Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1826/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tina Čemerika, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Šavorić i partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2024., poslovni broj P-3717/2021-37, ispravljene rješenjem od 22. studenog 2024., poslovni broj P-3717/2021-42, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. srpnja 2024., poslovni broj P-3717/2021-37 ispravljena rješenjem od 22. studenog 2024., poslovni broj P-3717/2021-42.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

"I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj 156-17/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14.03.2007.g. , Aneksa br.1 uz ugovor o kreditu broj 156-17/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 29.02.2008.g. i Aneksa br.2. uz ugovor o kreditu broj: 156-17/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12.01.2012.g., svi sklopljeni između korisnika kredita EL iz [adresa] i kreditora HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. Zagreb (sada Addiko Bank d.d.,Slavonska Avenija 6, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj]) u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska Avenija 6, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 49.763,63 EUR skupa sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

iznos od 73,80 € od 01.03.2009. godine do isplate,

iznos od 65,55 € od 01.04.2009. godine do isplate,

iznos od 63,63 € od 01.05.2009. godine do isplate,

iznos od 50,55 € od 01.06.2009. godine do isplate,

iznos od 38,58 € od 01.07.2009. godine do isplate,

iznos od 46,43 € od 01.08.2009. godine do isplate,

iznos od 51,02 € od 01.09.2009. godine do isplate,

iznos od 45,59 € od 01.10.2009. godine do isplate,

iznos od 43,09 € od 01.11.2009. godine do isplate,

iznos od 52,77 € od 01.12.2009. godine do isplate,

iznos od 63,63 € od 01.01.2010. godine do isplate,

iznos od 70,64 € od 01.02.2010. godine do isplate,

iznos od 71,77 € od 01.03.2010. godine do isplate,

iznos od 92,35 € od 01.04.2010. godine do isplate,

iznos od 86,01 € od 01.05.2010. godine do isplate,

iznos od 94,86 € od 01.06.2010. godine do isplate,

iznos od 149,13 € od 01.07.2010. godine do isplate,

iznos od 136,27 € od 01.08.2010. godine do isplate,

iznos od 180,86 € od 01.09.2010. godine do isplate,

iznos od 157,48 € od 01.10.2010. godine do isplate,

iznos od 139,71 € od 01.11.2010. godine do isplate,

iznos od 180,62 € od 01.12.2010. godine do isplate,

iznos od 222,50 € od 01.01.2011. godine do isplate,

iznos od 197,72 € od 01.02.2011. godine do isplate,

iznos od 200,98 € od 01.03.2011. godine do isplate,

iznos od 187,94 € od 01.04.2011. godine do isplate,

iznos od 191,82 € od 01.05.2011. godine do isplate,

iznos od 249,07 € od 01.06.2011. godine do isplate,

iznos od 266,41 € od 01.07.2011. godine do isplate

iznos od 323,20 € od 01.08.2011. godine do isplate,

iznos od 294,03 € od 01.09.2011. godine do isplate,

iznos od 262,09 € od 01.10.2011. godine do isplate,

iznos od 246,46 € od 01.11.2011. godine do isplate,

iznos od 244,12 € od 01.12.2011. godine do isplate,

iznos od 258,63 € od 01.01.2012. godine do isplate,

iznos od 274,34 € od 01.08.2012. godine do isplate,

iznos od 269,15 € od 01.09.2012. godine do isplate,

iznos od 258,07 € od 01.10.2012. godine do isplate,

iznos od 270,05 € od 01.11.2012. godine do isplate,

iznos od 275,79 € od 01.12.2012. godine do isplate,

iznos od 271,61 € od 01.01.2013. godine do isplate,

iznos od 43.045,31 € od 06.01.2013. godine do isplate

do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023.g. pa do 29. prosinca 2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska Avenija 6, 10000 Zagreb, [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EL, [adresa], 10000Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak u iznosu od 9.638,33 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova tuženiku uvećano za trošak žalbe, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi žalbenim navodima u cijelosti.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tuženika prvostupanjska presuda sadržava iscrpne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, a između razloga presude i sadržaja isprava nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Razmatrajući postupak koji je prethodio donošenju pobijane presude, ovaj sud nije uočio da bi prvostupanjski sud onemogućio tuženika u raspravljanju pred sudom, niti je povrijedio zajamčeno pravo stranaka (tuženika) na jednakost oružja pred sudom, a niti je postupak proveo protiv načela zajamčenog prava na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. U iscrpno provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da su tužitelj i tuženik zaključili 14. ožujka 2007. sklopili ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 156-17/2007 solemniziranog po javnom bilježniku Ilinki Lisonek iz Zagreba pod brojem OV-4969/07 od 15. ožujka 2007., da su 29. veljače 2008. sklopile aneks 1. ugovora o kreditu kojim se otpušta sudužnik iz osnovnog ugovora, te 12. siječnja 2012. aneks 2. ugovora o kreditu kojim se korisniku kredita odobrava moratorij na otplatu glavnice za razdoblje od 31.12.2011.-30.6.2012. te se rok vraćanja kredita ugovara do 31.3.2037.,

- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 202.200,00 CHF na rok otplate od 30 godina od stavljanja kredita u otplatu na 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 988,80 CHF obračunat prema srednjem tečaju CHF za banku na dan plaćanja,

- da su na okolnost pojedinačnog pregovaranja o rizicima ugovaranja valutne klauzule saslušani tužitelj i svjedokinja VL,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u kojoj je utvrđeno da je prednik tuženika od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zbog povrede načela transparentnosti zajamčenog Zakonom o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., dalje: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupio suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., dalje: ZZP/07) i odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) (valutna klauzula),

- da je tužitelj tijekom otplate kredita isti preplatio zbog rasta tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita u iznosu od 49.980,25 eura, da je ukupno manje platio zbog pada tečaja 209,36 eura, te da je zbog promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita pretplatio iznos od 49.770,90 eura.

8. Ispravno se u žalbi prigovara da se nakon donošenja oduke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. odstupilo od pravnog shvaćanja da tužba za zaštitu kolektivnih prava i interesa nema direktni učinak (čl. 502.c ZPP-a) ali samo u dijelu pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi sklapanja ugovora o kreditu.

9. Međutim, tuženiku na žalbene navode valja odgovoriti da se na direktni učinak parnica za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 502.a ZPP-a potrošači mogu pozivati po odredbi čl. 502.c u svemu osim u pogledu pojedinačnih pregovora o rizicima ugovaranja valutne klauzule. Ovo shvaćanje je zauzeto nakon donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U III-5458/2021 od 30. lipnja 2022.

10. Prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio iskaz tužitelja i svjedokinje VL, te ispravno zaključio da tuženik, na kome je teret dokazivanja po odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03), činjenice da je sa potrošačem pojedinačno pregovarao nije dokazao, da je potrošača upoznao s rizicima ugovaranja kredita uz valutnu klauzulu, te za ovaj odlučan prigovor tuženika dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

11. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio, a u skladu s odredbom čl. 81. ZZP/03, da se između stranaka nije pojedinačno pregovaralo, da stranke nisu ugovorile elemente - parametre temeljem kojih banka ima pravo naplaćivati anuitete koji su ugovoreni u mjesečnim otplatama kao što je to navedeno u otplatnom planu, već da je banka sama jednostrano odlučila promijeniti anuitete sukladno rastu tečaja, pa se navedena ugovorna odredba koja govori o valutnoj klauzuli vezuje za jednostranu odluku banke na štetu potrošača, a što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te da su stoga, i po ocjeni ovog suda, ove odredbe nepoštene i ništetne po odredbi čl. 87. ZZP/03.

12. Kako tuženik nije dokazao da se o odredbama Ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu u predugovornoj fazi pojedinačno pregovaralo, te da utvrđenja iz parnica po kolektivnoj tužbi iz čl. 502.a i c. ZPP-a imaju direktan učinak u individualnoj parnici potrošača, osim u dijelu pojedinačnog pregovaranja u predugovornoj fazi, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pod toč. I. izreke. Odluka prvostupanjskog suda je i u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-5458/21 od 30. lipnja 2021.

13. Na žalbene navode valja odgovoriti i da je točno da zakonom nije bilo zabranjeno ugovarati kredit s valutnom klauzulom. Međutim, sama ta činjenica ne čini tuženika poštenim i savjesnim obzirom na sva ona znanja vezano uz rizik valutne klauzule s kojima je tuženik raspolagao i s kojima nije upoznao tužitelja čime ga je nužno doveo u nepovoljniji položaj.

14. Kada tuženik na kojem je teret dokaza po čl. 81. st. 4. ZZP/03 nije dokazao da se između potrošača i banke pojedinačno pregovaralo o rizicima ugovaranja valutne klauzule, niti da je potrošač mogao utjecati u pojedinačnom pregovaranju na ove odredbe Ugovora o kreditu, po ocjeni ovog suda odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula su nepoštene i zbog povrede načela transparentnosti, te ništetne po odredbi čl. 323. st. 1. ZOO.

