Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1728/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miljenko Mrakovčić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-305/2022-22 od 27. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, a žalba tuženika se odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-305/2022-22 od 27. svibnja 2025.,

a) potvrđuje u toč. I., II., i III. izreke,

b) preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u toč. IV. izreke tako da preinačeno glasi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.217,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

U preostalom iznosu zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe sadržane u toč. 2. i toč. 7. Ugovora o [broj kredita] sklopljenog dana 12.06.2007. godine a koje odredbe vezuju iznos kredita za valutu CHF, određuju redovnu kamatnu stopu na način da je ista promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora i da se kredit otplaćuje u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća anuiteta.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.184,46 € (slovima: tisućuistoosamdeestičetiri eura i četrdeestišest eurocenti) s naslova ništetne promjenjive kamatne stope, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31.srpnja 2015., a za razdoblje od 1.kolovoza 2015.godine do 31.prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, od 1.siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na iznose kako slijedi:

-0,28 EUR počev od 29.8.2007. pa do isplate

-0,59 EUR počev od 31.8.2007. pa do isplate

-0,34 EUR počev od 30.9.2007. pa do isplate

-0,45 EUR počev od 31.10.2007. pa do isplate

-0,26 EUR počev od 30.11.2007. pa do isplate

-0,03 EUR počev od 31.12.2007.pa do isplate

-0,98 EUR počev od 31.1.2008. pa do isplate

-1,52 EUR počev od 29.2.2008. pa do isplate

-2,43 EUR počev od 31.3.2008. pa do isplate

-1,02 EUR počev od 30.4.2008. pa do isplate

-13,09 EUR počev od 31.5.2008. pa do isplate

-13,79 EUR počev od 30.6.2008. pa do isplate

-12,49 EUR počev od 31.7.2008. pa do isplate

-12,43 EUR počev od 31.8.2008. pa do isplate

-13,00 EUR počev od 30.9.2008. pa do isplate

-18,00 EUR počev od 31.10.2008. pa do isplate

-14,43 EUR počev od 30.11.2008. pa do isplate

-18,55 EUR počev od 31.12.2008. pa do isplate

-18,99 EUR počev od 31.1.2009. pa do isplate

-19,07 EUR počev od 28.2.2009. pa do isplate

-21,62 EUR počev od 31.3.2009. pa do isplate

-21,53 EUR počev od 30.4.2009. pa do isplate

-20,05 EUR počev od 31.5.2009. pa do isplate

-18,91 EUR počev od 30.6.2009. pa do isplate

-18,92 EUR počev od 31.7.2009. pa do isplate

-19,15 EUR počev od 31.8.2009. pa do isplate

-18,88 EUR počev od 30.9.2009. pa do isplate

-18,18 EUR počev od 31.10.2009. pa do isplate

-18,78 EUR počev od 30.11.2009. pa do isplate

-19,19 EUR počev od 31.12.2009. pa do isplate

-19,85 EUR počev od 31.1.2010. pa do isplate

-19,36 EUR počev od 28.2.2010. pa do isplate

-20,30 EUR počev od 31.3.2010. pa do isplate

-19,77 EUR počev od 30.4.2010. pa do isplate

-19,90 EUR počev od 31.5.2010. pa do isplate

-23,30 EUR počev od 30.6.2010. pa do isplate

-22,16 EUR počev od 31.7.2010. pa do isplate

-24,04 EUR počev od 31.8.2010. pa do isplate

-22,87 EUR počev od 30.9.2010. pa do isplate

-21,26 EUR počev od 31.10.2010. pa do isplate

-23,37 EUR počev od 30.11.2010. pa do isplate

-26,03 EUR počev od 31.12.2010. pa do isplate

-23,38 EUR počev od 11.1.2011. pa do isplate

-23,65 EUR počev od 14.2.2011. pa do isplate

-22,25 EUR počev od 31.3.2011. pa do isplate

-21,94 EUR počev od 30.4.2011. pa do isplate

-25,20 EUR počev od 31.5.2011. pa do isplate

-24,99 EUR počev od 30.6.2011. pa do isplate

-27,39 EUR počev od 31.7.2011. pa do isplate

-25,24 EUR počev od 31.8.2011. pa do isplate

-23,02 EUR počev od 22.9.2011. pa do isplate

-19,14 EUR počev od 31.10.2011. pa do isplate

-18,52 EUR počev od 22.11.2011. pa do isplate

-18,66 EUR počev od 21.12.2011. pa do isplate

-18,68 EUR počev od 27.1.2012. pa do isplate

-18,19 EUR počev od 20.2.2012. pa do isplate

-17,27 EUR počev od 23.3.2012. pa do isplate

-16,94 EUR počev od 25.4.2012. pa do isplate

-16,53 EUR počev od 23.5.2012. pa do isplate

-15,70 EUR počev od 30.6.2012. pa do isplate

-15,19 EUR počev od 9.7.2012. pa do isplate

-14,44 EUR počev od 17.8.2012. pa do isplate

-13,49 EUR počev od 21.9.2012. pa do isplate

-13,30 EUR počev od 31.10.2012. pa do isplate

-12,88 EUR počev od 13.11.2012. pa do isplate

-12,17 EUR počev od 21.12.2012. pa do isplate

-10,97 EUR počev od 21.1.2013. pa do isplate

-10,88 EUR počev od 6.2.2013. pa do isplate

-10,32 EUR počev od 13.3.2013. pa do isplate

-9,53 EUR počev od 10.4.2013. pa do isplate

-8,45 EUR počev od 15.5.2013. pa do isplate

-7,86 EUR počev od 20.6.2013. pa do isplate

-7,38 EUR počev od 16.7.2013. pa do isplate

-6,95 EUR počev od 13.8.2013. pa do isplate

-6,53 EUR počev od 17.9.2013. pa do isplate

-5,81 EUR počev od 30.10.2013. pa do isplate

-5,23 EUR počev od 30.11.2013. pa do isplate

-4,66 EUR počev od 11.12.2013. pa do isplate

-4,04 EUR počev od 22.1.2014. pa do isplate

-3,43 EUR počev od 20.2.2014. pa do isplate

-2,74 EUR počev od 6.3.2014. pa do isplate

-2,03 EUR počev od 17.4.2014. pa do isplate

-1,34 EUR počev od 28.5.2014. pa do isplate

-0,66 EUR počev od 30.6.2014. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.".

III. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ŽR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.195,70 € s naslova ništetne valutne klauzule, sa zakonskom zateznom kamatom do 31. prosinca 2007. godine prema stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 76/96, 72/02 i 153/04), za razdoblje od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to na iznose kako slijedi:

-0,53 EUR počev od 29.8.2007. pa do isplate

-1,14 EUR počev od 31.8. 2007. pa do isplate

-0,68 EUR počev od 30.9.2007. pa do isplate

-0,91 EUR počev od 31.10.2007. pa do isplate

-0,54 EUR počev od 30.11.2007. pa do isplate

-0,07 EUR počev od 31.12.2007.pa do isplate

-2,08 EUR počev od 31.1.2008. pa do isplate

-3,27 EUR počev od 29.2.2008. pa do isplate

-5,32 EUR počev od 31.3.2008. pa do isplate

-2,27 EUR počev od 30.4.2008. pa do isplate

-4,31 EUR počev od 31.5.2008. pa do isplate

-2,75 EUR počev od 30.6.2008. pa do isplate

-4,76 EUR počev od 31.7.2008. pa do isplate

-4,54 EUR počev od 31.8.2008. pa do isplate

-3,15 EUR počev od 30.9.2008. pa do isplate

-6,78 EUR počev od 31.10.2008. pa do isplate

-0,36 EUR počev od 30.11.2008. pa do isplate

-8,95 EUR počev od 31.12.2008. pa do isplate

-10,46 EUR počev od 31.1.2009. pa do isplate

-11,26 EUR počev od 28.2.2009. pa do isplate

-8,31 EUR počev od 31.3.2009. pa do isplate

-8,87 EUR počev od 30.4.2009. pa do isplate

-6,59 EUR počev od 31.5.2009. pa do isplate

-4,96 EUR počev od 30.6.2009. pa do isplate

-5,69 EUR počev od 31.7.2009. pa do isplate

-6,91 EUR počev od 31.8.2009. pa do isplate

-7,06 EUR počev od 30.9.2009. pa do isplate

-6,29 EUR počev od 31.10.2009. pa do isplate

-8,45 EUR počev od 30.11.2009. pa do isplate

-10,26 EUR počev od 31.12.2009. pa do isplate

-12,76 EUR počev od 31.1.2010. pa do isplate

-12,52 EUR počev od 28.2.2010. pa do isplate

-15,87 EUR počev od 31.3.2010. pa do isplate

-15,59 EUR počev od 30.4.2010. pa do isplate

-17,03 EUR počev od 31.5.2010. pa do isplate

-27,34 EUR počev od 30.6.2010. pa do isplate

-25,66 EUR počev od 31.7.2010. pa do isplate

-32,40 EUR počev od 31.8.2010. pa do isplate

-30,59 EUR počev od 30.9.2010. pa do isplate

-27,42 EUR počev od 31.10.2010. pa do isplate

-35,41 EUR počev od 30.11.2010. pa do isplate

-45,60 EUR počev od 31.12.2010. pa do isplate

-39,16 EUR počev od 11.1.2011. pa do isplate

-42,08 EUR počev od 14.2.2011. pa do isplate

-39,42 EUR počev od 31.3.2011. pa do isplate

-40,46 EUR počev od 30.4.2011. pa do isplate

-54,43 EUR počev od 31.5.2011. pa do isplate

-56,32 EUR počev od 30.6.2011. pa do isplate

-68,32 EUR počev od 31.7.2011. pa do isplate

-63,08 EUR počev od 31.8.2011. pa do isplate

-57,19 EUR počev od 22.9.2011. pa do isplate

-58,49 EUR počev od 31.10.2011. pa do isplate

-58,49 EUR počev od 22.11.2011. pa do isplate

-62,19 EUR počev od 21.12.2011. pa do isplate

-65,52 EUR počev od 27.1.2012. pa do isplate

-66,45 EUR počev od 20.2.2012. pa do isplate

-65,06 EUR počev od 23.3.2012. pa do isplate

-66,95 EUR počev od 25.4.2012. pa do isplate

-68,43 EUR počev od 23.5.2012. pa do isplate

-67,46 EUR počev od 30.6.2012. pa do isplate

-68,44 EUR počev od 9.7.2012. pa do isplate

-67,85 EUR počev od 17.8.2012. pa do isplate

-65,88 EUR počev od 21.9.2012. pa do isplate

-69,18 EUR počev od 31.10.2012. pa do isplate

-71,09 EUR počev od 13.11.2012. pa do isplate

-70,76 EUR počev od 21.12.2012. pa do isplate

-66,09 EUR počev od 21.1.2013. pa do isplate

-71,16 EUR počev od 6.2.2013. pa do isplate

-72,16 EUR počev od 13.3.2013. pa do isplate

-70,99 EUR počev od 10.4.2013. pa do isplate

-66,01 EUR počev od 15.5.2013. pa do isplate

-66,45 EUR počev od 20.6.2013. pa do isplate

-68,41 EUR počev od 16.7.2013. pa do isplate

-71,24 EUR počev od 13.8.2013. pa do isplate

-74,96 EUR počev od 17.9.2013. pa do isplate

-73,98 EUR počev od 30.10.2013. pa do isplate

-75,76 EUR počev od 30.11.2013. pa do isplate

-77,71 EUR počev od 11.12.2013. pa do isplate

-79,18 EUR počev od 22.1.2014. pa do isplate

-81,59 EUR počev od 20.2.2014. pa do isplate

-81,69 EUR počev od 6.3.2014. pa do isplate

-80,41 EUR počev od 17.4.2014. pa do isplate

-80,45 EUR počev od 28.5.2014. pa do isplate

-81,42 EUR počev od 30.6.2014. pa do isplate , sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.045,78 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. svibnja 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodištereferentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe podnijeli su tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj žalbom pobija predmetnu presudu u dijelu toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.184,46 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. , 80/22., 114/22.,155/23.,dalje: ZPP). Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti. Traži trošak žalbenog postupka.

3.1. Tuženik žalbom presudu prvostupanjskog suda pobija u toč. I., III. i IV. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužitelja obveže na naknadu troškova postupka tuženiku, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate. Traži trošak žalbenog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tužitelja i tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti ni nejasnoća pa se može ispitati, tako da donošenjem iste nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik jer presuda, suprotno žalbenim navodima, ima sve bitne sastojke propisane navedenom zakonskom odredbom, budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju jasno izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje je utvrđivao, dokaze koji su se provodili te kako ih je ocijenio.

9. Neosnovano je pozivanje tuženika na povredu ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) sa aspekta prava na obrazloženu sudsku odluku, a koje od sudova zahtijeva da za svoju odluku, s obzirom na okolnosti svakog pojedinog slučaja, daju dostatne i relevantne razloge. Naime, to pravo se ne može tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku već je sud dužan dati dostatne i relevantne razloge koji su odlučni za donošenje odluke. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao relevantne i dostatne razloge koji ne odstupaju od ustaljene sudske prakse.

10. Nije sporno da je tuženik kao kreditor s tužiteljem kao korisnikom kredita sklopio Ugovor o [broj kredita] od 12. lipnja 2007. (dalje: Ugovor o kreditu), radi kupnje vozila pobliže navedenih u ugovoru, u iznosu kunske protuvrijednosti 20.300,18 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, da je ugovorena redovna kamata 5,95% godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora. Nije sporno niti da je tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana u više navrata, kao i da je rastao tečaj CHF.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom banke (tuženika), a radi se o dijelovima toč. 2. i 7. Ugovora o kreditu.

12. Nesporno je da je predmetnoj parnici prethodila parnica u kolektivnom sporu. U postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu utvrđeno je da tuženici u tom sporu, između kojih je i tuženik u ovom predmetu, prije zaključenja ugovora o kreditu, nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, da službenici tuženih banaka nisu prilikom pregovaranja na valjan i razumljiv način objasnili postupak formiranja kamatne stope, da potrošači nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope, da ugovorena kamatna stopa nije bila određena niti odrediva, te da nije bila razumljiva, a ni poštena, te da tuženici nisu pojedinačno pregovarali o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, da klijentima nisu na valjani način objašnjene posljedice takvih ugovornih odredbi i da su banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a polazeći od odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje ZZP/14) i čl. 502.c ZPP-a zaključio da su odredba predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, kao i dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, nerazumljive i nepoštene i kao takve ništetne.

14. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-3142/2018- 2 od 19. ožujka 2019. i Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je jasan pravni stav da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ( „Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 dalje ZZP/14), a temeljem čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. ZZP/14.

15. Tuženik kao trgovac u odnosu na kojeg je vođen kolektivni spor, međutim, ima pravo u individualnim postupcima potrošača dokazivati da se odluke donesene u kolektivnom sporu ne mogu primijeniti u konkretnoj pravnoj stvari. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja činjenica iz kojih bi proizlazilo da se predmetni Ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu, a u ovom postupku tuženik to nije dokazao.

16. Na tu okolnost tuženik je predložio saslušanje tužitelja, djelatnika banke i javnog bilježnika. Tijekom postupka tuženik je odustao od dokaznog prijedloga saslušanja djelatnika banke, a prvostupanjski sud je pravilno odbio dokazni prijedlog za saslušanje javnog bilježnika, jer javni bilježnik nije prilikom solemnizacije Ugovora o kreditu imao zakonskih ovlasti objasniti potrošaču parametre promjene kamatne stope ili razlike tečaja švicarskog franka. Dok iz iskaza tužitelja ne proizlazi da se o predmetnim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, niti to proizlazi iz materijalne dokumentacije priložene u spisu.

17. Dakle, presudom u kolektivnom sporu i to Trgovačkog sud u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. na koje se poziva prvostupanjski sud i koji ga obvezuju, utvrđene su ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli uz koju je vezana glavnica švicarski franak pa presude po tužbi radi zaštite kolektivnih interesa potrošača imaju direktan učinak i na ovaj predmet, a u smislu čl. 502. a i čl. 502.c ZPP-a.

18. Valja ukazati kako su sudovi u navedenim presudama donesenim u sporovima radi kolektivne zaštite potrošača, proveli tzv. test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test poštenosti, te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita i trenutku sklapanja kredita.

19. Neosnovana je tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 326. Zakona o obveznim odnosima ( „ Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) jer je ugovor ispunjen, a sporni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu sve i kad bi bile ništetne su manjeg značaj.

20. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi pa na to pravo ne utječe niti činjenica da je ugovor ispunjen. Ništetnost se ne može isticati samo u slučaju ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja (čl. 326. st. 2. ZOO-a). S obzirom da je presudom VTS-a poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da su banke, a među ostalima i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese potrošača tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditu koristile nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo pa je takva odredba ništavna, te je presudom VTS-a poslovni broj Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. utvrđena nedopuštenost valutne klauzule u ugovorima o kreditima, ne može se govoriti o zabrani manjeg značaja s obzirom na opseg i posljedice ništetnosti takvih odredbi. Stoga se može reći da se odlukama o zaštiti kolektivnih interesa potrošača štiti i javni interes, a na što upućuje i činjenica da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15) dana mogućnost konverzije kao načina otklanjanja negativnih učinaka i posljedica kredita u CHF.

21. Također je pravilno prvostupanjski sud zaključio da tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i to primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a, čija visina između stranaka nije sporna.

22. Kako je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštenih, a time i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje. Odredbe ugovora o kreditu koje su utvrđene ništetnim, ništetne su od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Stoga je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a.

23. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o prigovoru zastare pravilno je primijenio odredbu čl. 241. ZOO jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022., pokretanje parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

24. Tužitelj je tužbu podnio sudu 19. siječnja 2022. pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da prigovor zastare nije osnovan u odnosu na potraživanje preplaćenog iznosa s osnove razlike tečaja CHF jer je u odnosu na valutnu klauzulu zastarni rok ponovno počeo teći 14. lipnja 2018. donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17-10 pa u odnosu na to potraživanje nije protekao zastarni rok od 5 godina.

25. Stoga je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu toč. I. i III. izreke.

26. Ispitujući povodom žalbe tužitelja zakonitost pobijane presude u dijelu toč. II izreke ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno u tom dijelu ocijenio osnovnim prigovor zastare.

27. Imajući u vidu da je ništetnost ugovornih odredbi koje se odnosi na promjenjive kamatne stope ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ništetnost promjenjive kamatne stope postala je pravomoćna 13. lipnja 2014., donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13-4, a ne 14. lipnja 2018. kako to neosnovano navodi tužitelj u žalbi.

28. Stoga je s danom podnošenje tužbe u odnosu na potraživanje s te osnove, protekao zastarni rok od 5 godina pa je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

29. Osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je prvostupanjski pogrešno primijenio materijalno pravo kada je o troškovima postupka odlučio primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a ocijenivši da tužitelj nije u postupku uspio u razmjeno neznatnom dijelu.

29.1. Naime, tužitelj je u odnosu na pravnu osnovu uspio sa 100%, a u odnosu na visinu svog zahtjeva 72,95% (potraživao je 4.380,16 eura, a dosuđeno mu je 3.195,70 eura). Kada se od tih 72,95% oduzme uspjeh tuženika 27,5% dobije se 45,90% + 100% (uspjeh glede pravne osnove) jednako je 145,90% i kada se to podijeli sa 2, dobije se da je uspjeh tužitelja 72,95% pa tužitelju pripadaju troškovi postupka razmjerno uspjehu spora sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a.

29.2. Neosnovano tuženik osporava da troškovi sastava podnesaka od 18. rujna 2024. i 14. studenog 2024. nisu bili nužni za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a. Podneskom od 18. rujna 2024. tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa službenom valutom euro, a podneskom od 14. studenog 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno pozivu suda u rješenju od 30. listopada 2024. pa se radi o troškovima koji su bili nužni za vođenje parnice. Međutim prvostupanjski sud je pogrešno tužitelju priznao trošak sastava navedenih podnesaka prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje u tekstu: Tarifa) jer se ne radi o obrazloženim podnescima pa tužitelju za navedene podneske pripada nagrada prema Tbr. 8. toč. 4. Tarife.

29.3. Tuženik neosnovano osporava i trošak pristupa tužitelja na ročište održano 14. travnja 2025. Održavanje navedenog ročišta ne može se pripisati krivnji tužitelja, kako se navodi, jer o preotvaranju glavne rasprave odlučuje sud kada ocjeni da je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnih pitanja neovisno o prijedlogu ili raspolaganju stranke (čl. 305. ZPP-a).

30. Slijedom navedenog, valjalo je tužitelju priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. toč. 1. Tarife), sastav podnesaka od 21. travnja 2024. i 10. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), sastav podnesaka od 18. rujna 2024. i 10. travnja 2025. u iznosu od 50,00 eura za svaki (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), zastupanje na ročištima 25. siječnja 2023., 19. rujna 2024. i 14. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), PDV 325,00 eura i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,78 eura ili ukupno 1.670,78 eura. Kako je tužitelj uspio 72,90% svog zahtjeva pripada mu iznos od 1.217,99 eura pa je sukladno tome valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka (toč. IV. izreke).

31. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

32. Tuženiku također nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom u odnosu na glavnu stvar, a i u odnosu na odluku o troškovima postupka je uspio djelomično.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 3. ZPP-a.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac