Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-832/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jacinta Toš Špehar, odvjetnica u Bjelovaru, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa generalni punomoćnik Jurica Barbarić, odvjetnik u Vinkovcima, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-419/2024-10 od 28. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, poslovni broj P-419/2024-10 od 28. veljače 2025.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba iz točke 6.1. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita], sklopljenog dana 30. lipnja 2008. godine, zaključenog između tužitelja ĐL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i Volksbank d.d. Zagreb, Varšavska 9, kojoj banci je sljednik Sberbank d.d. OIB:78427478595, Zagreb, Varšavska 9, kojoj je sljednik Nova hrvatska banka d.d. OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska 9, a kojoj je sljednik tuženik Hrvatska poštanska banka d.d. OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, kojom je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 1,10% od iznosa odobrenog kredita.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, da tužitelju ĐL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 365,52 Eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana 02. srpnja 2008. godine, do 31. srpnja 2015. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine, do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine, prema stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. OIB:87939104217, Zagreb, Jurišićeva 4, da tužitelju ĐL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati iznos od 1.066,36 Eura, na ime naknade parničnih troškova, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos počevši od 28. veljače 2025. godine, pa sve do isplate, koja se određuje prema stopi određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a sve u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu podnio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova tuženiku, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 6.1. Ugovora o kreditu broj: [broj kredita] od 30. lipnja 2008. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojom je ugovorena jednokratna naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita u visini 1,10% od iznosa kredita te zahtjev za isplatu plaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe Ugovora o kreditu, sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pa do isplate.

6. Među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno je li sporna odredba Ugovora o kreditu ništetna, a time i osnovanost zahtjeva za povrat plaćenog iznosa s osnove ništetnih odredbi čl. 6.1. Ugovora o kredita, tijek zakonskih zateznih kamata, a tuženik je tijekom postupka istakao i prigovor zastare, na koji ukazuje i u žalbi.

7. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji je prethodio i žalbene navode tuženika, ovaj sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a. Također, izreka presude je razumljiva i nije proturječna razlozima presude pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi.

8. Tuženik u žalbi osporava pravilnost primjene odredbe čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje ZZP/03) kod donošenja zaključka suda, prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora (o naknadi za obradu i odobravanje kredita) nije pojedinačno pregovaralo i koja bi bila protivna načelu savjesnosti i poštenja jer tuženik nije dokazao koji stvarni troškovi su obuhvaćeni predmetnom naknadom što, imajući u vidu i sve okolnosti slučaja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP/03, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a st. 2. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Istovjetno je regulirano i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 70/07., dalje: ZZP/07), koji se i primjenjuje na konkretan slučaj s obzirom na vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (30. lipnja 2008).

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da vezano za predmetni kredit nije uopće razgovarao sa djelatnikom banke već je sve obavio u autosalonu, a u banku je došao samo radi potpisa ugovora i tom prilikom mu zaposlenik banke nije govorio o bilo kakvoj naknadi za obradu kredita. U banci ga je čekao sastavljeni ugovor o kreditu koji je potpisao, odnio javnom bilježniku na ovjeru i ponovno vratio u banku.

11. Dakle, prema iskazu tužitelja radilo se o unaprijed formuliranom, tipskom ugovoru, a na tuženiku je bio teret dokaza svojih tvrdnji da su stranke pojedinačno pregovarale, što tuženik tijekom postupka nije dokazao, niti je na tu okolnost predlagao dokaze.

12. Također, neosnovano tuženik u žalbi navodi da je predmetna odredba jasna i razumljiva pa time nije dopušteno ocjenjivati je li ona poštena.

13. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 100. ZZP/07 (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljive te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Pritom se zahtjev transparentnosti ugovornih odredbi ne može svesti samo na razumljivost tih odredbi na formalnoj i gramatičkoj razini nego ga, u cilju zaštite koju predviđaju odredbe ZZP- a, treba shvatiti šire, posebno imajući na umu da se potrošač nalazi u slabijem položaju u odnosu na trgovca i to osobito u pogledu razine obaviještenosti.

14. Iz samog sadržaja navedene ugovorne odredbe nije vidljivo od čega se sastoji naknada za obradu kreditnog zahtjeva, zašto je određena baš u visini 1,10% iznosa kredita i koje troškove pokriva, tuženik nije dokazao ni je li imao kakve troškove vezane za obradu kredita i sklapanje Ugovora.

15. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je tužitelju pojašnjena sporna odredba i da je on razumijevanje i prihvat tih odredbi potvrdio potpisom ugovora. Naime, činjenica da je tužitelj potpisao predmetni Ugovor nije dokaz na okolnost obaviještenosti potrošača prilikom sklapanja konkretnog ugovora.

16. Stoga, imajući u vidu da je tuženik u konkretnom slučaju koristio unaprijed pripremljene standardne, tipske ugovorne odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja te kada je takvu odredbu nametnuo tužitelju kao potrošaču, uzrokovao je znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, zbog čega je predmetna odredba ništetna u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07.

17. Visina tužbenog zahtjeva je utvrđena sukladno podacima tuženika pa je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, dalje: ZOO) dosudio tužitelju utvrđeni plaćeni iznose s osnove naknade za obradu kredita.

18. Kako je tuženik dosuđeni iznos primio na temelju nepoštene, a time i ništetne odredbe ugovora o kreditu, neosnovano se poziva na poštenje jer odredba ugovora o kreditu koja je utvrđena ništetnom, ništetna je od početka pa se tuženik ne može smatrati poštenim stjecateljem. Stoga je pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana stjecanja sukladno čl. 1115. ZOO-a.

19. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i neosnovanim prigovor zastare jer ona počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili ustanovljena ništetnost ugovora (prema zaključku sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.).

20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a te pravilnom primjenom odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

21. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura jer je tužitelj oslobođen plaćanja sudske pristojbe sukladno čl. 11. st. 1. toč. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018 i 51/2023). Navedenom odredbom propisano je da su oslobođeni plaćanja sudske pristojbe potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se navedena odredba ne odnosi na tužitelja te je tužitelj u obvezi platiti sudsku pristojbu.

22. Kako tuženik nije uspio sa žalbom ne ostvaruju pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a).

23. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac