Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-609/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća, te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Andreja Štefan, odvjetnica iz Čakovca, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d, Jadranski Trg 3/a, Rijeka, OIB 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-95/2024-3 od 13. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-

95/2024-3 od 13. veljače 2024.:

a) potvrđuje u pobijanom dijelu odluke o glavnoj stvari pod toč. I., II. i IV. izreke,

b) preinačava u odluci o trošku pod toč. III. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a OIB: 23057039320 da tužiteljici RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.519,47 EUR (šesttisućapetstotinadevdesetičetiri eura i četrdesetisedam centi ) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kao referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a OIB: 23057039320 da tužiteljici RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 13.599,22 EUR-a (trinaesttisućapetstodeve- desetidevet eura i dvadesetidva centa ) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 0,27 EUR-a od 2.2.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 57,39 EUR-a od 2.3.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 51,17 EUR-a od 2.4.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 68,64 EUR-a od 2.5.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 61,58 EUR-a od 2.6.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 53,31 EUR-a od 2.7.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 56,71 EUR-a od 2.8.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 62,71 EUR-a od 2.9.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 56,87 EUR-a od 2.10.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 56,30 EUR-a od 2.11.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 63,24 EUR-a od 2.12.2009.g. do plaćanja;

- na iznos od 68,80 EUR-a od 2.1.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 260,32 EUR-a od 23.1.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 72,09 EUR-a od 2.2.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 70,44 EUR-a od 2.3.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 82,21 EUR-a od 2.4.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 79,66 EUR-a od 2.5.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 82,46 EUR-a od 2.6.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 113,78 EUR-a od 2.7.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 106,85 EUR-a od 2.8.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 132,35 EUR-a od 2.9.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 119,71 EUR-a od 2.10.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 99,92 EUR-a od 2.11.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 131,95 EUR-a od 2.12.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 148,28 EUR-a od 2.1.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 136,06 EUR-a od 2.2.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 139,83 EUR-a od 2.3.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 129,59 EUR-a od 2.4.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 130,73 EUR-a od 2.5.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 153,42 EUR-a od 2.6.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 158,70 EUR-a od 2.7.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 195,03 EUR-a od 2.8.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 189,89 EUR-a od 2.9.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 161,38 EUR-a od 2.10.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 146,20 EUR-a od 2.11.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 143,14 EUR-a od 2.12.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 151,44 EUR-a od 2.1.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 159,47 EUR-a od 2.2.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 159,65 EUR-a od 2.3.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 154,64 EUR-a od 2.4.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 156,29 EUR-a od 2.5.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 159,38 EUR-a od 2.6.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 156,44 EUR-a od 2.7.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 156,66 EUR-a od 2.8.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 153,84 EUR-a od 2.9.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 148,24 EUR-a od 2.10.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 154,68 EUR-a od 2.11.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 156,52 EUR-a od 2.12.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 156,66 EUR-a od 2.1.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 147,34 EUR-a od 2.2.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 153,34 EUR-a od 2.3.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 154,96 EUR-a od 2.4.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 151,37 EUR-a od 2.5.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 141,27 EUR-a od 2.6.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 137,28 EUR-a od 2.7.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 141,43 EUR-a od 2.8.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 145,67 EUR-a od 2.9.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 153,48 EUR-a od 2.10.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 149,71 EUR-a od 2.11.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 151,75 EUR-a od 2.12.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 4.483,03 EUR-a od 7.12.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 113,64 EUR-a od 2.1.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 71,37 EUR-a od 2.2.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 72,93 EUR-a od 2.3.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 71,83 EUR-a od 2.4.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 69,84 EUR-a od 2.5.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 68,86 EUR-a od 2.6.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 69,70 EUR-a od 2.7.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 72,08 EUR-a od 2.8.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 75,11 EUR-a od 2.9.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 75,62 EUR-a od 2.10.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 76,67 EUR-a od 2.11.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,44 EUR-a od 2.12.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 77,41 EUR-a od 2.1.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,78 EUR-a od 2.2.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,78 EUR-a od 2.3.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,78 EUR-a od 2.4.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,78 EUR-a od 2.5.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,78 EUR-a od 2.6.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,78 EUR-a od 2.7.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,78 EUR-a od 2.8.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 78,77 EUR-a od 2.9.2015.g. do plaćanja;

a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023 pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kao referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a OIB: 23057039320 da tužiteljici RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.894,27 EUR-a ( tisućuosamstodevdesetičetirieura i dvadesetisedam centi ) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 5,24 EUR-a od 2.09.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 26,05 EUR-a od 2.10.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 22,43 EUR-a od 2.11.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,91 EUR-a od 2.12.2010.g. do plaćanja;

