REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2753/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv Raiffeisenbank Austria d.d. OIB 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž- 1368/2024-2 od 9. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4256/2023-10 od 11. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u odnosu na pravna pitanja, se odbija.
II. Tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava, se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-1368/2024-2 od 9. prosinca 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 4256/2023-10 od 11. travnja 2024., naznačivši u njemu pitanja za koja smatra da su pravna pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što mu je, prema njegovu mišljenju, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017 - dalje: Konvencija).
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je naveo da ga podnosi zbog sljedećih pravnih pitanja:
„1. Uzrokuje li ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, ništetnost takvog ugovora o kreditu u cijelosti?
2. Ukoliko je u potrošačkom Ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom vezanom uz CHF ugovorena jednostrano promjenjiva kamatna stopa koja se sastoji od varijabilnog / promjenjivog parametra i fiksne marže kreditora, pri čemu je kao varijabilni element primijenjen LIBOR (6-mjesečni), ima li osnova za primjenu navedenog varijabilnog elementa ukoliko kredit, uslijed naknadne ništetnosti valutne klauzule vezane uz CHF, više nije indeksiran na valutu CHF, te se kreditor nije zaduživao na inozemnom tržištu u valuti CHF?
3. Ukoliko nema osnove za primjenom LIBOR-a unutar početno ugovorene kamatne stope, a ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja više nema varijabilni element u sebi, može li kamatna stopa opstati u visini marže kreditora koja je fiksna, ili u visini početno ugovorene kamatne stope kao fiksne za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa, obzirom na narav kamatne stope koja i dalje mora biti promjenjiva jer je kao takva ugovorena, obzirom da je kao ništetna suđena samo njezina jednostrana promjenjivost odlukom banke?
4. Ukoliko je potrošač prilikom preispitivanja njegove kreditne sposobnosti od strane kreditora ocijenjen kao kreditno sposoban samo za ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom uz CHF a kreditno nesposoban za bilo koju drugu tada raspoloživu valutu može li se smatrati da je takva okolnost bila odlučna/bitna pobuda za sklapanje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom vezanom uz CHF, te da je takvim uvjetovanjem valutna klauzula izdignuta na razinu bitnog sastojka ugovora bez kojeg isti ne može opstati?“.
3. Tuženik nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.
5. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužitelj se poziva na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te na više odluka revizijskog suda i suda Europske unije, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
6. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
7. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja koja je tužitelj postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev- 1172/18-2 od 19. ožujka 2019. i Rev-308/22-2 od 19. travnja 2022., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu. Uz navedeno, presude na koje se tužitelj u prijedlogu poziva nisu donesene u podudarnim činjeničnim i pravnim situacijama.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Tužitelj je tvrdio da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene, sadrže dostatne i relevantne razloge i ne mogu se po ocjeni ovoga suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima, pa slijedom navedenog nije učinjeno vjerojatnim da bi zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje.
10. Iz tih razloga prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP je odbačen, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u točki II. Izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. rujna 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
