Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Karmen Novak Hrgović, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EI, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 7. travnja 2025., broj: Pp-909/2025-5, u sjednici vijeća održanoj 25. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog EI kao osnovane, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okrivljenom EI za djelo iz članka 286. stavka 12. ZSPC-a, činjenično opisano u točki 1. izreke pobijane presude, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) dana i za djelo iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, činjenično opisano u točki 2. izreke pobijane presude, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) dana zatvora, pa se okrivljeniku temeljem članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 80 (osamdeset) dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme uhićenja i zadržavanja u vezi s prekršajima od 27. ožujka 2025. u 22,10 sati do 10. travnja 2025. u 22,10 sati kao 15 (petnaest) dana zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo za izdržati 65 (šezdesetpet) dana zatvora.

II. U preostalom dijelu odbija se žalba okrivljenog EI kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni EI je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 60,00 EUR (šezdeset eura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru okrivljeni EI proglašen je krivim da je počinio prekršaje iz članka 286. stavka 12. i članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 120 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima u ukupnom trajanju od 15 dana zatvora, pa je okrivljeniku preostalo za izdržati kaznu zatvora u ukupnom trajanju od 105 dana.

1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 24 mjeseca, te mu je temeljem članka 76.a PZ-a i članka 229. stavka 8. ZSPC-a trajno oduzeto osobno vozilo marke Opel Astra, reg. oznake [registarska oznaka] kao i svi predmeti od njega privremeno oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju broj: 01296096 od 27. ožujka 2025., te je odlučeno da se isti po pravomoćnosti presude stavljaju na raspolaganje Republici Hrvatskoj.

1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 110,62 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni EI je, putem branitelja Nenada Dianića, odvjetnika u Ivanić-Gradu, pravodobno podnio žalbu zbog svih zakonom dopuštenih razloga, a u bitnome navodi da uređaj kojim je provedeno alkotestiranje nije baždaren i pokazivao je 3 puta različite koncentracije u organizmu okrivljenika, te da je navedena pogrešna mjerna jedinica koncentracije alkohola. Nadalje ističe da su okrivljeniku izrečene prestroge sankcije posebice bezuvjetna kazna zatvora jer za takvu odluku ne postoje razlozi. Navodi da okrivljenik uzdržava troje djece, a odlaskom u zatvor bi izgubio zaposlenje i doveo u pitanje egzistenciju svoje obitelji. Također smatra da mu je izrečena zaštitna mjera u predugom trajanju i da nije osnovano od istoga trajno oduzeti motorno vozilo posebice bez saslušanja vlasnika vozila jer se time krši ustavno pravo zaštite vlasništva odnosno ne postoji načelo razmjernosti.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Razmatrajući navode žalbe, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djela prekršaja za koja se tereti, koji je prihvatljiv i ovom Sudu, a razloge za svoju odluku je valjano i dostatno obrazložio.

5.1. Što se tiče navoda okrivljenika iz žalbe, istom se ukazuje na odredbu članka 193. stavka 5. PZ-a koji propisuje da u žalbi nije dopušteno iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze, osim ako iste nisu postojale u vrijeme vođenja postupka ili okrivljenik za njih nije znao, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, okrivljenik je iznio svoju obranu u postupku pred sudom na način da je priznao počinjenje prekršaja koji mu se stavljaju na teret te je potvrdio činjenične navode iz optužnog akta. Isti je vlastoručno na licu mjesta potpisao i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu, prihvaćajući rezultate testiranja i bez iznošenja primjedbi, stoga sada bez uspjeha pobija svoju obranu u žalbi.

6. Nadalje, razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 120 dana u konkretnim okolnostima suviše stroga. Naime, pravilno je prvostupanjski sud kao otegotnu okolnost cijenio okrivljenikovu višestruku prekršajnu kažnjavanost za istovrsne prekršaje, što proizlazi iz potvrde Ministarstva pravosuđa od 28. ožujka 2025., klasa: 740-04/25-02/46058 koja se nalazi u spisu. Također, analizirajući sve okolnosti slučaja, valja naglasiti da je okrivljenik u stjecaju počinio dva prekršaja koji su jedni od najtežih prometnih prekršaja za koje zakon propisuje novčanu kaznu od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznu zatvora do 60 dana.

6.1. Međutim, a kako proizlazi iz navedene potvrde, okrivljenik je svaki puta do sada za počinjene prekršaje kažnjen isključivo novčanim kaznama kao blažim vrstama kazni, zbog čega ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju svakako opravdano i nužno izricanje bezuvjetne zatvorske kazne za počinjene prekršaje jer je jasno iz okrivljenikova dosadašnjeg ponašanja da ranije kažnjavanje na njega nije ostvarilo svrhu kažnjavanja jer isti i dalje nastavlja činiti istovrsne prekršaje, no ne u maksimalnom zakonskom trajanju jer je isto suviše otegotno s obzirom da se sad po prvi puta okrivljeniku izriče bezuvjetna kazna zatvora.

6.2. Zbog toga ovaj Sud smatra da je ukupna kazna zatvora u trajanju od 80 dana (40 dana zatvora za svako djelo prekršaja) ipak primjerenija težini prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne u smislu članka 36. PZ-a, pa da će takva ukupna kazna zatvora biti podobna za postizanje generalne i specijalne prevencije. Zbog navedenog, ovaj je Sud djelomično prihvatio žalbu okrivljenika u tom dijelu i preinačio pobijanu presudu na način kako je to učinjeno u točki I. izreke ove presude.

7. Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 24 mjeseca, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisana postupanja okrivljenika predstavljaju teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdavaju procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja. Ovaj je Sud stava da je nužno da se okrivljenika ovako izrečenom zaštitnom mjerom udalji i odvrati od upravljanja motornim vozilima u prometu na cesti jer isti predstavlja opasnost za sebe i sve ostale sudionike u prometu te imovinu jer ne pokazuje spremnost na poštivanje propisa. Zbog toga je žalba okrivljenika u tom dijelu odbijena kao neosnovana.

8. Nadalje, razmatrajući odluku prvostupanjskog suda o oduzimanju osobnog vozila od okrivljenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj], ovaj je Sud našao na zakonu osnovanom obzirom da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za takvu odluku (članak 229. stavak 8. ZSPC-a u vezi s člankom 76.a stavkom 1. PZ-a). Naime, kako je ranije navedeno, okrivljenik je višestruki specijalni povratnik u činjenju nekih od najtežih djela prekršaja što uključuje recidivizam u činjenju istovrsnih prekršaja koji su predmetom ovog postupka, te je razvidno da dosadašnje blaže vrste kazni na okrivljenika nisu imale utjecaja odnosno nisu ostvarile svrhu kažnjavanja. Iz opisanog ponašanja okrivljenika jasna je njegova upornost u činjenju prekršaja čime isti predstavlja opasnost i ugrozu za sve sudionike u prometu, zbog čega i ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila od okrivljenika nužna mjera radi zaštite opće sigurnosti i svih sudionika u prometu te da je u ovom slučaju važno zaštititi interese javne sigurnosti naspram prava vlasništva, zbog čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu i u tom dijelu.

8.1. Navodi žalitelja u odnosu na odluku suda o trajnom oduzimanju vozila nisu potkrijepljeni nikakvom vrstom dokumentacije iz koje bi proizlazila osnovanost takvih navoda, a budući da okrivljenik u obrani pred sudom nije iznosio takve činjenice žalitelj se upućuje na odredbe članka 193. stavka 5. PZ-a, u skladu s kojim nije dopušteno u žalbi iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, ukoliko su iste postojale u vrijeme vođenja postupka i ako je okrivljenik za njih znao.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Matea Sačević, v.r.

Renata Popović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.