada rekla da je lagala o ovome što je ispričala da joj je optuženik napravio. Djevojčice iz razreda, OT i HT, s kojima se ošt. MT znala družiti su joj govorile kako ih MT opterećuje s detaljima ovoga što joj se dogodilo, da im se u svezi toga povjerava i da im iskazuje svoju namjeru da se ubije.

16.2. Iskaze svjedoka ČT, FT, ET i AT, sud je cijenio kao istinite i uvjerljive, budući su iste iskazivale o činjenicama o kojima im se povjerilo ošt. dijete MT, odnosno o onome što su kao profesorice i psiholog osnovne škole primijetili za vrijeme dok je dijete pohađalo navedenu školu. Navodi njihovih iskaza potvrđeni su i iz dostavljene materijalne dokumentacije u spisu, iz koje je razvidno kako je OŠ Antunovac dana 23. listopada 2024. uputila HZSR, Područnom uredu Osijek zahtjev za postupanje povodom saznanja profesorica navedene škole o inkriminiranom događaju, o kojem im se povjerilo dijete MT. U svojim iskazima iste nisu navodile da poznaju optuženika niti su ga na bilo koji način neosnovano teretile, a na njihove iskaze nije bilo nikakvih primjedbi.

17. U svezi postupanja nadležnog HZSR, Područnog ureda Osijek u obitelji MT, kao i u svezi saznanja dobivenih kroz njihov stručni rad i provođenje mjere obiteljsko pravne zaštite ispitani su kao svjedoci TT (socijalna radnica) i VT (psihologinja) te je pročitan iskaz svjedoka GT (također socijalne radnice Zavoda).

17.1. Svjedok TT je u svom iskazu navela da joj je obitelj MT poznata od 2021., kada su oba roditelja bila u Zavodu u vezi provođenja postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka, u kojem su sastavili i Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, u kojem su se dogovorili da će djeca MT i LT ostati živjeti s ocem. Potom im se u mjesecu rujnu 2023. obratio ŠT s primjedbom kako majčin izvanbračni partner opt. RT prekomjerno konzumira alkohol, da majka odvodi djecu bez posebnog dogovora s njim te je tražio da se zabrani da kćerke ostaju nasamo s majčinim partnerom, nakon čega je obavljen razgovor s PT i obje djevojčice, prilikom kojih se došlo do saznanja da se ponekad znalo dogoditi da djeca ostanu nasamo s optuženikom u stanu, te da je majčin partner često konzumirao alkohol. U mjesecu studenom 2024., nakon prijave ovog događaja, Zavod je roditeljima izrekao mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi, a ona je imenovana za voditeljicu te mjere. Navedena mjera je izrečena u trajanju od 6 mjeseci, kao pomoć i podrška ocu u nošenju s novonastalom situacijom te radi smanjivanja negativnog utjecaja majke na djecu. Prilikom provođenja navedene mjere, otac djece je bio izrazito suradan, dok majka u praksi uopće nije provodila njezine naputke u svezi skrbi oko djece, tako da je ta suradnja bila prividna. Navedena svjedokinja o inkriminiranom događaju ima samo ona saznanja do kojih je došla u razgovoru sa djetetovim ocem. U razgovoru sa djetetovom majkom PT saznala je kako je ošt. MT doista s majkom i očuhom bila na ljetovanju u [adresa] te da je optuženik tijekom navedenog ljetovanja mogao kratko vrijeme biti nasamo s djetetom. U svezi događaja koji je predmet ovog kaznenog postupka, ona nije razgovarala sa ošt. MT, ali joj je MT rekla kako ima potrebu da joj se vjeruje i da ona samo govori istinu i želi da joj mama vjeruje da govori istinu u vezi toga što joj je očuh napravio. Poznato joj je da se kroz ovo razdoblje provođenja mjere, ošt. MT samoozljeđivala, a ona je stekla dojam da dijete to radi upravo zbog nekog prethodnog događaja vezanog uz majku, na koji način je zapravo željela pridobiti majčinu pažnju. Ona bi u svezi navedenog razgovarala s Luninom majkom, ali do nje nikako nije dopiralo što MT od nje očekuje, tako da se majka PT nakon nekog vremena od kada je optuženik završio u istražnom zatvoru, ponovno vratila živjeti u optuženikovu kuću u [adresa], govoreći kako će MT tu činjenicu morati prihvatiti.

17.2. Iz iskaza svjedoka GT, socijalne radnice navedenog Područnog ureda, proizlazi kako joj je poznato da je brak između CT i PT razveden u siječnju 2022., da se ona kao socijalna radnica uključila u navedenu obitelj u listopadu 2023., nakon što im se obratio otac djece ŠT iznoseći pritužbe koje je u svom iskazu navela svjedokinja TT. Sljedeća dojava je bila u proljeće 2024., kada su od strane škole obaviješteni o kaznenom djelu spolne zlostave MT počinjenog od strane majčinog izvanbračnog partnera RT, a 24. listopada 2024. su zaprimili novu dojavu škole u svezi Lunine izjave o pretrpljenom spolnom zlostavljanju od strane istog majčinog partnera. U radu s navedenom obitelji, došli su do saznanja kako majka ne provodi kvalitetno vrijeme sa djecom, radi čega je majci u mjesecu svibnju 2024. od strane Zavoda izrečena mjera upozorenja na pogreške i propuste u roditeljskoj skrbi, a nakon što su zaprimili dojavu o novoj seksualnoj zlostavi djeteta, djetetovim roditeljima je 13. studenog 2024. izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djeci.

17.3. U svom iskazu svjedok VT, psiholog u HZSR, Područnom uredu Osijek, navela je kako joj je poznata obitelj ošt. djeteta MT, budući se zajedno sa socijalnom radnicom GT, uključila u postupanje u navedenu obitelj po zaprimanju dopisa OŠ Antunovac, a vezano uz kazneno djelo bludnih radnji koje su se dogodile na štetu navedenog djeteta o čemu se MT povjerila svojoj učiteljici u školi. Nekoliko dana nakon saznanja za navedeno kazneno djelo, pozvala je oca da s djetetom pristupe u prostorije Zavoda, gdje je razgovarala s djetetom, a o svemu što je saznala iz obavljenog razgovora, vezano uz obiteljske okolnosti i emocionalno stanje djeteta MT, sačinila je službenu zabilješku dana 15. travnja 2024. koju je osobno potpisala i u cijelosti je ostala kod svih navoda iz službene bilješke. U odnosu na predmetno kazneno djelo zbog kojeg se sada vodi ovaj kazneni postupak, Zavodu se obratio otac djeteta MT, koji im je rekao da je s djetetom proveo dan u policiji povodom ove prijave te da majka djeteta pokušava utjecati na dijete da promijeni svoj iskaz i dijete opterećuje kaznenim postupkom. Sukladno navedenom, dana 30. listopada 2024. obavila je razgovor sa djecom MT i LT, o čemu je sačinila svoju službenu zabilješku, koju je osobno potpisala i u cijelosti je ostala kod svih navoda iz službene zabilješke. U tom razgovoru s djetetom MT, nisu razgovarale o predmetnom kaznenom djelu, budući je dijete već prethodno o istome iskazivalo u policiji, nego je njihov razgovor bio usmjeren na djetetov odnos s majkom, u kojem razgovoru je MT naglašavala kako joj majka nedostaje, da ne provodi dovoljno vremena s majkom, nego samo po nekoliko sati, da je njihov odnos nekvalitetan, da ju je majka ispitivala što je rekla u policiji u svezi predmetnog kaznenog djela i govorila joj kako je optuženik u pravu, a ne MT, tako da je stekla dojam da majka zapravo MT ne vjeruje. Nakon provedenih razgovora, zaključila je da je zbog proživljenih negativnih iskustava u obitelji i traumatskih događaja, dijete MT narušenog emocionalnog stanja, zbog čega je sugerirala ocu djeteta da se dijete uključi u individualno psihosocijalno savjetovanje pri Obiteljskom centru, tim više što je dijete provodilo grupnu psihoterapiju pri Klinici za psihijatriju KBC Osijek. U razgovoru s majkom djeteta, ista je u više navrata verbalizirala kako nema načina da se osamostali, zbog čega bira ostati u zajednici s optuženikom, unatoč tome što se protiv njega vode kazneni postupci zbog kaznenih djela počinjenih na štetu njezinog djeteta MT.

17.4. Iskaze svjedoka TT, GT i VT, sud je cijenio kao istinite, budući su navedene svjedokinje iskazivale o činjenicama koje su saznale u obavljanju svojih stručnih poslova, a navodi njihovih iskaza potvrđeni su materijalnom dokumentacijom HZSR, Područnog ureda Osijek te na njihove iskaze nije bilo nikakvih primjedbi.

18. Iz navedene materijalne dokumentacije HZSR, Područnog ureda Osijek utvrđeno je kako je brak između ŠT i PT razveden presudom Općinskog suda u Osijeku broj R1 Ob-566/2021-4 od 25. siječnja 2022., kojoj presudi prileži Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, prema kojem će njihova zajednička djeca MT i LT živjeti s ocem, a majka će doprinositi za njihovo uzdržavanje sukladno postignutom dogovoru. Navedeni Područni ured je višekratno uključivan u postupanje u navedenoj obitelji pa su tako između ostaloga postupali i povodom sumnje u seksualnu zlostavu djeteta MT počinjenu od strane majčinog izvanbračnog partnera RT, radi čega su sa članovima obavljani razgovori od strane stručnih osoba Zavoda, kojom prilikom su o sadržaju razgovora sačinjeni zapisnici i službene bilješke, između ostaloga i od strane psihologa Zavoda, VT. Nakon saznanja za ovo kazneno djelo, HZSR, Područni ured Osijek je dana 13. studenog 2024. donio rješenje kojim je IT i PT izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju roditeljske skrbi o njihovoj djeci MT i LT u trajanju od 6 mjeseci, između ostaloga i iz razloga kako bi se majku djece nadziralo i usmjeravalo na uspostavljanje primjerenog odnosa s djecom i smanjio daljnji nepovoljni utjecaj na njihov psihički i emocionalni razvoj. Priležeća materijalna dokumentacija HZSR u svezi postupanja u obitelji LT, cijenjena je kao vjerodostojna, budući je sačinjena od strane tijela ovlaštenog za rad u obiteljsko pravnim odnosima, a na istu nije bilo nikakvih primjedbi.

19. Nadalje, u dokaznom postupku kao svjedok ispitana je PT, majka ošt. MT, koja je potvrdila kako je s optuženikom i svojom kćerkom MT bila na ljetovanju u [adresa] i sa sigurnošću se sjeća da je to bilo 2023., što je utvrdila pregledavajući fotografije s tog ljetovanja, koje datiraju negdje od 21. do 27. srpnja 2023. Tom prigodom ljetovali su u obiteljskoj kući optuženikovog oca, ŽT, koji je ondje cijelo vrijeme bio s njima. Tijekom tog boravka u kući, koje je trajalo možda tjedan dana, MT je bila smještena u zasebnoj sobi, a svjedokinja i optuženik su bili u zasebnoj sobi, dok je otac optuženika ŽT spavao u dnevnom boravku. To je bilo jedini puta kada su njih troje bili zajedno na ljetovanju. Možda treći dan od početka njihovog boravka ondje, optuženik je imao nekih zdravstvenih problema, pao je i izgubio je svijest i njegov otac ga je vodio na hitnu u [adresa]. Optuženik je po njezinom mišljenju bio sklon konzumiranju alkohola, svaki dan bi nešto popio, no međutim te prigode kada su bili na ljetovanju u [adresa], optuženik je popio prvi i drugi dan, a nakon što mu je pozlilo i nakon što se vratio s hitne, optuženik do kraja ljetovanja više nije konzumirao alkoholna pića, nego je samo pio sok. U toj kući s lijeve strane se nalazila soba u kojoj je bila MT, pored nje soba u kojoj su boravili ona i RT, preko puta su bili dnevna soba i kuhinja, a na kraju hodnika kupatilo. Nikada nije vidjela da bi optuženik ulazio ili izlazio iz te sobe u kojoj je boravila MT. Tijekom tog ljetovanja, u večernjim i noćnim satima, ona je uglavnom boravila u dnevnoj sobi sa RT, za koje vrijeme bi MT boravila u zasebnoj prostoriji, a Ivanov otac bi otišao u selo bučati i družiti se, a jedino vrijeme kada je MT mogla ostati sama s RT, bilo je nekih 10-ak minuta dok bi se svjedokinja otišla tuširati u kupatilo. Nakon povratka s ljetovanja, negdje u mjesecu rujnu ili listopadu 2023., ona i optuženik su se doselili u [adresa]. U svezi ovog inkriminiranog događaja, pokušala je razgovarati sa MT, no svaki puta kada bi je nešto pitala MT bi se nakon toga rezala, tako da ju je psihijatrica savjetovala da ne razgovara s njom o inkriminiranom događaju. Upoznata je sa psihičkim stanjem svog djeteta, poznato joj je da se MT samoozljeđuje, psihijatrica joj je rekla da MT nema dijagnozu, nego da ide samo na terapije, na koje ju ona kao majka nikada nije vodila. Nakon što je optuženik završio u istražnom zatvoru, prvih mjesec dana ga nije posjećivala, a sada ga posjećuje svaku srijedu i nedjelju, ali također ostvaruje kontakte i druženja s MT. Poznato joj je da se protiv optuženika vodi još jedan kazneni postupak pred Općinskim sudom u Osijeku zbog seksualne zlostave na štetu MT, ali je ona unatoč tome nakon pokretanja tog postupka nastavila živjeti s optuženikom, budući je prethodno digla kredit za uređenje kuće u [adresa] gdje je stanovala s optuženikom i nije željela živjeti u jednoj sobici kod sestre, kada već plaća kredit za tu kuću. Točno je da joj je MT u porukama napisala "mama vjerujem mi", ali ona nije sigurna da li vjeruje MT u svezi ovoga za što tereti optuženika, jer joj to ne idu uz njegovu osobnost i smatra da optuženik nije osoba koja bi tako nešto napravio MT, a također joj je poznato kako je MT inače ljubomorna na druge djevojčice. Kada bi ostvarivala susrete i druženja s MT i LT, povremeno bi se ti susreti održavali kod njezine sestre u [adresa]. Dok je živjela s optuženikom, djecu bi viđala u prosjeku jednom tjedno, ovisno o njezinim radnim smjena, kada bi provodili dva do tri sata zajedno, ovisno o tome koliko su djeca željela. Više se viđa s MT nego s LT, jer se LT ne da družiti s njom, tako da je LT nije niti vidjela u posljednjih mjesec. Prijave protiv optuženika u odnosu na neprimjerena ponašanja prema MT su uslijedile nakon tog ljetovanja, a misli da je prošlo nekoliko mjeseci između te dvije prijave. Problemi s MT su počeli nakon što su ona i optuženik počeli živjeti zajedno u [adresa], a po njezinom mišljenju, možda je MT mislila da će ju izgubiti i misli da je MT tako teško optužila optuženika, samo iz razloga kako bi ih rastavila. U jednom navratu MT joj je poslala poruku u kojoj joj je napisala da bira ili ona ili RT i tražila je od nje da prekine svoju vezu s optuženikom. Prije nekih tjedan dana saznala je od svoje kozmetičarke, da su kod nje bile ZT (koja je išla s MT u razred) i njezina majka DT, koje su kozmetičarki ispričale kako se MT povjerila ZT i još jednoj prijateljici ĆT, negdje u travnju ili svibnju ove godine da je sve ovo što je ispričala za optuženika zapravo izmislila kako bi rastavila optuženika i svoju majku i kako bi ju pomirila sa ocem.

19.1. Iz iskaza svjedoka PT, razvidno je kako ista nema neposrednih niti detaljnijih posrednih saznanja o predmetnom kaznenom djelu koje se optuženiku stavlja na teret, budući istome nije neposredno nazočila niti joj se o istome dijete povjerilo. Iz njezinog iskaza razvidno je kako ona kao majka nema blizak i privržen odnos sa svojom djecom, a što proizlazi i iz iskaza djelatnica Zavoda, kao i priloženih poruka između PT i ošt. djeteta kao i djetetovog oca, da je osobno zainteresirana za ishod ovog postupka, budući je nakon saznanja za prvo prijavljeno kazneno djelo za koje se optuženik tereti, ista nastavila živjeti s optuženikom, s kojim nastavlja ostvarivati kontakte i nakon što je u ovom kaznenom predmetu istome određen istražni zatvor te da se vratila stanovati u obiteljsku kuću optuženika u [adresa], obrazlažući navedeno činjenicom da je za preuređenje te kuće digla kredit koji otplaćuje. Čak i kada je od strane voditeljice mjere nadzora upozorena da razmisli kako će takva njezina odluka o vraćanju u optuženikovu kuću utjecati na dijete MT, ona isto otklanja obrazlažući da će dijete to morati prihvatiti, iz čega se zaključuje kako ista svoje potrebe stavlja ispred interesa oštećenog djeteta. Iako na iskaz navedenog svjedoka nije bilo primjedbi, sud navode svjedoka kao majke djeteta da svome djetetu ošt. MT ne vjeruje, upravo zbog naprijed obrazloženih okolnosti, ne uzima kao relevantne prilikom ocjene vjerodostojnosti iskaza oštećenog djeteta. Naime, ista kao laik ne raspolaže stručnim znanjima kojima bi mogla procijeniti sposobnost svog djeteta za vjerodostojnim iskazivanjem niti njezinu eventualnu sklonost konfabulaciji i postojanju motiva za neosnovanim terećenjem optuženika, kakva znanja posjeduju vještaci kao stručne osobe, niti je ikada kao majka djeteta zatražila na uvid nalaz i mišljenje o provedenom psihologijsko-psihijatrijskom vještačenju djeteta, kako bi se upoznala sa psihičkim stanjem svog djeteta. U dijelu njezinog iskaza u kojem ista decidirano navodi vrijeme kada je s optuženikom i djetetom bila na ljetovanju, tko se sve nalazio u navedenoj kući i kakav je raspored prostorija u toj kući, sud isti smatra istinitim, budući takve navode u svojoj obrani potvrđuje i optuženik, isto kao i ošt. dijete.

20. Svjedok ST, u svom iskazu potvrđuje da je njezina sestra PT održavala susrete i druženja sa djecom u stanu na [adresa] gdje je živjela sa optuženikom, ali da bi povremeno s djecom dolazila i kod nje u [adresa], kao i da je s djecom znala odlaziti u grad. U svezi inkriminiranog događaja, ovaj svjedok nema neposrednih saznanja, jedino se sjeća da je 2023. godine njezina sestra PT zajedno s optuženikom i svojom kćerkom MT išla na ljetovanje u [adresa] (koje godine se sa sigurnošću sjeća, budući je te godine u mjesecu ožujku rodila), a u svezi inkriminiranog događaja, da joj je sestra PT rekla da je za vrijeme navedenog ljetovanja, optuženik mogao ostati nasamo s MT u trenucima kada bi se ona otišla tuširati. Iako je navedena svjedokinja u svom iskazu izričito navela kako ništa ne vjeruje MT u svezi predmetne optužbe te kako smatra da ista manipulira i da je sve ovo izmislila kako bi ponovno spojila majku i oca te da ista iskazuje strah od Luninog ponašanja, takva procjena svjedoka o Luninom ponašanju, po mišljenju suda predstavlja vlastiti zaključak koji nije stručno utemeljen, nego se bazira na vlastitom osjećaju, budući je navedena svjedokinja na izričit upit suda odgovorila kako joj nitko od stručnih osoba odnosno liječnika nije rekao da bi MT bila opasna, a da ona nije pročitala niti jedan nalaz iz medicinske dokumentacije na ime djeteta.

21. U svom iskazu svjedok ŽT, otac optuženika je potvrdio kako je u mjesecu srpnju 2023. došao iz [adresa] po svog sina RT, njegovu izvanbračnu suprugu PT i njezinu kćerku MT i odvezao ih u svoju kuću u [adresa], na adresu [adresa], gdje su isti ljetovali nekih dva tjedna, a on ih je svaki dan odvozio na kupanje u Promajnu. Isti nema nikakvih saznanja o inkriminiranom događaju niti je primijetio da bi se za vrijeme ljetovanja u njegovoj kući nešto neobično događalo. Isti je potvrdio navode djeteta kako je tijekom tog ljetovanja, optuženiku predvečer ili noću pozlilo, da je isti pao i da ga je on vozio na hitnu u Dom zdravlja u [adresa]. To je bio jedini puta da su njih troje boravili kod njega. Za vrijeme njihovog boravka u kući, on je navečer uglavnom boravio kod kuće u dnevnoj sobi, samo bi nedjeljom imao običaj odlaziti u selo na balote sa prijateljima.

21.1. Na dio iskaz navedenog svjedoka, optužba je stavila primjedbu, u dijelu u kojem je svjedok naveo kako opt. RT nije ostajao sam sa ošt. žrtvom MT u kući, budući da je u tom dijelu njegov iskaz u suprotnosti s iskazom djeteta MT i rezultatima provedenog psihologijsko-psihijatrijskog vještačenja žrtve, a osim toga svjedok je otac optuženika i smatra da je isti pristran u svom svjedočenju.

21.2. Unatoč takvoj primjedbi optužbe, sud smatra da je navedeni svjedok iskazivao istinito o onim činjenicama koje su mu bile osobno poznate i po svom najboljem sjećanju, a sud smatra da je od svjedoka nerealno očekivati da bi se sa sigurnošću mogao sjetiti gdje je boravio svake večeri tijekom navedenog ljetovanja, prije svega uzimajući u obzir vremenski odmak od 2 godine od počinjene inkriminacije, sukladno čemu navodi iz njegovog iskaza po mišljenju suda nisu ni od kakvog utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti iskaza ošt. djeteta MT.

22. Na prijedlog obrane, a radi utvrđivanja činjenice je li dijete MT lažno teretila optuženika o čemu bi se povjerila svojoj prijateljici iz razreda ZT, ispitan je Enina majka DT koja je u svom iskazu navela kako poznaje optuženika, ošt. dijete MT i njezinu majku PT, jer su iz istog sela, a da je njezina kćerka ZT išla u isti razred s MT, no međutim da one nisu nikada bile u nekom posebnom odnosu niti su bile prijateljice. U svezi predmetne inkriminacije, ona nema neposrednih saznanja. Prije nekih dva mjeseca, zajedno sa kćerkom ZT je bila u kozmetičkom salonu gdje su počeli razgovarati o tome kako ZT sada kreće u prvi razred srednje škole i da se treba paziti, na što je ZT u jednom trenutku samoinicijativno rekla kako je ošt. žrtva MT jedan dan tijekom nastave pod satom tehničke kulture rekla pred kolegicom iz razreda ĆT (a što je ZT čula, budući je sjedila između njih dvije) da ako se njezini roditelji budu pomirili, da će ona pred sudom povući svoj iskaz, a što joj je kćerka potvrdila po povratku kući. U svezi ovog predmetnog kaznenog djela, ona osobno nikada nije razgovara sa ošt. MT, niti joj se MT u svezi istoga ikada povjerila.

22.1. Na iskaz svjedoka DT, optužba je stavila primjedbu navodeći kako se u konkretnom slučaju radi o svjedoku po čuvenju, te da njezin iskaz nije istinit, budući je u cijelosti u suprotnosti s iskazom djeteta žrtve MT te iskazima Luninih učiteljica, a isto tako i sa nalazima i mišljenjima provedenog sudsko psihijatrijskog- psihologijskog vještačenja žrtve. U konkretnom slučaju se radi se o vrlo intimnom događaju i nije za očekivati da bi se žrtva učenici koja je tek nekoliko dana bila u školi povjerila o ovoj traumatizaciji, a posebice u prisutnosti drugih učenika, kojoj primjedbi se pridružila i opunomoćenica ošt. žrtve djeteta.

22.2. U odnosu na takve navode svjedoka u kojima ista dovodi u sumnju istinitost iskaza ošt. djeteta koje je prethodno dala na dokaznom ročištu, dodatno su ispitani psihijatrijski i psihologijski vještaci pa je tako u odnosu na navedeno psihijatrijski vještak naveo kako se u konkretnom slučaju radi o adolescentici koja u sklopu svog psihičkog stanja može imati izvjesne emocionalne oscilacije koje bi eventualno utjecale na dijelove promijenjenog sadržaja u odnosu na predmet inkriminacije, što je razvojno očekivano, međutim, da je malo vjerojatno da bi došlo do cjelokupne promjene samog iskaza djeteta u tom smislu. Takva izjava MT koja joj je predočena na raspravi, a koju je navodno čula svjedok DT, nije ni od kakvog utjecaja na prethodno danu ocjenu vjerodostojnosti samog iskaza ošt. djeteta MT od strane vještaka. Također je u odnosu na navedeno psihologijski vještak naveo kako postoje različiti razlozi zašto bi dijete takvo nešto eventualno reklo, ako je uopće i reklo. Naime, pod utjecajem različitih životnih okolnosti u danom trenutku, svaka bi osoba radila drugačije, čime mi zapravo ne znamo koji su bili razlozi da bi dijete eventualno tako nešto reklo pred svojom kolegicom iz razreda. U konkretnom slučaju bi se moglo raditi o fantaziji djeteta, jer djeca razvedenih roditelja jako dugo u sebi gaje želju i nadu da se roditelji pomire i da budu cjelovita obitelj.

22.3. Sud smatra da je navedena svjedokinja istinito iskazivala o onome što je čula od svoje kćerke ZT te da iako poznaje sve sudionike ovog postupka, da ista nema osobnih razloga neistinito iskazivati. Analizirajući sadržaj onoga što je njezina kćerka ZT čula i što joj je prenijela, sud zaključuje kako u svojoj izjavi ošt. dijete MT nije tvrdila da je lažno iskazivala pred sudom, nego da bi samo svoj iskaz povukla kada bi se njezini roditelji pomirili. Uzimajući u obzir pojašnjenja i mišljenja vještaka navedena pod toč. 22.2., kao i osobine djetetove ličnosti utvrđene provedenim vještačenjima, sud smatra kako je nesporno da je MT gajila nadu da će se njezini roditelji pomiriti i da će se obnoviti njihova životna zajednica, ali da je bila svjesna da je njezina majka sretna s optuženikom, te da je pod opterećujućim utjecajem posljedica prijavljivanja i iskazivanja o ovom kaznenom djelu bila svjesna kompleksnosti odnosa koje su iz istog proizašle, o čemu je i sama govorila u svom iskazu, a isto je rekla i svojim profesoricama kojima se prethodno povjerila. Takva kompleksnost situacije u kojoj se dijete neželjeno našlo, ni u kojem slučaju ne dovodi u sumnju istinitost njezinog iskaza kojeg je dala pred sudom nepunih mjesec dana nakon prijavljivanja kaznenog djela niti sud iz takve izjave djeteta ne izvodi zaključak da je dijete neosnovano teretilo optuženika.

23. Po prijavljivanju kaznenog djela, dijete je odvedeno na ginekološki pregled, a iz nalaza Klinike za ginekologiju i opstetriciju KBC Osijek od 24. listopada 2024. razvidno je kako je dijete dovedeno na pregled zbog prijavljenog silovanja od strane očuha koji je u njezino spolovilo penetrirao prstima, kojim pregledom je utvrđeno da je njezin himen anularan. Takav nalaz, sud je prihvatio kao vjerodostojan i istinit budući je sačinjen od strane specijalista ginekologije, na temelju ginekološkog pregleda djeteta od strane specijaliste, koja je osobno nezainteresirana za ishod ovog kaznenog postupka, a koja je svoj nalaz sačinila na temelju osobnog pregleda ošt. djeteta.

24. Na temelju ovako sačinjenog ginekološkog nalaza, provedeno je sudsko medicinsko vještačenje na okolnost utvrđivanja da li potpuno ili djelomično guranje prstiju, odnosno vrhova prstiju u spolovilo djeteta od strane odrasle osobe mora nužno imati za posljedicu oštećenje himena. Iz pisanog nalaza i mišljenja sudsko- medicinskog vještaka, te njegovog iskaza danog na raspravi, razvidno je kako je isti naveo da je u mlađoj životnoj dobi, a poglavito kod anularnih (cirkularnih) djevičnjaka, moguća takva rastezljivost himena da kod vaginalnih spolnih odnosa (penetracije spolovilom ili prstima) ne dolazi do oštećenja himena te na temelju učinjenog ginekološkog pregleda djeteta i morfoloških karakteristika himena, nije moguće objektivno i sa sigurnošću utvrditi je li dijete imalo spolni odnos u vidu penetracije vrhovima prostiju u vaginu. Utvrđena životna dob i karakteristike himena oštećenice same po sebi niti potvrđuju niti otklanjaju mogućnost da je došlo do djelomične ili potpune penetracije prstiju. Vještak je pojasnio kako je prosjek udaljenosti od vanjskog spolovila do himena oko centimetar do centimetar i pol. Budući iz ginekološkog pregleda proizlazi da je kod djevojčice registriran anularni (prstenasti) himen, a radi se o naboru sluznice manjih dimenzija, iz tog razloga je moguća penetracija prstima pa čak i debljim uporabnim sredstvom bez oštećenja himena.

24.1. Nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, sud je cijenio kao stručan, nepristran i vjerodostojan, budući isti kao sudsko medicinski vještak i profesionalna osoba, raspolaže potrebnim znanjem iz područja anatomije ljudskog tijela te je detaljno odgovorio na sva postavljena pitanja, a osobno nije zainteresiran za ishod kaznenog postupka, na koji nalaz i mišljenje nije bio nikakvih primjedbi. Zaključcima iz provedenog vještačenja, isti nije isključio mogućnost da je u konkretnom slučaju moglo doći do prodiranja prstiju u vaginu djeteta, iako je njezin himen ostao netaknut.

25. Nastavno na obrazloženje iz točke 22.3. ove presude, sud je na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08 odbio kao nevažan prijedlog i kao prijedlog koji odugovlači postupak, dokazni prijedlog obrane, da se u dokaznom postupku ponovno kao svjedok ispita dijete MT na okolnosti koje je na raspravi iznijela svjedokinja DT, odnosno da se dijete naknadno povjerilo svojoj prijateljici da bi povukla prijavu protiv opt. RT, budući je iz zapisnika i snimke ispitivanja ošt. žrtve djeteta MT kojeg je dala na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku dana 14. studenoga 2024. nedvojbeno utvrđeno kojim osobama se ista povjerila o inkriminiranom događaju, a iz nalaza i mišljenja sudsko-psihijatrijskog vještaka utvrđeno je da dijete tijekom intervjua s navedenim vještakom nije spominjala da bi eventualno povlačila svoj iskaz te je pojasnila da se u konkretnom slučaju radi o ošt. žrtvi-adolescentici koja u sklopu svog psihičkog stanja može imati izvjesne emocionalne oscilacije, koje bi eventualno utjecale na dijelove promijenjenog sadržaja u odnosu na predmet inkriminacije, što je razvojno očekivano te da je malo vjerojatno da bi došlo do cjelokupne promjene samog iskaza djeteta žrtve u tom smislu, a takva eventualna izjava djeteta nije ni od kakvog utjecaja na prethodno danu ocjenu vjerodostojnosti njezinog iskaza kojeg je dala vještakinja. Nadalje, ošt. žrtva dijete MT je ispitana na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Osijeku dana 14. studenoga 2024., a iz zapisnika o njezinom ispitivanju razvidno je da je dokazno ročište provedeno sukladno članku 292. stavak 1. i 2. ZKP/08, da je ispitivanje navedenog svjedoka snimljeno uređajem za audio-video snimanje, da je ispitivanje provedeno na kontradiktoran način u prisutnosti branitelja optuženika, dok optuženi RT samoinicijativno nije pristupio na zakazano dokazno ročište na kojem je ispitivano ošt. dijete i da je sudu dostavio pisanu izjavu u kojoj je naveo da ne želi sudjelovati na dokaznom ročištu. Na raspravi koja je održana pred ovim sudom dana 7. srpnja 2025. reproducirana je snimka ispitivanja ošt. žrtve djeteta i pročitan zapisnik i prijepis snimke ispitivanja djeteta, a obrana nije imala nikakvih primjedbi na izvedeno. Osim toga, člankom 292. stavak 1. i 2. ZKP/08 propisano je da se dijete kao svjedok može samo iznimno ponovo ispitati, kako bi se izbjegla daljnja traumatizacija svjedoka s obzirom na njezin uzrast, a činjenice na koje ukazuje obrana optuženika po ocjeni vijeća ne bi utjecale na ocjenu vjerodostojnosti iskaza samog svjedoka, sukladno čemu se zaključuje da se radi o nevažnom dokaznom prijedlogu, kao i dokaznom prijedlogu koji je očigledno usmjeren na znatno odugovlačenje postupka.

26. Iz izvatka iz kaznene evidencije na ime opt. RT utvrđeno je da isti do sada nije kazneno osuđivan, dok je iz izvatka iz prekršajne evidencije utvrđeno da isti do sada nije prekršajno kažnjavan.

27. Slijedom naprijed navedenog, analizirajući svaki dokaz posebno, kao i u međusobnoj vezi, sud smatra da je provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno utvrđeno i dokazano da je opt. RT svojim postupanjem ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11-23.

28. Teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11, čini između ostaloga onaj tko izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju s djetetom mlađim od petnaest godina, a kazneno djelo je počinjeno od bliske osobe.

28.1. Nesporno je da je dijete MT u inkriminirano vrijeme (točno neutvrđenog dana u vremenu od 23. srpnja pa do konca mjeseca srpnja 2023.) bila dijete mlađe od petnaest godina, budući je rođena **.**.2010., odnosno da je u vrijeme počinjena kaznenog djela bila dijete starosti 13 godina, koja činjenica je bila poznata optuženiku i istu ne čini spornom. Također je nesporno da je optuženik započeo ljubavnu vezu s djetetovom majkom PT još dok je bila u braku, a da su od početka 2022. godine počeli zajedno stanovati u stanu u [adresa], na adresi [adresa] te da su se točno neutvrđenog dana u rujnu ili listopadu 2023. godine, nakon povratka s ljetovanja, zajedno preselili u optuženikovu obiteljsku kuću u [adresa] koju su zajedno uredili za svoj budući zajednički život i gdje su planirali zasnovati brak. Po razvodu braka između CT i PT, njihova zajednička djeca MT i LT su nastavila živjeti zajedno sa svojim ocem CT u [adresa], a s majkom su ostvarivali susrete i druženja koji nisu bili precizno vremenski uređeni nego su ovisili o slobodnom vremenu PT te želji i mogućnostima djece. Susreti između majke i djece su se održavali kako u stanu u [adresa] na adresi [adresa], tako i obiteljskoj kući opt. RT u [adresa], kod Marinine sestre ST u [adresa] te drugim mjestima u gradu Osijeku, gdje bi majka odvodila djecu i s njima provodila vrijeme. Prilikom održavanja susreta majke s djecom, povremeno bi bio prisutan i optuženik, a majka PT je djecu znala ostavljati nasamo s optuženikom u stanu u [adresa], radi čega je po pritužbi oca djece, s istima obavljen razgovor od strane stručnih djelatnika Zavoda, koji su u razgovoru sa istima utvrdili istinitost navedenog. Iako optuženik ni na koji način nije vodio brigu oko djece svoje izvanbračne supruge PT niti ih je financijski uzdržavao, nesporno je da mu je izvanbračna supruga vjerovala te mu je svoju djecu povremeno povjeravala na čuvanje. Iz iskaza ošt. djeteta MT utvrđeno je kako je smatrala da optuženik da ima dobar odnos s njezinom majkom, da se isti vole i da mu majka vjeruje više nego njoj. Ošt. dijete MT se optuženiku obraćala imenom, znala se s njim povremeno „zezati“, isti ju je zajedno sa izvanbračnom suprugom poveo na ljetovanje kod svoga oca u njihovu obiteljsku kuću, a kada su zajedno provodili vrijeme, optuženik je prema njoj bio dobar, iz čega se zaključuje da je oštećeno dijete optuženika prihvaćalo kao izvanbračnog partnera svoje majke s kojim je uspostavila komunikaciju te su isti izgradili međusobni odnos prihvaćanja i povjerenja, što potvrđuju navodi obrane optuženika da su PT i on po preseljenju u njegovu kuću u [adresa], planirali urediti još jednu sobu u kojoj bi mogle boraviti Marine kćerke kada bi dolazile. Sve tako opisane okolnosti nedvojbeno upućuju na zaključak da je opt. RT bio izvanbračni partner PT i očuh njezinom djetetu MT, onako kako je propisano odredbom članka 87. stavak 9. KZ/11. Naime, navedenom odredbom propisano je da su bliske osobe članovi obitelji, dok je stavkom 8. navedenog članka definirano da su članovi obitelji između ostaloga izvanbračni drug, zajednička djeca te djeca svakoga od njih, a odredbom stavka 10. propisano je da je izvanbračni drug osoba koja živi u izvanbračnoj zajednici koja ima trajniji karakter, slijedom čega se u ovom postupku zaključuje dokazanim da je zajednica života između optuženika i PT bila izvanbračna zajednica koja je imala trajniji karakter, a da je optuženik kao muškarac koji je bio u izvanbračnoj vezi s djetetovom majkom, u odnosu na dijete u inkriminirano vrijeme imao svojstvo očuha i kao takav je djetetu bio bliska osoba. Slijedom naprijed navedenog, neosnovani su navodi obrane optuženika kako optuženik nije bio djetetov očuh i da njegova zajednica s djetetovom majkom nije bila izvanbračna zajednica, jer ista nije imala trajniji karakter budući je bila tek u začetku, sukladno čemu su neosnovani i navodi obrane kako su u konkretnom slučaju izostali kvalifikatorni elementi terećenog kaznenog djela jer da optuženik djetetu nije bio bliska osoba. Nadalje, uzimajući u obzir da je oštećeno dijete u vrijeme počinjenja kaznenog djela bilo starosti 13 godina, odnosno u fazi puberteta, koje nije bilo spolno aktivno, a da je optuženik bio starosti 38 godina, to je također nedvojbeno da dijete u toj dobi još uvijek nije imalo dovoljno znanja o spolnosti, koju činjenicu je optuženik iskoristio i nad djetetom izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju. Naime, iako optuženik kritične zgode nije sa djetetom ostvario spolni odnos u smislu prodiranja svojim spolovilom u djetetov spolni organ, kao jedan od oblika ostvarenja objektivnog obilježja navedenog kaznenog djela propisano je da ostvarenje sa spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje nad djetetom, koju je optuženik u konkretnom slučaju ostvario tako što je vrhove svojih prstiju gurnuo u njezin spolni organ, pri čemu je nebitno sa koliko prstiju i kojom dubinom je ušao u djetetovo spolovilo, ako što je nebitno je li uslijed navedenog djetetov himen ostao anularan. Slijedom naprijed navedenog, nesporno je utvrđeno da je optuženik takvom svojom radnjama nad žrtvom MT, koja je bila dijete mlađe od petnaest godina i koja mu je bila bliska osoba, za vrijeme ljetovanja na opisanom mjestu, nad djetetom izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, čime je ostvario sva zakonska obilježja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi sa člankom 158. stavak 1. KZ/11-23, za koje ga je sud proglasio krivim.

29. U odnosu na teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. Kaznenog zakona, potrebno je navesti kako se opt. RT optužnicom tereti da je navedeno kazneno djelo počinio točno neutvrđenog dana u vremenu od 23. srpnja pa do konca mjeseca srpnja 2023., kada je na snazi bio Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23), koji je u odredbi čl. 166. st. 1. propisao da će se za navedeno kazneno djelo počinitelj kazniti kaznom zatvora u trajanju od tri do petnaest godina. Nakon završetka predmetne inkriminacije, Kazneni zakon je izmijenjen donošenjem Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" 36/24) od 25. ožujka 2024., koji je stupio na snagu 2. travnja 2024., kojim je izmijenjena odredba članka 166. stavak 1. KZ/11, na način da je zakonski minimum propisane kazne za navedeno kazneno djelo povišen s tri godine na pet godina zatvora. Na temelju članka 3. stavak 1. KZ/11, prema počinitelju kaznenog djela se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, dok je odredbom stavka 2. istoga članka propisano da ako se zakon nakon počinjena kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude izmjeni jednom ili više puta, primijeniti će zakon koji je najblaži za počinitelja. Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju je u odnosu na terećeno teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11-23, za koje je opt. RT proglašen krivim u izreci optužnice, primijenjen Kazneni zakon ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23), koji je u konkretnoj situaciji za optuženika blaži, budući je navedenim zakonom bio propisan zakonski minimum kazne zatvora u kraćem trajanju za navedeno kazneno djelo.

30. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela za koja je optuženik proglašen krivim, optuženikova ubrojivost u konkretnom slučaju je neupitna i ista nije dovedena u sumnju tijekom cijelog dokaznog postupka. Iako je ošt. dijete MT u svom iskazu navela kako je optuženik tijekom života sa njezinom majkom znao konzumirati alkoholna pića, a što je u svom iskazu potvrdila i djetetova majka, iz iskaza PT nesporno je utvrđeno da je tijekom spornog ljetovanja, nakon što je optuženiku pozlilo i nakon što ga je otac vozio na hitnu u [adresa], optuženik prestao konzumirati alkohol, kojeg nije pio do kraja ljetovanja, nego je samo pio sok, sukladno čemu optuženikova ubrojivost u vrijeme inkriminacije nije bila dovedena u bilo kakvu sumnju (budući se kazneno djelo dogodilo nekoliko dana nakon odlaska na pregled). Po mišljenju suda, optuženik je bio svjestan svih obilježja teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 1. u vezi članka 158. stavak 1. KZ/11-23 i htio je njihovo ostvarenje, odnosno isti je kao očuh djeteta mlađeg od petnaest godina htio izvršiti sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, radi čega sud smatra da je optuženik navedeno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom prvog stupnja. Optuženik je bio svjestan životne dobi ošt. djeteta prilikom počinjena kaznenog djela, bio je svjestan njezine nedovoljne psihoseksualne zrelosti i da ista nema dovoljno znanja o spolnosti, bio je svjestan činjenice da mu je oštećeno dijete bilo bliska osoba kao što je bio svjestan i da je njegovo postupanje zabranjeno, pri čemu sud nije pronašao bilo koji ispričavajući razlog, sukladno čemu ga je proglasio krivim za naprijed navedeno kazneno djelo.

31. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, cijenio sve okolnosti koje utječu da kazna bude teža ili lakša, a osobito jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je djelo počinio, način počinjena i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život optuženika, njegove osobne i imovinske prilike, njegovo ponašanje i odnos prema žrtvi, a kako je to propisano člankom 47. KZ/11.

31.1. Prije svega, sud je cijenio da je optuženik pri počinjenju kaznenog djela postupao s izravnom namjerom prvog stupnja te da je isti bio u potpunosti ubrojiv, što govori u prilog najvećeg stupnja krivnje optuženika.

31.2. Od olakotnih okolnosti, sud je cijenio da je optuženik bio zaposlena osoba sa 20 godina radnog staža, što govori u prilog zaključku da se sam brinuo za svoje egzistencijalne potrebe i ispunjavao svoje svakodnevne radne zadatke, kao i okolnost da isti do sada nije pravomoćno kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan.

31.3. Od otegotnih okolnosti na strani opt. RT, sud je cijenio dob konkretne žrtve od 13 godina starosti (a koje obilježje izlazi izvan objektivnog obilježja kaznenog djela, za koje se traži da bude počinjeno nad bilo kojim djetetom mlađim od 15 godina), kao i način počinjenja kaznenog djela (sa spolnim odnošajem izjednačena spolna radnja koja je počinjena prodiranjem prstima u spolovilo djeteta), razliku u životnoj dobi između optuženika i djeteta, okolnost da iskoristio činjenicu što se sa ošt. djetetom nalazio na ljetovanju, koje vrijeme je dijete trebalo provesti u ugodnom druženju sa svojom majkom i njezinim partnerom, a ne djetetovo ljetovanje obilježiti seksualnom traumom, kao i posljedice koje je takvo ponašanje optuženika ostavilo na djetetovo psihičko zdravlje, kao skrivljene učinke koje je počinjeno kazneno djelo ostavilo na dijete, budući je ista nakon tog događaja zatražila stručnu pomoć na Klinici za dječju psihijatriju KBC Osijek, gdje je bila u višekratnim tretmanima dnevne bolnice te nekoliko puta i hospitalizirana pod dijagnozom emocionalnih poremećaja koji se pojavljuju posebno u djetinjstvu. Pri navedenoj ocjeni naročito se vodilo računa o okolnostima koje je u svom nalazu navela sudsko psihijatrijska vještakinja, da je trenutno psihičko stanje djeteta dominantno posljedica proživljene traumatizacije inkriminiranim događajem te da je djetetu neupitno postavljena dijagnoza PTSP-a, a da je s obzirom na simptomatologiju koja se opisuje u medicinskoj dokumentaciji, evidentna potreba daljnje prorade emocionalnih i ponašajnih teškoća koje postoje kod djeteta, u smislu nastavka njezinog psihijatrijskog liječenja.

32. Cijeneći sve naprijed izložene olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika, značajne za izbor vrste i mjere kazne za terećeno kazneno djelo, a krećući se u granicama propisane kazne za terećeno kazneno djelo od 3 do 15 godina zatvora, sud je opt. RT osudio na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina. Naime, imajući u vidu sve naprijed utvrđene činjenice, sud je mišljenja da će samo ovako izrečenom kaznom zatvora u trajanju od šest godina u dostatnoj i jasnoj mjeri biti izražen društveni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, sve uz jačanje povjerenja društva u pravni poredak utemeljen na zakonima i vladavini prava te pravednosti kažnjavanja. Jednako tako, ovako izrečenom kaznom zatvora će se utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svog postupka, u vidu shvaćanja težine i značaja onoga što je počinio prema djetetu, kako bi se osvijestio da nikome nije dopušteno narušavati njegov seksualni integritet, a posebice u odnosu prema djetetu kao posebnoj zaštićenoj kategoriji, čiji je bio očuh, kod kojeg djeteta uzimajući u obzir njezinu dob, još uvijek nije razvijena psihoseksualna zrelost, a čije narušavanje može u značajnoj mjeri utjecati na daljnji pravilan psihički rast i razvoj djeteta, te će se na takav način po ocijeni ovoga suda u cijelosti biti ostvarena svrha kažnjavanja kako je ona propisana odredbom članka 41. KZ/11, kao i utjecati na sve ostale da se klone takvih i sličnih ponašanja.

33. Na temelju članka 54. KZ/11 opt. RT sud je u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. listopada 2024. pa nadalje.

34. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 ošt. žrtve dijete MT je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu, budući je opunomoćenica ošt. žrtve, BT, odvjetnica iz [adresa] navedeno predložila.

35. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka, sud je opt. RT na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naložio da podmiri troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08, odnosno ukupan trošak svjedoka u iznosu od 26,90 eura (što obuhvaća putne troškove svjedoka CT u ukupnom iznosu od 10,65 eura, PT u ukupnom iznosu od 10,65 eura i svjedoka DT u iznosu od 5,60 eura), ukupan trošak vještaka u iznosu od 1.662,05 eura (što obuhvaća trošak psihijatrijskog vještačenja žrtve u ukupnom iznosu od 590,00 eura, psihologijskog vještačenja žrtve u ukupnom iznosu od 819,00 eura i trošak sudsko medicinskog vještačenja žrtve u ukupnom iznosu od 253,05 eura) te paušalnu svotu od 1.000,00 eura (pri čemu se vodilo računa o duljini trajanja postupka, kao i broju provedenih sudskih radnji), što ukupno iznosi 2.688,95 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 opt. RT dužan je naknaditi nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenog djeteta MT, Gordane Vrandečić, odvjetnice iz Osijeka, o čijoj će visini posebno rješenje naknadno donijeti predsjednik vijeća, budući su u trenutku donošenja presude nedostajali podaci o visini navedenih troškova.

Osijek, 26. rujna 2025.

Predsjednik vijeća – sudac za mladež mr. sc. Sanja Voller-Jakšić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08.

Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj KOz-DO-3/2025

2. opt. RT - putem Zatvora u Osijeku

3. branitelj optuženog, Vladimir Burić, odvjetnik iz Osijeka

4. otac i z.z. ošt. žrtve djeteta MT, ŠT, [adresa]

5. majka i z.z. ošt. žrtve djeteta PT, [adresa]

6. opunomoćenik ošt. žrtve djeteta, Gordana Vrandečić, odvjetnica iz Osijeka

Nakon pravomoćnosti:

1. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Osijek