15. Nadalje, što se tiče žalbenih navoda tuženika vezano za primjenu prava Europske unije, i u tom posebno na pozivanje na interpretativnu presudu Suda Europske unije od **.**.2013., E, C-415/11, EU:C:2013:164, valja reći kako je Sud u navedenoj presudi (u kojoj je prvi puta tumačio Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, SL 1993., L 95, str. 29., SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24. - dalje Direktiva 93/13 EEZ, u kontekstu zaštite od nepoštenih odredbi u ugovoru o hipotekarnom kreditu u ovršnom postupku), oslanjajući se na svoja tumačenja iz svojih prijašnjih presuda u kojima je tumačio Direktivu 93/13 EEZ, i njezin Prilog, detaljno tumačio opće pretpostavke nepoštenosti ugovorne odredbe iz čl. 3/1 Direktive 93/13 EEZ, redoslijed utvrđivanja i njihovu međusobnu vezu, ali je konkretno tumačio i posebne kriterije. Tumačenjem pretpostavki nepoštenosti iz čl. 3/1 Direktive 93713 EEZ, Sud je odredio pravila za provođenje testa ravnoteže, te testa nesavjesnosti koji se provodi kako bi se utvrdilo je li znatna neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača posljedica nesavjesnog postupanja trgovca, odnosno zlouporabe njegove jače pregovaračke pozicije prilikom sklapanja ugovora. Nadalje, u presudi od 16. siječnja 2014., Constructora Principado, C‑226/12, EU:C:2014:10, Sud je, nakon presude E, nastavio razvijati test znatne neravnoteže, te je u bitnom protumačio kako se neravnoteža u pravima i obvezama trgovca i potrošača na štetu potrošača treba provesti u svakom slučaju komparativnom analizom pravnog položaja potrošača u odnosu na spornu ugovornu obvezu s pravnim položajem koju bi potrošač imao da ta sporna odredba nije bila ugovorena i da se primjenjuje dispozitivna norma mjerodavnog prava, a što je tijekom prvostupanjskog postupka provedeno.

16. Prvostupanjski sud je na temelju nalaza i mišljenja centra za financijska vještačenja RL, te iskaza stalnog sudskog vještaka, utvrdio da je ukupan iznos pretplate zbog rasta tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita iznos od 49.980,25 eura, a ukupno da je tužitelj manje platio zbog pada tečaja 209,36 eura, odnosno da je zbog promjene tečaja na više i niže u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita preplaćen iznos od 49.770,90 eura.

17. Tijekom postupka nije dovedena u sumnju stručnost, objektivnost i pravilnost nalaza i mišljenja vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, a suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je dao jasne i uvjerljive razloge za prihvaćanje nalaza i mišljenja vještaka koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te je vještak svojim iskazom otklonio svaku sumnju u pravilnost i objektivnost nalaza.

18. Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio opseg restitucijskog zahtjeva, te je ispravno primijenio materijalno pravo prihvaćanjem restitucijskog zahtjeva potrošača i pravilno svoju odluku utemeljio na odredbi čl. 1111. ZOO-a.

19. Također, suprotno žalbenim navodima tuženika, i po ocjeni ovog suda tuženik je nesavjesni stjecatelj od uplate svakog povišenog anuiteta, pa tužitelju zatezna kamata pripada po čl. 1115. ZOO-a od uplate svakog anuiteta pa do isplate.

19.1. Sud prvog stupnja je svoju odluku kojom je tuženiku naložio vraćanje stečenog bez osnove pravilno utemeljio na pretplati tužitelja do koje je došlo upravo zbog jednostranog povećanja tečaja Chf u odnosu na početni tečaj, a što je posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf.

20. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio da zastara restitucijskog zahtjeva po valutnoj klauzuli počinje teći nakon donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., da prigovor zastare nije osnovan jer je zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO) prekinut prije podnošenja tužbe, a kako je tužba podnesena 5. svibnja 2021., to je pravilan stav suda prvog stupnja da nije protekao rok od pet godina za podnošenje tužbe.

21. Tuženiku valja odgovoriti i da je odbijanje prigovora zastare sukladno Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. poslovni broj Su-IV-33/2022-2. Što se tiče prekida zastare tuženici valja ukazati da je zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, pa se stoga žalbeni prigovor da tužbom za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (čl. 502.a ZPP-a) zastara ne prekida ne prihvaća.

22. Ostali žalbeni navodi nisu od odlučnog značenja.

23. Slijedom iznijetog, prvostupanjski sud je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, prihvaćanjem tužbenih zahtjeva pod toč. I. i II. izreke ispravno primijenio materijalno pravo.

24. Prvostupanjski sud je ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a visinu troškova pravilno odmjerio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa).

24.1. Neosnovano tuženik navodi da sud prvog stupnja nije primijenio odgovarajuću Tarifu, budući da prema Tbr. 52. st. 3. Tarife, kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

24.2. Stoga je pravilno sud prvog stupnja primijenio navedenu Tarifu i vrijednost boda prema istoj, te dosudio trošak parničnog postupka, a ispravno odluku o troškovima parničnog postupka utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

25. Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a niti razlozi za žalbu na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je odbiti žalbu tuženika i potvrditi presudu suda prvog stupnja (čl. 368. st. 1. ZPP-a), te odlučiti kao pod I. izreke presude.

26. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša