Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-2050/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Svjetlane Tolj, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Slavko Nedić, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Zoran Šarić i Slavko Nedić iz Osijeka, protiv I. tuženice EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku i II. tuženice Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 12, OIB 26187994862, koju zastupa punomoćnik JĆ, dipl. iur., radi naknade štete, rješavajući žalbu I. tuženice EĆ i II. tuženice Croatia osiguranja d.d. Zagreb, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 557/2014-75 od 27. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalbe I. tuženice EĆ i II. tuženice Croatia osiguranje d.d. uvažavaju se kao osnovane, preinačava se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 557/2014-75 od 27. listopada 2022. u pobijanim točkama I. i III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se I-tuženoj EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tuženiku Croatia Osiguranju d.d. Zagreb, Filijala Zagreb, Trg bana J. Jelačića 13, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete solidarno isplatiti tužitelju CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 481.728,08 kuna / 63.936,30 eura[1] (četiristoosamdesetijednatisućasedamsto dvadesetiosamkunaiosamlipa)/(šezdesettritisućedevetstotridesetšesteuraitridesetcent i) sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2022., do isplate, u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se I-tuženoj i II-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 155.820,00 kuna/20.680,87 eura (stopedesetpettisućaosamstodvadesetkuna/dvadesettisućašestoosamdeseteuraiosa mdesetsedamcenti), u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da I. tuženoj EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 17.506,31 EUR u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] da II. tuženoj Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Filijala Zagreb, Trg bana J. Jelačića 13, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj] na ime troška žalbenog postupka naknadi iznos od 507,83 EUR u roku od 15, dana dok se sa zahtjevom za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 1.269,58 EUR II. tužena odbija.

IV. Tužitelju se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Nalaže se I-tuženoj EĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II-tuženiku Croatia Osiguranju d.d. Zagreb, Filijala Zagreb, Trg bana J. Jelačića 13, Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete solidarno isplatiti tužitelju CĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 481.728,08 kuna / 63.936,30

eura[1]

(četiristoosamdesetijednatisućasedamsto dvadesetiosamkunaiosamlipa)/(šezdesettritisućedevetstotridesetšesteuraitridesetcent i) sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2022., do isplate, u skladu s člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II/ Zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata od podnošenja tužbe do presuđenja, odbija se kao neosnovan.

III/ Nalaže se I-tuženoj i II-tuženiku solidarno naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 155.820,00 kuna/20.680,87 eura (stopedesetpettisućaosamstodvadesetkuna/dvadesettisućašestoosamdeseteuraiosa mdesetsedamcenti), u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremene žalbe izjavile su tuženice.

2.1. I. tuženica EĆ žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu u točkama I. i III. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi posebno sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 254. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda ukine. Zahtjeva i trošak sastava žalbe.

2.2. II. tuženica Croatia osiguranje d.d. također žalbom pobija presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu u točkama I. i III. izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Također, sadržajno upućuje na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 254. ZPP-a. Posebno osporava odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtjeva trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj se u odgovoru na žalbu I. tuženice EĆ u cijelosti protivio svim žalbenim navodima kao neosnovanim i to posebno u pogledu nedostatka pasivne legitimacije i pitanja zastare. Predlaže da se žalba I. tuženice EĆ odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja. Zahtjeva i trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalbe tuženica su osnovane.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu u točkama I. i III. izreke, postupak koji joj je prethodio, žalbene navode tuženica i navode tužitelja iz odgovora na žalbu I. tuženice EĆ, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Činjenično stanje je na temelju predloženih i provedenih dokaza te njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrđeno u pogledu odgovornosti I. tuženice EĆ za nedostatke na građevini tužitelja a time i za štetu koju je isti trpio, ali je na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je otklonio istaknuti prigovor prekluzije od strane tuženika.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja kao naručitelja radova i investitora izgradnje obiteljske kuće u [adresa], da mu I. tuženica EĆ kao nadzorni inženjer koja je obavljala nadzor nad izvođenjem radova, te II. tuženica Croatia osiguranje d.d. kao njen osiguratelj, solidarno naknade štetu koja je prema navodima tužitelja nastala neizvršavanjem obveza iz ugovora o obavljanju poslova nadzora zbog čega je došlo do nedostataka na objektu koji su ugrožavali njegovu stabilnost i zbog čega je trpio štetu u ukupnom iznosu od 63.936,30 EUR / 481.728,08 kuna.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je tužitelj kao investitor zaključio sa tvrtkom Proaqua d.o.o. Osijek kao izvođačem Ugovor o pružanju usluge stručnog nadzora gradnje tijekom izgradnje obiteljske kuće od 14. rujna 2006. i da se istim Ugovorom izvođač prihvatio obavljati usluge stručnog nadzora gradnje stambene kuće na lokaciji u [adresa];

- da se čl. 3. istog Ugovora izvođač obvezao za vršenje stručnog nadzora gradnje imenovati nadzorne inženjere;

- da je kao nadzornoi inženjer koji je vršio nadzor nad gradnjom objekta tužitelja imenovana upravo I. tuženica EĆ koja je u to vrijeme bila zaposlenik tvrtke Proaqua d.o.o.;

- da su čl. 7. Ugovora o pružanju usluge stručnog nadzora određena prava i obveze nadzornog inženjera, a čl. 12. prava investitora u slučaju da nadzorni inženjer ne ispunjava obveze iz ugovora;

- da je I. tuženica EĆ kao ovlašteni inženjer za obavljanje nadzora nad građenjem osigurana od odgovornosti kod II. tuženice Croatia osiguranje;

- da je nakon završetka gradnje na objektu tužitelja, I. tuženica EĆ kao nadzorni inženjer u ime tvrtke Proaqua d.o.o. potpisala završno izvješće i to 25. rujna 2007. kojim je potvrđeno da je objekt izgrađen u skladu sa građevnom dozvolom, da je kvaliteta radova i ugrađenih materijala u skladu sa zahtjevima glavnog projekta, te da nije bilo izmjena i dopuna za vrijeme gradnje koje bitno utječu na zahtjeve građevine;

- da je provedenim građevinskim vještačenjima po vještacima Đorđu Baliću i Silvi Lozančić utvrđeno da se prilikom izvođenja radova na objektu tužitelja nije pridržavalo projekta te da je izvedeno stanje drugačije od projektiranog u dijelu nosivog sustava krovne konstrukcije i oslonca istih a što je ugrožavalo konstrukciju samoga krovišta, te statiku cjelokupne građevine:

- da je radove na izgradnji objekta tužitelja izvodila tvrtka Leutar d.o.o. protiv koje je tužitelj kao i protiv vlasnika iste tvrtke, ishodio pravomoćnu presudu poslovni broj P- 1739/09 od 30. listopada 2013. kojom su isti obvezani isplatiti tužitelju iznos od 322.468,08 kuna na ime troškova sanacije krovišta na objektu tužitelja, na ime ugovorne kazne zbog kašnjenja u izvođenju radova iznos od 40.565,00 kuna, na ime otklanjanja nedostataka zbog nekvalitetno izvedenih radova iznos od 50.184,00 kuna te na ime troškova postupka osiguranja iznos od 2.386,76 kuna;

- da je i u ovom postupku provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da troškovi koje je tužitelj morao obaviti tijekom sanacije objekta iznose 319.468,08 kuna, dok se iznos od 162.260,00 kuna odnosi na umanjenu vrijednost nekretnine za 20% od ukupne vrijednosti;

- da se iznos od 319.468,08 kuna prema nalazu vještaka zapravo odnosi na troškove sanacije krovišta;

- da se tužitelj nije uspio naplatiti od tvrtke Leutar d.o.o. i vlasnika iste tvrtke na temelju pravomoćne presude poslovni broj P-1739/09 budući je nad istom tvrtkom otvoren i zaključen stečajni postupak;

- da je nad tvrtkom Proaqua d.o.o. također proveden i zaključen stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku broj St-137/2012-5 od 6. rujna 2013.;

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja u cijelosti usvaja glavni tužbeni zahtjev tužitelja i obvezuje I. tuženicu EĆ i II. tuženicu Croatia osiguranje d.d. da solidarno tužitelju isplate iznos od 63.936,30 EUR / 481.728,08 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2022. kao i da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 20.680,87 EUR.

9.1. Sud prvog stupnja prije svega otklanja istaknuti prigovor tuženica u pogledu pomanjkanja pasivne legitimacije I. tuženice EĆ a time i odgovornosti II. tuženice Croatia osiguranje d.d. kao njenog osiguratelja i to pozivom na odredbu čl. 43. i 59. tada važećeg Zakona o gradnji („Narodne novine“ broj 175/03. i 100/04. – dalje ZG) i čl. 184. i 185. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“ broj 76/07.). Nadalje smatra da I. tuženica EĆ nije postupila u skladu s čl. 44. ZG i da je propustila poduzeti dužne mjere kako bi se spriječilo odstupanje od projekta a time i do štete koju tužitelj trpi, pa da stoga na temelju odredbi čl. 633. do 636. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO) odgovara za štetu i to u ukupnom iznosu kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

9.2. Također ističe da bi odgovornost I. tuženice EĆ svakako postojala bez obzira što je ona u to vrijeme bila zaposlenik tvrtke Proaqua d.o.o. koja je bila u ugovornom odnosu sa tužiteljem i to solidarna odgovornost pozivom na naprijed navedene odredbe ZG-a i ZOO-a.

9.3. Sud prvog stupnja otklanja i istaknuti prigovor zastare pozivajući se pri tome na odredbe čl. 634. st. 1. i čl. 230. ZOO-a smatrajući da je tužitelj za odgovornost I. tuženice EĆ saznao tijekom građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Đorđu Baliću koje potječe iz prosinca 2010. i provedeno je u predmetu P- 1739/09, da je I. tuženici EĆ dostavio obavijest o tome 31.ožujka 2011., a potom podnio tužbu 4. listopada 2011., zbog čega smatra da nije protekao rok od godine dana u kojem je mogao ostvariti svoja prava, niti je nastupila zastara potraživanja na temelju čl. 230. ZOO-a.

10. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja a i u žalbenom postupku i nadalje je sporno pitanje pasivne legitimacije I. tuženice EĆ za štetu koju je pretrpio tužitelj, a time je sporna i odgovornost II. tužene kao njenog osiguratelja, te pitanje da li je nastupila prekluzija prava iz čl. 634. st. 1. ZOO-a odnosno zastara tražbine na temelju čl. 230. ZOO-a.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, činjenično stanje u ovom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i to provedenim građevinskim vještačenjima po vještacima Đorđu Baliću i Silvi Lozančić, te je ocjenom tako provedenih vještačenja sud prvog stupnja pravilno utvrdio da I. tuženica EĆ kao nadzorni inženjer nije poduzela dužne mjere, koje je bila dužna poduzeti sukladno čl. 44. ZG-a kako bi spriječila izvođenje radova suprotno glavnom projektu, što bi spriječilo nedostatke na građevini tužitelja i time štetu koju je on zbog nedostataka izgrađene građevine trpio, a koji nedostaci se odnose na izmjene konstrukcije krovišta i nosivih greda zbog čega je došlo do nedostataka građevine koji ugrožavaju njezinu stabilnost.

11.1. Nadalje, nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 254. ZPP-a iz razloga koje su tijekom postupka isticali tuženici, odnosno da je prije provođenja vještačenja vještak Silva Lozančić, privatno obilazila nekretninu tužitelja, i to iz razloga jer je isto samo činila kao pratnja druge osobe s kojom je tužitelj bio privatno povezan, te je stoga pravilno sud prvog stupnja zaključio kako isto nije moglo utjecati na objektivnost vještaka u ovom predmetu i da stoga ne postoje razlozi za njegovo izuzeće.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da se na odnose parničnih stranaka primjenjuju odredbe čl. 633. do 636. ZOO-a koje reguliraju odgovornost za bitne zahtjeve građevine i da u takvoj situaciji, izvođač, projektant i osoba koja je obavljala nadzor prema naručitelju ili drugom stjecatelju odgovaraju solidarno na način kako to regulira i čl. 1107. ZOO-a, dok se njihovi međusobni odnosi potom rješavaju sukladno čl. 636. st. 1. ZOO-a i to razmjerno krivnji svakoga od njih.

13. Međutim, osnovano u žalbama tuženice ukazuju da je sud prvog stupnja nepravilno zaključio kako nije nastupila prekluzija prava tužitelja na sudsku zaštitu sukladno čl. 634. ZOO-a.

13.1. Prema odredbi čl. 634. st. 1. ZOO-a, naručitelj je dužan o nedostacima obavijestiti izvođača, projektanta i nadzor u roku od 6 mjeseci od kad je nedostatak ustanovio, inače gubi pravo da se pozove na njega, a prema st. 2. istog članka, pravo na sudsku zaštitu po osnovi odgovornosti za nedostatke prestaje za godinu dana računajući od dana kad je naručitelj odnosno stjecatelj obavijestio odgovorne osobe o nedostatku.

14. Sud prvog stupnja, otklanjajući ove prigovore smatra da je za propust i odgovornost I. tuženice EĆ tužitelj saznao tijekom građevinskog vještačenja po vještaku Đorđu Baliću iz prosinca 2010. koje je provedeno u predmetu poslovni broj P-1739/09, da je obavijest o tako utvrđenim nedostacima I. tuženici EĆ uputio 31. ožujka 2011., odnosno u roku od 3 mjeseca, a da je potom nakon sedam mjeseci od odašiljanja obavijesti, 4. listopada 2011. podnio i tužbu u ovom predmetu, zbog čega po sudu prvog stupnja nije nastupila zastara niti sukladno čl. 634. st. 2. niti po čl. 230. ZOO-a.

14.1. Prije svega potrebno je ukazati da odredba čl. 634. ZOO-a ne regulira pitanje zastare, već pitanje prekluzije prava, a i odredba čl. 224. ZOO-a ukazuje da se pravila o zastari ne primjenjuju u slučajevima kad su u zakonu određeni rokovi za podnošenje tužbe ili izvršenje određene radnje pod prijetnjom gubitka prava.

14.2. Stoga za početak tijeka istog roka nije relevantno saznanje tužitelja za osobu koja je odgovorna za štetu i visinu te štete kako to tumači sud prvog stupnja, jer je isto relevantno samo za početak subjektivnog roka za pitanje zastare tražbine naknade štete, već je relevantan trenutak kada je tužitelj nedostatak utvrdio, jer mu već od toga trenutka počinje teći rok od 6 mjeseci za slanje obavijesti između ostalog i osobi koja je obavljala nadzor, a u ovom konkretnom slučaju je to I. tuženica EĆ.

15. Sud prvog stupnja smatra da je tužitelj za nedostatke koji se sastoje u činjenici da nije izvedena armirano-betonska greda saznao tek iz vještačenja po stalnom sudskom vještaku Đorđu Baliću iz prosinca 2010., iako i iz istoga nalaza i mišljenje koje je rađeno za potrebe postupka P-1739/09, kao i iz nalaza i mišljenja istog vještaka izrađenog u ovom postupku, nedvojbeno proizlazi, jer i sam vještak to konstatira i u jednom i u drugom nalazu, da je tužitelj još u kolovozu 2010. na svoju inicijativu ishodio Prijedlog sanacije krovišta tvrtke Svod d.o.o. Osijek, odnosno od iste tvrtke koja je izradila i glavni projekt po kojem su radovi trebali biti izvedeni, da je temeljem istoga projekta pribavljao i ponude određenih izvođača za izvođenje radova na sanaciji krovišta, te da je upravo na temelju toga i vještak u oba ova predmeta i iskazao vrijednost štete koju je tužitelj imao zbog uklanjanja nedostataka u izvođenju krovišta na njegovom objektu.

15.1. S obzirom na navedeno, nepravilno sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj za nedostatke saznao tek u prosincu 2010., pri tome se ograničavajući samo na činjenicu neizvođenja određene armiranobetonske grede, već upravo suprotno, za nedostatke u izvođenju radova na krovištu njegove kuće tužitelj je saznao najkasnije u kolovozu 2010., a svakako i ranije budući da je očito zbog uočenih nedostataka angažirao ovlaštenu tvrtku za izradu projekta sanacije, a potom je i sanirao nedostatke angažirajući u tu svrhu različite izvođače.

15.2. Kako je tužitelj obavijest o nedostacima uputio I. tuženici EĆ tek dopisom od 31. ožujka 2011., dakle nakon proteka roka od 6 mjeseci od saznanja za nedostatke, time je isti sukladno čl. 634. st. 1. ZOO-a izgubio pravo tražiti sudsku zaštitu zbog nedostataka na građevini, neovisno o tome što je tužbu podnio u roku od godine dana od dana odašiljanja obavijesti od 31. ožujka 2011.

16. Stoga se neosnovano sud prvog stupnja, a i tužitelj u odgovoru na žalbu poziva na opći zastarni rok iz čl. 230. ZOO-a jer se tužbeni zahtjev tužitelja temelji na prigovorima u vezi nedostataka na građevini, dakle, na pravima iz ugovora o građenju, jer se u konkretnom slučaju ne radi o zastari tražbine na naknadu štete, već o institutu prekluzije čijim nastupom dolazi do gubitka prava na sudsku zaštitu, a time i svih ostalih prava koja se ostvaruju iz iste pravne osnove (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj rev-2148/11 od 18. listopada 2016.).

17. S obzirom na navedeno, pravilnom primjenom odredbe čl. 634. ZOO-a, valjalo je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja prema I. tuženici EĆ kao odgovornoj osobi a time i u odnosu na II. tuženicu Croatia osiguranje d.d. kao njenog osiguratelja slijedom čega je i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

18. Kako je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka I. tuženice EĆ i II. tuženice Croatia osiguranje d.d. donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

19.1. I. tuženici EĆ zastupanoj po punomoćniku odvjetniku, sukladno označenoj vrijednosti predmeta spora i važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa) u vrijeme postavljanja zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka ( 21. rujna 2022.) priznati su kao potrebni i nužni sljedeći troškovi: trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife sa 500 bodova, trošak zastupanja na ukupno 16 ročišta za glavnu raspravu prema Tbr. 9. toč. 1. Tarife i to sa 500 bodova za svako ročište, odnosno ukupno 8.000,00 bodova (ročišta održana 18. siječnja 2012., 19. rujna 2012., 18. listopada 2012., 17. prosinca 2012., 23. rujna 2014., 12. studenog 2015., 19. travnja 2016., 6. svibnja 2016., 20. rujna 2018., 12. listopada 2018., 20. listopada 2020., 21. siječnja 2021., 18. siječnja 2022., 8. travnja 2022., 6. svibnja 2022., 5. srpnja 2022., 21. rujna 2022.), trošak zastupanja na dva ročišta prema Tbr. 9. toč. 5. Tarife i to za svako ročište po 50 bodova ( ročišta održana 28. studenog 2018. i 5. studenog 2021.), trošak zastupanja na jednom ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. toč. 3. Tarife sa 50 bodova, trošak sastava dva podneska prema Tbr. 8. toč. 3. Tarife sa po 50 bodova za svaki podnesak (podnesci od 26. ožujka 2015. i 23. studenog 2018.) , trošak sastava žalbe od 22. travnja 2013. s kojom je I. tuženica EĆ u cijelosti uspjela prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 625 bodova.

19.2. Dakle, I. tuženici EĆ je za sve poduzete parnične radnje priznato ukupno 9.375,00 bodova što s obzirom na tada važeću vrijednost boda od 1,33 EUR / 10,00 kuna i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 15.553,45 EUR. Pored toga, I. tuženici EĆ je priznat i trošak vještačenja od 398,17 EUR / 3.000,00 kn, tako da ukupno dosuđeni troškovi parničnog postupka I. tužene iznose 15.951,62 EUR.

19.3. Osim toga, I. tuženici EĆ je u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP-a dosuđen i trošak sastava žalbe u ovom postupku i to također prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife sa 625,00 bodova. Međutim, s obzirom da je u vrijeme postavljanja zahtjeva za naknadom troška sastava ove žalbe stupila na snagu Izmjena i dopuna Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 126/22) prema kojoj je vrijednost boda iznosila 1,99 EUR, za trošak sastava iste žalbe dosuđen joj je iznos od 1.243,75 EUR te pored toga još i iznos pripadajućeg poreza na dodanu vrijednost tako da ukupni trošak ovog žalbenog postupka iznosi 1.554,69 EUR.

19.4. Dakle, ukupni troškovi kako parničnog tako i žalbenog postupka koji se dosuđuju I. tuženici EĆ iznose 17.506,31 EUR slijedom čega je i odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

19.5. Ostali troškovi I. tuženici EĆ nisu dosuđeni jer je sud sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a cijenio da nisu bili potrebni i nužni za vođenje postupka.

20. II. tuženici Croatia osiguranje d.d. nisu priznati zatraženi troškovi sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i na žalbu protiv prethodno donesene presude u ovom postupku ukupno zatraženom iznosu od 1.269,58 EUR budući uvidom u spis predmeta nije utvrđeno da bi isti iznosi sudskih pristojbi bili plaćeni niti je II. tuženica pozvana na plaćanje istih pristojbi.

20.1. Međutim, II. tuženici Croatia osiguranje d.d. je sukladno čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a priznat trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu protiv ovdje pobijane presude i to u iznosu od 507,83 EUR budući je sa podnesenom žalbom uspjela u cijelosti slijedom čega je i odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

21. Tužitelju sukladno čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu.

22. Slijedom svega navedenog na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

23. U preostalom nepobijanom dijelu (točka II. izreke) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Osijek, 25. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac