Republika Hrvatska

Gž Ovr-185/2025-2

Županijski sud u Šibeniku

Šibenik, S. Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu Ljudevitu Zoričiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja EOS MATRIX d.o.o. Zagreb, Horvatova 82, OIB 76674680107, kojeg po punomoći zastupa zaposlenica EŽ, dipl. iur., protiv ovršenika PŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru broj Ovr-674/2020-57 od 18. lipnja 2025. godine, dana 26. rujna 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Samoboru broj Ovr-674/2020-57 od 18. lipnja 2025. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem usvojena je žalba ovršenika te je u cijelosti preinačeno rješenje o ovrsi broj Ovr-674/2020 od 16. studenog 2020. godine na način da je odbijen ovršni zahtjev ovrhovoditelja te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda brisanje zabilježbe ovrhe i zabilježbe pokretanja postupka na nekretnini u vlasništvu ovršenika upisanoj u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Protiv tog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud u skladu sa žalbenim navodima rješenje preinači na način da odbije žalbu ovršenika i odredi nastavak provedbe ovrhe.

2.1. Ovršenik u odgovoru na žalbu ovrhovoditelja predlaže istu kao neosnovanu odbiti i potvrditi pobijano rješenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema stanju spisa predmeta i razlozima pobijanog rješenja prvostupanjski je sud po ovlaštenju iz članka 51. stavak 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ), povodom žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi broj Ovr-674/2020-05 od 16. studenog 2020. godine, a kojim je radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od tada 135.508,84 kuna, koja tražbina proizlazi iz ovršne isprave - ugovora o kreditu broj 038- 50-355782 od 17. srpnja 2006. godine, koji je sklopljen između ovršenika kao korisnika kredita i prednika ovrhovoditelja kao kreditora, od kojeg je ovrhovoditelj otkupio dug (cesija), donio pobijano rješenje navodeći u bitnome da je nakon ispitivanja testa razmjernosti osnovan prigovor ovršenika o narušenoj ravnoteži interesa stranaka za provedbom ovrhe na način kako je određeno ranije donesenim rješenjem o ovrsi, te je temeljem odredbe članka 80.b stavci 2. i 3. OZ preinačio ranije doneseno rješenje o ovrsi odbijanjem ovršnog zahtijeva ovrhovoditelja.

5. Ovrhovoditelj u bitnome sadržajno žalbom ističe da je ovršenik pristao na zasnivanje založnog prava na nekretnini radi osiguranja predmetne tražbine u kojoj situaciji se nema pravo pozivati na pravo na dom (jedina nekretnina), tim više što ovršna isprava datira iz 2006. godine, a novela OZ kojom je to pravo propisano je iz 2017. godine i nema retroaktivne primjene. Nadalje navodi da test razmjernosti koji je proveo prvostupanjski sud je u suprotnosti s pravima zajamčenim odredbom članka 8. (Europske) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („NN Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/058, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencije). Tako ovrhovoditelj navodi da je cilj testa razmjernosti dobiti odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede prava zajamčenog člankom 8. Konvencije, odnosno dobiti odgovor na pitanje predstavlja li provedba ovrhe na nekretnini ovršenika neopravdano miješanje u njegovo pravo na dom, te jedino ukoliko je negativan odgovor na jedno od tri eliminacijska pitanja – je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li usmjereno na postizanje „legitimnog cilja“ i je li bilo nužno u demokratskom društvu - tada bi provedba ovrhe bila neopravdana i protivna Konvenciji, no da u ovom slučaju odgovor na sva tri pitanja je pozitivan pa time da je predmetna ovrha na nekretnini ovršenika opravdana i ne predstavlja miješanje u njegovo pravo na dom.

6. Povodom žalbe ovrhovoditelja ispitujući pobijano rješenje ovlaštenjem iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na primjenu kojeg upućuje odredba članka 21. stavak 1. OZ, ovaj sud ne nalazi da je isto doneseno uz neku od bitnih postupovnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Uvažavajući okolnosti slučaja ovaj sud je stava da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je ovršni zahtjev ovrhovoditelja odbio te da pobijano rješenje nije doneseno protivno mjerodavnim odredbama OZ, odnosno da ovrhovoditelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju njegovu pravilnost i zakonitost.

7.1. Okolnosti slučaja koje opravdavaju odluku suda prvog stupnja su činjenica da ovrhovoditelj svoju tražbinu temelji na ovršnoj ispravi - potrošačkom kreditu iz 2006. godine, s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF - te je opravdana pretpostavka na ništetnost pojedinih odredbi tog ugovora, a koja bi činjenica, i sama po sebi, dovodila u sumnju visinu tražbine ovrhovoditelja i bila bi, ako ne razlogom za odbijanjem ovršnog zahtijeva, svakako razlogom za odgodom predmetne ovrhe.

7.2. Nadalje, predmetna tražbina se namiruje ovrhom na novčanim sredstvima, mirovini ovršenika i to do visine ½ mjesečnog iznosa mirovine ovršenika, a po njegovoj suglasnosti, te ukupna tražbina ovrhovoditelja navedena u ovršnom zahtjevu radi naplate koje je ovrha određena iznosi 135.508,84 kuna, što po tečaju konverzije od 7,53450 daje iznos od 17.985,11 eura, dok je u postupku utvrđeno da prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 19. studenog 2024. godine neplaćena dospjela glavnica iznosi 1.892,12 eura, dok se ostatak tražbine odnosi na neplaćenu ugovornu kamatu od 688,73 eura, ostalih troškova u iznosu od 1.311,51 eura i zateznih kamata u iznosu od 10.555,66 eura, što je sveukupno 14.448,02 eura, dok je vrijednost ovršne nekretnine u postupku procijenjena na iznos od 132.517,76 eura, iz čega proizlazi da tražbina ovrhovoditelja predstavlja 10,9% vrijednosti nekretnine ovršenika, s tim da ovršenik predmetnu nekretninu koristi za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, i osim te nema drugih nekretnina pogodnih za stanovanje.

8. Kod takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je ovršni zahtjev odbio jer i po stavu ovog suda nisu ispunjeni posebni uvjeti za određivanjem ovrhe na nekretnini, pa i bez obzira što je ovršenik ovršnom ispravom iz 2006. godine, u čiju se djelomičnu ništetnost opravdano sumnja, predmetnu nekretninu založio u korist prednika ovrhovoditelja radi naplate predmetne tražbine.

9. Stoga, a kako se nisu ostvarili žalbeni razlozi ovrhovoditelja, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 380. točka 2. ZPP na primjenu kojeg upućuje odredba članka 21. stavak 1. OZ potvrditi prvostupanjsko rješenje donoseći odluku kao u izreci ovog rješenja.

U Šibeniku, 26. rujna 2025. godine

S U D A C

Ljudevit Zoričić