- na iznos od 32,22 EUR-a od 2.1.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 29,74 EUR-a od 2.2.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 30,51 EUR-a od 2.3.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,43 EUR-a od 2.4.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,66 EUR-a od 2.5.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 33,69 EUR-a od 2.6.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,76 EUR-a od 2.7.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 42,14 EUR-a od 2.8.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 41,10 EUR-a od 2.9.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 35,30 EUR-a od 2.10.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 32,88 EUR-a od 2.11.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 32,26 EUR-a od 2.12.2011.g. do plaćanja;

- na iznos od 33,96 EUR-a od 2.1.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 35,60 EUR-a od 2.2.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 35,63 EUR-a od 2.3.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,61 EUR-a od 2.4.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,95 EUR-a od 2.5.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 35,58 EUR-a od 2.6.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,98 EUR-a od 2.7.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 35,02 EUR-a od 2.8.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,45 EUR-a od 2.9.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 33,30 EUR-a od 2.10.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,62 EUR-a od 2.11.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 35,00 EUR-a od 2.12.2012.g. do plaćanja;

- na iznos od 35,02 EUR-a od 2.1.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 33,12 EUR-a od 2.2.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,34 EUR-a od 2.3.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,68 EUR-a od 2.4.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 33,94 EUR-a od 2.5.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 31,88 EUR-a od 2.6.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 31,06 EUR-a od 2.7.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 31,91 EUR-a od 2.8.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 32,78 EUR-a od 2.9.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,37 EUR-a od 2.10.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 33,60 EUR-a od 2.11.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,02 EUR-a od 2.12.2013.g. do plaćanja;

- na iznos od 34,31 EUR-a od 2.1.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 26,66 EUR-a od 2.2.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 27,11 EUR-a od 2.3.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 26,79 EUR-a od 2.4.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 26,21 EUR-a od 2.5.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 25,92 EUR-a od 2.6.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 26,17 EUR-a od 2.7.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 26,86 EUR-a od 2.8.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 27,75 EUR-a od 2.9.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 27,89 EUR-a od 2.10.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,20 EUR-a od 2.11.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,72 EUR-a od 2.12.2014.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,42 EUR-a od 2.1.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.2.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.3.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.4.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.5.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.6.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.7.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.8.2015.g. do plaćanja;

- na iznos od 28,82 EUR-a od 2.9.2015.g. do plaćanja;

a koja kamata teče od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, od 01.08.2015. pa 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. pa do 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31.12.2023 pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kao referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a OIB: 23057039320 da tužiteljici RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.894,47 EUR (šesttisućaosamstodevdesetičetiri eura i četrdesetisedam centi ) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje kao referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. O d b i j a s e zahtjev tuženika za utvrđenje tuženikova potraživanja prema tužiteljici u vezi dva ugovora o kreditu i to s osnove potplaćenih anuiteta kad je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja, te se temeljem navedenog odbija prigovor prijeboja tuženika."

2. Navedenu presudu u cijelosti žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužba tužitelja, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud odlučivao o zahtjevu koji se temelji na tvrdnji o ništetnosti dijela odredbi Ugovora o kreditu broj: 5103228557 od 30. listopada 2006. i Ugovora o kreditu broj: 5103555157 od 14. svibnja 2007., a da pri tome nije imao u vidu da je tužiteljičin kredit konvertiran u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015, dalje: ZID ZPK) te da je konverzija izvršena upravo sa svrhom i na način da se u obračun uključe sva plaćanja od početka trajanja kredita i to na način kao da je kredit početno bio u EUR, što je utvrđeno i tijekom postupka, a da je preplata priznata potrošaču na ime plaćanja budućih obroka koji će dospijevati pa da je iz tog razloga neosnovano vraćanje na početno ugovorenu kamatnu stopu iz kredita u kojem je ugovorena otplata uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, kao i da je donesenom presudom tužiteljica ostvarila pravo koje je protivno člancima 19.a, 19.b,19.c i 19.e ZID ZPK-a.

2.2. Dodatno ističe da se ne može prihvatiti tvrdnja da tužiteljici nije bilo omogućeno pregovaranje u pogledu sklapanja dodatka predmetnih Ugovora, obzirom da je samim zakonom propisan rok u kojem su banke, kao kreditori, bili dužni ponuditi sklapanje takvog Dodatka korisnicima kredita u valuti CHF, a da je potrošačima ostavljen rok od 30 dana u kojem su se trebali izjasniti prihvaćaju li konverziju, odnosno ponudu za sklapanje novog ugovora o kreditu te da prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije imao u vidu odluku Suda EU C-567/20, odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u oglednom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem: Gos-1/2019, a prema kojem pravnom shvaćanju da je sklapanjem sporazuma o konverziji osigurano otklanjanje nepoštenih ugovornih odredbi uz istovremeno održavanje valjanosti ugovora, odnosno da je konverzijom kredita u potpunosti riješeno pitanje obeštećenja potrošača jer da su ekonomski dovedeni u situaciju kao da su otpočetka koristili kredit u EUR-ima.

2.3. Ukazuje kako prvostupanjski sud odluku donosi prema pravnoj osnovi kao da sporazum o konverziji nikada nije sklopljen te tužiteljici priznaje iznose koji su uračunati u sporazum o konverziji. Ovo sve iz razloga jer je dodatak Ugovoru usklađen sa svim prisilnim propisima Republike Hrvatske te izrađen u cijelosti prema intenciji donošenja samog ZID ZPK. Dodaje kako Direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL L 95, str. 29.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. dalje: Direktiva) nije primjenjiva na konkretni slučaj te da se ovaj predmet razlikuje od predmeta okončanog odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 NS protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1014/2018-2 od 20. listopada 2021. u svezi mogućnosti vođenja predmetnog postupka od strane tužiteljice, nakon što je sklopljen dodatak Ugovorima.

2.4. Osim navedenog tuženik smatra da se iz ponašanja tužiteljice može zaključiti da su joj bile jasne ugovorne odredbe te njezina prava i obveze, vezano za razloge i kriterije promjene kamatne stope i promjene tečaja po spornom kreditu, a da iz toga nesporno proizlazi da su tužiteljici takve promjene bile jasne i razumljive, dok je tuženik mogao mijenjati kamatnu stopu i takvo pravo ugovoriti s klijentom, ali da je pri tome bio dužan postupati sukladno odredbama relevantnih propisa i izvršavati obveze u pogledu obavještavanja klijenata, što je tuženik i učinio, s tim da je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljicom mijenjao ugovornu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta, a da ista nikada nije bila viša od zakonom dopuštene najviše kamatne stope, kao i da je valutna klauzula izričito dopuštena temeljem članka 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) pa da se iz navedenih razloga presuda pogrešno temelji na vještačenju provedenom po prijedlogu tužiteljice da se njezina obveza iz predmetnih Ugovora utvrdi sa početnom kamatnom stopom i početnim tečajem.

2.5. Ističe i da iz presude nije vidljivo koji iznos je prihvaćen kao posljedica vezivanja glavnice kredita uz CHF, a koji kao posljedica ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope te da nije dovoljno obrazloženo temeljem čega je utvrđena ništetnost pojedinih odredbi Ugovora.

2.6. Nadalje se žalbenim navodima ukazuje da se činjenica podnošenja kolektivne tužbe u kolektivnom sporu ne može smatrati radnjom tužiteljice u smislu prekida zastare te da se prvostupanjski sud nije mogao pozvati na utvrđenja iz tog postupka pa da je svakako osnovan prigovor zastare, odnosno da se u presudi suviše oslanja na učinke kolektivne tužbe. Osporava i dosudu zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća pojedinih iznosa anuiteta. U svezi navedenog, poziva se na odredbe čl. 214. ZOO-a te mišljenje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice održane 5. ožujka 2004.

2.7. Zbog pogrešne odluke o glavnoj stvari tuženik osporava i odluku o troškovima postupka. Smatra da je u konkretnom slučaju tužiteljici neosnovano priznat trošak svih radnji prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. u daljnjem tekstu Tarifa), jer su se odredbe te Tarife trebale primjenjivati samo na radnje poduzete nakon stupanja na snagu navedene Tarife. Nastavno ističe kako je tužiteljici trebalo priznati ne više od četiri obrazložena podneska, a priznato joj je ukupno 13 podnesaka pa se radi o pogrešnoj primjeni Tbr. 8. Tarife. Također, smatra i da tužiteljici nije trebalo priznati trošak pristupa na ročište za objavu presude, kao i trošak vještačenja koje je tužiteljica naručila prije podnošenja tužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pri donošenju prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se tuženik poziva. Presuda je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a obrazloženje presude nije proizvoljno već je utemeljeno na sadržaju provedenih dokaza i pravnom stavu prvostupanjskog suda, a nije počinjena ni koja druga bitna povreda iz navedenog članka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi u dijelovima dva Ugovora o kreditu, u kojima se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak i u kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa te zahtjev za isplatom iznosa od 13.599,22 EUR i 1.894,27 EUR s osnova ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik sklopili dva Ugovora o kreditu i to prvi dana 30. listopada 2006., za iznos od 122.000,00 CHF i drugi 14. svibnja 2007., za iznos od 19,800,00 CHF, oba u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,30% te da je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF. Prvi kredit podignut je u svrhu kupnje nekretnine (stambeni kredit), a drugi u svrhu izgradnje stambenog prostora. Nadalje nije sporno da su stranke sklopile Dodatak Ugovoru broj 1 i 2 (dalje: Dodatak) i to dana 22. i 23. veljače 2016., na način da je s tim datumima provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredite sa valutnom klauzulom u EUR sukladno odredbama ZID ZPK.

8. Prema žalbenim navodima tuženika sporno je da li tužiteljica ima pravni interes za podnošenje tužbe obzirom da su krediti konvertirani na način da su naknadno zaključeni Dodatak 1 i 2, da li su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom Ugovoru ništetne i da li tužiteljici pripada pravo na isplatu preplaćenog iznosa na temelju stjecanja bez osnove, kao što je sporna dosuda zateznih kamata te da li je nastupila zastara potraživanja. Također je sporno što je u izreci presude ukupno utvrđen iznos za isplatu

9. Sporna je i primjena odredbi Tarife u svezi odluke o troškovima postupka.

10. Pravni interes tužiteljice proizlazi iz toga da sklapanjem dva dodatka Ugovorima kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prema odredbama članka 502.c ZPP-a, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15., 14/19.; u daljnjem tekstu: ZZP/14), odredbe kojeg su se primjenjivale u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, postoji vezanost suda za utvrđeno postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu u pojedinačnim sporovima koje pokrenu potrošači.

11. Odlučujući o osnovanosti tužbe, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnih Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužiteljicu stavile u neravnopravni položaj.

12. Naime, cijeneći iskaz tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica prvi kredit podigla za kupnju stana, a drugi kredit za unutarnje uređenje stana koji služi za stanovanje, da su joj u banci ponudili kredit u CHF navodeći da su kamate puno manje, da su uvjeti puno bolji i da je švicarski franak najbolja valuta, odnosno najstabilnija te da o odredbama kredita nije pregovarala jer joj to nije niti omogućeno, da je ugovor bio tipski na obrascu koji je već bio ispunjen i kojeg je samo trebalo potpisati, a nakon toga ovjeriti kod javnog bilježnika. Teret dokaza da je korisnik kredita bio valjano informiran o svim aspektima valutne klauzule prije sklapanja ugovora o kreditu, na način razumljiv prosječnom potrošaču, da bi prosječni potrošač, a što je bio i korisnik kredita u konkretnom slučaju, uopće mogao dati informirani pristanak na sklapanje ugovora, je na tuženiku, što tuženik nije dokazao (čl. 7. i č. 219. ZPP-a). To što je tuženik u ponudi imao kredite uz valutnu klauzulu kod koje je glavnica bila vezana za druge valute ne znači da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu pregovarao s korisnikom kredita i upozorio ga na rizike ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu u CHF. Tako je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužiteljice, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017 te primjenjujući odredbe članka 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje u tekstu: ZZP) u vezi sa člankom 4. ZOO-a, pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno članku 87. ZZP-a, kao i članku 322. ZOO-a. Stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu parničnog postupka kada se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka donesenih u predmetu vođenom po kolektivnoj tužbi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu.

13. Što se tiče Direktiva Vijeća Europskih zajednica, valja napomenuti da se pojedine direktive ne primjenjuju izravno u našem pravnom sustavu već je iste potrebno implementirati, pri čemu proizlazi da u vrijeme kada je sklopljen predmetni Ugovor o kreditu, Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. Međutim, Sud EU ustanovio je u pravu EU načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU, te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednica, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti. Navedena Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštenim odredbama), implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 78/12.).

14. Prihvaćajući tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je na temelju članka 323. i 326. ZOO-a pravilno zaključio da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora i kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, kako to tvrdi tuženik pozivajući se na činjenicu sklapanja Dodatka. Nadalje, iako Dodatak 1 i 2 predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe članka 19. b. ZID ZPK, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR, to ne znači da je tužiteljica kao korisnik kredita izgubila pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Sporazumom o konverziji tužiteljica nije u cijelosti obeštećena, odnosno da sklapanjem Dodataka nisu sanirane posljedice ništetnosti predmetnih Ugovora o kreditu.

15. Dakle, tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR.

16. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, kojeg je prihvatio u cijelosti nalazeći da je isti izrađen po pravilima struke temeljem vjerodostojne dokumentacije, stručno i objektivno te u skladu sa rješenjem o određivanju vještačenja, utvrdio da u odnosu na Ugovor od 30. listopada 2006. preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova promjene tečaja iznosi ukupno 13.599,22 EUR / 102.463,36 kn, kao i da prilikom provođenja konverzije nije utvrđen manjak uplata u odnosu na simulirani kredit u EUR. U odnosu na Ugovor od 14. svibnja 2007. preplaćeni iznos s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova promjene tečaja iznosi ukupno 2.272,22 EUR / 17.123,78 kn, a tuženik je uzeo u obzir sve uplate tužiteljice i da je u skladu sa člankom 19.c ZID ZPK priznao preplatu tužiteljice u iznosu 379,48 EUR / 2.859,39 kn pa da stoga razlika iznosi 1.894,27 EUR / 14.272,39 kn.

17. Dakle, prvostupanjski sud je vještačenjem utvrdio koji bi iznos tužiteljici kao korisniku kredita pripadao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos stavio u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga utvrdio razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1096/2022-2 od 8. studenog 2022. Pritom se ne radi o kumuliranju preplate koja je priznata konverzijom i one koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije niti je prebijanjem iznosa drugog Ugovora došlo do dvostrukog obeštećenja tužiteljice. Okolnost da je prvostupanjski sud u izreci naložio tuženiku isplatu ukupnog dužnog iznosa bez posebnog navođenja iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova promjene tečaja, ne predstavlja bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući je iz obrazloženja presude jasno vidljivo na temelju kojeg izračuna je prvostupanjski sud odredio ukupni iznos za isplatu. Isto tako, tuženik nije tijekom postupka stavljao primjedbe na takav izračun vještaka.

18. Tuženik u žalbi navodi da je tužiteljica nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon što je vještakinja financijske struke izradila nalaz i mišljenje preinačila tužbu, čemu se on protivio, a prvostupanjski sud je dopustio preinaku tužbe čime je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP-a. Prema zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenoga 2021., (Su IV - 162/2021), u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Stoga je tužiteljica nakon provedenog financijskog vještačenja mogla preinačiti tužbu jer je vještakinja u nalazi i mišljenju utvrdila konačni iznos preplate. Onemogućavanjem preinake tužbe u slučaju da se radi o povećanju tužbenog zahtjeva nakon nalaza vještaka, tužiteljica bi bila onemogućena u ostvarivanju svog prava na pravično suđenje što je u suprotnosti s odredbama članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske.

19. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici osim dosuđenog iznosa koji je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe (članak 323. stavak 1. ZOO), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada je isti plaćao dospjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik sastavio predmetni Ugovor koji je sklopljen prema unaprijed pripremljenom sadržaju nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama članka 29. stavak 2. i članka 1115. ZOO.

20. Tuženik je tijekom prvostupanjskog postupka istakao i prigovor zastare koji je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim iz razloga što zastara počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina sukladno članku 225. ZOO-a jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. te pravnog shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici održanoj 31. siječnja 2022., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, zastarni rok restitucijskih zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

20.1. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa podnesena je 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u predmetu P-1401/2012, čime je došlo do prekida zastare, a zastara je počela teći iznova od dana kad je spor pravomoćno okončan i to u odnosu na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi od 14. lipnja 2014., a u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli od 15. lipnja 2018. Obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., ista je podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina.

21. Imajući u vidu sve izneseno te da je tužiteljica tužbenim zahtjevom zatražila, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, isplatu s osnova ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, kao i da su primjedbe tuženika na navedeni nalaz i mišljenje samo pravne naravi, odnosno da se odnose na metodologiju izračuna koju je vještakinja izradila sukladno postavljenom zadatku u rješenju o određivanju vještačenja, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je sukladno odredbi članka 1111. i 1115. ZOO-a u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, imajući pri tome u vidu da u slučaju ništetnosti odredbi predmetnih Ugovora tužiteljica ima pravo na razliku preplaćenog iznosa prema početnoj ugovorenoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, zbog čega je žalba tuženika i u tom dijelu neosnovana.

22. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno cijenio koji su troškovi bili potrebni za vođenje postupka i vodio računa o broju potrebnih radnji u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a visinu troškova odmjerio sukladno Tarifi.

23. Suprotno žalbenim navodima tuženika valjano je prvostupanjski sud primijenio Tarifu koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (Tbr. 52. stavak 3. Tarife) koja je u primjeni od 17. studenog 2023. prema kojoj je vrijednost boda određena prema Tbr. 54. od 2 EUR-a, a kako su stranke dužne sukladno odredbi članka 164. stavka 3. ZPP-a zahtjev za naknadu troškova staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a u konkretnom slučaju zaključenje glavne rasprave bilo je dana 24. siječnja 2024., tada je bila u primjeni navedena Tarifa.

24. Također, pravilno je prvostupanjski sud priznao tužitelju trošak objave presude kao potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a) obzirom da se radi o procesnoj radnji objavi presude na ročištu propisanoj odredbom čl. 335. st. 3. i 6. ZPP-a i za koju je određena nagrada odvjetniku prema Tbr. 9/3 Tarife.

25. Nadalje, tužiteljica je osnovano zatražila i naknadu troškova pretprocesnog vještačenja budući da nema stručna znanja za izračun preplate s osnova neosnovane promjene kamatne stope i rasta tečaja po anuitetima pa je stoga morala angažirati vještaka za izračun iznosa preplate jer bez toga nije mogla postaviti određeni tužbeni zahtjev, dok je tuženik je kao kreditna institucija imao mogućnost provjeriti matematičku ispravnost obračuna iz privatnog nalaza i mišljenja, čime bi se izbjegli daljnji troškovi novog vještačenja.

26. No, pravilno tuženik upire u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno tužiteljici dosudio trošak od ukupno pet obrazloženih podnesaka prema Tbr. 8.1. Tarife, a što je suprotno toj odredbi, koja propisuje da odvjetniku pripada pravo na četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Međutim, kako tuženik ne upire na to koji od podnesaka ne bi spadao pod odredbu Tbr. 8.1. Tarife, već samo nabraja podneske koji su tužiteljici priznati, ovaj sud je umanjio trošak zastupanja na način da je za jedan od priznatih (obrazloženih) podnesaka umanjio iznos te odredio iznos od 200,00 EUR, za sastav tog spornog, petog podneska, prema Tbr. 8.3. Tarife.

27. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici priznao sve daljnje troškove postupka i pri tome je vodio računa o broju potrebnih radnji u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a pa tako i o broju podnesaka.

28. Stoga je djelomično prihvaćena žalba tuženika u dijelu odluke o trošku te je pravilnom primjenom materijalnog prava tužiteljici valjalo priznati trošak u iznosu 6.519,47 EUR (umjesto 6.894,47 EUR).

29. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer je uspio sa žalbom u neznatnom dijelu odluke o trošku i time nije promijenjen odnos uspjeha u sporu te je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove odluke.

30. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš