REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-240/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća, te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ZŽ zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56715, 61/15,101/17 – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-527/2018 od 15. ožujka 2022. u sjednici vijeća održanoj 26. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika ZŽ odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru optuženi ZŽ je proglašen krivim za počinjenje kaznenog prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 optuženi ZŽ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) optuženi ZŽ je dužan platiti troškove kaznenog postupka s osnova paušala u iznosu od 700,00 kn, u roku 30 dana od pravomoćnosti presude.

3. Pravodobnu žalbu je uložio optuženik po branitelju Robertu Izidoru Majiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da optuženika oslobodi krivnje ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

6. Žalba nije osnovana.

7. Žalitelj upire na počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 pri čemu iznosi zakonsku definiciju svih oblika istaknute bitne povrede, a argumenti koje iznosi su razlozi za žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (analiziraju se iskazi svjedoka), a ne za bilo koji oblik istaknute bitne povrede.

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu provedenih dokaza po prvostupanjskom sudu pri čemu ističe da je iskaz oštećenika krajnje nevjerodostojan jer niti jednim dokazom nije utvrđeno da bi optuženik imao pištolj kritične zgode, a kamoli ga repetirao. Ukazuje na iskaz oštećenka koji navodi da se radilo o pištolju na patronu koji se ne repetira pa je to protivno činjeničnim navodima u izreci presude gdje se navodi da je optuženik repetirao pištolj. Nadalje, žalitelj ukazuje da iskazu oštećenika kojem sud vjeruje, suprotan iskazu policijskog službenika JŽ koji je čuo repetiranje pištolja kojeg nitko nije pronašao, pri čemu ostali ispitani policijski službenici nisu vidjeli pištolj. Stoga smatra da je u nedostatku dokaza trebalo optuženika osloboditi optužbe primjenom načela in dubio pro reo.

10. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je brižljivo i kritički vrednovao dokaze kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ukupnosti te je na temelju toga utvrdio sve odlučne činjenice i izveo pravilan zaključak da su u radnjama optuženika ostvarena bitna obilježja terećenog kaznenog djela.

11. Po ocjeni drugostupanjskog suda, s pravom je otklonjena obrana optuženika kao nelogična i suprotna dokazima provedenim tijekom postupka. Naime, optuženik u obrani navodi da je došao na lice mjesta jer ga je njegov sin nazvao u ranim jutarnjim satima da su ga neki mladići napali i da je pogođen bocom u glavu, da je odmah zvao policiju a kada je došao na lice mjesta vidio je 30 do 40 mladića, bila je policija i došlo je još jedno policijsko vozilo, primijetio je BŽ kako ide prema njemu, taman je želio nazvati prijatelja da dođe kad je čuo oštećenika kako viče „nemoj, nemoj“ i pobjegao je. Policiji je predao mobitel i negira da bi imao pištolj.

11.1. S druge strane oštećeni BŽ je iskazao da kritične zgode je sin optuženika ĐŽ mu pokazao srednji prst, a to nije bilo prvi put, jer su on, ĐŽ i još trojica proglašeni krivima za kazneno djelo silovanja pri čemu je on dobio zatvorsku kaznu a ĐŽ je dobio uvjetnu osudu. Odgovorio mu je da to pokaže svom ocu i pretpostavlja da ga je i nazvao, no poriče da bi on ili netko iz njegovog društva ga gađao čašom ili ga napali. Zajedno s bratom je krenuo prema automobilu, tamo već bila policija jer je ranije bila nekakva tučnjava, nešto mu je bilo sumnjivo jer je ĐŽ blokirao njegovo vozilo odostraga, a bijeli Mercedes je stao tik uz njegov automobil na način da ne bi mogao ući. U nastavku iskazivanja je oštećenik iskazao da je nastavio hodati, vidio je optuženika kako je napravio dva spora koraka a onda je ubrzao, vidio je da uz desnu nogu drži pištolj koji je podigao prema njemu i vidio je da je pištolj na patronu. Posebno je važan dio iskaza svjedoka da su prije toga on i njegov brat bili dobri s optuženikom i da znaju da u automobilu uvijek sa sobom ima pištolj. Čim je vidio pištolj počeo je bježati, optuženik je trčao za njim sve do Z, ali ga nije sustigao, a kasnije je dotrčao i njegov brat, sakrio se u parku branitelja i pozvao je policiju koja je došla za oko 5 minuta. Iskazao je da je NŽ to vidio kao i policajac TŽ.

11.2. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ovakav iskaz oštećenika povezao s iskazom policijskog službenika JŽ koji je vrlo detaljno opisao što se sve događalo i da je vidio optuženika i njegovog sina, da u tom trenutku dok je on obavljao razgovor sa sinom optuženika je isti bio smiren, vidio je da je u jednom trenutku optuženik krenuo prema parkiralištu a kako se bojao eskalacije sukoba naredio mu je da stane. Početni dio parkirališta je osvijetljen pa je dobro vidio da je optuženik otključao jedan Mercedes, sjeo, u međuvremenu je i kolegica došla i parkirala je vozilo, nakon čega je optuženik izašao iz vozila i počeo lagano hodati prema Posh pubu, čuo je repetiranje pištolja i odmah se okrenuo u vidio je da u ispruženoj ruci optuženik drži crni pištolj s kromiranim dijelom. Posebno je istaknu da kada je optuženik uočio da ga gleda, počeo je trčati u istom smjeru kojim je krenuo, usprkos što je rekao da stane na to se optuženik oglušio i sve je to dojavio kolegama. Posebno je važan dio iskaza svjedoka da je optuženik pobjegao u mračni prostor bivše košarkaške dvorane gdje je bilo nekoliko muških osoba pa je optuženik imao dovoljno vremena taj pištolj predati nekom od tih osoba jer kad su ga sustigli kod njega nisu pronašli pištolj. Svjedok je bio decidiran vezano za pištolj i iskazao je da dobro se razumije u pištolje a da kromirani dio sadrži serijski broj, a po položaju ruke koja je bila odmaknuta 45 % od tijela zasigurno nije položaj u kojem se drži mobitel. Policijska službenica UŽ je potvrdila iskaz gore navedenog svjedoka da je jasno vidjela optuženika s pištoljem koji je repetirao i potrčao u pravcu gdje je bilo više ljudi. Da je istinit iskaz JŽ da je optuženik trčao prema košarkaškoj dvorani Jazine, proizlazi i iz iskaza policijskih službenika MŽ, ĆŽ koji su iskazali da je kod te dvorane zatečen optuženik.

11.3. Po ocjeni drugostupanjskog suda, imajući u vidu sve gore navedeno, prvostupanjski sud je s pravom otklonio obranu optuženika da nije prijetio pištoljem oštećeniku niti da je imao pištolj jer suprotno tome proizlazi i iz iskaza policijskih službenika JŽ i UŽ, koji kao policijski službenici nemaju razloga neosnovano teretiti optuženika, pa samim time nije bilo razloga ne vjerovati iskazu oštećenika. Vezano za to da je oštećenik rekao da se radi o pištolju na patronu koji se ne repetira, po ocjeni drugostupanjskog suda, policijski službenici zasigurno poznaju oružje i specifični zvuk repetiranja pištolja, a opis pištolja od strane oštećenika treba promatrati u kontekstu stresne situacije u kojoj se nalazio. Osim toga, cijeneći iskaz JŽ u dijelu u kojem opisuje kretanje optuženika koji je počeo bježati prema mračnom dijelu košarkaške dvorane gdje je bilo nekoliko muških osoba, životno je da je optuženik imao vremena predati pištolj nekoj od tih osoba.

11.4. Slijedom navedenog neosnovani su prigovori optuženika u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja

12. Budući da žalba podnesena u korist optuženika podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i odluku o kazni, to je u tom dijelu presuda ispitana na temelju članka 478. ZKP/08. Tako je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.

12.1. Cijeneći navedeno, pravilno je olakotnim optuženiku cijenjeno da je optuženik neosuđivana osoba i protek vremena od počinjenja kaznenog djela gdje nema podataka da bi nakon toga bio u sukobu sa zakonom, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno. Sve navedeno u svojoj ukupnosti ukazuje da je pravilno po vrsti i mjeri optuženiku izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uz rok provjeravanja od dvije godine i da nije potrebno izvršenje kazne zatvora jer će se i ovakvom sankcijom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

13 . Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Paljevec