REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kž-110/2022-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Bilušić i Ivane Dubravke Kovačević kao članica vijeća, uz sudjelovanje Jelene Busija kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐA, zbog kaznenog djela iz članka 247. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog ĐA, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 26. siječnja 2022. broj K-118/2019-24, u sjednici održanoj 26. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog ĐA, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, optuženi ĐA je proglašen krivim zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju, iz članka 247. stavka 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavaka 1. i 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., s tim da će iznos biti određen posebnim rješenjem, te u paušalnoj svoti u iznosu 5.000,00 kuna, kao i nužne izdatke oštećenika i njegovog zakonskog zastupnika, te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika Janka Murtića, odvjetnika u Zagrebu, koji iznos će biti određen posebnim rješenjem.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi ĐA osobno, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni, s prijedlogom pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu preinačiti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

5. Žalba je osnovana.

6. Žalitelj ističe da je počinjena bitna povreda odredbi kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08. jer da je pobijanu presudu donio sud koji zbog stvarne nenadležnosti nije mogao suditi u ovom predmetu, a što obrazlaže činjenicom da ništa nije učinjeno u Kupincu (mjesto inkriminacije) nego u Požegi, pa da su prekršene odredbe koje uređuju mjesnu nadležnost sudova, te dodaje da nikada nije dobio optužnicu niti je ostvario pravo na pisani odgovor na optužnicu.

6.1. Međutim, iz spisa predmeta je razvidno da je optuženiku dostavljena optužnica s pravom na odgovor na njegovu adresu prebivališta (list 68 spisa), te u zakonskom roku optuženik nije podnio odgovor na optužnicu, a potom je na sjednici optužnog vijeća 8. ožujka 2019. (bez pozivanja stranaka) potvrđena predmetna optužnica. Žalitelj ispušta iz vida da nakon što je optužnica potvrđena, sukladno odredbi članka 29. stavka 3. ZKP/08., sud se ne može oglasiti mjesno nenadležnim niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadležnosti, pa stoga nema govora o tomu da se prvostupanjski sud trebao proglasiti nenadležnim i predmet ustupiti drugom stvarno i mjesno nadležnom sudu. Pored toga, obrazlažući ovu žalbenu osnovu, optuženi ĐA izražava svoje nezadovoljstvo činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja, što ulazi u okvir druge žalbene osnove i zbog toga izložene prigovore treba ocijeniti pod tom osnovom. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 6. ZKP/08., posebice jer je riječ o optužbi za kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, za što je u prvom stupnju nadležan suditi općinski sud.

7. Nije u pravu žalitelj kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći kako je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi jer da se u izreci navodi krivo mjesto događaja, kao i da je izreka proturječna razlozima presude jer da se u izreci navodi da optuženi nije platio oštećeniku, dok se u obrazloženju navodi da je, a osim toga da obrazloženje presude sadrži proturječne, nerazumljive i nedokazane navode.

7.1. Naime, imajući u vidu sadržaj izreke pobijane presude, potpuno je jasno i nedvosmisleno precizirano zbog kojeg kaznenog djela je optuženi ĐA proglašen krivim (neovisno o eventualnoj pravilnosti zaključaka prvostupanjskog suda, o čemu će više biti riječi u nastavku), kao i gdje je počinjeno i na čiju štetu, te na koji način i s kojim ciljem (činjenično i zakonski opisano te pravno označeno pod točkama I. i II. izreke). Ujedno, pravilno su opisana sva obilježja predmetnog kaznenog djela, a iz takvog činjeničnog opisa, a i obrazloženja prvostupanjske presude jasno proizlazi da je riječ o kaznenom djelu počinjenom s ciljem stjecanja protupravne imovinske koristi. Stoga, izreka pobijane presude je razumljiva. Drugostupanjski sud je također utvrdio da u pobijanoj presudi ne postoji nejasnoća u danim razlozima koja bi pobijanu presudu učinila nerazumljivom i koja bi za posljedicu imala bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer je prvostupanjski sud dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama vezano za zaključak da su u ponašanju optuženika ispunjena obilježja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11., a o odlučnim činjenicama nema znatne proturječnosti između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, dok je drugo pitanje je li u tom dijelu pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će više biti riječi u nastavku. Pri tomu, je li počinjenjem kaznenog djela eventualno ostvarena protupravna imovinska korist vraćena oštećeniku ne spada u obilježje predmetnog djela, nego u ponašanje počinitelja nakon počinjenog kaznenog djela pa je razumljivo da se prvostupanjski sud bavio tim pitanjem u obrazloženju pobijane presude, a ne u izreci. Obrazlaganje i ove žalbene osnove upućuje na to da optuženi ĐA nije zadovoljan činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda, te se i ovdje također osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja. Zato i ovi žalbeni navodi ulaze u okvir druge žalbene osnove, zbog čega izložene prigovore treba ocijeniti pod tom osnovom. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

8. Nadalje, optuženik u žalbi tvrdi da za odluku prvostupanjskog suda o odbijanju dokaznog prijedloga obrane da se na raspravu pozove i ispita oštećeni EA nisu postojali valjani razlozi te tvrdi da mu je zato "oduzeto pravo na obranu" i da mu nisu osigurane jednake mogućnosti dokazivanja u postupku jer se pobijana presuda temelji samo na izjavi oštećenika (očito onoj danoj u pretkaznenom postupku), čime optuženik evidentno upućuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

8.1. Prije svega, iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da se zaključak prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti optuženog ĐA za počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavka 1. KZ/11. temelji na iskazu svjedoka žrtve EA danog pred državnim odvjetnikom 9. studenog 2018. (listovi 24 do 28 spisa), čije ispitivanje tijekom pretkaznenog postupka nije provedeno na način propisan člancima 234. i 235. ZKP/08., odnosno o čijem ispitivanju obrana nije bila obaviještena, a niti prisutna. Naime, temeljem tog iskaza, koji prvostupanjski sud smatra vjerodostojnim i za to daje detaljne razloge, izvode se više bitnih zaključaka i to: da je optuženik prilikom dogovaranja kupoprodaje drvne građe lažnim prikazivanjem činjenica doveo oštećenika u zabludu i naveo ga da na štetu svoje imovine nešto učini; potom da je optuženik u više navrata na više traženja oštećenika obećavao oštećeniku dogovorenu isporuku te daljnji zaključak da nije htio vratiti oštećeniku ostatak novca (sve do rasprave).

8.2. Naime, ako svjedok nije ispitan na način propisan člancima 234. i 235. ZKP/08., na raspravi se može pročitati raniji iskaz, ali se, primjenom odredbe članka 411. stavka 4. ZKP/08., na takvom iskazu ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda.

8.3. Budući da je branitelj optuženika na raspravi 24. siječnja 2022. predložio i ustrajao kod prijedloga da se oštećeni EA ispita neposredno na raspravi i to na okolnosti postojanja prijevarne namjere optuženika (neovisno o činjenici što se na istoj raspravi prethodno obrana nije protivila čitanju zapisnika o ispitivanju oštećenika iz pretkaznenog postupka), proizlazi da se optuženik nije odrekao jednog od temeljnih prava obrane – prava da ispita ili dade ispitati svjedoke optužbe. Stoga, s pravom upućuje žalitelj da je optuženiku, odbijanjem dokaznog prijedloga obrane da se na raspravu pozove i ispita oštećeni EA, onemogućeno ispitivanje oštećenika kao svjedoka. Stoga je točno da se na takvom, nekonfrontiranom dokazu, ne može zasnovati osuđujuća presuda u odlučujućoj mjeri.

8.4. Načelo kontradiktornosti, kao sastavnica pravičnosti postupku, konkretizira se kroz ostvarenje minimalnih prava obrane, a to je, između ostalog, konfrontacijsko pravo optuženika da ispituje svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura prisustvovanje ispitivanju svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe. To pravo obrane garantirano je u članku 6. stavku 3. točki d) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija), kao i u članku 29. stavku 2. podstavku 6. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav).

8.5. Relevantna sudska praksa Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP) vezano za pitanje prava konfrontacije sadržana je u odlukama tog suda "Kaste i Mathisen protiv Norveške" (2006.), "Al Đ i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva" (2011.), "Schatschaschwili protiv Njemačke" (2015.), "Vidgen protiv Nizozemske" (2019.) i drugima.

8.6. Smisao konfrontacijskog prava prvenstveno se sastoji u tome da optuženik može svjedoku optužbe postavljati pitanja kojima će moći provjeriti ili staviti na kušnju pouzdanost i istinitost njegovog iskaza i kao takvo čini srž načela kontradiktornosti koje dolazi do punog izražaja tijekom rasprave. Iznimke od tog načela treba tumačiti restriktivno kada za to postoje opravdani razlozi npr. ispitivanje zaštićenog ili ranjivog svjedoka.

8.7. Iako konfrontacijsko pravo, dakle, nije apsolutno pa povreda tog prava ne dovodi automatski do povrede prava na pravično suđenje, ESLJP je u presudi "Schatschaschwili protiv Njemačke" naveo mjerila prema kojima se ocjenjuje je li povreda konfrontacijskog prava dovela do povrede pravičnosti postupka ili nije. U tom kontekstu treba ocijeniti je li postojao valjan razlog za odsutnost svjedoka i prihvaćanje neprovjerenog iskaza odsutnog svjedoka kao dokaza, je li iskaz odsutnog svjedoka predstavljao jedini ili odlučujući temelj za optuženikovu osudu te je li bilo dovoljno uravnotežujućih činitelja, uključujući jaka postupovna jamstva, koji bi nadoknadili teškoće koje obrana trpi kao posljedicu prihvaćanja neprovjerenog iskaza te koji bi osigurali da je suđenje u cjelini bilo pošteno. Pri tomu, pojam "odlučujući dokaz" treba usko tumačiti, tako da označava iskaz takvog značenja ili važnosti da je vjerojatno da će biti odlučujući za ishod predmeta, s time da ako su potvrđujući dokazi jači, to je manje vjerojatno da će se iskaz odsutnog svjedoka tretirati kao odlučujući.

8.8. Premda u ovom konkretnom slučaju obrana nije imala mogućnost na raspravi ispitati svjedoka EA prvostupanjski sud je na takvom, nekonfrontiranom dokazu, utemeljio svoju presudu bez da je prethodno ispitao jesu li ispunjeni navedeni kriteriji, čime je teško povrijedio pravo optuženog ĐA na pravično suđenje zajamčeno Konvencijom i Ustavom. To se osobito odnosi na izostanak drugih, podupirućih dokaza, budući da se ostali izvedeni dokaze odnose isključivo na materijalnu dokumentaciju koja u odnosu na pitanje prijevarnog postupanja optuženika, sama za sebe, ima svega dokaznu snagu indicija, pa se ima zaključiti da je iskaz svjedoka EA, ako ne jedini, onda svakako odlučujući dokaz za osudu optuženika.

9. Slijedom navedenog, osnovano optuženi ĐA ukazuje da je pobijanom presudom ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., posljedicom čega je i činjenično stanje, za sada, ostalo pogrešno utvrđenim, kako obrazlaže žalitelj u svojoj žalbi.

10. Stoga je, prihvaćanjem žalbe optuženog ĐA, pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet uputiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sukladno članku 483. stavku 1. ZKP/08.

11. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je ovdje upozoren, te će voditi računa o konvencijskim i ustavnim pravima obrane. Pri tomu će na sporne okolnosti obnoviti sve do sada izvedene dokaze, po potrebi će izvesti i nove, a na raspravu će pozvati i ispitati svjedoka EA, odnosno suglasno mjerilima ESLJP, pristupiti ocjeni „čimbenika protuteže“, tj. ocjeni jesu li odlučujući dokazi potkrijepljeni i drugim dokazima. Ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka EA, ako ga obrana eventualno zbog objektivne nemogućnosti neće moći ispitati, treba staviti u kontekst ostalih izvedenih dokaza, kao podupirućih, kako bi se mogao donijeti zaključak je li optuženik počinio terećeno kazneno djelo. Potom će nakon pojedinačne ocjene svakog dokaza te ocjene svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti i na temelju ukupnog rezultata dokazivanja, donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz članka 459. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 26. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec